Povežite se sa nama

MONITORING

Strah, osveta, inat

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

Kako prije deceniju, kada je opozicija preuzela Nikšić, tako danas. Koalicija na čijem čelu je Milo Đukanović svim silama pokušava da oteža eventualnu primopredaju vlasti i, već sada, zagorča politički život budućoj garnituri. Osim straha od polaganja računa i sopstvene krivične odgovornosti bivši predsjednik Nebojša Radojičić sa družinom, demonstrira i logiku inata: ,,Kada tonemo i vi ćete sa nama!”

Kako je to izgledalo 2002. godine? Opstrukcije na svakom nivou: prethodna vlast, u ulozi opozicije, bojkotovala je rad lokalnog parlamenta i putem tužbi pokušala da ospori legitimitet nove; višedecenijski problem deponije dobio je izrazitu političku dimenziju, a izostala je pomoć republičke vlasti; „iznenada” je nastupio veliki broj blokada opštinskog računa; naplaćena su milionska potraživanja, uglavnom za asfaltiranje u toku izborne kampanje; aktivirani dugovi čak iz osamdesetih godina; aktivirani računi za struju. DPS je, nema sumnje, time postigao što je želio: plate zaposlenih u lokalnoj upravi kasnile su, budžet je bilo nemoguće realizovati. Riječju – zastoj.

Danas, u iščekivanju formiranja opozicione vlasti, ista matrica: ostavljanje tereta. Procurilo je u javnost – Opština je odmah nakon izbora sastavila sistematizaciju za 208 novih radnih mjesta! Ne samo to: prema izvorima Monitora zaposlenima se značajno i sistematski podižu koeficijenti. U stilu: Odlazim, a volim te.

Predstavnik Demokratskog fronta Strahinja Bulajić za Monitor kaže da se izborni gubitnici u Nikšiću ponašaju u stilu „e sad mi više nijesmo glavni, ali ćete zato vi naslijediti sve probleme koje smo stvorili”.

„Uvjeren sam u to da vlast DPS-a nikada nije čisto rješavala stvari. Uvijek je u ovom ili onom obliku, bilo zloupotreba. Zašto bi sada radili drugačije? Zašto bi sada, odjednom, bili pošteni? Zbog čega bi sada neko nastupao iskreno, otvoreno i lokal-patriotski, kada to do sada nije bio slučaj?”

Janko Vučinić kaže da je opozicija navikla na to: „Godinama se tako ponašaju, tako znamo da će sjutra, kada mi dođemo na vlast u Nikšiću, sve uraditi kako bi nas opstruirali, kako bi nam nametnuli što veći teret, a sve kako bi pokazali da Nikšić ne bi mogao da funkcioniše bez njih”. Poslije Mila – potop.

Nakon deset godina vlasti DPSDP u Nikšiću, situacija u gradu još je gora, smatra bivša predsjednica opštine, tada liberal, sada pripadnica Pozitivne Crne Gore, Vera Miljanić. „Izborni rezultati su izraz nezadovoljstva građana Nikšića zbog neodgovorne i nestručne lokalne vlasti, velike prezaduženosti, duga od preko 21 milion eura, koji se nezvanično procjenjuje na tridesetak miliona, velike kreditne prezaduženosti, nesavjesnog raspolaganja imovinom grada, neisplaćivanja pet plata zaposlenima, višemjesečne blokade računa, neizgrađene gradske infrastrukture, zapuštenosti Javnih ustanova i javnih preduzeća, zbog korupcije, neprofesionalizma i politizacije u organima lokalne uprave, kao i velikih socijalnih problema – nezaposlenosti, alkoholizma, narkomanije”, nabraja Miljanićka.

Ne tako davno, oko dvadeset hiljada ljudi bilo je vezano za proizvodnju u Nikšiću. Danas, tek nešto više od hiljadu. Ugašene su velike firme, propala profitabilna preduzeća, uništena privreda. Grad na umoru.

„To je posljedica vlasti DPS – SDP-a, naročito u posljednjih deset godina. Riječ je o rapidnom propadanju i siguran sam da ni jedan grad u Crnoj Gori nije devastiran kao Nikšić, koji je na dnu po svakom pitanju”, ubijeđen je Bulajić.

Stoga, dva su ključna pitanja za opoziciju u Nikšiću, naravno, mimo onoga o kojem u ovom trenutku niko ne želi da priča a tiče se problematike formiranja vlasti: prvo, šta opozicija planiraja da učini i, drugo, šta se, imajući u vidu ograničenja u vezi sa lokalnom samoupravom, realno može učiniti.

Direktor Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević vjeruje da je najbitnije da se provjeri status imovine i status investicija koje se odnose, prije svega, na srušenu zgradu gradskog Parlamenta, pijacu, bivši Dom vojske, Dom revolucije… najuže jezgro koje je devastirano. „Potrebno je angažovati i vještake građevinske struke da utvrde koliko je utrošeno u izgradnju mnogih objekata, kao što je kapela, i te nalaze uporediti sa novcem koji je za te projekte dala vlast DPS-a”.

Da je u Nikšiću neophodno izvršiti reviziju postojećeg stanja i problema, smatra i Vera Miljanić. Detaljno opisuje šta se sve „mora”. „Mora se pokazati pravo stanje u opštinskom bužetu; funkcioneri lokalne vlasti moraju snositi odgovornost za svoj dosadašnji rad u zakonskoj proceduri; mora se utvrditi stvarno stanje imovine grada; mora se donijeti kratkoročni i dugoročni razvojni plan; u lokalnoj upravi mora se izvršiti revizija broja zaposlenih i utvrditi mogućnosti njihovog smanjenja; pojedini sekretarijati se moraju reorganizovati i učiniti efikasnim; neophodno je sprovesti reviziju rada i reorganizaciju Javnih preduzeća i Javnih ustanova; izdaci i troškovi moraju biti kontrolisani i uvesti mjere štednje…” Što se mora, nije lako.

Spisak moranja tu se ne završava. Bulajić naglašava da se mora formirati jak tim u opštini koji će naći načina da se privuku investicije.

„Da se u opštini stvori privlačan ambijent za preduzetnike i da otpočnu grinfild investicije kojima bi se otvorila nova radnja mjesta, koja, opet, stvaraju novu vrijednost. Svjesni smo da to ne može da se ostvari preko noći, pa i da je idealno vrijeme, znamo da tu treba mnogo posla. Biće potrebno mnogo muke”.

Mora se spasiti i Željezara, dodaje Vučinić: „Ukoliko sa SNP-om i Pozitivnom formiramo vlast u Nikšiću, ni po koju cijenu nećemo dozvoliti da se Željezara ugasi jer bi to praktično značilo kraj nikšićke privrede, a samim tim i grada”.

Pored svih evidentiranih problema grada, opozicione partije moraju da pokažu da Nikšić zaslužuje odgovornu i stručnu lokalnu vlast, smatra Vera Miljanić.

„Vlast koja će zasnivati svoj rad na stručnosti, profesionalizmu i odgovornosti, javnosti i transparentnosti, depolitizaciji i departizaciji, na eliminisanju svih vidova korupcije i kriminala u organima lokalne uprave i javnim preduzećima”.

Sve se to mora, ali, da li se sve to i može? Zakon o lokalnoj samoupravi prvi je limitirajući faktor. Najvjerovatnija republička parlamentarna većina, drugi. Treba znati da su opštine, pa i opština Nikšić, direktno zavisne od centralne vlasti. Zbog toga je prostor djelovanja buduće vlasti vrlo skučen, smatraju sagovornici Monitora.

„To nije slučajno. Ono što je prvo potrebno da bi jedna opština barem pokušala normalno funkcionisanje jeste izmjena zakona o lokalnoj samoupravi, tj. decentralizacija opština. Ni u jednoj zemlji razvijene demokratije ne postoji sistem lokalne samouprave kakav je kod nas. Stvar je sistema. Kada se na Zapadu inauguriše novi gradonačelnik on, recimo, bira prvog policajca grada. Možda je nevjerovatno, ali to smo već imali u socijalizmu koji sada svi kritikujemo”, kaže Strahinja Bulajić.

Predstavnici političkih partija, još nijesu rekli svoje. Građani Nikšića jesu, nedvosmisleno. Hoće: promjene.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo