FOKUS
Golgota zbog istine
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Novi detalji oko smrti policijskog inspektora Ernada Kalača, koje je nedavno objelodanila njegova supruga Alma, otvaraju brojna pitanja funkcionisanja policije u kojoj je glavno pravilo ponašanja ćutanje i poslušnost prema nadređenima i vlasti.
Kalač se, prema zvaničnoj verziji, ubio 24. marta prošle godine, na grobu svoje kćerke. Osnovno i više državno tužilaštvo taj slučaj su arhivirali. Razlog: nije bilo elemenata za pokretanje istrage, a policija je utvrdila da se Ernad ubio zbog tuge za petogodišnjom ćerkom.
Alma Kalač poriče da je njen suprug počinio samoubistvo četiri godine nakon porodične tragedije: ,,Ernad je ubijen”‘. Ona je došla do informacija da je njen suprug poslao tri oproštajna pisma premijeru Igoru Lukšiću, tadašnjem šefu crnogorske policije Veselinu Veljoviću i predsjedniku rožajskog suda Zahitu Camiću.
,,Misleći da radim za interese svoje države u pojedinim slučajevima sam ostao naivan. Moja ljudskost i čast mi ne dozvoljavaju da budem bilo čija kolateralna šteta, niti da se pojedinci kriju iza mene, a ja da budem korumpirana karika u lancu”, napisao je Kalač premijeru. Uz oproštajna pisma Kalač je ostavio i desetine službenih zabilješki u kojima imenom i prezimenom označava pretpostavljene koji su mu nalagali da žmuri pred višemilionskim prekograničnim švercom cigareta. O zabilješkama policija i tužilaštvo su duže od godinu i po ćutali. Odlučili su da pokrenu istragu pošto su informacije počele da cure u javnost.
Tužilaštvo je, nedavno, na saslušanje prvu pozvalo Almu Kalač. ,,Osjećala sam se kao na optuženičkoj klupi. Tražili su od mene da dokažem tvrdnje da je moj suprug nastradao pod pritiskom Uprave policije. Nudila sam službene zabilješke. Samo su odgovarali: ‘Dobro, dobro”’. Ona se plaši da bi državni organi ponovo mogli da zataškaju slučaj.
Nekoliko mjeseci prije Kalačeve smrti, na kosovskoj strani granice samoubistvo je izvršio funkcioner u Graničnoj policiji Kosova Ljuan Ademaj. Ostavio je pismo u kome navodi da su ga funkcioneri kosovske vlade pritiskali da dozvoli promet švercovane robe na granici sa Crnom Gorom.
Tužilaštvo i ostali državni organi nikada nijesu ispitali navode starijeg policijskog komesara za suzbijanje privrednog kriminaliteta u Ispostavi policije u Rožajama Edževita Nurkovića, koji je svojevremeno tvrdio da je na bivšeg šefa rožajske policije Ernada Kalača vršen pritisak da dozvoli prekogranični šverc. Nurković je ranije govorio da su starješine uticale na Kalača „da digne ruku na sebe”.
On je tada čak pozvao specijalnog tužioca, Unutrašnju kontrolu MUP-a, kao i Evropsku komisiju u Crnoj Gori da ga kontaktiraju jer je bio spreman da im pruži detaljne informacije o švercu u koji su umiješane starješine policije iz Berana i vrha policije. Niko ga nije kontaktirao.
Nurković je jedan od policajaca koji su zbog prijetnji koje su dobijali nakon što su počeli javno da govore o švercu na granici sa Kosovom morali da bježe u inostranstvo. Pored Nurkovića utočište u inostranstvu su našli i policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić i Rešad Kalač. Jedini od njih koji je ostao u Crnoj Gori je Nedžad Kuč.
Prije njih, u oktobru 2010, bivši načelnik policije Rožaja Šemso Dedeić za Monitor je govorio o švercu duvana koji preko Crne Gore nikada nije prekidan. Bio je iznenađen što, kako je kazao, niko nije provjerio njegove navode.
Bivši policajci iz Rožaja za Monitor su mjesecima detaljno svjedočili o brojnim ilegalnim magacinima u Rožajama i oko njega, koji čuva naoružano obezbjeđenje. Sve su dokumentovali fotografijama, započeli su i priču o mojkovačkoj fabrici duvana…
Tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović tvrdio je da su udaljeni s posla zbog profesionalnih propusta. Unutrašnja kontrola je utvrdila da su policajci neosnovano otpušteni. Policajci, koji su smatrali da je njima i njihovim porodicama ugrožena bezbjednost, u nekoliko navrata sastali su se i sa premijerom Lukšićem. Nije pomoglo.
Nakon smjene direktora Uprave policije Veselina Veljovića, novi direktor UP Božidar Vuksanović lično im je garantovao bezbjednost i otpušteni policajci su sredinom ove godine vraćeni u službu.
,,Crna Gora treba da stvori takav ambijent da naši građani ne traže azil u drugim zemljama”, izjavio je tada Vuksanović. I dodao da treba sačekati rezultate o tome da li su u šverc uključeni i neki policijski funkcioneri sa sjevera. Rezultata do danas nema.
Pomilovani policajci su zaćutali o kriminalu. Po službenoj dužnosti.
Enver Dacić je jedan od onih koji je javno pričao o prekograničnom švercu cigareta, kafe, šećera, ljekova i ostalih ,,roba”. Iz Uprave policije reagovali su tako što su televizijama proslijedili snimak o navodnom primanju mita na graničnom prelazu Kula u kome su učestvovali Dacić i Mithat Nurković. Viši sud u Bijelom Polju oslobodio je obojicu optužbe. Dacić je ipak zbog raznih podmetanja i stalnih prijetnji morao sa ženom i djecom da bježi iz Crne Gore. U Luksemburgu je bio prinuđen da zatraži policijsku zaštitu, nakon što su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega.
Rekosmo da su policajci u nekoliko navrata razgovarali i tražili zaštitu od premijera Lukšića. Nakon što je Dacić izbjegao iz zemlje, premijer je izjavio: ,,Iznenađen sam viješću da je gospodin Dacić napustio Crnu Goru…”.
U isto vrijeme kada i rožajski policajci, u službu je formalno vraćen i Goran Stanković. On je prvi policajac koji je javno progovorio o prebijanju i mučenju sada pokojnog Aleksandra Pejanovića 2008. godine u čuvenoj ,,betonjerci”. Stanković je prije dvije godine, svega nekoliko mjeseci prije penzionisanja, zbog prijetnji da mu se sprema odmazda bio prinuđen da napusti posao.
Nakon prebijanja Pejanovića, pokrenut je krivični postupak protiv više službenika policije, među kojima je bio i Stanković. Poslije svjedočenja o tom događaju Stanković je pravosnažno oslobođen optužbe. Ali ne i nevolja. Odmah, nakon što je vraćen na posao, po ,,prijateljskom savjetu” nadređenih poslat je u penziju, da ne bi ,,narušio imidž Policije”.
Pejanovića je u međuvremenu ubio policajac Zoran Bulatović. Stanković je opet progovorio: ,,Za Pejanovića je istina kasna, ali hoću da izađe na vidjelo, makar me to koštalo života. Doveo sam zbog pravičnosti svoju porodicu u bezizlaznu situaciju, ali i dalje se borim”.
Goran Stanković, kao i rijetki hrabri policajci koji su progovorili o nepočinstvima svojih kolega, i danas trpi zbog „kvarenja policijskog imidža”. Sa maloljetnim djetetom i nezaposlenom suprugom živi od 209 eura penzije. Kad vrati ratu za kredit, ostaju mu 24 eura!
Zbog onog što je javno govorio Stanković je trpio prijetnje i šikaniranja, ugroženo mu je zdravlje, a porodica dovedena na rub egzistencije. Tako su mu se Uprava policije i država zahvalili na hrabrosti. Sada tuži UP i državu zbog pretrpljenih i budućih duševnih i fizičkih bolova i straha. Nema para za advokata, pa čeka da li će se država umilostiti da mu odredi zastupnika po službenoj dužnosti.
Stankovićevu priču o prebijanju Aleksandra Pejanovića potvrdio je nedavno i bivši policajac Oliver Bošković na suđenju grupi policajaca zbog zlostavljanja i mučenja Pejanovića u betonjerci. Bošković je odlučio da progovori jer je ostao bez posla. Objelodanio je da su mu ranije nadređeni prijetili da će ostati bez posla ako progovori.
I pored ovih svjedočenja državni tužilac ćuti i ne traži nalogodavce batinaša u uniformama.
Prošle godine je iz Crne Gore morao da bježi još jedan policajac. Bivši pripadnik Granične službe MUP-a Suad Muratbašić sa porodicom je napustio Crnu Goru poslije javnog priznanja da je 2006. godine u Bijelom Polju agitovao za DPS i ubijedio 34 rođaka da glasaju za tu partiju. Muratbašić je kazao da ga je za taj partijski posao angažovao DPS funkcioner Mevludin Nuhodžić.
Suad Muratbašić, u medijima nazvan ,,prvi crnogorski zviždač”, umjesto obećane nagrade dobio je – otkaz. Tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović suspendovao ga je i naredio da se protiv njega pokrene disciplinski postupak. Otkaz je dobio nakon deset godina rada, uz kratko objašnjenje da je tehnološki višak. Podnio je četiri tužbe protiv policije. U akciji rasterećenja od mnogobrojnih sudskih predmeta, Osnovni sud iz Podgorice jednu Muratbašićevu tužbu šalje na Cetinje, drugu u Kolašin. Tužbe još stoje u sudskim ladicama. Pošto nije mogao da nađe posao, kupio je kravu u nadi da će moći da živi od poljoprivrede. Prošle godine je prodao kravu i za sebe, ženu i djecu kupio vozne karte do Belgije. U jednom pravcu.
Nakon što je novi direktor UP Božidar Vuksanović pozvao policajce da se vrate uz obećanje da zbog ukazivanja na nepravilnosti u policiji više niko neće biti proganjan, Muratbašić je izjavio: ,,Odlaskom Veljovića i dolaskom Vuksanovića nije se ništa promijenilo. Organizovanom kriminalu ni jedan ni drugi niti su naudili, niti će nauditi”.
Muratbašić je u Belgiju sa sobom ponio nekoliko brojeva Monitora, u kojima je naš list pisao o njegovoj sudbini. Vlasti u Belgiji uzele su ih kao dokazni materijal za donošenje odluke o političkom azilu. O organizovanom kriminalu u Crnoj Gori svjedočio je pred odborom Amnesti internešela, kao i u Skupštini Savjeta Evrope u Strazburu.
O tome koliko režim temeljno i sistematski pokušava na sve načine da ućutka one koji su progovorili o nedjelima vlasti bjelodano svjedoči slučaj Slobodana Pejovića, penzionisanog policijskog inspektora iz Herceg Novog. On godinama skupo plaća zbog toga što je prvi hrabro i i javno progovorio o ratnom zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Do sada je preživio desetak verbalnih prijetnji, fizičkih napada, demoliranja vozila… Majstori falsifikovanja od njega su pokušali da naprave glavnog krivca za deportacije. Pejović i danas trpi sudsko i medijsko nasilje čiji je cilj da se zamagli direktna odgovornost najodgovornijih za ovaj državni zločin. Prvenstveno Mila Đukanovića.
Vlada je, pritisnuta evropskim regulama, u Zakonu o radu upisala odredbe koje treba da zaštite radnike koji prijave korupciju. Zviždači su formalno zaštićeni i pojedinim odredbama Zakona o namještenicima državne službe. Iz Vlade je, više puta, najavljivano da se sprema i posebni zakon koji će štiti zviždače. Trenutno se zakočilo u tom poslu.
,,Zaštita profesionalaca koji su spremni da argumentovano govore o primjerima različitih zloupotreba i nezakonitih radnji u sistemu treba da postane imperativ za Vladu”, kaže za Monitor Aleksandar Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
Mrtva zakonska slova negira praksa koja kaže da ni u jednom slučaju nije došlo do procesuiranja nezakonitih radnji na koje su zviždači ukazali. Njihovi hrabri postupci samo su zagorčali život njima i njihovim porodicama. Umjesto da se njihovi primjeri afirmišu, država je učinila sve da nezgodnim svjedocima zapuši usta. Hrabri pripadnici policije istrpjeli su sve i ostali dosljedni. Vremenom, postaće ono čega se moćnici najviše boje: biće inspiracija drugima da krenu njihovim putem.
ENVER DACIĆ, AZILANT U LUKSEMBURGU
Neću da budem meta
MONITOR: Zašto se i Vi ne vratite u Crnu Goru?
DACIĆ: To je pitanje za Upravu policije i Božidara Vuksanovića. Naravno, velika mi je želja da se vratim, prije svega zbog starih roditelja, ali ne želim da budem meta kao Ernad Kalač.
MONITOR: Uvjereni ste da biste opet imali problema ako biste se vratili u Rožaje?
DACIĆ: Sigurno. Ne bih imao nikakvu zaštitu. Uprava policije i tužilaštvo ništa nisu uradili povodom naših prijava. Mafijaški klan na koji smo ukazivali i dalje se nesmetano bavi kriminalom.
MONITOR: Da li ste imali problema od kada ste izbjegli u Luksemburg?
DACIĆ: U početku da. Pretpostavljam da su crnogorska policija ili kriminalci koje sam prozvao slali ovamo emisare da me zastraše. Sada mirno spavam, savjest mi je čista. I siguran sam da će i tim moćnicima ubrzo doći kraj.
SUAD MURATBAŠIĆ, AZILANT U BELGIJI
SDB je glavna karika u švercu
MONITOR: Nakon dolaska u Belgiju imali ste priliku da vlastima u Briselu pričate o kriminalu kojem ste bili očevidac kao granični policajac. Ukratko, šta ste im otkrili?
MURATBAŠIĆ: Nakon dolaska u Beligiju, u Briselu sam ispričao sve što sam znao o organizovanom kriminalu u Crnoj Gori. Počev od Mila Đukanovića, kao šefa organizovanog kriminala, pa do Božidara Vuksanovića. Posebnu ulogu u švercu cigareta imao je Duško Marković, a Služba državne bezbjednosti bila je glavna karika u tom švercu. Zato tvrdim da je Duško Marković ministar nepravde, a ne ministar pravde.
MONITOR: Da li Vas je neko zvao iz policije da se vratite u Crnu Goru?
MURATBAŠIĆ: Ne. Božidar Vuksanović je zvao trojicu policajaca koji su izbjegli u Švedsku, ali mene nije. A kako i da me zove da se vratim kad zna šta bih sve mogao da posvjedočim. Ili, da je zvao Dacića da se vrati morao bi odmah da uhapsi Veselina Veljovića, jer Dacić ima video zapis u trajanju 45 minuta o švercu cigareta.
MONITOR: Šta mislite da li biste bili bezbjedni u Crnoj Gori ako biste se vratili?
MURATBAŠIĆ: Rado bih se vratio, ali meni ne mogu da garantuju bezbjednost oni koji su odgovorni za zločin u Bukovici, za deportacije, za organizovani kriminal…
MONITOR: Da li Vam je isplaćena otpremnina koju su dobili ostali policajci?
MURATBAŠIĆ: Ne. Ja sam opljačkan od strane Crne Gore. Meni duguju 6.300 eura za otpremninu koju su dobili svi ostali policijaci i 7.500 što sam uplaćivao u stambeni fond, a što je takođe isplaćeno svima osim meni. Uz to, mene su po kratkom postupku osudili na kaznu od 700 eura, a nijedna moja tužba još nije ugledala svjetlo dana.
Predrag NIKOLIĆ
Veseljko KOPRIVICA
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
/p
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
Objavljeno prije
2 danana
8 Novembra, 2026
Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, EK je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do decembra. Da posao, ipak, nije do kraja završen ukazuje i mogućnost da Ugovor o pristupanju sadrži odredbu kojom se članstvo Crne Gore u EU može odložiti i nakon ratifikacije država članica
Evropska komisija predstavila je u srijedu, 4. novembra, godišnji izvještaj o Crnoj Gori i mapu puta njenog pristupanja EU. Komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prema mapi puta, pregovori bi, uz saglasnost država članica, mogli biti okončani do kraja ove godine, a pristupni ugovor potpisan u junu naredne. Istovremeno, izvještaj upozorava na moguće neželjene posljedice primjene Euro modela po javne finansije i spoljnu ravnotežu, na mali broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju i na nezavršen posao oko usvajanja ustavnih amandmana.
Počnimo od novca.
„Svjesni smo rizika i mislim da ih mjerama koje smo predstavili uspješno saniramo“, rekao je premijer Milojko Spajić nakon predstavljanja Izvještaja, govoreći o svom Euro modelu. Na istoj konferenciji, u Evropskoj kući u Podgorici, ambasador EU Johan Satler rekao je da u Delegaciji još nijesu vidjeli konačne brojke o uticaju predloženih mjera na javne finansije.
Ta dva odgovora vrijedi čitati zajedno. Posebno sada kada nam predstoji rasprava o budžetu za 2027, odnosno o tome koliko će država sljedeće godine prikupiti novca, a koliko namjerava da potroši.
Evropska komisija je u godišnjem Izvještaju ocijenila da najavljene reforme u okviru Euro modela „mogu predstavljati značajne rizike za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu“. Procjenu, kažu u Briselu, treba produbiti nakon konsultacija. Spajić je podsjetio da su i prethodne programe Evropa sad I i Evropa sad II pratile rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. O učinku novog programa, međutim, više treba da kaže računica koja pokazuje koliko košta svaka od najavljenih mjera, koji prihodi treba da je pokriju i šta se dešava ako se ti prihodi ostvare samo djelimično ili se pokaže da su rashodi podcijenjeni.
Prilika da se ta računica predstavi i provjeri stiže sa budžetom za 2027. EK preporučuje da Vladin prijedlog ocijeni Fiskalni savjet, čije je uspostavljanje izdvojila kao napredak. Vladi se (i dalje) preporučuje da ograniči rast javne potrošnje, uredi planiranje ukupne mase zarada u javnom sektoru na srednji rok i obezbijedi dodatne budžetske prihode.
Izvještaj i prve reakcije na njega vraćaju u raspravu pitanja koja su Vladi već postavljena sa drugih adresa. Kako će se veće zarade i predloženo ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje uklopiti u budžetski okvir? Kako će Vlada nadomjestiti prihod od doprinosa za PIO ako ih ukine, koliko očekuje od novih poreskih mjera i na čemu počiva procjena njihove naplate? Odgovora nema.
Ima razloga da se svaka od pomenutih stavki sagleda zasebno.
Deficit države u 2025., prema EK, iznosio je 4,3 odsto BDP-a, što je oko 356 miliona eura kada se taj udio preračuna prema nominalnom BDP-u koji je objavio Monstat. Cilj postavljen rebalansom budžeta bio je 3,5 odsto BDP-a. I nije ostvaren, iako su prihodi bili veći od plana. Rashodi su ga premašili još više, uz rast socijalnih transfera, izdataka za zdravstvo i subvencija.
Plate u javnom sektoru, socijalna davanja i transferi za zdravstvo činili su zajedno više od dvije trećine ukupne prošlogodišnje potrošnje opšte države. Tu se vidi koliko je budžet teško prilagoditi kada troškovi jednom postanu trajni, a prihod kojim se finansiraju zavisi od potrošnje i privrednog ciklusa.
Uz to, EK računa da će potrebe za refinansiranjem duga 2027. dostići 750 miliona eura. Očekivani prijedlog budžeta za 2027. pokazaće koliko prostora za nove obaveze ostaje nakon što se uračunaju otplata duga, kamate i postojeći stalni rashodi. Ako se u budžetsku računicu unaprijed upiše prihod koji tek treba da donesu veća potrošnja i bolja naplata poreza, Skupština bi uz osnovni scenario trebalo da dobije i projekcije za slučaj da privreda i potrošnja rastu sporije od Vladinih očekivanja.
Drugi dio istog upozorenja iz Brisela, onaj o spoljnoj ravnoteži, prošao je sa manje pažnje. Nezasluženo.
Crnogorski deficit tekućeg računa porastao je sa 17,1 odsto BDP-a u 2024. na 20,5 odsto u 2025, što je oko 1,7 milijardi eura. Komisija to povezuje sa pogoršanjem robne razmjene i slabijim učinkom turizma u 2025. Uvoz robe porastao je 9,4 odsto, a neto priliv stranih direktnih investicija pokrio je manje od trećine manjka. Za procjenu Euro modela zato je važno i đe će završiti dodatni novac od većih plata.
Ako dobar dio nove tražnje ode na uvoz, korist za domaću proizvodnju i zaposlenost biće manja. Koliko će od povećanja plate ostati u kućnom budžetu ili završiti u štednji zavisi i od cijena. EK među domaćim izvorima inflacije u 2025. izdvaja snažan rast zarada i ekspanzivnu fiskalnu politiku, uz uticaj uvoznih cijena, naročito hrane.
Drugi paket primjedbi EK pred kojim će ovdašnja vlast morati da zastane i razmisli tiče se rezultata borbe protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. „Izvještaj EK je pozitivan, dobar“, rekao je predsjednik Jakov Milatović agenciji MINA,ističući da Crna Gora može zatvoriti sva poglavlja do kraja godine ako ubrza reforme. Izdvojio je, međutim, premalo pravosnažnih presuda za visoku korupciju, šest godina nakon promjene vlasti.
Komisija bilježi bolji bilans pravosnažnih odluka i osuđujućih presuda u predmetima visoke korupcije i priznaje crnogorskom tužilaštvu rad na sve složenijim istragama. Ipak, njena je ocjena da „broj pravosnažnih osuđujućih presuda ostaje nizak i mora se povećati“. U predmetima organizovanog kriminala EK izdvaja duga suđenja i česta odlaganja, a kod pranja novca traži da se tokovi novca sistematski prate i da se kriminalna imovina djelotvornije oduzima.
U izvještaju se pominje i predmet Koverta. Apelacioni sud je u martu 2026, uvažavajući žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, ukinuo oslobađajuću presudu iz aprila 2025. i vratio predmet Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje.
Izazov je sasvim konkretan. Koliko suđenja specijalno odjeljenje Višeg suda može voditi sa ljudima i prostorom koje ima, koliko se ročišta odlaže i zbog čega, koliko se postupaka završava i koliko imovine država na kraju trajno oduzme? Izvještaj EK traži da se hitno poprave kadrovski kapaciteti i uslovi rada tog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Dio rješenja je, opet, u državnom budžetu, a dio u odlukama sudske i tužilačke uprave koje se mogu donijeti i prije završetka pregovora.
Skupština je u međuvremenu popunila Ustavni sud i usvojila izmjene kojima se jača nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta. Ostaju dvije ustavne obaveze koje Komisija posebno izdvaja. Jedna je ukidanje imuniteta premijera i ministara za krivična djela povezana sa korupcijom. Druga je prethodna provjera integriteta kandidata za te funkcije, po preporuci Venecijanske komisije. Za obje EK traži konačno usvajanje. Prvi ispit je okončanje tih postupaka, a naredni će doći pri prvom predlaganju mandatara ili kandidata za člana Vlade po novim pravilima. Tada će biti važno ko provjerava integritet, na osnovu kojih podataka i kako obrazlaže svoju odluku.
„U završnici procesa biće nam potrebna saradnja svih proevropskih snaga“, rekao je Spajić. „Članstvo u Evropskoj uniji je nadohvat ruke“, najavio je Satler. Priznanje za dosadašnji rezultat uputio je i vlasti i opoziciji, kao i civilnom društvu.
Kada premijer poziva na saradnju, prvo je pitanje šta je većina spremna da uradi da se ona obnovi, posebno tamo gdje su joj za ustavne odluke potrebni i glasovi izvan vlastitih redova. Administrativni odbor je jednoglasno utvrdio listu kandidata za Centralnu izbornu komisiju, a Skupština je 4. novembra izabrala predsjednika i četiri člana. To pokazuje da je dogovor moguć i poslije višemjesečnog zastoja.
Dobre vijesti iz Brisela imaju težinu koju raniji pozivi da se ubrzaju reforme nijesu imali. Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, Komisija je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih poglavlja do decembra, uključujući dva koja se tiču vladavine prava. „Danas nas tek kratko vrijeme dijeli od završetka procesa integracije Crne Gore u EU“, ocijenila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas istakla je na predstavljanju paketa u Briselu da je „Crna Gora najbliža cilju, s jasnim putem do potpisivanja pristupnog ugovora do narednog ljeta“.
EK će i poslije završetka pregovora pratiti kako Crna Gora sprovodi i održava preuzete obaveze, uključujući one iz oblasti vladavine prava. Ako utvrdi ozbiljne probleme, mapa puta predviđa da pristupni ugovor omogući Savjetu EU da na prijedlog Komisije usvoji mjere koje se odnose na konkretne obaveze. Ako Komisija prije prvog dana članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere se pokažu nedovoljnim, ugovor bi mogao predvidjeti i odlaganje ulaska u EU kao krajnju mjeru. Taj mehanizam je zasad prijedlog Komisije, a njegov konačan oblik zavisiće od teksta ugovora.
Do proljeća, kada bi tekst ugovora trebalo da bude usaglašen, trebalo bi da znamo kakav je budžet Skupština usvojila, je li ga pregledao Fiskalni savjet i jesu li dovršene ustavne izmjene. To će biti prve prilike da se provjeri šta je vlast uradila sa upozorenjima iz izvještaja koji je premijer Spajić nazvao „vrijednim slavlja“.
Šta piše u mapi puta
U trenutku objavljivanja Izvještaja bila su privremeno zatvorena 21 od 33 otvorena pregovaračka poglavlja između Crne Gore i EU, a 14 je zatvoreno u izvještajnom periodu. U Briselu je predstavljena mapa puta sa očekivanom dinamikom okončanja preostalog posla.
Novembar 2026.: EK planira da do sredine mjeseca dostavi Savjetu EU, u kojem odlučuju države članice, preostale nacrte zajedničkih pregovaračkih pozicija EU. Za novembarsku međuvladinu konferenciju predlaže se privremeno zatvaranje poglavlja 15 (Energetika), 14 (Saobraćajna politika), 12 (Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 16 (Oporezivanje) i 1 (Slobodno kretanje robe).
Decembar 2026.: Za završnu međuvladinu konferenciju predložena su poglavlja 9 (Finansijske usluge), 22 (Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata), 27 (Životna sredina i klimatske promjene), 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), 33 (Finansijske i budžetske odredbe), 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).
Uz 12 preostalih iz skupa od 33 otvorena poglavlja, mapa za decembarsku konferenciju predviđa i razmatranje poglavlja 34 (Institucije) i 35 (Ostala pitanja). Tako raspored privremenog zatvaranja za dvije konferencije predviđa ukupno 14 poglavlja. Poglavlje 34 (Institucije) uređuje kako će Crna Gora biti zastupljena u institucijama EU, uključujući Evropski parlament, i kako će učestvovati u odlučivanju. Poglavlje 35 (Ostala pitanja) obuhvata posebna pitanja koja se pojave tokom pregovora i koja ne pripadaju drugim poglavljima.
Jun 2027.: Na proljeće bi članice EU i Crna Gora trebalo da usaglase nacrt pristupnog ugovora. Jun je okvirni termin za njegovo potpisivanje. Do tada su potrebni pozitivno mišljenje Evropske komisije, saglasnost Evropskog parlamenta i odluka Savjeta EU o prijemu.
Nakon potpisivanja, pristupni Ugovor ratifikuju Crna Gora i sve države članice EU. Evropski parlament može pozvati poslanike Skupštine CG da kao posmatrači učestvuju u njegovom radu, bez prava glasa. EK nastavlja da prati primjenu preuzetih obaveza i izvještava Savjet EU i Evropski parlament sve do pristupanja Crne Gore u EU. Komisija predlaže da ugovor omogući i odlaganje pristupanja kao krajnju mjeru, ako prije članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere nijesu dovoljne.
Datumi iz mape zavise od napretka koji ostvari Crna Gora ali i od odluka institucija EU i njenih država članica.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
SRBIJA I MI NAKON IZBORNOG PORAZA ALEKSANDRA VUČIĆA: Kojekude
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2026
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti
U nedjeljni sumrak, dok su desetine hiljada građana Srbije strpljivo čekali da pristupe glasačkom mjestu, u Pionirskom parku u centru Beograda pojavili su se komunalci. U pratnju žandarmerije pod opremom za razbijanje demonstracija, podizali su prepoznatljive velike bijele šatore nekadašnjeg Čacilenda. Istovremeno, u park su pristizale grupe muškaraca obučenih u crno, sa kapuljačama i torbama. Analitičari iz Beograda nijesu imali dileme: u naručenom mraku postavljala se scenografija za očekivani, nasilan nastavak izbornog dana na beogradskim ulicama.
Onda se, nepuna dva sata nakon zatvaranja birališta, pred kamerama RTS-a, pojavio Aleksandar Vučić, lično. „Jasno je da smo mi ove izbore izgubili, pobedila je studentsko-blokaderska lista“, obznanio je zapanjenim pristalicama u sjedištu Srpske napredne stranke. Među njima bio je i Milan Knežević, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik ovdašnje DNP.
Dok dlanom o dlan, iz Pionirskog parka nestali su policajci i momci u crnom. Širom Srbije počelo je pobjedničko slavlje. Iste večeri građani su uklonili ograde iz Pionirskog parka i počeli da ruše kamp i čiste prostor na kome se on nalazio.
Ukloniti šatore Ćacilenda lakše je nego razgraditi sistem koji ih je postavio i čuvao. Srbija je izabrala novu parlamentarnu većinu. Tek treba da dobije novu vladu i obnovi unižene državne institucije. Između izborne pobjede i stvarne mogućnosti da se donose i sprovode odluke, nalazi se vrijeme u kojem stara vlast vučićevih namjesnika upravlja, dok njihovi novi i nepoznati nasljednici preuzimaju očekivanja građana.
A dijelom i odgovorost. Čak i za događaje koji nijesu pod njihovom kontrolom, poput nasilnog ulaska građana u redakciju Informera. Policija nije radila svoj posao valjano, pa je Vučić najavio da bi se zato njegovi sljedbenici mogli samoorganizovati. Premijera Đura Macuta i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića nije pominjao. Kao da ih nije on postavio.
Vučić publiku – ima. Još. Lista koju je predvodio na parlamentarnim izborima 2023. osvojila je 1,78 miliona glasova i dobila apsolutnu većinu. Prema preliminarnim rezultatima prošlonedjeljnih izbora, njegovu Ujedinjenu Srbiju glasalo je 1,68 miliona glasača. Razlika je nekih 100.000 glasova, nešto više od pet odsto biračkog korpusa koji im je (bio) odan.
Vučić i njegovi nijesu poraženi samo zato što su ih napustili njihovi glasači. Poraženi su, prvenstveno, zato što je znatno više ljudi nego što je to uobičajeno odlučilo da izađe na izbore i glasa protiv njih. Studenti su zahtjev za odgovornošću nakon pada nastrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi, pretvorili u političku snagu širu od dotadašnje „tradicionalne” opozicije.
Za pobjedu nije bilo dovoljno okupljati se na trgovima. Trebalo je doći do birača, organizovati glasanje i obezbijediti kontrolu rezultata. Organizacija, mobilizacija i kontrola omogućile su da se nezadovoljstvo iskaže i prebroji uprkos prednostima vlasti, zloupotrebama i nasilju od početka protesta do kraja izbornog dana.
Vučić je već u izbornoj noći najavio nastavak. „Borićemo se i pokazati im šta je opozicija“. Njegova moguća strategija se nazire: sačuvati organizaciju i uticaj, odgovornost za stanje u državi prebaciti na novoizabrane nasljednike, a njihove eventualne sukobe predstavljati kao dokaz da Srbija bez njega ne može biti stabilna. I proglašavti svaki njihov razborit potez prema okruženju – za izdajnički.
Znimljivo, ni partija Mila Đukanovića poslije avgusta 2020. nije ostala bez birača, organizacije i uticaja. DPS je pojedinačno osvojio najviše glasova, ali su tri opozicione koalicije zajedno obezbijedile 41 od 81 poslaničkog mjesta. Gubitak većine DPS-u nije izbrisao moć građenu tokom tri decenije. Već 2022. došli su u poziciju da, manjinskom podrškom, izaberu Vladu Dritana Abazovića, a od izbora naredne godine očekuju možda i nešto više.
Postoje i bitne razlike. Đukanović je nakon parlamentarnih izbora ostao predsjednik države, dok je Vučić tu funkciju napustio prije glasanja, nadajući se novom premijerskom mandatu. Studentska lista ima ubjedljivu većinu dok su promjene u Crnoj Gori zavisile od dogovora tri koalicije i svakog pojedinačnog poslanika. Ali Studentska lista tek treba da pokaže koliko je jedinstvena. Ono što su u Crnoj Gori bili međukoalicioni sporovi, u Srbiji mogu postati sukobi unutar pobjedničkog pokreta. Uz nepoznanicu ko i kako u takvim situacijama može da zajedničku kompoziciju vratu u kolosijek.
Moglo bi se pokazati da se najznačajnija razlika između onih koji su 2020. smijenili DPS, i ovih što su u nedjelju dobili preko pola miliona glasova više od Vučićeve liste ogleda u (ne)saradnji sa čelnicima Srpske pravoslavne crkve. Nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović bio je neformalni lider koalicije koja je razvlastila DPS. Vlada Zdravka Krivokapića utanačena je u manastiru Ostrog. Patrijarh SPC Porfirije Perić je, u jeku protesta zbog pada novosadske nadstrešnice, pred Vladimirom Putinom studentsku pobunu opisivao kao obojenu revoluciju, nadajući se „savladavanju tog iskušenja”.
Brzo će se vidjeti na kojim temeljima će se graditi odnosi novog parlamenta i vlade Srbije (i predsjednički izbori u toj zemlji treba da se održe do kraja godine) sa vrhom SPC. Za region je važno hoće li buduća vlast prihvatiti da crkvene veze ostanu sredstvo političkog djelovanja preko državnih granica. Ili će, nekim drugim putem, krenuti u novom pravcu.
Dešavanja u Beogradu nakon 5. oktobra 2000. pokazala su kako detronizacija vođe nije isto što i razgradnje njegovog zločinačko koruptivnog sistema. Čišćenje medijskog prostora, oslobađanje pravosuđa i demontaža bezbjednosnih struktura. To je, prema Zoranu Preradoviću, uredniku društva u nedjeljniku Radar, popis hitnih i neophodnih poslova kojih se nove vlasti u Srbiji moraju prihvatiti.
„Jednog davnog oktobra smo to propustili da uradimo, Zoran Đinđić je to platio glavom, a Srbija potpunom dezorijentacijom i tragičnim istorijskim rikvercom. Sa ovim stvarima ne sme biti kompromisa”, piše Preradović. „U suprotnom, ponovo će nam se dogoditi ono što ne sme da se dogodi. Da u ovih 36 godina otkako je uvedeno višestranačje, više od četvrt veka provedemo pod čizmom dvojice diktatora kojima nisu zajedničke samo sumanute političke ideje.”
Ništa od navedenog neće biti ni lako ni neizbježno. Izborna Platforma Studentske liste sadrži opredjeljenja koja nijesu kompatibilna u današnjoj političkoj realnosti. Tu se zagovara nastavak EU integracija (uz obavezan referendum o eventualnom članstvu), protivi se sankcijama Rusiji, a Kosovo se posmatra kao sastavni dio Srbije. Promjena vlasti još nije potvrda spoljnopolitičkog zaokreta Beograda, iako čestitke Brisela i nezadovoljstvo Moskve pokazuju očekivanje jedne i druge strane.
Izbornim pobjednicima u Srbiji među prvima su čestitali crnogorski premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović. „Građani obje države zaslužuju odnose koji će se mjeriti konkretnim rezultatima saradnje, a ne dubinom diplomatskih nesporazuma“, poručio je Spajić. Milatović je očekivanja od novog poglavlje međudržavnih odnosa opisao: „zasnovano na prijateljstvu, iskrenom dijalogu i posvećenosti zajedničkoj evropskoj budućnosti“. Treba reći: Studentska lista tek treba da pokaže kako će izgledati njena evropska politika.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitao je Studentskoj listi na pobjedi, uz poruku da je „ljudska obaveza, a ne samo politička dužnost, da se zahvalimo dosadašnjim predstavnicima vlasti“. Pobjednicima čestitka, poraženima zahvalnost. Mandić nastoji da sačuva ulogu sagovornika i saveznika svih vlasti u Beogradu, naglašavajući SPC (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori kao neraskidive veze dvije države. Gdje bi on bio karika koja ih spaja. Koliko je njegov položaj zavisio od tih veza, a koliko od Vučićevog pokroviteljstva, pokazaće naredni mjeseci.
Milan Knežević se u punom kapacitetu stavio u Vučićevu službu. To bi ga moglo koštati makar budućih putovanja avionom Vlade Srbije, a može se pretpostaviti da će cijena biti i nešto veća. Mada, Vučićevi sljedbenici iz reda kontroverznih biznismena imaju veliki novac i ozbiljne ambicije kada je u pitanju širenje poslova na Crnu Goru. Zato ni Kneževića ne treba otpisivati prije nego stvari u Beogradu postanu jasnije.
Demokrate Alekse Bečića su bile veoma srdačne prema pobjednicima. „Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je njihov predsjednik.
To je mnoge natjeralo da se prisjete: kada su studenti u Podgorici, nakon cetinjske tragedije 1. januara 2025, tražili ostavke Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, njegova partija odgovorila je optužbom da protest „nije glas naroda”, već akcija destabilizacije iza koje stoje Bemaks, Đukanović i kriminalni klanovi.
Posebno je pitanje koliko će upućene čestitke i pozivi na otvaranje novih poglavlja međusobnih odnosa, naići na plodno tlo. Poštovanje samostalnosti Crne Gore i njenog evropskog puta, odnos prema partijskom i medijskom djelovanju iz Srbije, te saradnja policija i pravosuđa. Tu će se vidjeti mijenja li se politika ili samo sagovornik.
Ni DPS nema razloga da promjene u Beogradu predstavlja kao sopstvenu pobjedu. Ako oslabi (Vučićev) toksični uticaj zvaničnog Beograda, moraće uvjerljivije da govori o svom nasljeđu i političkoj ponudi. Bez izgovora na koji su se tako rado i često pozivali u minulih 10-ak godina. Preciznije, otkako su Đukanovićeve i Vučićeve vlasti iz faze saradnje na utvrđivanju moći u sopstvenom ataru, prešle u fazu konfrontacije. Koja nikada nije ugrozila finansijske interesa ključnih ektera s jedne i druge strane.
Sličan test čeka i ostale koji su odnos sa Vučićem pretvarali u politički kapital. Za Crnu Goru najveća korist mogla bi biti u tome da Beograd prestane da bira njene poželjne predstavnike, a Podgorica da sopstvene sporove ne rješava tražeći zaštitnika ili protivnika u Srbiji. Za Srbiju, da izborna pobjeda donese institucije sposobne da ograniče i vlast.
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
ĐUKANOVIĆ I MANDIĆ, DOBA PROŠLO I SADAŠNJE: Ko je bio bolji drug Ratka Mladića
Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Oktobra, 2026
Crna Gora, opet, između Đukanovića i Mandića. Onog koji je postao evropejac, kreirajući zaborav svojih ratnih devedesetih ali i kasnijih zločina, i koji zbog toga i dalje kao taoca drži i DPS i Crnu Goru. I onog koji hrli da što prije postane evropejac i zaboravi na svoje mladiće, vučiće i kneževiće, kako bi se tamo, na Zapadu, još tješnje povezao sa evropskim desničarima i trampistima. Divota
Đukanović i Mandić, opet. I pitanje koje su njihove najsvježije međusobne optužbe i interpretacije nametnule – ko je od njih dvojice bio bolji drug ratnom zločincu Ratku Mladiću?
Nakon što je predsjednik parlamenta prošle sedmice politički preživio ponovljenu inicijativu DPS-a za njegovu smjenu, stavljenu na dnevni red Skupštine jer je uputio saučešće porodici Ratka Mladića, u priču o ratnom zločincu u Hagu osuđenom zbog genocida u Srebrenici, uključio se i počasni predsjednik DPS-a. (Ne)očekivano. Nakon što je Mandić pitanje njegovog odnosa sa Mladićem prebacio na Đukanovića.
„Bezočne brljotine”, odgovorio je bivši višedecenijski premijer i predsjednik Crne Gore na optužbe predsjednika Skupštine da su Đukanović i DPS odgovorni za produžetak rata u BiH devedesetih. „U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, kazao je Đukanović u intervjuu Pobjedi.
Mandić je tokom skupštinske rasprave o inicijativi da bude smijenjen, a reagujući na izjave poslanika DPS Andrije Nikolića da je toj partiji neprihvatljivo da sarađuje sa onima koji negiraju genocide u Srebrenici i veličaju Mladića, kazao da bi rat u BiH bio završen 1994. godine da nije bilo DPS-a. „Ne bi bilo ni Srebrenice”, kazao je Mandić, podsjećajući da su Đukanović i DPS snabdijevali Vojsku RS gorivom nakon što je Slobodan Milošević 1994. godine uveo sankcije.
„Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije. Dakle, nije im za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici. Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih „heroja“, nastavio je Đukanović za Pobjedu.
Nije bilo potpitanja, pa Đukanovića niko nije priupitao da nije možda preumio da internetom i dalje kruži snimak gdje pred više hiljada ljudi kaže: „Neka ne štiti Momir Bulatović srpstvo od mene, jer je vlada koju ja vodim morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj kada su joj oni oni odlučno i bezdušno spustili rampu “.
Nisu to jedini „tragovi“. Monitor je svojevremeno objavio djelove zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ i dnevničke bilješke Mladića. Autentičnost dokumenata je potvrđena. Kroz tu dokumentaciju se vidi i involviranost crnogorske vlasti (Đukanović/Bulatović) u bosanski rat, i njene veze, neposredne i posredne, sa Ratkom Mladićem.
Iz Stenografskih bilješki sjednice VSO iz 27. septembra 1994. godine vidi se da je tadašnji vrh crnogorske vlasti znao da se iz jedinica 2. armije Vojske Jugoslavije (Podgoričkog korpusa) sa teritorije Crne Gore dotura Mladićevim snagama municija tokom napada na Goražde u proljeće 1994, čak i nakon što je VSO bio donio Naredbu da se to ne radi bez njihovog odobrenja. U dnevničkim bilješkama Mladić piše da je u Njivicama kod Herceg Novog 8. jula 1993. imao tajni sastanak sa generalom Milivojem Petkovićem, zapovjednikom Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) tzv. Herceg-Bosne. Sastanak je organizovan u Vili Njivice, ljetnjoj rezidenciji Vlade Crne Gore, a do sastanka nije moglo doći bez znanja i tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Milivoje Petković je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1993. i 1994. godine. Dokumenta pokazuju i da je Mladić 3. februara 1994. opet bio u Njivicama, u društvu sa: Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom (ratni zliočinac, osuđen na 20 godina), Mićom Stanišićem (ministar policije RS, uhapšen, u Hagu optužen za ratne zločine), generalom Milanom Gverom (ratni zločinac, osuđen na pet godina robije).
I tako redom. No, to su tek detalji jedne politike čiji je Đukanović bio dio, što danas vješto negira svodeći svoju ulogu u devedesteim na to da jeste ili nije „vinovnik genocida u Srebrenici“. Prećutkujući očito – da je ista politika ne samo proizvela Srebrenicu, nego i naše srebrenice, dok je on bio premijer Crne Gore. Od Bukovice do Deportacija bosanskih izbjeglica 1992. godine.
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, dugogodišnji glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Kao ključni dokaz za taj zločin, naveli su svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, koji je u vrijeme izvršenja tog zločina bio šef države: „Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo najviše”. Krivična prijava je odbačena.
Ne „zaboravlja” samo Đukanović. Po sličnom modelu po kom se ratni Đukanović proizveo u evropejca, danas igra i predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider NSD, preživjele frakcije Narodne stranke, koja se sa nekadašnjim jedinstvenim DPS-om nadmetala u ratnim i „patriotskim” pokličima devedesetih.
Mandića Đukanović u Pobjedi ovako opisuje: „Najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk”.
Mandić danas svoj odnos prema Mladiću svodi na poštovanje „tradicije” i običaja, kako je obrazlagao saučešće koje je uputio porodici Ratka Mladića. Odričući se, pri tom, svog beogradskog vožda i stavljajući evropsku Crnu Goru, naravno, deklarativno, na prvo mjesto svoje političke agende. Podsjeća na nekog.
Nakon što je preživio Mladića u parlamentu, Mandić je te iste večeri, kako je objavljeno, bio na večeri sa izraelskim ministrom Haimom Kacom. „Nakon što smo saradnju Skupštine Crne Gore i izraelskog Kneseta podigli na novi nivo, u razgovoru sa ministrom Haimom Kacom nastavljamo da gradimo mostove prijateljstva i partnerstva između naših zemalja, sa posebnim akcentom na jačanje saradnje u oblasti turizma i saobraćaja kroz povezivanje nadležnih ministarstava“, napisao je predsjdnik parlamenta na svom profilu.
No, njegovo kontinuirano diplomatsko povezivanje sa Izraelom u vrijeme savremenog genocida u Gazi, niko gotovo ne problematizuje. Inicijativa tim povodom za njegovu smjenu, nije ni pomenuta, a kamoli upućena Skupštini.
Crna Gora, opet, između Đukanovića i Mandića. Onog koji je postao evropejac, kreirajući zaborav svojih ratnih devedesetih ali i kasnijih zločina, i koji zbog toga i dalje kao taoca drži i DPS i Crnu Goru. I onog koji hrli da što prije postane evropejac i zaboravi na svoje mladiće, vučiće i kneževiće, kako bi se tamo, na Zapadu, još tješnje povezao sa evropskim desničarima i trampistima.
Divota.
Mi i Evropa
„Do završetka procesa integracije Crne Gore u EU dijele nas nedjelje ili mjeseci”, saopštila je optimistično evropska komesarka za proširenje Marta Kos ove sedmice na Miločeru, uoči početka Samita lidera Berlinskog procesa. Samit su otvorili premijer Crne Gore Milojko Spajić i savezni kancelar Njemačke Fridrih Merc.
Kos je ponovila da je Crna Gora predvodnik procesa proširenja u regionu.
Prethodno su u parlamentu usvojene ustavne izmjene, zbog čije suj neizvjesne sudbine briselski funkcioneri javno izražavali brigu. Izmjene su usvojene uprkos parlamentarnoj krizi nastaloj nakon saučešća predsjednika parlamenta porodici Ratka Mladića, kada su izmjene Ustava postale dio uslovljavanja i pogađanja vlasti i opozicije.
Poslanici su sa 56 glasova „za” usvojili izmjene Ustava kojima se predviđa provjera integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade. Za izmjene nijesu glasali DPS, URA i DNP.
Usvojen je i amandman kojim Vlada predlaže izmjenu člana 91 Ustava kojom bi se uvelo pravilo da se zakon kojim se uređuje integritet kandidata za mandatara i članove Vlade donosi dvotrećinskom većinom glasova svih poslanika. Ustavni odbor je zadužen da u roku od četiri dana od donošenja odluke utvrdi Nacrt amandmana na Ustav i dostavi ga Skupštini.
Predloženom izmjenom člana 103 Ustava propisuje se da lice koje ne ispunjava zakonom utvrđene uslove integriteta ne može biti predloženo za mandatara i članove Vlade.
Kako je navedeno u obrazloženju predloga, cilj ustavnih promjena je unapređenje postupka formiranja Vlade kroz jačanje transparentnosti, odgovornosti i mehanizama za sprečavanje korupcije i sukoba interesa.
„Predloženom ustavnom promjenom čini se potpunim ustavni okvir i uspostavlja jasna ustavna garancija da postupku formiranja Vlade prethodi provjera integriteta kandidata za mandatara i kandidata za članove Vlade“, navodi se.
Milena PEROVIĆ
Komentari

PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
SPAJIĆ I PES POKRENULI PITANJE MALIGNOG SPOLJNOG UTICAJA: Hibridne prijetnje i (ne)selektivni pristup
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Izborne pobjede su samo šansa za reforme
Izdvajamo
-
IN ENGLISH1 sedmicaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH1 sedmicaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
-
DRUŠTVO3 sedmiceDRŽAVA TRAŽI 84.000 KVADRATA OD KAVAČKOG KLANA: Test za pravosuđe
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
INTERVJU3 sedmiceMARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, ČLANICA SAVJETA RTCG: Proces izbora članova Savjeta je kompromitovan
-
IN ENGLISH1 sedmicaDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
Izdvojeno3 sedmicePALESTINA NAKON TRI GODINE RATA I GODINE PRIMIRJA: Smrt kao jedina konstanta
