Povežite se sa nama

MONITORING

Trougao Đukanović, Rašid, Saviris

Objavljeno prije

na

Crnogorska tužiteljica je izjavila početkom ove sedmice da je, uprkos brojnim napisima medija, u Prvoj banci – sve čisto. Pregled najvećih dužnika te banke, međutim, ukazuje da su vlasnici Prve, braća Đukanović, čim su preuzeli banku, davali milionske kredite sumnjivim firmama i licima sa potjernica. Jedan od njih je i Palestinac Muhamed Rašid (Mohamed Rachid).

Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrosliano da raste i tone istovremeno. Ovog bivšeg finansijskog savjetnika Jasera Arafata, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, aktuelne palestinske vlasti sumnjiče za višemilionsku pronevjeru i kriminalne novčane transakcije.

Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, u banci Đukanovića su njegove firme podigle 12,8 miliona eura.

Poznato je da je Prva banka prijateljima, partijskim uglednicima, mafijaškim bosovima izdavala kredite od kojih su mnogi bili bez pokrića zbog čega je bila pod specijalnim mjerama Centralne banke i zbog čega je Đukanovićeva vlada obilno pomogla pozajmicom od više desetina miliona eura.

Za razliku od drugih dužnika, Rašid je imao pokriće. On je proveo godine uz Jasera Arafata, čiji je bio finansijski stručnjak. I borac za oslobođenje Palestine, Arafat, sumnjičio se za koruptivne poslove, proglašavan je od svjetskih medija za jednog od najbogatijih političara na svijetu. Dešava se to borcima i tvorcima nezavisnosti. Kada je umro, govorilo se da šifre njegovih tajnih računa imaju Arafatova žena i – Rašid.

Antikorupcijska komisija palestinskih vlasti tereti Rašida da je pronevjerio preko 15 miliona eura iz palestinskih javnih fondova te da je taj novac prebacio van zemlje. Za Rašidom, poznatijim pod imenom Kaled Salam, izdata je međunarodna potjernica. On je palestinsku teritoriju napustio poslije smrti Arafata 2004. godine.

Da li se dio tog novca legalizuje preko Crne Gore?

Rašidove kompanije su, prema revizorskom izvještaju iz 2007, dobile dva kredita od braće Đukanović. Veći, u iznosu od 8,4 miliona eura povukla je kompanija Monte Mena. Taj kredit garantovan je kolateralom od 7,8 miliona eura. Drugi, manji kredit, od 4,4 miliona eura, povukla je preko prve kompanije Trast holding (Trust holding), čiji je osnivač odbjegli Palestinac. Kolateral kojim je garantovan taj kredit iznosio je 3,87 miliona eura. Prema podacima podgoričkog Privrednog suda iz juna i maja ove godine, račun te Rašidove kompanije je blokiran. Blokiran je i račun Monte Mene.

Visoki keš kolaterali, ako su prijavljeni, morali su biti predmet istrage Uprave za sprečavanje pranja novca, ali i CBCG, koja ih je vjerovatno i tretirala u svom izvještaju o Prvoj. Ovo, međutim, nijesu jedini visoki keš kolaterali koje je ova banka primila pošto su je preuzeli Đukanovićevi.

Prema mišljenjima bankarskih stručnjaka, keš kolateral je najbolja garancija za banku, ali ovako visoki iznosi često se koriste da bi se oprao sumnjivo stečeni novac. Šarićev narko kartel je preko brojnih of- šor kompanija, polagajući kolaterale i povlačeći kredite iz ovdašnjih banaka, oprao milionske svote novca. Na sudu je utvrđeno da su Šarić i njegov novac legalizovali preko više crnogorskih banaka, među kojima se u optužnici tužilaštva pominjala i Prva.

Monitor je u prošlom broju objavio da je Mohamed Rašid u direktnim poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem ne samo preko bankarskih transakcija. Direktorica Đukanovićeve kompanije Prajmari invest (Primary invest) Dragica Mrvaljević istovremeno je bila i direktorica firme Muhameda Rašida, Monte Mena investment. Ta firma je osnovana u Crnoj Gori 2007, baš kada je Rašid podigao milionske kredite. Prije ovoga Mrvaljevićeva je bila sekretar u nikšićkom AD Napredak, firmi koja je sada obrisana.

Muhamed Rašid je prema privrednom registru osnivač četiri kompanije u Crnoj Gori: Monte Mena investments, Trast holding, tivatske Prima invest (koja je obrisana iz registra) i podgoričke Montenegro kompani (Montenegro company for real estates, investments and development). Zanimljivo je da su tri, od te četiri kompanije registrovane na adresi Bulaver Svetog Petra Cetinjskog 141 u Podgorici, gdje su smještene nekretnine Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera.

U vrijeme Arafatove vladavine, Rašid je dobio nadimak ,,gospodin deset posto”. Njegov potpis je navodno bio neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija, a on sam je postao vlasnik brojnih kompanija koje su se bavile različitim poslovima – reklamiranjem, benzinom, električnom energijom, cementom…

Iste godine kada je podigao višemilionske kredit od Prve banke Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond čiji je kapital iznosio 100.000.00 eura. Partneri su mu bili veoma zanimljivi ljudi: Samih Saviris (Samih Sawiris), Vojin Vlahović, Veselin Vukotić, Hišam Abou Sena (Hisham Abou Senna), Jusuf el Saraj (Yousef Al Sarraj) i Majed Škuirat (Majed Shquirat).

I ovo društvo višestruko je povezano sa crnogorskom političkom i biznis elitom i njenim prvim čovjekom Milom Đukanovićem.

Egipćanin Samih Saviris sa svojim Oraskomom ušao je u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica, investiciju koja bi navodno trebalo da pređe milijardu eura. Đukanovićeva Vlada to je najavila kao kapitalni projekat, najveću investiciju u istoriji.

Saviris je, kao i Rašid, imao probleme sa zakonom u sopstvenoj zemlji. Ovaj egipatski Kopt pripada jednoj od tamošnjih najbogatijih porodica, bliskoj režimu Mubaraka. Ubrzo nakon egipatske revolucije Saviris je osuđen na dvije godine zatvora zbog finansijskih malverzacija, ali kasnije je ušao u proces nagodbe sa sudom. Saviris je inače crnogorski državljanin. Odlazeći premijer Lukšić pojašnjavao je da je zbog visokih ulaganja Vlada Savirisu izdala pasoš.

Otkud sa Rašidom i Savirisom u panamskom registru Đukanovićeve uzdanice Veselin Vukotić i Vojin Vlahović? Veselin Vukotić je bio Đukanovićev ekonomski učitelj. On je operativno godinama vodio Savjet za privatizaciju i jedan je od tvoraca modela po kojem su brojna crnogorska preduzeća i resursi prešla u ruke odabranih. Vukotić je kasnije postao i poslovni partner Mila Đukanovića u Univerzitetu Donja Gorica, gdje imaju po četvrtinu vlasništva. Nakon što su ranije objavljene informacije, iz panamskog registra izbrisano je ime Veselina Vukotića.

Vojin Vlahović je bio dugogodišnji najbliži saradnik i savjetnik Mila Đukanovića, a sada pored panamskih poslova, služi domovini kao ambasador u Rimu.

Rašid i Saviris u Panami imaju više kompanija zajedno. Pored Monte Mene, oni su i u Džud fondu (Joud Fund). Džud fond i Monte Mena najavljeni su prije više godina kao veliki investitori nadomak Petrovca, na kompleksu Skočiđevojka, gdje je trebalo da grade luksuzni turistički kompleks na više desetina hiljada kvadratnih kilometara.

Ništa, međutim, od toga. Privredni sud je dosudio privremenu mjeru otuđenja nepokretnosti Monte Meni jer kompleks Skočiđevojka nije u potpunosti isplaćen bivšem vlasniku kompanije Kaldero trejdng (Caldero trading limited) Zoranu Bećiroviću. Bećirović, još jedan Đukanovićev prijatelj, tu je zemlju kupio od dvojice ruskih državljana za 14,2 miliona a prodao Monte Meni za fantastičnih 41,7 miliona eura.

To zemljište potražuju i nekadašnji vlasnici mještani Paštrovića. Nima je taj prekrasni posjed od više desetina hiljada kvadrata, sa jednim od najljepših pogleda na našem Jadranu, konfiskovan od strane nekadašnjih komunističkih vlasti. Ruskim državljanima tu je zemlju iako je bila pod sporom, prodao Svetozar Marović dok je upravljao Srbijom i Crnom Gorom, za simboličnu sumu. Vezama nikada kraja. Bećirović i Marovićev sin Miloš u isprepletanim su poslovnim vezama.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Rašidova Monte Mena i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca reklamira i projekat na Potkošljunu, nadomak Budve. Baš tu, na Podkošljunu, Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje, koji je kupljen na kredit.

Rašidov, Savirisov, Vlahovićev i Vukotićev partner iz panamskog registra Jusif el Saraj, prema crnogorskom Privrednom sudu, ovdje je u više kompanija: Monte Mena, Monte Mena arhitektonski studio, Y-Axis i A Good Start in Montenegro. Tri od četiri te kompanije su na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, gdje stoluje mlađi Đukanovićev brat Aco, većinski vlasnik Prve.

Očito se radi o dobro organizovanoj grupi, koja djeluje sa jedne – Đukanovićeve adrese. Ko u tom lancu ima kakvu ulogu, za što koriste crnogorske institucije i banke, peru li se sumnjive bjelosvjetske pare – to bi trebalo da razmrsi neko drugo tužilaštvo, ne ovo Rankino. Jer njoj je , kao što smo čuli i početkom ove sedmice, tu sve – čisto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

p

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo