Povežite se sa nama

MONITORING

Trougao Đukanović, Rašid, Saviris

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

Crnogorska tužiteljica je izjavila početkom ove sedmice da je, uprkos brojnim napisima medija, u Prvoj banci – sve čisto. Pregled najvećih dužnika te banke, međutim, ukazuje da su vlasnici Prve, braća Đukanović, čim su preuzeli banku, davali milionske kredite sumnjivim firmama i licima sa potjernica. Jedan od njih je i Palestinac Muhamed Rašid (Mohamed Rachid).

Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrosliano da raste i tone istovremeno. Ovog bivšeg finansijskog savjetnika Jasera Arafata, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, aktuelne palestinske vlasti sumnjiče za višemilionsku pronevjeru i kriminalne novčane transakcije.

Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, u banci Đukanovića su njegove firme podigle 12,8 miliona eura.

Poznato je da je Prva banka prijateljima, partijskim uglednicima, mafijaškim bosovima izdavala kredite od kojih su mnogi bili bez pokrića zbog čega je bila pod specijalnim mjerama Centralne banke i zbog čega je Đukanovićeva vlada obilno pomogla pozajmicom od više desetina miliona eura.

Za razliku od drugih dužnika, Rašid je imao pokriće. On je proveo godine uz Jasera Arafata, čiji je bio finansijski stručnjak. I borac za oslobođenje Palestine, Arafat, sumnjičio se za koruptivne poslove, proglašavan je od svjetskih medija za jednog od najbogatijih političara na svijetu. Dešava se to borcima i tvorcima nezavisnosti. Kada je umro, govorilo se da šifre njegovih tajnih računa imaju Arafatova žena i – Rašid.

Antikorupcijska komisija palestinskih vlasti tereti Rašida da je pronevjerio preko 15 miliona eura iz palestinskih javnih fondova te da je taj novac prebacio van zemlje. Za Rašidom, poznatijim pod imenom Kaled Salam, izdata je međunarodna potjernica. On je palestinsku teritoriju napustio poslije smrti Arafata 2004. godine.

Da li se dio tog novca legalizuje preko Crne Gore?

Rašidove kompanije su, prema revizorskom izvještaju iz 2007, dobile dva kredita od braće Đukanović. Veći, u iznosu od 8,4 miliona eura povukla je kompanija Monte Mena. Taj kredit garantovan je kolateralom od 7,8 miliona eura. Drugi, manji kredit, od 4,4 miliona eura, povukla je preko prve kompanije Trast holding (Trust holding), čiji je osnivač odbjegli Palestinac. Kolateral kojim je garantovan taj kredit iznosio je 3,87 miliona eura. Prema podacima podgoričkog Privrednog suda iz juna i maja ove godine, račun te Rašidove kompanije je blokiran. Blokiran je i račun Monte Mene.

Visoki keš kolaterali, ako su prijavljeni, morali su biti predmet istrage Uprave za sprečavanje pranja novca, ali i CBCG, koja ih je vjerovatno i tretirala u svom izvještaju o Prvoj. Ovo, međutim, nijesu jedini visoki keš kolaterali koje je ova banka primila pošto su je preuzeli Đukanovićevi.

Prema mišljenjima bankarskih stručnjaka, keš kolateral je najbolja garancija za banku, ali ovako visoki iznosi često se koriste da bi se oprao sumnjivo stečeni novac. Šarićev narko kartel je preko brojnih of- šor kompanija, polagajući kolaterale i povlačeći kredite iz ovdašnjih banaka, oprao milionske svote novca. Na sudu je utvrđeno da su Šarić i njegov novac legalizovali preko više crnogorskih banaka, među kojima se u optužnici tužilaštva pominjala i Prva.

Monitor je u prošlom broju objavio da je Mohamed Rašid u direktnim poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem ne samo preko bankarskih transakcija. Direktorica Đukanovićeve kompanije Prajmari invest (Primary invest) Dragica Mrvaljević istovremeno je bila i direktorica firme Muhameda Rašida, Monte Mena investment. Ta firma je osnovana u Crnoj Gori 2007, baš kada je Rašid podigao milionske kredite. Prije ovoga Mrvaljevićeva je bila sekretar u nikšićkom AD Napredak, firmi koja je sada obrisana.

Muhamed Rašid je prema privrednom registru osnivač četiri kompanije u Crnoj Gori: Monte Mena investments, Trast holding, tivatske Prima invest (koja je obrisana iz registra) i podgoričke Montenegro kompani (Montenegro company for real estates, investments and development). Zanimljivo je da su tri, od te četiri kompanije registrovane na adresi Bulaver Svetog Petra Cetinjskog 141 u Podgorici, gdje su smještene nekretnine Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera.

U vrijeme Arafatove vladavine, Rašid je dobio nadimak ,,gospodin deset posto”. Njegov potpis je navodno bio neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija, a on sam je postao vlasnik brojnih kompanija koje su se bavile različitim poslovima – reklamiranjem, benzinom, električnom energijom, cementom…

Iste godine kada je podigao višemilionske kredit od Prve banke Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond čiji je kapital iznosio 100.000.00 eura. Partneri su mu bili veoma zanimljivi ljudi: Samih Saviris (Samih Sawiris), Vojin Vlahović, Veselin Vukotić, Hišam Abou Sena (Hisham Abou Senna), Jusuf el Saraj (Yousef Al Sarraj) i Majed Škuirat (Majed Shquirat).

I ovo društvo višestruko je povezano sa crnogorskom političkom i biznis elitom i njenim prvim čovjekom Milom Đukanovićem.

Egipćanin Samih Saviris sa svojim Oraskomom ušao je u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica, investiciju koja bi navodno trebalo da pređe milijardu eura. Đukanovićeva Vlada to je najavila kao kapitalni projekat, najveću investiciju u istoriji.

Saviris je, kao i Rašid, imao probleme sa zakonom u sopstvenoj zemlji. Ovaj egipatski Kopt pripada jednoj od tamošnjih najbogatijih porodica, bliskoj režimu Mubaraka. Ubrzo nakon egipatske revolucije Saviris je osuđen na dvije godine zatvora zbog finansijskih malverzacija, ali kasnije je ušao u proces nagodbe sa sudom. Saviris je inače crnogorski državljanin. Odlazeći premijer Lukšić pojašnjavao je da je zbog visokih ulaganja Vlada Savirisu izdala pasoš.

Otkud sa Rašidom i Savirisom u panamskom registru Đukanovićeve uzdanice Veselin Vukotić i Vojin Vlahović? Veselin Vukotić je bio Đukanovićev ekonomski učitelj. On je operativno godinama vodio Savjet za privatizaciju i jedan je od tvoraca modela po kojem su brojna crnogorska preduzeća i resursi prešla u ruke odabranih. Vukotić je kasnije postao i poslovni partner Mila Đukanovića u Univerzitetu Donja Gorica, gdje imaju po četvrtinu vlasništva. Nakon što su ranije objavljene informacije, iz panamskog registra izbrisano je ime Veselina Vukotića.

Vojin Vlahović je bio dugogodišnji najbliži saradnik i savjetnik Mila Đukanovića, a sada pored panamskih poslova, služi domovini kao ambasador u Rimu.

Rašid i Saviris u Panami imaju više kompanija zajedno. Pored Monte Mene, oni su i u Džud fondu (Joud Fund). Džud fond i Monte Mena najavljeni su prije više godina kao veliki investitori nadomak Petrovca, na kompleksu Skočiđevojka, gdje je trebalo da grade luksuzni turistički kompleks na više desetina hiljada kvadratnih kilometara.

Ništa, međutim, od toga. Privredni sud je dosudio privremenu mjeru otuđenja nepokretnosti Monte Meni jer kompleks Skočiđevojka nije u potpunosti isplaćen bivšem vlasniku kompanije Kaldero trejdng (Caldero trading limited) Zoranu Bećiroviću. Bećirović, još jedan Đukanovićev prijatelj, tu je zemlju kupio od dvojice ruskih državljana za 14,2 miliona a prodao Monte Meni za fantastičnih 41,7 miliona eura.

To zemljište potražuju i nekadašnji vlasnici mještani Paštrovića. Nima je taj prekrasni posjed od više desetina hiljada kvadrata, sa jednim od najljepših pogleda na našem Jadranu, konfiskovan od strane nekadašnjih komunističkih vlasti. Ruskim državljanima tu je zemlju iako je bila pod sporom, prodao Svetozar Marović dok je upravljao Srbijom i Crnom Gorom, za simboličnu sumu. Vezama nikada kraja. Bećirović i Marovićev sin Miloš u isprepletanim su poslovnim vezama.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Rašidova Monte Mena i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca reklamira i projekat na Potkošljunu, nadomak Budve. Baš tu, na Podkošljunu, Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje, koji je kupljen na kredit.

Rašidov, Savirisov, Vlahovićev i Vukotićev partner iz panamskog registra Jusif el Saraj, prema crnogorskom Privrednom sudu, ovdje je u više kompanija: Monte Mena, Monte Mena arhitektonski studio, Y-Axis i A Good Start in Montenegro. Tri od četiri te kompanije su na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, gdje stoluje mlađi Đukanovićev brat Aco, većinski vlasnik Prve.

Očito se radi o dobro organizovanoj grupi, koja djeluje sa jedne – Đukanovićeve adrese. Ko u tom lancu ima kakvu ulogu, za što koriste crnogorske institucije i banke, peru li se sumnjive bjelosvjetske pare – to bi trebalo da razmrsi neko drugo tužilaštvo, ne ovo Rankino. Jer njoj je , kao što smo čuli i početkom ove sedmice, tu sve – čisto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

p

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo