Povežite se sa nama

INTERVJU

MOMČILO OTAŠEVIĆ, GLUMAC: Sve uloge jednako volim

Objavljeno prije

na

Mladi i perspektivni glumac Momčilo Otašević veliki glumački korak napravio je tumačeći glavnu rolu u srpskom filmu Led, gdje se našao rame uz rame sa legendarnim glumcima. Publika je njegov talenat mogla da vidi i u filmu As pik Draška Đurovića, kao i u seriji Budva na pjenu od mora. Iako je student već ima izgrađenu bogatu pozorišnu karijeru, a neke od predstava u kojima glumi su Lukrecija iliti Ždero, Četvrta sestra, Ribarske svađe i Egzistencija. A kako kaže, gluma ga je zainteresovala još u osnovnoj školi na Cetinju, kada je sa drugarima napravio predstavu Pokondirena tikva. Dvadesetdvogodišnji glumac živio je u Rimu gdje je upisao studije arhitekture, ali je ljubav prema glumi prevagnula. Vratio se na Cetinje gdje živi i studira.

 

MONITOR: Nakon mnogobrojnih uloga tokom prošle i ove godine, dobili ste angažman i u Narodnom pozorištu u Beogradu, u predstavi „Antigona”. Kako je došlo do te saradnje?
OTAŠEVIĆ: Prije tačno godinu dana radio sam sa rediteljem Jagošem Markovićem u predstavi Lukrecija iliti Ždero.Vjerujem da se reditelju svidjelo moje angažovanje na tom projektu i pozvao me je na kasting. Par dana sam proveo na probama – kastingu i Jagoš Marković se odlučio da mi povjeri ulogu Hemona. Zadovoljan sam ulogom, a zadovoljstvo je raditi sa Jagošem i glumcima koji su takođe u projektu – sa Mišom Janketićem, Draganom Mićanovićem, Vanjom Ejdus… Kao uvijek do sada imam punu podršku od svojih profesora i maksimalno tolerišu moje odsustvo.

MONITOR: Po regionu se prikazuje srpski film „Led” u režiji Jelene Bajić – Jočić, a u produkciji njenog oca – poznatog glumca Radoša Bajića. Snimali ste film dok ste bili na drugoj godini fakulteta. U filmu glumite sa poznatim glumcima Batom Živojinovićem, Nenadom Jezdićem, Emirom Hadžihafizbegovićem. Kako sada sa distance gledate na ovu ulogu, snimanje i šansu koja vam se ukazala kao mladom glumcu da zaigrate na ovako značajnom projektu?
OTAŠEVIĆ: Često kažem da je moj dosadašnji angažman posljedica velikog rada, ali i velike sreće. Dodajući uz to talenat, za koji kažu da posjedujem, dobio sam premiju, a to je da sam već radio sa, mogu reći, velikim imenima jugoslovenske kinematografije, pozorišta i televizije. Trebalo je da iznesem ulogu u filmu Led, da se izborim sa akcentom, opravdam povjerenje koje mi je ukazano. Dao sam svoj maksimum i osjećam se dobro kada znam da se za film tražila karta više. Iskusni glumci su me tretirali kao sebi ravnima, savjetovali, bodrili. Bio sam miljenik ekipe Kontrast studija. Ovaj film mi je pored svega donio i trajna prijateljstva na šta sam ponosan.

MONITOR: Tumačite glavne uloge i u dva crnogorska filma – ,,As pik”, čija je premijera bila ljetos i u filmu čije je nedavno snimanje završeno ,,Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”.
OTAŠEVIĆ: U oba filma priča se vrti oko likova koje ja tumačim, ali ih ne doživljavam kao glavne uloge. As pik mi je donio ulogu mladića koji se dovija da preživi u teškim vremenima i koji se suočava sa istinom o svom starijem bratu koja nije nimalo lijepa. Ljubav koja se Kenti, liku koji tumačim, dešava oplemenjuje jezivi vremenski period koji je prikazan, a to su devedesete. To su, ujedno i godine mog rođenja i najranijeg djetinjstva, a trebalo je da ih odigram kao formiran i punoljetan momak. Volim kada me uloga povede u totalnu nepoznanicu, tada je veći izazov.

Ulogu Stanka, koju mi je dodijelio Nikola Vukčević, neobično volim. Sa tom ulogom sam otkrio dosta onoga što nijesam znao da nosim u sebi. Radnja filma, kada se radi o mojoj ulozi, locirana je u Titogradu. Stanko je pubertetlija, roker, srećan, okružen svom ljepotom skladnog porodičnog života sve do momenta dok se suoči sa tragičnim zlodjelom u kome gubi oca. Želja za osvetom mijenja njegov um iz korijena. Uživao sam radeći, a opet potpomognut nesebičnošću svih oko sebe.

MONITOR: Iako vas šira publika poznaje po filmovima, mnogo glumite i u pozorištu. Nedavno su bile premijere ,,Ribarskih svađa” i ,,Egzistencije”, a publiku ste osvojili ulogama u predstavama ,,Lukrecija iliti Ždero”, ,,Četvrta sestra”… Koju biste ulogu posebno izdvojili jer ste se u njoj najviše pronašli ili je bila najteža?
OTAŠEVIĆ: Valjda ja imam sreće kada dobijam uloge , u stvari reditelji koji su majstori svog zanata potrefe kada mi je dodjele. Sve dosadašnje uloge jednako volim, a mogao bih izdvojiti ulogu Kolje dječaka, odnosno Sonje djevojke koja biva gurnuta u prostituciju, u predstavi Četvrta sestra kao onu koja je bila najteža jer je bila najizazovnija.

MONITOR: Tumačite jednu od glavnih uloga u seriji ,,Budva na pjenu od mora”. Koliko vas privlači da glumite u televizijskim serijama?
OTAŠEVIĆ: Ne pravim razliku među ulogama u zavisnosti gdje glumim mada najviše volim da radim u pozorištu gdje na sceni nema ponovljenog kadra. Ulogu Luke sam radio veoma opušten, uživao sam prenoseći emociju, karakter … jer sam mu dosta sličan. Imao sam priliku da kroz tu ulogu probam da promijenim nešto kod sebe jer mi nedostaje ta smirenost koju Luka posjeduje.

MONITOR: Završili ste treću godinu glume na Cetinju. Da li Vam je teško da uskladite sve obaveze?
OTAŠEVIĆ: Prethodni trogodišnji period je bio veoma naporan jer sam uz redovno ispunjavanje svih obaveza na fakultetu dosta radio. Znam samo da bez podrške koju sam imao kako na fakultetu, tako i od ukućana i kolega sa kojima sam radio, ne bih uspio.Veoma sam im zahvalan i cijenim sve što su uradili za mene.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo