Povežite se sa nama

INTERVJU

GORDANA LAZAREVIĆ, KONSULTANTKINJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE: Blokade vode u političke gubitke

Objavljeno prije

na

Tema EU integracija prva je na političkom meniju u regionu.Građani sve više posustaju u „EU entuzijazmu”,vjerovatno i zato što su im u prethodnim godinama neke stvari bile pogrešno predstavljene. Gordana Lazarević, ekonomistkinja i pomoćnica više ministara finansija, od saveznih do republičkih i srpskih u periodu 2001-2010, jedna je od najpozvanijih i najupućenijih stručnjaka kada se razgovara šta, kako i kada možemo dobiti od EU i u EU. Bila je članica pregovaračkog tima SRJ sa povjeriocima iz Pariskog i Londonskog kluba, Svetske banke, EIB i obnavljanja odnosa sa ERDB. Dobitnica je nagrade Evropskog pokreta u Srbiji za najveći individualni doprinos EU integracijama.

MONITOR: Dosta se u srpskoj javnosti nagađa u vezi sa šansama Srbije da u dogledno vrijeme dobije datum za otpočinjanje pregovora sa EU. Da li je to uopšte moguće do kraja godine, kako su „prizivali” neki državni zvaničnici?
LAZAREVIĆ: Moguće jeste, ali je malo verovatno. Utvrđivanje datuma početka pregovora bilo bi veliko ohrabrenje za Srbiju. Bio bi to racionalan korak Brisela prema zemlji koja je uspela da, posle mučne izborne bitke, izvrši političku tranziciju. Trebalo bi da prihvati nekadašnju „tvrdu” opoziciju, tek odskora proevropsku. Dijalog o politički osetljivim pitanjima je otvoren i nastavlja se. Odnosi u regionu su pali na „niske grane”, posle oslobađajuće presude Haškog tribunala hrvatskim generalima, tako da je uspeh, praktično cele decenije obnove poverenja i regionalnog dijaloga, doveden pod znak pitanja. Datum pregovora bio bi potvrda EU da je Srbija nepovratno opredeljena za nju, iako u Srbiji još nije postignut pun konsenzus o tome i sa mnogih se strana, kako iz vladajuće većine tako i iz delova opozicije, i dalje se mogu čuti izjave da se Srbija može preorijentisati na oslonce van EU.

MONITOR: Pregovori sa Prištinom se navode kao osnovni uslov. Da li se, po Vama, radi samo o ispunjavanju dogovorenog iz vremena prethodne vlade, ili bi još trebalo „pogurati” dalje, kao što su problemi iz oblasti energetike?
LAZAREVIĆ: Tehničke pregovore o pitanjima normalizacije života ljudi na Kosovu trebalo je otpočeti mnogo ranije. Mnogi politički problemi bili bi manji da se vodilo računa o kvalitetu života ljudi. Blokade, bar u novijoj istoriji Srba, nisu vodile rešenju problema nego političkom gubitku. Prednost je uvek na strani onih koji traže moguća rešenja za obe strane. Đinđićeva vlada je bila dovoljno mudra da ispregovara učešće predstavnika Prištine na međunarodnim skupovima u prisustvu predstavnika i pod tablom UNMIK-a. Započeto je i rešavanje tehničkih pitanja (snabdevanje električnom energijom, mobilna telefonija, saobraćaj). Kasnije je ovakav vid saradnje napušten, a težište je stavljeno na politička pitanja statusa Kosova. EU, SAD i većina drugih međunarodnih činilaca svakako ne smatraju dovoljnim postignuta rešenja u malom broju oblasti i nastaviće inistiranje na uključivanju novih.

MONITOR: Koliko EU može pomoći sistemskom i privrednom razvoju država kao što su Crna Gora i Srbija tokom procesa pregovaranja?
LAZAREVIĆ: Do sticanja kandidatskog statusa, pogotovu u periodu 2000-2006. pomoć EU je imala prevashodno humanitarni karakter i hitne obnove. Pomoć EU nije bila dostupna profitnim organizacijama i nije imala karakter strukturnih aktivnosti. To je bilo prepušteno delovanju tržišta. Takav koncept pomoći, bio je moguć u godinama intenzivnog rasta svetske privrede (1990-2002), kad je postojalo obilje investicija.

Od kako su obe zemlje stekle kandidatski status potrebno je mnogo više insistirati na činjenici da obe zemlje veoma zaostaju za prosekom EU 27 (bruto društveni proizvod Srbije je samo 25% od proseka EU 27), i na toj činjenici pozicionirati planiranje pomoći i povećanje učešća privrednih subjekata u projektima koje finansira EU.

Pored pomoći EU, zemljama zapadnog Balkana otvoreni su i Fondovi EU (Community programmes), gde preduzeća i naučne institucije mogu konkurisati za sredstva. Konkurencija je oštra, ali stečeno iskustvo i partnerstva imaju nemerljiv značaj. Posebno treba insistirati na priključenju naših zemlja u evropsku istraživačku mrežu, na saradnji sa centrima za obrazovanje i u privredi i informisanje o primenjenim istraživanjima. Inovacije su prepoznate kao najjači faktor privrednog rasta i zapošljavanja i prema tim saznanjima treba preispitati i nacionalne razvojne politike. Ukratko, treba pripremiti nacionalne programe, utvrditi oblasti u kojima se mogu korisiti i dodatna sredstva EU, razmotriti modele kofinasiranja takvih projekata iz nacionalnih budžetskih sredstva (napuštanje prekomernih subvencija nekonkurentnima) i insistirati na obrazovanju i obukama.

Sa strane strateških odnosa sa EU, ponovo bi trebalo pokrenuti pitanje postepenog rasta pomoći i stvaranja finansijskih instrumenata za zemlje kandidate koji su usklađeni sa strukturnim i kohezionim fondovima. Budžet EU za period posle 2014. je još neizvestan. To se, pre svega, odnosi na visinu doprinosa zemalja članica, ali za zemlje zapadnog Balkana nije manje važno da već sada imaju u vidu da se pojačava finansijska disciplina u trošenju novca EU počev od ocene pripremljenosti projekta do striktnog pridržavanja rokova izvršenja.

EU svakako može mnogo pomoći ukupnom razvoju država poput Crne Gore i Srbije već u procesu pristupanja, o čemu svedoče iskustva država primljenih u članstvo u dosadašnjim proširenjima. Očekivanja od pomoći svakako mogu biti prevelika, jer pristalice ulaska u EU stvari predstavljaju u suviše ružičastom svetlu, kao što protivnici prikazuju sve crno.

MONITOR: Može li se očekivati da EU sada postavlja uslove crnogorskoj vlasti kada se radi o adekvatnoj zaštiti kulturne i prirodne baštine o čijoj devastaciji ima već dosta dokaza?
LAZAREVIĆ: To se može očekivati kako za Crnu Goru, tako i za sve sadašnje i buduće zemlje članice.

MONITOR: Da li je moguće da se iz Brisela zatraži raskidanje ugovora kojima se devastira zaštićeni prirodni resurs, na primjer rijeka Tare i Morače, specifične prirodne oaze, od kojih je Tara poznata i kao rijeka koja u Evropi ima najdublji kanjon?
LAZAREVIĆ: Raskidanje ugovora EU može predložiti, naročito ako se smatra da krše neki međunarodni akt i da su doista štetni. Ako se ugovorne strane ne mogu složiti o raskidu ugovora, te dođe do arbitraže i zemlja bude obavezana na određeno plaćanje, EU joj može u tome pomoći. Razume se da nezavisno od toga može uvek finansijski pomoći očuvanju prirodne baštine jedne zemlje članice, pa čak i nečlanice, koja je i deo zajedničke evropske prirodne baštine. Ali i dalje ostaje tvrdoglavo pitanje kako naći novac za investicije u čiste i obnovljive izvore energije, kako štedeti i efikasno korisiti energiju.

Sudstvu je potrebna duboka reforma

MONITOR: Crna Gora je otvorila pregovore poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, gdje se najvažnijim smatra ne samo usvajanje evropskih zakonodavnih modela već i njihova dobra primjena, posebno kroz jasne dokaze o odlučnom obračunu države sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Da li je to i u slučajevima otvaranja pregovora sa drugim državama bila najzahtjevnija oblast ili su zemlje ex-yu specifično problematične zbog političkih i poslovnih oligarhija naslijeđenih iz ratnih vremena?
LAZAREVIĆ: Ovaj zahtev o dokazu nezavisnosti sudstva i primeni zakona posledica je negativnih iskustava iz prethodnih proširenja.Već proširenje iz 2004. pokazalo je da su zemlje, samo zarad formalnog ispunjavanja uslova, prihvatale zakone na jezicima EU. Tu nije bilo ni slova o sprovođenju tako prihvaćenih zakona, izgradnji neophodnih institucija, obrazovanju sudija, advokata i građana o novim obavezama, jer neznanje ne opravdava nepoštovanje ili lošu primenu zakona. Sudstvo, kao treći stub demokratske vladavine, mora postati nezavisno od politčkih uticaja i pritisaka. Sudstvu je potrebna duboka reforma, i teška bitka za samostalnost. Jedan korak u tom pravcu je uspostavljanje nezavisnih institucija koje se bave problemima korupcije, zaštite građana i podataka i dostupnosti informacija. Sve te institucije su glas savesti i pravednosti, ali bez bliske saradnje i efikasnog sudskog sistema neće biti dovoljno pravosnažnih presuda u razumnom roku.

Drugi je usvajanje programskog budžeta u sudstvu, što bi jasno odelilo sudsku vlast od izvršne i doprinelo samostalnosti sudskog sistema. Skraćivanje vremena od pokretanja postupka do pravosnažnosti presuda veoma je važno, jer se mora videti jasna veza između (ne)dela i kazne. Sudstvo je oblast u kojoj se jasno pokazuje efikasnost i snaga države, kao garanta prava građana (ličnih, svojinskih i političkih).

Već u 2007. EU je, u pravilima o uspostavljanju novog predpristupnog instrumenta (IPA) jasno rekla da zemlje koje su u procesu pristupanja EU moraju usvojiti tekovine prava EU, ali i u mogućoj meri dati dokaze o primeni. Prema tome taj uslov je odavno poznat. Treba imati u vidu da je određen broj zakona moguće primeniti isključivo ako se izvrše velike investicije.To se u najvećoj meri odnosi na zakone o zaštiti životne sredine. Procene u Srbiji pokazuju da je za realizaciju propisa u oblasti zaštite životne sredine neophodno oko 12 milijardi. Deo novca se može obezbediti iz predpristupnih fondova, ali to je realtivno mali deo neophodnih investicija. Imajući u vidu da je Srbija visoko zadužena, čak preko zakonom utvrđenog limita, i sa ogromnim fiskalnim deficitom (više od dva puta većim od onoga poželjnog), teško da će moći da prihvati i ispuni sve ove obaveze u doglednom roku.

 

Azilanti

MONITOR: Srbiji prijeti mogućnost ponovnog uvođenja viza za zemlje Šengen zone. Jasno je da EU ipak želi da se zaštiti od naših građana, od kojih mnogi zaista imaju razloga da traže spas u EU, ako ne iz političkih onda svakako ekonomskih razloga.
LAZAREVIĆ: Teška ekonomska situacija nije dovoljan razlog za traženje političkog azila. U rešavanju tog problema treba da učestvuju i zemlje odakle dolaze azilanti i one u koje dolaze. Prve treba da u granicama svojih ekonomskih mogućnosti brže rešavaju probleme određenih društvenih grupa, a druge, kao i EU celini, da ih u tome pomažu. Osim toga, ove druge trebalo bi da svoje propise o azilantima prilagode stvarnosti, tj. da prihvate kako u Srbiji po pravilu nema više političkih progona, te samo izuzetno neko može tražiti politički azil. Za ostale bi morala važiti pretpostavka da su oni lažni azilanti, te ih u vrlo kratkim rokovima odbijati i vraćati u Srbiju, eventualno uz izvesnu finansijsku pomoć. Najgora rešenja su zbog njih ukidati bezvizni režim za građane Srbije, ili tražiti od Srbije da ne izdaje pasoše pripadnicima etničkih grupa, poput Roma ili Albanaca, iz kojih su najčešće azilanti, jer bi to predstavljalo diskriminaciju po etničkoj pripadnosti, što bi za sobom povlačilo opravdanu osudu ne samo evropskih već i međunarodnih tela.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo