Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNE POUKE: Šta sada

Objavljeno prije

na

  Žarko Rakčević, privrednik

Oduprijeti se danajskim darovima vlasti

– Rezultate izbora proslavljale su sve partije bez razloga. Nažalost, razloga za slavlje najmanje ima većina građana Crne Gore, jer rezultat ne daje veliku nadu za neophodne dinamične promjene ekonomije i društvene strukture. Vladajuća klasa izgubila je izbore u Podgorici i Nikšiću. Posebno je težak poraz imala u gradskim jezgrima. Mehanizam pritisaka, zloupotrebe javnih resursa, zastrašivanje i ucjene bili su najdjelotvorniji u rubnim područjima Crne Gore najpogođenijim cunamijem vladajuće klase.

Karakter vlasti i ispreplijetanosti velikih ličnih interesa bez obzira na učestale promjene maski ne daje nadu za personalni i činidbeni diskontinuitet. Katastrofalni rezultati vladavine opredijelili su vlast da igra na podjele i ulogu zaštitnika državnosti Crne Gore. Njihova vulgarizacija – jedno stado jedan čobanin – kruniće se u narednom periodu. Žao mi je što Pozitivna nije snažnije ušla u biračko tijelo vladajuće koalicije. Dva mandata više mogla su donijeti neophodne promjene u Crnoj Gori. Umjesto omjera 39 naprema 36 u korist vladajuće strukture lako je moglo biti 38 naprema 37 u korist oponenata ovako pogubnoj politici. To je bila bolja pozicija da se sa manjinskim partijama krene u demokratizaciju i dekriminalizaciju društva i oporavak privrede.

Bošnjaci i Albanci su nemjerljivo doprinijeli obnovi države Crne Gore. Ova vlast ne samo da se nije izvinila za zločine učinjene prema manjinskim narodima devedesetih nego im nije vratila na pošten način i otvorila vrata za jednakost i ravnopravnost građana, naroda i vjera. Da li imaju snage rukovodstva tih partija da se odupru danajskim darovima vlasti i mudrost da odgovore na istorijski izazov da pomognu rađanje demokratske Crne Gore, vidjećemo. Nadam se da će imati svijest o dugoročnim interesima naroda koji im je dao povjerenje.

Ibrahim Čikić, publicista
Režim najveći gubitnik

– Zastrašivanjem, ucjenama, kupovinom ličnih karata, predizbornim

zapošljavanjem, lopovlukom… režim je i ovog puta pokrao izbore. Zato je bojkot izbora bio jedini ispravni odgovor demokratskog dijela Crne Gore. Nažalost, i ovog puta nejedinstvo opozicije dalo je legitimitet obmani i uzelo danak koji će opet platiti građani.

Ipak, režim nije osvojio većinu i oni su najveći gubitnici. Paniku

režima najjasnije oslikavaju napadi na predstavnike Bošnjačke stranke u Plavu i Baru. Zato je historijska odgovornost, usuđujem se reći i sudbinska u rukama predstavnika demokratskih struktura u Crnoj Gori, koji ujedinjeni imaju većinu u parlamentu. Formiranjem vlade nacionalnog jedinstva stvorili bi se uslovi za vladavinu prava i pravde.

Lustracija, vladavina prava i borba protiv organiziranog kriminala definitivno bi odvela vladajuću koaliciju na historijsko smetljište, a građanima Crne Gore vratilo dostojanstvo i život dostojan čovjeka. Iskreno se nadam da će ujedinjene demokratske snage ispraviti predizbornu grešku i iskoristiti priliku. U protivnom, Crnoj Gori vrlo brzo prijete socijalni nemiri i događanje naroda koje smo imali prilike gledati početkom devedesetih godina prošloga vijeka. Imam Ali, mir neka je na nj, upozorava: ,,Propuštanje prilika donosi gorčinu.”

Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor
SDP poučan primjer nacionalnim strankama

– Konačno je došlo do pomaka poslije koga će teško politički odnosi i politička situacija biti kao prije. Iako razjedinjena, opozicija ima prevagu i to je veoma bitno. No, ne treba se zavaravati da će iz toga neminovno i brzo nastati pozitivne promjene – smjena vlasti, formiranje demokratske vlasti spremne da se suoči sa krajnje zabrinjavajućom ekonomskom situacijom i koja bi što prije mogla da dovede do ozdravljenja institucija sistema koje će regulisati na zakonit način procese u Crnoj Gori. Ni 2001. godine DPS nije imao većinu, pa je Liberalnom savezu ponudio koaliciju i neke ključne funkcije u vlasti. Onda je, u strahu da gubi osnovne poluge vlasti, počeo da formira paralelne institucije i koalicionom partneru ostavio samo ljušturu od tih funkcija. DPS je održao nove izbore u klimi da on jedino može da promijeni državni status Crne Gore. Dobio je većinu i nastavio da vlada sa još više osionosti i neregularnosti.

I danas postoji takva mogućnost. Vladajuća koalicija priziva u pomoć manjinske stranke da oformi većinu. Postoji opasnost da te stranke podlegnu uskostranačkim ili ličnim interesima pod vidom da iznutra mijenjaju vlast i njenu prirodu. To je velika zabluda. Niti su one toliko snažne da to mogu učiniti niti će to vlast dozvoliti. Ona će po oprobanom receptu zadovoljiti lične ambicije i poslije kratkog vremena te ličnosti koje iskreno uđu u vlast da je mijenjaju postaće neminovan dio te vlasti. To se desilo sa SDP-om i taj bi im primjer morao biti veoma poučan. Druga mogućnost je formiranje širokog opozicionog fronta. Ta mogućnost može voditi prelaznoj tehničkoj vladi, koja ne može izbjeći da ima izraženu političku komponentu, ali nisam siguran da je to lako ostvarljivo.

Ervina Dabižinović, psihološkinja i članica NVO Anima
Korak ka slobodi

– To što koalicija DPS/SDP nije osvojila apsolutnu vlast razumijem kao njen poraz. To je njeno kažnjavanje, jer je nezadovoljstvo biračkog tijela njenim načinom vođenja države i vršenja vlasti ogromno. Kažnjena je i opozicija za loše političke poteze i loš rad na svim nivoima, jer građanima i građankama s vremena na vrijeme pruža isti primjer – razumije samo sopstvane interese u dramatičnoj ekonomskoj, socijalnoj i političkoj situaciji u kojoj se nalazi običan svijet.

Ne bih da ulazim u postizbornu kombinatoriku, jer naš prostor ima posla sa nemilosrdnim i beskrupuloznim političkim igračima koji sve svode na profiterstvo. Mnogo je zanimljivije to da političari ostaju neosjetljivi na nezadovoljstvo, bijedu i siromaštvo, nezaposlenost, korupciju, kriminal, ambijent koji su sami kreirali, bez preuzimanja odgovornosti, ostavljajući građane i građanke u stanju egzistencijalne ugroženosti.

Poruka iz DPS/SDP/LP da su oni jedini sačuvali vlast u Evropi u uslovima ekonomske krize treba da nas sve plaši. I Hitler je u doba ekonomske krize dobio i sačuvao vlast. Poruka iz Demokratskog fronta je glas manjinskim partijama da mogu biti partneri da se spasi što se spasiti može. Manjinske partije, po mom mišljenju, moraju biti oprezne i odgovorne u ovakvoj političkoj konfiguraciji jer mogu biti suočene sa radikalizacijom prilika koju nosi prefiks nacionalni u odnosu na građanski, a s druge strane ozbiljnost ekonomskih i socijalnih problema u kojima se nalazi naše društvo može biti još veći zalogaj kada je odgovornost u pitanju. Novog političkog subjekta treba podsjetiti da je sličan izborni rezultat prethodnih godina imao PZP, ali nije ispunio očekivanje građana. Opozicija mora biti svjesna šta građani i građanke očekuju od njenih političkih poteza i u tom smislu će se dalje stvari razvijati tako da za sada samo ventilirano nezadovoljstvo može da bude vjetar. Voljela bih da nezadovoljstvo kojim su građani i građanke kažnjavali dosadašnje predstavnike/ce ne bude još jedna u nizu propuštenih prilika, jer korak ka slobodi je napravljen, a toga moraju biti svjesni svi koji će ući u zakonodavnu i izvršnu vlast.

Džemal Perović, NVO aktivista
Mnogi se nude vlasti

– Po mom mišljenju gubitak apsolutne vlasti na izborima DPS-SDP neće donijeti promjene. Puno je onih koji im se nude. Očekivano. Bojim se da nije njih, našle bi se na ponudi neke druge ,,neočekivane” grupacije.


Dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore

Vlada nacionalnog jedinstva najbolje rješenje

– Očigledno je da režimska koalicija DPS-SDP-LP, i pored svih zloupotreba u predizbornoj kampanji i monstruoznih pritisaka govorom mržnje, širenjem straha i „prljavim rukama” korupcije, nema podršku većine onih koji su glasali. To znači da bi, u skladu sa demokratskim principima, za onu većinu od oko 54 odsto nerežimskih snaga koje su nedvosmisleno dale do znanja da žele političke promjene, najbolje rješenje bilo udruživanje na ravnopravnoj osnovi u vladu nacionalnog ili građanskog jedinstva. Ta vlada treba da ima ekspertsko-politički karakter sa značajno predstavljenim strankama manjinskih naroda, kao i ograničen mandat sa jasno određenim i prioritetima – uspostavljanje vladavine prava i pravde kroz izgradnju depolitizovanih državnih institucija.

To podrazumjeva smjenu režimskih vojnika sa ključnih mjesta, kao što su pravosudni organi, policija, ANB i sve druge institucije koje su radile protiv javnog interesa. Mora se staviti na dnevni red i ispitivanje odgovornosti, a za one za koje se utvrdi da su krivi, i krivično sankcionisanje, svih onih koji su učestvovali u ratnim i poslijeratnim devastacijama i razaranju crnogorskih prirodnih, privrednih i kulturnih resursa.

Mislim da je ovo izvodljiv plan što ne znači da režim neće pokušati da se grčevito drži za poluge vlasti, pa čak i uz cijenu izazivanja političke nestabilnosti i uličnih nemira. Zbog toga mora biti poslat snažan signal međunarodnoj zajednici i raskrinkati se interes režima da uspori i, u konačnici, unazadi demokratizaciju Crne Gore.

 

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Đukanovićeva politička biografija kao opterećenje

– Crnogorska politička scena je već doživjela rekomponzicije, a izborni rezultat upućuje na veliki potencijal u pravcu smjene dosadašnje vlasti, ukoliko se bude strateški i posvećeno radilo.

Iako je do sada vladajuća koalicija imala enormne resurse, uključujući i one iz javnih fondova i kontrolu nad institucijama koju je obilato zloupotrebljavala, izbori su pokazali da takav sistem slabi, da se pukotine sve teže prikrivaju i da suočavanje sa narastajućim socijalno-ekonomskim nezadovoljstvom i sve izraženijom građanskom sviješću trese temelje na kojima je počivala ova vlast. Dodatno, politička biografija i karakter Đukanovića, kao neprikosnovenog lidera DPS-a, isuviše je teško opterećenje za proces evropeizacije Crne Gore, a vrlo je vjerovatno da eventualni povratak na državničke funkcije može i njemu samom donijeti prinudnu i neprijatnu penziju.

Realno gledajući radikalne promjene se ne mogu očekivati neposredno nakon izbora, čini se izvjesnijim da će DPS-SDP-LP napraviti dogovor sa manjinskim strankama. Činjenice da će takav dogovor jako skupo koštati prije svega DPS i da u politici nema vječnih prijatelja ili neprijatelja, odnosno da niko neće moći garantovati njegovu stabilnost su jako važne za opoziciju i njeno dalje djelovanje. Vidjećemo da li će opozicija znati da iskoristi ovaj set mogućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo