Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNE POUKE: Šta sada

Objavljeno prije

na

  Žarko Rakčević, privrednik

Oduprijeti se danajskim darovima vlasti

– Rezultate izbora proslavljale su sve partije bez razloga. Nažalost, razloga za slavlje najmanje ima većina građana Crne Gore, jer rezultat ne daje veliku nadu za neophodne dinamične promjene ekonomije i društvene strukture. Vladajuća klasa izgubila je izbore u Podgorici i Nikšiću. Posebno je težak poraz imala u gradskim jezgrima. Mehanizam pritisaka, zloupotrebe javnih resursa, zastrašivanje i ucjene bili su najdjelotvorniji u rubnim područjima Crne Gore najpogođenijim cunamijem vladajuće klase.

Karakter vlasti i ispreplijetanosti velikih ličnih interesa bez obzira na učestale promjene maski ne daje nadu za personalni i činidbeni diskontinuitet. Katastrofalni rezultati vladavine opredijelili su vlast da igra na podjele i ulogu zaštitnika državnosti Crne Gore. Njihova vulgarizacija – jedno stado jedan čobanin – kruniće se u narednom periodu. Žao mi je što Pozitivna nije snažnije ušla u biračko tijelo vladajuće koalicije. Dva mandata više mogla su donijeti neophodne promjene u Crnoj Gori. Umjesto omjera 39 naprema 36 u korist vladajuće strukture lako je moglo biti 38 naprema 37 u korist oponenata ovako pogubnoj politici. To je bila bolja pozicija da se sa manjinskim partijama krene u demokratizaciju i dekriminalizaciju društva i oporavak privrede.

Bošnjaci i Albanci su nemjerljivo doprinijeli obnovi države Crne Gore. Ova vlast ne samo da se nije izvinila za zločine učinjene prema manjinskim narodima devedesetih nego im nije vratila na pošten način i otvorila vrata za jednakost i ravnopravnost građana, naroda i vjera. Da li imaju snage rukovodstva tih partija da se odupru danajskim darovima vlasti i mudrost da odgovore na istorijski izazov da pomognu rađanje demokratske Crne Gore, vidjećemo. Nadam se da će imati svijest o dugoročnim interesima naroda koji im je dao povjerenje.

Ibrahim Čikić, publicista
Režim najveći gubitnik

– Zastrašivanjem, ucjenama, kupovinom ličnih karata, predizbornim

zapošljavanjem, lopovlukom… režim je i ovog puta pokrao izbore. Zato je bojkot izbora bio jedini ispravni odgovor demokratskog dijela Crne Gore. Nažalost, i ovog puta nejedinstvo opozicije dalo je legitimitet obmani i uzelo danak koji će opet platiti građani.

Ipak, režim nije osvojio većinu i oni su najveći gubitnici. Paniku

režima najjasnije oslikavaju napadi na predstavnike Bošnjačke stranke u Plavu i Baru. Zato je historijska odgovornost, usuđujem se reći i sudbinska u rukama predstavnika demokratskih struktura u Crnoj Gori, koji ujedinjeni imaju većinu u parlamentu. Formiranjem vlade nacionalnog jedinstva stvorili bi se uslovi za vladavinu prava i pravde.

Lustracija, vladavina prava i borba protiv organiziranog kriminala definitivno bi odvela vladajuću koaliciju na historijsko smetljište, a građanima Crne Gore vratilo dostojanstvo i život dostojan čovjeka. Iskreno se nadam da će ujedinjene demokratske snage ispraviti predizbornu grešku i iskoristiti priliku. U protivnom, Crnoj Gori vrlo brzo prijete socijalni nemiri i događanje naroda koje smo imali prilike gledati početkom devedesetih godina prošloga vijeka. Imam Ali, mir neka je na nj, upozorava: ,,Propuštanje prilika donosi gorčinu.”

Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor
SDP poučan primjer nacionalnim strankama

– Konačno je došlo do pomaka poslije koga će teško politički odnosi i politička situacija biti kao prije. Iako razjedinjena, opozicija ima prevagu i to je veoma bitno. No, ne treba se zavaravati da će iz toga neminovno i brzo nastati pozitivne promjene – smjena vlasti, formiranje demokratske vlasti spremne da se suoči sa krajnje zabrinjavajućom ekonomskom situacijom i koja bi što prije mogla da dovede do ozdravljenja institucija sistema koje će regulisati na zakonit način procese u Crnoj Gori. Ni 2001. godine DPS nije imao većinu, pa je Liberalnom savezu ponudio koaliciju i neke ključne funkcije u vlasti. Onda je, u strahu da gubi osnovne poluge vlasti, počeo da formira paralelne institucije i koalicionom partneru ostavio samo ljušturu od tih funkcija. DPS je održao nove izbore u klimi da on jedino može da promijeni državni status Crne Gore. Dobio je većinu i nastavio da vlada sa još više osionosti i neregularnosti.

I danas postoji takva mogućnost. Vladajuća koalicija priziva u pomoć manjinske stranke da oformi većinu. Postoji opasnost da te stranke podlegnu uskostranačkim ili ličnim interesima pod vidom da iznutra mijenjaju vlast i njenu prirodu. To je velika zabluda. Niti su one toliko snažne da to mogu učiniti niti će to vlast dozvoliti. Ona će po oprobanom receptu zadovoljiti lične ambicije i poslije kratkog vremena te ličnosti koje iskreno uđu u vlast da je mijenjaju postaće neminovan dio te vlasti. To se desilo sa SDP-om i taj bi im primjer morao biti veoma poučan. Druga mogućnost je formiranje širokog opozicionog fronta. Ta mogućnost može voditi prelaznoj tehničkoj vladi, koja ne može izbjeći da ima izraženu političku komponentu, ali nisam siguran da je to lako ostvarljivo.

Ervina Dabižinović, psihološkinja i članica NVO Anima
Korak ka slobodi

– To što koalicija DPS/SDP nije osvojila apsolutnu vlast razumijem kao njen poraz. To je njeno kažnjavanje, jer je nezadovoljstvo biračkog tijela njenim načinom vođenja države i vršenja vlasti ogromno. Kažnjena je i opozicija za loše političke poteze i loš rad na svim nivoima, jer građanima i građankama s vremena na vrijeme pruža isti primjer – razumije samo sopstvane interese u dramatičnoj ekonomskoj, socijalnoj i političkoj situaciji u kojoj se nalazi običan svijet.

Ne bih da ulazim u postizbornu kombinatoriku, jer naš prostor ima posla sa nemilosrdnim i beskrupuloznim političkim igračima koji sve svode na profiterstvo. Mnogo je zanimljivije to da političari ostaju neosjetljivi na nezadovoljstvo, bijedu i siromaštvo, nezaposlenost, korupciju, kriminal, ambijent koji su sami kreirali, bez preuzimanja odgovornosti, ostavljajući građane i građanke u stanju egzistencijalne ugroženosti.

Poruka iz DPS/SDP/LP da su oni jedini sačuvali vlast u Evropi u uslovima ekonomske krize treba da nas sve plaši. I Hitler je u doba ekonomske krize dobio i sačuvao vlast. Poruka iz Demokratskog fronta je glas manjinskim partijama da mogu biti partneri da se spasi što se spasiti može. Manjinske partije, po mom mišljenju, moraju biti oprezne i odgovorne u ovakvoj političkoj konfiguraciji jer mogu biti suočene sa radikalizacijom prilika koju nosi prefiks nacionalni u odnosu na građanski, a s druge strane ozbiljnost ekonomskih i socijalnih problema u kojima se nalazi naše društvo može biti još veći zalogaj kada je odgovornost u pitanju. Novog političkog subjekta treba podsjetiti da je sličan izborni rezultat prethodnih godina imao PZP, ali nije ispunio očekivanje građana. Opozicija mora biti svjesna šta građani i građanke očekuju od njenih političkih poteza i u tom smislu će se dalje stvari razvijati tako da za sada samo ventilirano nezadovoljstvo može da bude vjetar. Voljela bih da nezadovoljstvo kojim su građani i građanke kažnjavali dosadašnje predstavnike/ce ne bude još jedna u nizu propuštenih prilika, jer korak ka slobodi je napravljen, a toga moraju biti svjesni svi koji će ući u zakonodavnu i izvršnu vlast.

Džemal Perović, NVO aktivista
Mnogi se nude vlasti

– Po mom mišljenju gubitak apsolutne vlasti na izborima DPS-SDP neće donijeti promjene. Puno je onih koji im se nude. Očekivano. Bojim se da nije njih, našle bi se na ponudi neke druge ,,neočekivane” grupacije.


Dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore

Vlada nacionalnog jedinstva najbolje rješenje

– Očigledno je da režimska koalicija DPS-SDP-LP, i pored svih zloupotreba u predizbornoj kampanji i monstruoznih pritisaka govorom mržnje, širenjem straha i „prljavim rukama” korupcije, nema podršku većine onih koji su glasali. To znači da bi, u skladu sa demokratskim principima, za onu većinu od oko 54 odsto nerežimskih snaga koje su nedvosmisleno dale do znanja da žele političke promjene, najbolje rješenje bilo udruživanje na ravnopravnoj osnovi u vladu nacionalnog ili građanskog jedinstva. Ta vlada treba da ima ekspertsko-politički karakter sa značajno predstavljenim strankama manjinskih naroda, kao i ograničen mandat sa jasno određenim i prioritetima – uspostavljanje vladavine prava i pravde kroz izgradnju depolitizovanih državnih institucija.

To podrazumjeva smjenu režimskih vojnika sa ključnih mjesta, kao što su pravosudni organi, policija, ANB i sve druge institucije koje su radile protiv javnog interesa. Mora se staviti na dnevni red i ispitivanje odgovornosti, a za one za koje se utvrdi da su krivi, i krivično sankcionisanje, svih onih koji su učestvovali u ratnim i poslijeratnim devastacijama i razaranju crnogorskih prirodnih, privrednih i kulturnih resursa.

Mislim da je ovo izvodljiv plan što ne znači da režim neće pokušati da se grčevito drži za poluge vlasti, pa čak i uz cijenu izazivanja političke nestabilnosti i uličnih nemira. Zbog toga mora biti poslat snažan signal međunarodnoj zajednici i raskrinkati se interes režima da uspori i, u konačnici, unazadi demokratizaciju Crne Gore.

 

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Đukanovićeva politička biografija kao opterećenje

– Crnogorska politička scena je već doživjela rekomponzicije, a izborni rezultat upućuje na veliki potencijal u pravcu smjene dosadašnje vlasti, ukoliko se bude strateški i posvećeno radilo.

Iako je do sada vladajuća koalicija imala enormne resurse, uključujući i one iz javnih fondova i kontrolu nad institucijama koju je obilato zloupotrebljavala, izbori su pokazali da takav sistem slabi, da se pukotine sve teže prikrivaju i da suočavanje sa narastajućim socijalno-ekonomskim nezadovoljstvom i sve izraženijom građanskom sviješću trese temelje na kojima je počivala ova vlast. Dodatno, politička biografija i karakter Đukanovića, kao neprikosnovenog lidera DPS-a, isuviše je teško opterećenje za proces evropeizacije Crne Gore, a vrlo je vjerovatno da eventualni povratak na državničke funkcije može i njemu samom donijeti prinudnu i neprijatnu penziju.

Realno gledajući radikalne promjene se ne mogu očekivati neposredno nakon izbora, čini se izvjesnijim da će DPS-SDP-LP napraviti dogovor sa manjinskim strankama. Činjenice da će takav dogovor jako skupo koštati prije svega DPS i da u politici nema vječnih prijatelja ili neprijatelja, odnosno da niko neće moći garantovati njegovu stabilnost su jako važne za opoziciju i njeno dalje djelovanje. Vidjećemo da li će opozicija znati da iskoristi ovaj set mogućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo