Odvratno mi je to navijačko iživljavanje nad  drugačijim mišljenjem i nemoćnima. Društvo je zapušteno u svakom smislu. Maloj  grupi obogaćenih(pozicijom ili kriminalom) sve je  dostupno i moguće. Ostali trpe  teror tzv preduzetnika i političkih diletanata. U haosu i nepravdi sve veći broj  ljudi  se svrstava  ili  uzima pravdu u svoje ruke. Tako  „topovsko meso“ i ovih dana šeta ulicama ili društvenim mrežama  koristeći  fašističke metode samoinicijativno ili po instrukcijama, svejedno

MONITOR: Kako komentarišete narodne patrole na Zabjelu, ali i u drugim djelovima Podgorice,  i nasilje nad turskim državljanima koje je buknulo nakon sukoba na Zabjelu,  o kojem ne znamo punu istinu, i ranjavanja Podgoričanina?  

KOVAČEVIĆ: Nisam iznenađena. Znam  da  Vlada svojom  politikom turizma i investicija sistematski proizvodi  ksenofobiju. Zadnjih godina  prostituisanje prostorom i stereotipnim biznisima ugrožava elementarna prava domicilnog stanovništva ( živjeti u Kotoru znači svakodnevno trpjeti ugrožena prava i poniženje). Treba biti dobro osviješten pa u ekscesnim situacijama znati da  za tu situaciju nisu odgovorni stranci već   rukovotstvo grada i države.  Plaćamo državni aparat koja ima najbrojniju Vladu neosviješćenih osoba o značaju pozicije na kojoj se nalaze i odgovornosti koja iz toga proističe. Nepripremljeni  partijski delegati/kinje, zastupnici su partijskih interesa  bez vizije razvoja države ( privrede, kulture, zdravstva, obrazovanja, mira)  i percepcije procesa koji se dešavaju u svijetu, a koji se neminovno odražavaju i na Crnu Goru. Rezultat su  narodne patrole, horde muškaraca zadojenih mržnjom koji špartaju glavnim gradom i policija koja nije sposobna da garantuje sigurnost.  Sve je ovo znak da smo duboko zaglibili i da je  priča o napretku, meritokratiji, bezbjednosti,  standardima civilizovanog svijeta bila naša nada  a njihova lažavina.  Ozbiljno sumnjam da ovo što se dešava nije slučajno (iako je slučajem izazvano)i da nam predstoje opasni dani nesigurnosti  koje će ovakva vlast  proizvoditi.

MONITOR: A reakcija vlasti i institucija, odnosno privođenje 45 turskih državljana, najavu strožijeg Zakona o strancima i ukidanje bezviznog režima za turske državljanje koje je u još noći incidenta najavio premijer Spajić?

 KOVAČEVIĆ: Za sve što se desilo  nakon incidenta u Podgorici i što će se ubuduće dešavati odgovorno je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Vlada. Kad se  ne djeluje pravovremeno  rezultat je uspaničeno reagovanje i  nepotrebno  nasilje.  Sada je jasno da se u zaobilaženju reformi  u zdravstvu, obrazovanju, kulturi, bezbjednosti, urbanizmu, zaobišla i imigraciona politika.  Instistucije države su u očekivanju reformi  dok se ljudi u njima množe. Imamo trenutno radikalne mjere i mržnje prema strancima i opasnost prelivanja na domicilno stanovništvo  „ druge vjere i nacije“. Znakovita je tvrdnja šefa Demokrata „Ništa od ovoga što gledamo nije slučajno…. bezbjednosni sektor…. ne služi ni članovima kriminalnih organizacija, ni pojedinim partijama, ni skrivenim centrima moći… “. Kome danas služi nije jasno , ali da radi   profesionalno    ovo što se dešava  ovih dana  ne bi bilo moguće.Bilo bi zaustavljeno. Oni bi znali da u ovoj situaciji moraju zaštititi   imovinu i ljude koji mogu biti mete odmazde.  Zašto nisu ?  Nisu mogli ili nisu htjeli? Nema dovoljno policajaca? Ili „ništa nije slučajno“?

Da je  predsjednik Vlade smijenio (konačno) ministra MUP- a, ministra pravde, prozvao sve koji ometaju usvajanje zakona i „drže ih u ladici“ bili bi mirniji.  I ne bi bilo uzburkanih strasti, strahova i progona.

MONITOR: U danima prije eskalacije ksenofobije i nasilja, sa političkih adresa moglo se čuti da nam prijeti „100 hiljada Turaka“, na raznorazne načine. Kolika je odgovornost tih političara i funkcionera?

KOVAČEVIĆ: Neodgovornost za izgovorenu riječ je pravilo u crnogorskoj politici. I to se radi u kontinuitetu, to im je osnovno sredstvo uzbunjivanja i to daje efekte . Odgovornost je prvenstveno na političarima iz većine ali  ne samo na njima. Odgovornost je i opozicionih političara koji su u defanzivi,  privezani za prošlost i odbranu pogrešnih politika  nesposobni na  adekvatan i  progresivan odgovor. I vlast i opozicija računa na neosviješćene, ponižene  ljude  i na zloupotrebu njihovih osjećanja ( nacionalnih i patriotskih) koje planiraju iskoristiti . Takve izjave služe da  nas  drže  u ravnoteži straha, uspješan mehanizam na koji   smo  adaptirani u dugom procesu autoritarne vlasti od devedesetih do danas i još se koristi. Ratne strategije su prisutne na svakom koraku i vidljivo izazivanje  mržnje i straha   kroz narative, simbole, obilježja i da ne pomenem – spomenik koji se šeta uz blagoslov  službi koje i sada podbacuju.

MONITOR: Rijetke su osude nasilja nad turskim državljanima, dok nas govor mržnje zapljuskuje odasvuda, sa ulice, društvenih mreža, portala. Šta to govori o ovom društvu?

KOVAČEVIĆ: Odavno ne pratim društvene mreže iz mentalno higijenskih razloga.  Odvratno mi je to navijačko iživljavanje nad  drugačijim mišljenjem i nemoćnima.Društvo je zapušteno u svakom smislu. Maloj  grupi obogaćenih ( pozicijom ili kriminalom) sve je  dostupno i moguće. Ostali trpe  teror tzv preduzetnika i političkih diletanata. U haosu i nepravdi sve veći broj  ljudi  se svrstava  ili  uzima pravdu u svoje ruke. Potpuno je pocijepana društvena  kohezija. Tako  „topovsko meso“ i ovih dana šeta ulicama ili društvenim mrežama  koristeći  fašističke metode samoinicijativno ili po instrukcijama, svejedno. Utihnulo je civilno društvo.

MONITOR: Ratni zločinci slave se kao heroji. U Podgorici je priređena „počasna bakljada „umrlom komandantu Treće armije Nebojši Pavkoviću“. Kako to komentarišete?

KOVČEVIĆ: Mislim da pola onih koji su bili na mostu i ne znaju ko je bio Nebojša Pavković ali oni koji su u sjenci dobro znaju što rade jer žive sa  ideološkim postavkama devedesetih i  učestvuju u javnom i političkom životu Crne Gore. Vrlo su vitalni i uporni u svojim zlim namjerama. Nema prava i pravde ali  ima  manipulacije emocijama mladih ljudi i puno laži.

MONITOR: A posthumnu dodjelu ordena mitropolitu Amfilohiju od strane predsjednika Jakova Milatovića?

KOVAČEVIĆ: Protiv sam dodjeljivanja ordena (nagrada i počasti ) u ime države bilo kome ako ne postoji konsenzus političke, kulturne i stručne javnosti.  Obeshrabruje me da je onome  koji je doprinio povampirenju  identitetskih politika, inspirisao podjele i rat devedesetih, odćutao masovne zločine nedužnih i genocid  a svešteno je lice, dodijeljeno  to državno priznanje.

Predsjednik je to uradio  iz većini  nejasnih razloga. Nelogično je da  se u sekularnoj državi  dodijeli orden mitropolitu Amfilohiju a izostavi Mila Đukanovića, njegovog dugogodišnjeg  vjernog saborca u kreiranju crnogorske javnosti i realnosti, rata, mira, nezavisnosti i vojnog saveza.  Dug je bio period njihovog sadejstva od devedesetih pa sve do trenutka kada je trebalo postaviti granice u nadležnostima, zakonski riješiti odnos crkve i države. Nezavisna država im je odgovarala imali su konsenzus o nenapadanju i odriješene ruke u oblastima koje su vodili. Amfilohije je bogatio SPC i sveštenike, širio prostor crkve, nacionalizma   i uticaja SPC a Milo je razvijao biznis , bogatio prijatelje i porodicu,pokoravao institucije i  razvijao kapitalizam i „demokratiju“. Dakle, obojica su zaslužni da je situacija u Crnoj Gori bila „mirna i stabilna“, da procesa  suočavanja sa prošlošću  ne bude jer su  negirali zločine koji su činjeni u naše ime  pod njihovim patronatom devedesetih. Omogućili su nezavisnost Crne Gore, promjenu sistema i klerikalizaciju društva. Zaslužni su za ono u čemu danas živimo i kakvu državu imamo. Ostavili su nam idolopoklonstvo i nacionalizam, lažnu vjeru i lažnu državu.  Kao  duhovne i svjetovne vođe dali su doprinos tome  da je crnogorsko društvo danas tako obrazovno i emotivno zapušteno,bez moralnog kompasa opsjednuto lošim politikama i destrukcijom. Jedan bez drugoga  u datim okolnostima to ne bi mogli  i   zato im je trebalo dodijeliti  isti orden i završiti sa njima. Bilo bi to pravično a možda i otrežnjujuće za sve.

MONITOR: Gdje smo kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

KKOVAČEVIĆ: Jedan dio odgovora je sadržan u prethodnom odgovoru. Suočavanje je bilo sa najvećih adresa blokirano ili uvažavano  samo do granice njihove odgovornosti. Uglavnom je fingirano za međunarodnu zajednicu bez interesa za unutrašnje pomirenje  i katarzu društva. Sadašnja  vlast ide još korak dalje u daleku prošlost  otvarajući generacijske traume bježeći od onih u kojima su učestvovali i za šta su odgovorni . Zaglibili smo u  opasnim igrarijama sa revizionizmom i relativizmom. Zašto? Jednostavno zato što sadašnjoj vlasti ne odgovara suočavanje i razotkrivanje uzroka i motiva za ratove devedesetih. Ne odgovara im rodna i nacionalna ravnopravnost, ne odgovaraju im „iste šanse za sve“,ni  pomirenje  što  je rezultat tog procesa. Njima su podjele nasušna hrana za opstanak  na vlasti uz militarizaciju svih (počevši od djece) uz podaničko prihvatanje vođstva onog kojemu vole da služe.Sve je manje onih koji trezveno misle i nažalost sve veći broj nasijeda na njihove provokacije i nametnute teme. Sve je tiši glas razuma.Voljela bih da me iznenadi neko buđenje  u potaji, da znam da ljudskost nije izgubljena.

Milena PEROVIĆ

BiH se konačno mora probuditi iz ove noćne more koja traje 30 godina. Odlazak Dodika je prilika za to. Imamo li dovoljno hrabre političare za potpunu promjenu političke paradigme ostaje da se vidi

MONITOR: Da li ste bili  iznenađeni nizom poteza Milorada Dodika i vladajuće koalicije u RS, kojima su odnosi u BiH vraćeni na „dejtonske osnove“? Kako razumijete Dodikove razloge da, kako je sam rekao, rehabilutuje odnose sa SAD?

KOJOVIĆ: Nisam bio iznenađen. Političar čijih je 57 kompanija samo u prošloj godini dobilo 140 miliona KM poslova u tenderskim- budžetskim poslovima, je sasvim sigurno spreman na sve da zaštiti svoju slobodu i  poslovnu imperiju. Republika Srpska, Srbi, hrišćanstvo, retorička mržnja prema Bošnjacima, nacionalni interesi- sve su to za njega samo dimne bombe i kamuflaže za zaštitu njegove lične političke i finansijske moći. Njegovi, ako se to može nazvati tako, pregovori sa američkom administracijom,  tiču se njegove slobode i njegovih para, a ne pitanja statusa Republike Srpske ili životnog standarda građana Republike Srpske. On nije pregovarao o otplati duga Republike Srpske koja u sljedećoj godini mora vratiti 1.6 milijardi KM za kredit sa londonske berze, o najmanje dvije presude arbitražnog suda u DC-iju teške skoro 2 milijarde KM, o odluci Njemačke da obustavi 1.5 milijardu KM infrastrukturnih projekata u RS-u…On s njima-Amerikancima, pregovara o sebi i o svom novcu. Naravno, puno bolje i ozbiljnije ta njegova borba za sebe zvuči ako je nazovete političkim terminom – rehabilitacija odnosa.

MONITOR:  Potpisan je i Pojedinačno prilagođeni prigram partnerstva (ITPP) sa NATO, u čemu je učestvovao i zamjenik ministra odbrane BiH iz Dodikove SNSD-Aleksandar Goganović. VP Krisitijan Šmit je zaključio da SNSD želi da izađe iz izolacije, a deo RS opozicije ovo smatra još jednim dokazom da Dodik sve podređuje ličnim interesima. Šta bi, po Vama, u ovom momentu mogli biti ti lični interesi?

KOJOVIĆ: BiH će postati članica NATO saveza. BiH je interesna zona NATO pakta. To svi znamo. I Dodik i opozicija u Republici Srpskoj, pa i ptice na grani, kako kaže prof. Haverić. Svako ko vjeruje drugačije živi u zabludi ili skuplja dnevno političke lajkove.

 MONITOR: Bivši predsjednik RS izjavljuje da su centri moći SAD i Rusija, a da je Evropa „skrajnuta“. Rekao je i da je njegov tim već dugo sarađivao sa Trampovim ljudima, očekujući njegovu pobedu. On, je ovih dana putovao u Bjelorusiju gdje je imao niz važnih sastanaka. Da li Dodik pokušava da igra neku svoju novu političku igru, pripremajući i novu političku budućnost ili se tek trudi da se održi u aktuelnoj situaciji?

KOJOVIĆ: Iskreno, previše u javnom prostoru pričamo o Dodiku.Razumijem da je to do momenta pravosnažne presude bilo opravdano- ali mislim da se sada moramo okrenuti budućnosti, onome što dolazi nakon Dodika. Ne smijemo propustiti priliku da građanima BiH damo šansu za neke nove politike, politike u kojima BiH i Republika Srpska neće biti u stalnom političkom sukobu, politike koje neće izazivati uznemirenost i strah među građanima BiH i koje će nas ujediniti da zajedno gradimo našu zemlju. I da je vodimo u sigurno, prosperitetno i civilizacijski prirodno okruženje – EU. BiH se konačno mora probuditi iz ove noćne more koja traje 30 godina. Odlazak Dodika je prilika za to. Imamo li dovoljno hrabre političare za potpunu promjenu političke paradigme ostaje da se vidi. Naša, bosanskohercegovačka parola mora biti – bratstvo u različitosti. To je društvo kakvo moramo izgraditi, tačnije, obnoviti u BiH.

MONITOR: U Sloveniji se vodi istraga protiv „povezanih lica“ za koja se smatra da su prala novac kupovinom nekretnina i akcija, a za račun Dodika i članova njegove porodice. Koliko to može da zabrine Dodika koji-gotovo pararelno sa ovom istragom, pravi niz ustupaka „zapadnim centrima moći“?

KOJOVIĆ: Vrlo je vjerovatno da će posljedica pada Dodikove autokratske vladavine biti veliki broj krivičnih procesa protiv njega. I političkih-kao što je onaj koji se još sprema u Tužilaštvu BiH, a tiče se vrlo ozbiljnog krivičnog djela – napad na ustavni poredak, pa do finansijskog kriminala. Mislim da je upravo to, u najvećoj mjeri, sadržaj razgovora koje Dodik zove rehabilitacija odnosa sa SAD-om.

MONITOR:  SAD su pozdravile izbor Ane Trišić Babić za v.d. predsjednice RS- koju opoziciona liderka Jelena Trivić naziva „NATO lobistom“. Da li je izvjesno da će kandidat SNSD za Predsjednika RS, Srđan Karan, biti pobjednik novembarskih izbora?

KOJOVIĆ: Ana Trišić Babić je izuzetno kvalitetna osoba u profesionalnom, a ja bih, privatno, dodao i u ljudskom smislu. Nažalost, da li pod pritiskom ili zbog nekih drugih razloga, pristala je da bude pion u Dodikovoj šahovskoj partiji i time je izgubila veliki dio političkog ugleda koji je imala u očima Trojke. Sasvim je sigurno-i svjestan sam toga,da nije ni malo lako u atmosferi straha kakva vlada u Republici Srspkoj, slijediti moralne imperative. Ali u ovakvim vremenima, nama su neophodni upravo takvi ljudi. Nema sumnje da SNSD-ova izborna mašinerija može uraditi puno i za kandidata kakav je Siniša Karan. Mi u BiH smo potpuno svjesni da pobjednike političkih izbora u BiH određuju ne samo glasači nego i brojači glasova. I nema sumnje da će i na ovim izborima biti tako. Ali se nadam da su građani Republike Srpske u posljednjih par mjeseci imali priliku vidjeti ko je i šta je Dodik i da su svjesni da ne moramo živjeti ovako kako živimo zadnjih decenija i da se politika ne mora svoditi na stvaranje vještačkih međuetničkih tenzija i ustavnih kriza i da zajedno možemo raditi da svima život bude bolji i ljepši i da ima nekog smisla.

 MONITOR: Zbog Dodikovih anti-BiH poteza, Trojka-u kojoj je i Vaša Naša stranka, raskinula je koaliciju sa SNSD. Da li će se odnosi sada popraviti i da li ćete povući zahtjev za smijenom dva SNSD ministra?

KOJOVIĆ: Ne. To se neće dogoditi. SNSD je, po izjavama Dodika, antievropska i antibosanska stranka. Kad se to promjeni i mi ćemo promjeniti odnos prema SNSD-u. Tu promjenu moramo vidjeti u praksi, a ne samo čuti ili pročitati u njihovim saopštenjima.

MONITOR: Da li se Dodik i vladajuća koalicija u RS-nizom odluka koje su po volji Zapada, udaljava od zvaničnog Beograda i Aleksandra Vučića- čiju je politiku vojne neutralnosti ranije odlučio da slijedi?

KOJOVIĆ: Dante, u Božanskoj komediji, piše da je u paklu vidio posebno zastrašujuće mjesto rezervisano za ljude koji su u teškim vremenima izabrali neutralnost. Ali, da se vratimo u našu stvarnost. Vojna neutralnost je međunarodni sporazum u kojima druge države prihvataju vašu vojnu neutralnost. To nije i ne može biti jednostrana izjava države. To je infantilno shvatanje geopolitike i nepoznavanje međunarodnog prava. Dopustite da se osvrnem i na ideju tog Vulinovog srpskog svijeta. Trideset godina mi na Balkanu živimo u noćnoj mori te ideje-velike Srbije. Srbija je ratovala protiv Slovenije, protiv Hrvatske, protiv BiH, protiv Kosova. Pokušali su zaratiti u Sjevernoj Makedonij, u Crnoj Gori…I niti jednom se politička elita u Srbiji nije pitala-da nije možda do nas. Oni i danas vode te ratove političkim sredstvima. Nema sumnje da su studenti svojom herojskom i impresivnom borbom protiv Vučića probudili veliki dio javnosti u Srbiji. Mi u BiH sada, nakon Dodika, imamo šansu da se probudimo iz te noćne more i okrenemo evropskoj budućnosti. Ako se to dogodi, pred svima nama su bolji dani.

Odluke Šmita nikad nisu bile formalno- pravno sporne

MONITOR: Odluke Kristijana Šmita više nisu formalno sporne u RS. On je u najnovijem izvještaju SB UN, kako mediji saznaju, napisao da su sporovi u BiH ostali „ograničeni na političku sferu“. Da li je pozicija Šmita-odlukama Dodika i SNSD, sada faktički potvrđena u punom kapacitetu i šta to znači za BiH i odnos Rusije prema VP, dok se, istovrijemeno, pojavljuju i  glasovi o njegovom skorašnjem odlasku iz Sarajeva?

KOJOVIĆ: Prije svega, odluke Šmita nikad nisu bile formalno- pravno sporne. Svaka odluka je implementirana odmah. One su se problematizirale samo u političkoj retorici Dodika i SNSD-a. Sudovi i organi Republike Srpske su ih poštovale. SNSD je pitanje Šmita problematizirao na svim relevantnim mjestima-UN, EU, PIC pa su pisali čak i njemačkom parlamentu: i svuda su dobili isti odgovor-da je Schmidt Visoki predstavnik i da ima bonske ovlasti. Ta cijela trakavica oko legitimnosti Visokog predstavnika neodoljivo podsjeća na debatu sa nekim ko vjeruje da je Zemlja ravna ploča.

Nastasja RADOVIĆ

Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa Ministarstvom poljoprivrede, farmerima i poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište

MONITOR: Ponovo su poljoprivrednici skrenuli pažnju na svoje probleme prosipanjem mlijeka.

LAKIĆ: Problem datira odranije, to nije situcija samo sa ovom godinom. Viškovi se javljaju, pretežno sa proljeća i sa jeseni. Višak mlijeka na jesen javlja se i zbog kraja turističke sezone (u sezoni pretežno postoji potreba za uvozom sirovog mlijeka). Tada se dešava veći otkup i dolazi do gužve na tržištu.

MONITOR: Koliko je država uključena u rješavanje tog problema sa viškovima?

LAKIĆ: Ministarstvo poljoprivrede  nema strategiju već se bavi gašenjem požara koje uglavnom izazove ono samo. Sektor stočarstva vode nekompetentni ljudi koji ne mogu, jer ne znaju, stvoriti uslove za siguran plasman i kakvu takvu sigurnost kada je proizvodnja u pitanju. Farmeri su prepušteni sami sebi i u ovom trenutku ministarstvo ne zna ili neće da nas zaštiti.

Država je minimalno uključena u probleme mljekara, otkupljivača i marketa. Osim nedovoljne komunikacije, Ministarstvo poljoprivrede u jednom dijelu podstiče proizvodnju a u drugom ne pokušava naći rješenje za tržišne viškove. Ovih dana slušali smo iz Ministarstva da se to mlijeko trebalo prodati sirarima, da proizvedu zalihe sira koje bi se prodale u ljetnjem periodu, tokom turističke sezone. Mislim da to nije rješenje. Problem vidim i u otkupljivačima, tri velike mljekare Srna, Nika i Lazine. Svoje pogone ne žele modernizovati i dodati novi vid proizvodnje. U Crnoj Gori nemamo ni proizvodnju maslaca, voćnih jogurta, kefira… Proizvodnjom tih dugotrajnih proizvoda bi se riješili ovi tržišni viškovi. Ovako gube samo farmeri, markete to i ne dotiče.

Svaki trgovac će posegnuti za jeftinijim proizvodom iz uvoza, plasirati ga na naše tržište i gledati da zaradi što više. Isti slučaj je sa našim mljekarama koje se baziraju na proizvodnju jogurta i to se na godišnjem nivou kreće do 75 odsto proizvodnje jer se sa ovom proizvodnjom ostvaruje ekstra profit. Završni računi tri velike otkupljivačke kompanije su dosta veliki. Bez obzira što je došlo do tržišnih viškova trebalo je otkupiti mlijeko od farmera u Nikšiću i Danilovgradu. Trebali smo podijeliti teret te proizvodnje, to je bio i moj stav prema ministarstvu, da smo se svi trebali odreći zarade od nekih 30 odsto i da se to mlijeko otkupi. Moglo se i podijeliti građanima besplatno ali da se ne dozvoli prosipanje jer je to najgora varijanta.

MONITOR: Koje bi bilo dugoročno rješenje?

LAKIĆ: Rješenje bi bilo uvezivanje četiri velika trgovinska lanca sa ministarstvom i sa farmerima, sa poljoprivrednim proizvođačima, da u narednoj godini tačno znamo šta ćemo proizvoditi, kolike su to količine i kako ih plasirati na tržište. Često se čuje da su naši proizvodi skuplji od uvoznih. To nije tačno. Trgovci spuštanjem cijena žele privući građane.  Ti mliječni proizvodi su u zemljama izvoznicama dosta skuplji , na nivou naših proizvoda. Svaka trgovina plati te proizvode unaprijed i želi ih ovdje prodati kako ne bi ostvarivali štetu i onda su oni izloženiji, vidljiviji, zauzimaju veći prostor na policama. Domaći proizvodi su često nevidljivi u nekome ćošku, loše izloženi.

MONITOR: Koje su sve prednosti domaćih proizvoda?

LAKIĆ: Mlijeko koje danas dođe iz Poljske u Crnu Goru je „umorno mlijeko“, prođe veliki broj kilometara dok se otkupi i preradi. Ono pasterizovano dođe u Crnu Goru, opet se pasterizuje. Treba govoriti o kvalitetu  domaćeg i mlijeka iz uvoza. Pozivali smo veterinarsku upravu da ispita proizvode iz uvoza. Vidimo u okruženju da je od ispitanih 10 uzoraka 80 odsto neispravnih, gdje je dodavana voda. U Bosni se stoka gaji GMO hranom. Takvo mlijeko ne bi smjelo ući u Crnu Goru, ali Uprava za bezbjednost hrane ne vodi računa o tome. Nijednom nije poslala to mlijeko na ispitivanje u Sloveniju ili i Hrvatsku, da se utvrdi da li u tom mlijeku postoji takve supstance. U Crnoj Gori nemamo takvu laboratoriju. Ako bi se takvo mlijeko ili meso našlo u Crnoj Gori, trebalo bi biti označeno da se koristi ta hrana.

MONITOR: Kako se dešava da je mlijeko iz Srbije ili BIH jeftinije od onog iz Crne Gore?

LAKIĆ: Imali smo sastanke sa ministrom Đeljošajem na tu temu. Radi se o damping cijenama. Crna Gora ima zakone koji to zabranjuju. Primjer je da je jogurt jedne mljekare iz BiH u Trebinju, Bileći, Gacku bio 1,29, a na našim policama 79 centi. Tako da se lako može zaključiti da se radi o dampinškim cijenama. Mljekare iz okruženja imaju određeni višak i oslobađaju se njega tako što ga prodaju po jeftinim cijenama. Mi nemamo mogućnost da tako radimo. Naše mljekare imaju problem sa izvozom mlječnih prerađevina. Kada pokušaju izvesti prerađeno mlijeko u vidu jogurta ili nekih drugih prerađevina nailaze na problem. Proizvodi se zadržavaju od sedam do 10 dana na granicama. Tako da ga zbog rokova ne mogu plasirati na tim tržištima. Svaka država štiti svoje tržište. Mi ne.

MONITOR: Vidite li vi kao proizvođač da država ima neku strategiju i brigu da se nadomjesti taj ogromni uvoz hrane za koji se daje preko milijardu?

LAKIĆ: Imamo teškoće kod malih proizvođača, njima se otkup ne vrši nedjeljama. Posljednjih godina prelaze da rade u javni sektor.Tako da imamo sada veliki broj fiktivnih gazdinstava, ne proizvode ništa, registrovani su, imaju uslove ali čekaju neko bolje vrijeme. Imamo ugašena sela, zatvorene škole, posabno po sjeveru.

Godinama slušamo tu priču da imamo najveće subvencije od strane države, što nije tačno. Imamo najmanje subvencije u regionu. Imamo samo jednu veću subvenciju za proizvedeni litar mlijeka koja se kreće do 20 centi za ekstra kvalitet mlijeka, a nije svo mlijeko takvog kvaliteta. Ta subvencija traje već par godina ali imamo najava da će ove godine da se smanjuje zbog ulaska u EU. Najviše se uvozi iz zemalja okruženja, posebno Srbije gdje su subvencije mnogo veće. Tamo se iz državnog budžeta za poljoprivredu izdvaja pet odsto. U Crnoj Gori-  dva odsto. Od toga samo 0,8 odsto ide za direktna davanja, poljoprivrednim proizvođačima.  A to nas najviše interesuje –  koliko ćemo dobiti na osnovu proizvedenoga.

Imamo i problem da ni jedna kreditna institucija sem IRF-a ne prepoznaje poljoprivrednike, a tu su i kamate koje su velike u odnosu na zemlje okruženja.

Sve to nam govori i statistika. Popis je pokazao da su pretežno staračka domaćinstva u poljoproivredi. EU već uvodi određene pravilnike za narednih 15 godina da bi se smanjio broj staračkih domaćinstava za nekih 25 odsto, a mi još uvijek ne pričamo o tome.

MONITOR: Kako ste vi zadovoljni poslom?

LAKIĆ: Do prošle godine imao sam 40 krava na farmi. Radimo kao porodica, imali smo jednog radnika. To je rad 365 dana, 24 sata, bez dana odmora, praznika, bez bolovanja… Ipak taj posao ima benefite, ima potencijal. Ono što je problem što naša veterinarska uprava ne prati stanje u zemljama okruženja niti adekvatno reaguje da bi zaštitila stočni fond u Crnoj Gori. Zbog prošlogodišnje kju groznice morali smo ubiti stoku. Ono što je zabrinjavajuće je da i danas na terenu imamo prisutnu kju groznicu, plavi jezik, crni prišt ili antraks na određenim lokacijama. O tim stvarima se mnogo i ne govori. Kada o tim temama pričate javno, iz institucija vas doživljavaju kao neprijatelje.

MONITOR: Koliko država pomaže nakon takvih slučajeva kao što je bila epidemija tokom prošle godine?

LAKIĆ: Prošle godine smo vidjeli nemoć države da nema sistemsko rješenje kada se dese takvi problemi. Država je isplatila štetu po pitanju bolesti kod onih grla gdje se to utvrdilo. Međutim, mi smo na farmi imali mnogo grla gdje nije bilo utvrđeno a imali smo smrtnih slučajeva. Izbjeglo se plaćanje velikog broja grla. Dosta je i kasnilo.

Imamo problem sa malim posjedima, sa usitnjenim parcelama. Nijedan crnogorski proizvođač nema dovoljno svoga zemljišta a nemamo državnog zemljišta koje bi mogli uzeti u zakup na duže.

Država ima mehanizama da nas uveže sa IRF-om, Razvojnom bankom međutim mi tamo nailazimo na prepreke zbog neposjedovanja hipoteke, garancije po pitanju kredita. Imamo problem sa ogromnom dokumentacijom koja je predviđena za IPA fondove. Očekujemo da poljoprivrednik sa Žabljaka dođe u Podgoricu, gdje mu da završi svu dokumentaciju treba mjeseca dana, da je stalno dopunjava.

Dešava se kada se sve uloži da dođete u situaciju da ne možete da plasirate svoj proizvod, kao ovo sada, a banke traže novac. Svi se od toga ograđuju. U posljednje vrijeme Ministarstvo zaviruje  u tuđi džep – šta ko vozi, šta jede, gdje se kreće. I farmeri su dio neke zajednice, neko to prati i kaže – oni žive dobro. Pa kako treba da živi čovjek koji drži 100 krava? A ako je tako dobro zašto se toliko ljudi zapošljava u ministarstvu, pa im je i to malo nego se planira još zaposljenja? Ako je dobro u poljoprivredi  usmjerite ih ovamo, dajte im povoljne kredite, a ne u sektor gdje će donositi odluke kako treba ovi drugi da rade, koji rade to godinama.

Predrag NIKOLIĆ