Kada je u pitanju inostrani faktor, ključnu ulogu u izgradnji političke stabilnosti u BiH, imaju SAD. Zahvaljujući njima je prvo donesen Vašingtonski-a potom i Dejtonski sporazum, jer je Evropa imala različita gledanja i bila je podijeljena u političkim stavovima

MONITOR: Nedavno su bili vanredni predsjednički izbori u Republici Srpskoj. Kako Vi – sa iskustvom rada u CIK BiH – ocjenjujete njihovu regularnost, od uslova za ravnopravnu kampanju do sumnji da je Dodikovom kandidatu-Srđanu Karanu, došla „pomoć sa strane“?

ŠEHIĆ: Nakon što su održani prijevremeni izbori za Predsjednika Republike Srpske, utvrđene su određene nepravilnosti koje se tiču kršenja Izbornog zakona BiH i provedbenih akata CIK BiH. CIK je, na osnovu prigovora političkih subjekata i po službenoj dužnosti, donijela odluke o ponovnom brojanju na mnogim biračkim mjestima u izbornim jedinicama Zvornik, Doboj i Laktaši, na što su upućivali upravo predstavnici opozicionih političkih stranaka u RS-u. Kada su u pitanju uslovi za ravnopravnu kampanju, svugdje su u prednosti oni politički subjekti koji su na vlasti jer mogu zloupotrtebljavati javna sredstva, imati privilegovan položaj u sredstvima javnog informisanja, a jako je teško govoriti da li je pomoć nekome od kondidata za predsjednika došla sa strane jer mnogi akteri političkog života u RS, kako iz pozicije i opozicije, imaju kontakte sa vlastima u Beogradu.

MONITOR: Opozicija u RS tvrdi da je opozicioni kandidat iz SDS-Branko Blanuša pobjednik predsjedničkih izbora. Može li ponavljanje izbora na nekim mjestima koje je naložio CIK promijeniti rezultat u korist Blanuše, i koliko je važno da se izlaznost opozicionih birača poveća?

ŠEHIĆ: Jedina institucija koja može potvrditi koji kandidat je dobio najveću podršku birača u RS-u je CIK BiH. Svjedoci smo da u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa stranke izlaze sa podacima, gdje proglašavaju svog kandidata za pobjednika.  Kada je u pitanju izbor za Predsjednika RS-a, sličnu situaciju smo imali i na Opštim izborima 2022. godine, tako da bi stranke koje učestvuju na izborima morale preuzeti svoju odgovornost.

Kada je u pitanju izlaznost birača na ovim prijevremenim izborima, koja je prema zvaničnim informacijama 35.9 posto moram istaći da se na CBS-u, nalaze svi državljani BIH, bez obzira da li žive u BIH ili van granica države. Ako bi uzeli da su na izborima isključivo glasali građani koji žive u BiH odnosno RS-u, izlaznost bi bila daleko veća, jer je na izbore izašlo nešto više od 440.000 birača  i ako bi to uporedili sa brojem birača koji žive u RS-u, taj procenat je – preko 50 posto. Građani koji imaju biračko pravo a žive u inostranstvu, mogu glasati putem pošte, a njih je na ovim izborima bilo prijavljeno samo oko 4.500.

MONITOR: EU od BiH traži da zakone o Sudu BiH i Visokom savjetu sudstva i tužilaštva izmijeni. Rečeno je da ni novac iz Plana rasta, bez toga, neće biti isplaćen. Ispunjenje zahtjeva koče ministri iz SNSD koje Parlamentarna skupština nije uspjela da smijeni. Vidite li mogućnost da se to promijeni?

ŠEHIĆ: BiH živi u teškoj političkoj situaciji. Negdje u periodu od 2002-2006. godine, BiH je po ispunjavanju uslova za dobijanje statusa kandidata bila ispred Crne Gore, Srbije i S. Makedonije. Propašću Aprilskog paketa ušli smo u duboku krizu, a rezultat toga je da još nismo dobili datum otpočinjanja pregovora sa EU, jer još nismo donijeli zakon o Sudu BiH, Zakon o VSTV-u, Reformi izbornog zakonodavstva gdje mislim na implementaciju Odluka ESLJP, tako da ne možemo ni koristiti finansijska sredstva iz Plana rasta što mnoge političare u BiH i ne interesuje,. U ovom trenutku najveću prepreku čine ministri iz SNSD-a, a i predstavnici ovog političkog subjekta i u Parlamnetarnoj skupštini BIH, jer mogu blokirati donošenje svih odluka i zakona s obzirom da o svim zakonima odlučuje sem Predstavničkog doma PSBiH i Dom naroda PS BiH, gdje SNSD, u klubu naroda iz reda Srpskog naroda ima većinu, bez kojih se ne može donijeti niti jedna odluka.

MONITOR: Spekuliše se da je Dodikov predsjednički kandidat Srđan Karan,  dobio „uzvratnu pomoć“ iz Srbije. Ali, ima i onih koji smatraju da Vučiću više nije toliko važno ko će biti vlast u RS, jer vjeruje da mu je većina RS opozicije, podjednako odana. Da li bi se nešto promijenilo  u odnosima lojalnosti srpskih lidera u RS prema Beogradu, ako bi SNSD izgubio vlast?

ŠEHIĆ: Da li je neko dobio pomoć iz Srbije ne mogu da kalkulišem-ali sam ranije već rekao, da Predsjednik Srbije ima odnose i sa pozicijom i opozicijom u RS-u iz čega se može zaključiti da je njemu svejedno ko će biti na čelu RS-a i ko će imati većinu u NSRS-a. Da li bi se nešto promijenilo ukoliko bi došlo do promjene vlasti na idućim Opštim izborima 2026. godine, teško mi je špekulisati, ali kao građanin BiH očekujem da potpisnici Opšteg okvirnog sparazuma za mir u BiH, mislim na Srbiju i Hrvatsku, svojim političkim djelovanjem utiču na stabilnost u  BiH, što vrlo često nije slučaj. Sem poštivanja teritorijalnog integriteta BiH, oni moraju poštivati i njen suverinitet, odnosno institucije ove države.

MONITOR: Povodom godišnjice potpisivanja mirovnog sporazuma za BiH, u Bundestagu je održana velika debata. Njemačka Ljevica nije saglasna sa održavanjem „kvazi-kolonijalnog“ statusa BiH, a AFD je protiv legislative koja bi BiH pravno pretvorila u građansku državu. Ministar spoljnih poslova, Johan David Vadeful, kritikuje međunarodnu zajednicu kada se radi o zaštiti Srebrenice. Može li EU i kako, uticati na odluke u BiH kao što izgleda da pokušava u vezi sa ratom u Ukrajini?

ŠEHIĆ: Ove godine se obilježava 30 godina od potpisavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je prvashodno donio mir, ali je utvrdio okvir i principe kako bi BiH postala demokratska država, država vladavine prava i država jednakih građana pred zakonima. Kada je u pitanju inostrani faktor, ključnu ulogu u izgradnji političke stabilnosti imaju SAD. Zahvaljujući njima je  prvo donesen Vašingtonski-a potom i Dejtonski sporazum, jer je Evropa imala različita gledanja i bila je podijeljena u političkim stavovima, ne samo kada je u pitanju BIH, nego i bivša država.

Ključnju ulogu u stabilnosti BIH i dalje će imati SAD, a tu bih dodao i Veliku Britaniju, pa dobrim dijelom i Njemačku bez obzira na različite stavove unutar zvanične Njemačke politike. Moramo imati u vidu trenutnu političku situaciju u svijetu, posebno u Evropi gdje jačaju desne političke snage koje kroz svoju ksenofobičnu politiku pokušavaju Evropu vratiti u našu ne toliko slavnu historiju.

Kada je u pitanju rat u Ukrajini, vidimo,  nažalost, drugorazrednu politiku EU, jer glavnu riječ o miru i prestanku rata u Ukrajini vode SAD i Rusija.

MONITOR: General SAD, Vesli Klark, tvrdi da je stav Pentagona bio da se HV i HVO ne upuštaju u dalja osvajanja u jesen 1995-e. Klark to vidi kao deo već dogovorenih 51 posto teritorije za Federaciju. Danas se politički lideri u BiH možda samo u jednom slažu- a to je, priznavanje moći SAD. Kako bi to moglo uticati na budućnost države?

ŠEHIĆ: Kada je u pitanju završetak rata u BiH 1995. godine, kada je zaustavljena ofanziva Armije BiH, HVO-a i HV-a, koje su došle nadomak Banja Luke i Prijedora, i tada je „kružila priča“ da su tu ofanzivu zaustavile SAD, bojeći se velike humanitarne katastrofe i novog izbjegličkog vala iz BiH. A da li je to urađeno da bi se BIH podijelila na FBiH i RS-ne bih želio da špekulušem, ali će sigurno doći trenutak kada će se otvoriti arhivi, a onda ćemo saznati istinu.

Rezultati izbora pokazuju da Dodikov uticaj slabi

MONITOR: Dodik je oslobođen sankcija SAD. Prihvatio je to na  snishodljiv način. Jasno je da pokušava da opstane na političkoj sceni, kao onaj koji i dalje suvereno odlučuje o „srpskim interesima“. Da li su rezultati izbora pokazali da njegov uticaj ipak slabi?

ŠEHIĆ: Istina je da je Milorad Dodik skinut s crne liste SAD-a, ali je radi toga morao staviti van snage sedam zakona koje je NSRS-a donijela, a koji su i neustavni jer podrivaju suverinitiet BiH. Takođe, Dodik je  kao predsjednik RS-a priznao nadležnosti tužilastva i suda BiH, priznao je CIK BiH kao i Ustavni sud BiH premda ih je negirao.

Mi u BiH imamo vrlo malo demokratskih stranaka.Većina njih su stranke jednog lica- odnosno lidera, koji odlučuje o svemu i to nije samo slučaj u BiH, to je slučaj i u našem okruženju. Dodik je  nastavio političko djelovanje kao predsjednik SNSD-a, pa i dalje suvereno odlučuje o „srpskim interesima“. Ali  izbori ukazuju da njegov uticaj slabi, jer rezultati pokazuju tijesnu trku između kandidata SNSD-a i kandidata SDS-a. Iz tih procenata može se zaključiti da on više  nema onoliku podršku koliku je imao ranije

S diskriminatorskim ustavom i ustavima entiteta, BiH ne može biti članica EU

 MONITOR: Na godišnjicu potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ponovo se govori i o potrebi izmjena Ustava BiH, i u cilju primjene odluka Suda za ljudska prava SE. Koliko bi – s obzirom na prilično ukorijenjene etnonacionalizme  – to imalo efekta ako bi se institucija Visokog predstavnika ukinula?

ŠEHIĆ: O promjeni Ustava BiH govori se posljednjih 15 godina. Nakon što je ESLJP u Strazburu usvojio tužbu protiv BiH, a koju su podnijeli Sejdić-Finci, kojom je i nacionalnim manjinama omogućeno da se mogu kandidovati za članove Predsjedništva BiH, a nakon toga donesene su još četiri odluke čijom implementacijom bi se ukinule diskriminatorske odredbe Ustava BiH, ali i IZ BiH kojom bi se svakom građaninu-državljaninu  BiH sa aktivnim biračkim pravom omogućilo i pasivno biračko pravo na izborima.

Sa diskriminatorskim ustavom i diskriminatorskim ustavima entiteta, BiH ne može biti članica EU. Političari u BiH se u svom političkom djelovanju predstavljaju kao jedini zaštitinici nacionalnih interesa svojih naroda, gdje se zanemaruje činjenica da je građanin-državljanin nosilac suveriniteta. Kada je u pitanju status Visokog predstavnika,  koji je određen Dejtonskim sporazumom, posebno ističem Bonska ovlaštenja. Smatram da on mora i dalje ostati zbog neodgovornog ponašanja političara koji čine vlast u BiH. Većini njih odgovara status quo, jer politiku nisu shvatili kao časno zanimanje koje se vodi u  interesu građana, nego isključivo u ličnom interesu, klijentelističkom pa i materijalnom interesu. To upućuje na zaključak da oni ne žele vladavinu prava koja će omogućiti jednakopravnost svih građana, zloupotrebljavajući činjenicu da u BiH ne postoji ni moralna ni politička odgovornost za svoj neuspješan posao,  a moram dodati i činjenicu da su nemoralno visoko plaćeni, a iza toga ne stoje nikakvi rezultati. Kritike koje se upoućuju Visokom predstavniku od sve tri strane su neutemeljene, jer je on bio primoran da donosi odluke o proglašavanju određenih zakona kao i izmjena određenih zakonskih propisa upravo radeći posao koji su trebali raditi naši političari.

Zahvaljujući takvim političarima, dovedeni smo u situaciju da smo postali država sa posebnim potrebama. U takvim situacijama se onda postavlja staratelj.

Nastasja RADOVIĆ

Ministar unutrašnjih poslova i u slučaju favorizovanja jednog od dva kandidata  za direktora policije samo pokazuje da mu je teško da odstupi od vladajućih principa unutar njegove partije koji su i njega postavili na čelo ministarstva. To je  troipodecenijski princip svih partitokratskih struktura vlasti

MONITOR: Bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica osuđena je ove sedmice prvostepeno na godinu  i devet mjeseci zatvora zbog podstrekivanja sutkinje Milice Vlahović Milosavljević da donese nezakonito rešenje u korist Medenicinog kuma. Kako komentarišete tu presudu?

MINIĆ: Bilo bi neodgovorno i sa stanovišta struke neprihvatljivo da komentarišem prvostepenu presudu na osnovu medijske vijesti da je donijeta u toj sadržini. Mogu samo da konstatujem da je prvostepena presuda donesena od strane najnižeg suda u nereformisanom sudstvu, koncipiranom upravo od prvostepeno osuđene bivše predsjednice najvišeg suda u sudstvu pod jakim uticajem trodecenijske mafiokratije. To u situaciji kada “stoje po strani” krivične prijave za organizovani kriminal u okviru kojeg Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore pod rukovodstvom Osuđene na inicijativu i za potrebe političkih struktura vlasti u Glavnom gradu i u Državi, mijenja svoju višedecenijsku sudsku praksu iz vremena SFRJ i 2014. godine, donosi pravni stav suprotan i sopstvenom pravnom stavu iz 2012. godine a Vrhovni sud Crne Gore, pod rukovodstvom sadašnje predsjednice, odbija da Organizaciji “KOD” saopšti sastav sudija najvišeg suda koji je time dokazao svoj “kredibilitet”.

MONITOR: U drugom postupku protiv Medenice i njenog sina još se čeka prvostepena presuda. Zašto tri godine čekamo na prvostepenu presudu u tom postupku?

MINIĆ: Odsustvo prvostepene presude i u postupku protiv Medenice i njenog sina samo je još jedna potvrda alarmantnog stanja u sudstvu od višegodišnjeg najvećeg nepovjerenja javnosti u državi “zasnovanoj na vladavini prava” prema floskuli/frazi iz Ustava Crne Gore.

MONITOR: To nije jedini proces zbog visoke korupcije i organizovanog kriminala bez prvostepene presude.

MINIĆ: Naravno, istovjetna je situacija i u ostalim procesima povodom korupcije i organizovanog kriminala trodecenijski građenog mafiokratskog sistema.

MONITOR: Pravosuđe i vladavina prava ostaju i dalje najizazovniji zadatak na evoprskom putu Crne Gore. Vidite li političku volju da se taj zadatak ispuni?

MINIĆ: I “oslobodioci” na vlasti od 30. avgusta 2020. godine, kao i njihovi prethodnici, verbalno su za ispunjenje obaveza iz pregovaračkih poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost iz pregovaračkog procesa za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji. Ko je iole uključen u pravosudnu materiju svjedoči o kontinuitetu praksi “oslobodilaca” i njihovih prethodnika na vlasti. Jedina bitna i, za pristupanje Crne Gore EU vjerujem presudna činjenica je naglašen interes  Evropske Unije i od nje inteziviran proces za njeno proširenje. Interes je i partitokrata na vlasti u Crnoj Gori da to iskoriste. Ali bez suštinskih promjena u sistemu funkcionisanja sve tri grane vlasti i, nažalost, i bez promjena u svijesti stanovnika  koji  budućnost vide u Crnoj Gori, bitno nepromijenjenoj.

MONITOR: Izabran samo jedan sudija Ustavnog suda od tri kandidata. Zašto se politička klasa ne odriče pokušaja kontrole pravosuđa?

MINIĆ: U odsustvu građanske svijesti stanovništva,  uništenog obrazovanja i sistema vrijednosti, većinski posvećenog iracionalnim podjelama dirigovanim sada ne samo iz partijskih torova posvađanog crnogorskog društva već i iz redova mantija kojima je vrata političkog djelovanja otvorila prethodna vlast – nema odricanja “političkih elita” od potpune kontrole mehanizama vlasti i moći za lične i partitokratske interese.

MONITOR: Kad se kompletira ili dodatno popuni Ustavni sud, kakav ćemo sud dobiti?K

MINIĆ: Dobićemo već viđeno. Samo ne više u vidu poslušnog “partijskog organa” najmoćnije partije u vlasti, iz decenija koje su prethodile “oslobođenju” 2020. godine, već kao rezultat trgovine neprincipijelne stokupljevine na vlasti.

Pri tome, niko se ne osvrće na ambijent složno izgrađen od partitokrata i njihovih sljedbenika u kojem častan profesionalac u sudijskog togi, ili tužilac, nemaju šansi za napredovanje u službi. Ili makar na javnu građansku podršku za pokazanu stručnost i hrabrost, dok svoju porodicu izlažu brojnim opasnostima posvećenošću najodgovornijim i najopasnijim pozivima.

MONITOR: Šta su najveći problemi crnogorskog pravosuđa ?

MINIĆ: U mnoštvu ozbiljnih i teško premostivih problema crnogorskog društva i države, pa time i pravosuđa teško je izdvojiti samo nekoliko najvećih. Izborni sistem je nepremostivi limit za zaokret u pravcu napretka. Partitokratija isključuje pristup kompetentnih i kredibilnih ljudi na ključna mjesta upravljanja procesima kojima verbalno i ustavnim proklamacijama teži Crna Gora. Najveći problemi crnogorskog pravosuđa su isti oni koji guše i crnogorsko društvo i državu. Odsustvo minimuma neophodnih kompetencija za upravljanje pravosuđem i nedopustivo nemoralan i zapušten izbor kandidata za najsloženije, najteže i najodgovornije poslove u tužilaštvu i sudskoj vlasti su takođe segment najveće problematike za crnogorsko pravosuđe.

Odsustvo svijesti birača i biranih o zajedničkim prioritetima  i potpuno odsutvo  odgovornosti za učinjeno i ne učinjeno, na štetu interesa i vrijednosti koje čine suštinu građanskog demokratskog društva,  predstavlja drugi pol najbitnijih problema koji limitiraju  napredak crnogorskog pravosuđa i države. Tako gubimo  najbitniji resurs, kojim smo i sada najsiromašniji – ljudski potencijal kredibilnih i kompetentnih.

MONITOR: Da li bi veting popravio stanje u pravosudju?                                                                     

MINIĆ: Veting je jedna od prijekih potreba u svim najbitnijim segmentima crnogorskog državnog sistema. Ali ne obesmišljeni veting.  Sumnjam da očigledno “šibicarenje” po ustanovljenom “paf-paf” sistemu vođenja procesa, može dati išta pozitivno i u primjeni vetinga u pravosuđu ako se sprovodi na način kako se to čini u poslednjih pet godina ustanovljene prakse verbalizma bez praktičnih rezultata i nasuprot svrsi vetinga. Pominjani modeli, tipa “italijanskog” i slično, zahtijevaju detaljno poznavanje tog modela, uslova u kojima je realizovan u Italiji.  U slučaju vetinga, kao i u slučaju reorganizacije sudske i tužilačke organizacije, ističem ozbiljnu rezervu u pogledu postojanja kadrovskog potencijala u malom i višestuko “umreženom” crnogorskom društvu koje cijeni “učinjenog” a ne principijenog i stručnog.

MONITOR: Zašto ga, iako ga  je više ministra pravde pominjalo, i dalje nema?

MINIĆ: Ministri partitokratije ne žele (i kada bi smjeli od svojih šefova) da vetingom “sijeku granu na kojoj sjede” i da, umjesto svojih poslušnih kadrova koji pod ključem drže institucije na čijem su čelu, ustupe pozicije kredibilnim i kompetentnim ljudima. Svaki pokušaj prerijetkih izuzetaka da naprave korak ka neophodnoj transformaciji od retrogradne prakse i sistema kao meriokratiji biva ugušen u startu – bez ikakve reakcije društva i građana. Promjene, uglavnom formalne, iniciraju se samo spolja i samo u mjeri  zadovoljenja minimalnih uslova u procesu pristupa Crne Gore Evropskoj uniji kao interesa evropskog zapada usljed dešavanja “specijalne operacije” na istoku Evrope.

MONITOR: Kako vidite veting koji Demokrate sporovode u bezbjednosnom sektoru?

MINIĆ: Javnost je uskraćena za podatke o sadržini vetinga koji je u primjeni u dijelu bezbjednosnog sektora u mjeri da može analizirati njegovu konceptualnu dimenziju i proces njegove primjene. Partitokrate koje dominantno upravljaju bezbjednosnim sektorom po poznatim “principima” partitokratskog kadriranja ostavljaju sumnju u principijelnost i objektivnost tog procesa. To naročito kod činjenice da je sektor bezbjednosti u političkoj trgovini pripao partiji najprepoznatljivijoj po odsustvu principijelnog stava o svim najbitnijim pitanjima transformacije crnogorskog društva i države iz diobenih tema i procesa u pravcu napretka ka građanskim i demokratskim vrijednostima.

MONITOR: A učinkovitost institucija tokom nasilja nad turskim državljanima širom zemlje? 

MINIĆ: Upravo je odnos bezbjednosnog sektora i vrha izvršne vlasti u skandaloznom slučaju zlostavljanja turskih državljana širom Crne Gore očigledan pokazatelj odsustva elementarne odgovornosti i minimuma kapaciteta za upravljanje procesima transformisanja državnih institucija i društva ka proklamovanim civilizacijskim vrijednostima  za  21. vijek.

“Efikasnost i profesionalnost” reagovanja  bezbjednosnog sektora u slučaju turskih državljana i “utemeljenost” samohvalospjeva  vrha policije u činjenicama, podsjeća me na isto takvu istinitost javnih hvalospjeva nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, i to uz podršku “naših zapadnih prijatelja”, o najefikasnijem sudstvu u regionu  dok su  cifre o riješenim gomilama zaostalih predmeta potpuno potisnule poraznu istinu o odsustvu minimuma nezavisnosti i nepristrasnosti postupajućih sudova.

MONITOR: Kako komentarišete to što ministar policije otvoreno staje na stranu jednog kandidata za direktora policije, dok konkurs nije okončan?

MNIĆ: Ministar unutrašnjih poslova  favorizovanjem jednog od dva kandidata  za direktora policije samo pokazuje da mu je teško da odstupi od vladajućih principa unutar njegove partije koji su i njega postavili na čelo ministarstva. To je princip svih partitokratskih struktura vlasti od uspostavljanja simulacije višestranačke demokratije u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Sadašnje rukovodstvo Agencije je zateklo predmet u stanju u kojem prethodnih godina nije bilo postupljeno po ukidnim razlozima Upravnog suda. Dakle, nije šest godina trajala provjera, već je pet godina  predmet stajao neriješen, a sada je donesena Odluka kojom je utvrđeno kršenje zakona

MONITOR: Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila je protekle semice da je Milo Đukanović sakrio od nadležnih sedam ručnih satova, vrijednih do 225 hiljada eura, koje nije prijavio u svojim imovinskim kartonima prethodnih godina. Zašto je ovaj postupak trajao šest godina?

TOMOVIĆ: Postupak je trajao dugo iz razloga što prethodni menadžment Agencije nije postupao po presudama Upravnog suda. U trenutku kada je predmet uzet u rad od strane novog rukovodica Agencije, kao dio naslijeđenih neriješenih predmeta, postupak je trajao  zato što je u pitanju složena administrativna procedura, koja je obuhvatala više izvora podataka i više različitih faza: od pribavljanja relevantne dokumentacije, složenih vještačanja, do analize imovinskih kartona i provjere navoda koji su godinama cirkulisali u javnosti.

Važno je naglasiti: sadašnje rukovodstvo Agencije je zateklo predmet u stanju u kojem prethodnih godina nije bilo postupljeno po ukidnim razlozima Upravnog suda.

Dakle, nije šest godina trajala  provjera već je pet godina  predmet stajao neriješen, a sada je donesena Odluka kojom je utvrđeno kršenje zakona.

MONITOR:  U javnosti je problematizovano –  satovi od više miliona eura odjednom su došli na vrijednost koja je četvrt miliona. Kako to komentarišete?

TOMOVIĆ: Agencija ne komentariše medijske procjene. Agencija se rukovodi isključivo zvaničnim vještačenjem ovlašćenih institucija i licenciranih procjenitelja i vještaka i činjenicama koje se mogu dokazati.

U javnom prostoru je bilo svega, od senzacionalističkih cifara do pretpostavki.  Zadatak Agencije nije da se bavi medijskim spekulacijma, nego da u zakonom propisanom postupku utvrdi sve činjenice i provede dokaze na osnovu koji se može utvrditi vrijednost predmeta i koja vrijednost se zasniva na stručnoj procjeni što je u konkretnom slučaju i urađeno.

MONITOR: Da li je ASK dostavio Specijalnom tužilaštvu dokumentaciju vezanu za satove Mila Đukanovića i ima li pravnog osnova da bivši predsjednik Crne Gore odgovara zbog neprijavljivanja satova?

TOMOVIĆ: Da, ASK je dostavio kompletnu dokumentaciju Specijalnom državnom tužilaštvu.

Što se tiče odgovornosti, zadatak Agencije se završava donošenjem konačne upravne odluke. Krivična odgovornost, ukoliko postoji, isključivo je u nadležnosti tužilaštva. ASK ne prejudicira odluke tužilaštva.

MONITOR: Da li pored ove i ranijih odluka u vezi Đukanovića ima još predmeta vezanih za njega? Kako komentarišete tužbu koju je Đukanović podnio protiv ASK-a i tvrdnje da se radi o politički motivisanom progonu?

TOMOVIĆ: ASK vodi predmete protiv svih javnih funkcionera ukoliko za to postoji zakonski osnov, bez obzira na ime i političku poziciju. To uključuje i ranije i sadašnje funkcionere.

Što se tiče tužbe gospodina Đukanovića, to je njegovo zakonsko pravo. Agencija će u sudskom postupku iznijeti sve dokaze i argumente koje je koristila prilikom donošenja odluke.

Optužbe za političku motivaciju kategorično odbacujem. Najbolji dokaz da ASK postupa neselektivno je upravo činjenica da podjednako kontroliše sve: i prethodnu i sadašnju vlast.

MONITOR: Koji su primjeri da je ASK kaznio političare i političke partije nove vlasti?

TOMOVIĆ: ASK je u protekloj godini izrekla više sankcija javnim funkcionerima i političkim subjektima iz redova nove vlasti. Agencija ne vodi evidenciju po političkoj pripadnosti, a sve odluke ASK odmah objavljuje na zvaničnom sajtu i one su dostupne javnosti. Što se tiče političkih partija, konkretan primjer neselektivnosti je 14 mjera obustave prenosa budžetskih sredstava za 14 političkih subjekta koji nijesu dostavili godišnji konsolidovani finansijski izvještaj za 2024. u zakonom propisanom roku, u iznosu od ukupno 138.648,26€.

To sve jasno pokazuje da nema povlašćenih i da nema selektivnog postupanja.

MONITOR: Kada će ASK izaći iz v.d. stanja?

TOMOVIĆ: Rad Agencije jeste otežan činjenicom da smo u v.d. stanju, jer svaka institucija funkcioniše najbolje kada ima direktora u punom mandatu. I pored toga, želim da naglasim da ASK u potpunosti odgovara svojim zakonskim obavezama i da ostvaruje rezultate koje prepoznaju i domaći i međunarodni partneri.

Savjet ASK će u najskorijem roku raspisati konkurs. Očekujemo i nadamo se da će se prijaviti kompetentni kandidati sa iskustvom i integritetom koji mogu da predvode instituciju u narednom ciklusu.

Najvažnije je da ASK, bez obzira na okolnosti, ostaje kredibilna i profesionalna institucija, koja postiže mjerljive rezultate i koja će takav rad nastaviti i u budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ