Povežite se sa nama

INTERVJU

GORDANA LAZAREVIĆ, KONSULTANTKINJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE: Blokade vode u političke gubitke

Objavljeno prije

na

Tema EU integracija prva je na političkom meniju u regionu.Građani sve više posustaju u „EU entuzijazmu”,vjerovatno i zato što su im u prethodnim godinama neke stvari bile pogrešno predstavljene. Gordana Lazarević, ekonomistkinja i pomoćnica više ministara finansija, od saveznih do republičkih i srpskih u periodu 2001-2010, jedna je od najpozvanijih i najupućenijih stručnjaka kada se razgovara šta, kako i kada možemo dobiti od EU i u EU. Bila je članica pregovaračkog tima SRJ sa povjeriocima iz Pariskog i Londonskog kluba, Svetske banke, EIB i obnavljanja odnosa sa ERDB. Dobitnica je nagrade Evropskog pokreta u Srbiji za najveći individualni doprinos EU integracijama.

MONITOR: Dosta se u srpskoj javnosti nagađa u vezi sa šansama Srbije da u dogledno vrijeme dobije datum za otpočinjanje pregovora sa EU. Da li je to uopšte moguće do kraja godine, kako su „prizivali” neki državni zvaničnici?
LAZAREVIĆ: Moguće jeste, ali je malo verovatno. Utvrđivanje datuma početka pregovora bilo bi veliko ohrabrenje za Srbiju. Bio bi to racionalan korak Brisela prema zemlji koja je uspela da, posle mučne izborne bitke, izvrši političku tranziciju. Trebalo bi da prihvati nekadašnju „tvrdu” opoziciju, tek odskora proevropsku. Dijalog o politički osetljivim pitanjima je otvoren i nastavlja se. Odnosi u regionu su pali na „niske grane”, posle oslobađajuće presude Haškog tribunala hrvatskim generalima, tako da je uspeh, praktično cele decenije obnove poverenja i regionalnog dijaloga, doveden pod znak pitanja. Datum pregovora bio bi potvrda EU da je Srbija nepovratno opredeljena za nju, iako u Srbiji još nije postignut pun konsenzus o tome i sa mnogih se strana, kako iz vladajuće većine tako i iz delova opozicije, i dalje se mogu čuti izjave da se Srbija može preorijentisati na oslonce van EU.

MONITOR: Pregovori sa Prištinom se navode kao osnovni uslov. Da li se, po Vama, radi samo o ispunjavanju dogovorenog iz vremena prethodne vlade, ili bi još trebalo „pogurati” dalje, kao što su problemi iz oblasti energetike?
LAZAREVIĆ: Tehničke pregovore o pitanjima normalizacije života ljudi na Kosovu trebalo je otpočeti mnogo ranije. Mnogi politički problemi bili bi manji da se vodilo računa o kvalitetu života ljudi. Blokade, bar u novijoj istoriji Srba, nisu vodile rešenju problema nego političkom gubitku. Prednost je uvek na strani onih koji traže moguća rešenja za obe strane. Đinđićeva vlada je bila dovoljno mudra da ispregovara učešće predstavnika Prištine na međunarodnim skupovima u prisustvu predstavnika i pod tablom UNMIK-a. Započeto je i rešavanje tehničkih pitanja (snabdevanje električnom energijom, mobilna telefonija, saobraćaj). Kasnije je ovakav vid saradnje napušten, a težište je stavljeno na politička pitanja statusa Kosova. EU, SAD i većina drugih međunarodnih činilaca svakako ne smatraju dovoljnim postignuta rešenja u malom broju oblasti i nastaviće inistiranje na uključivanju novih.

MONITOR: Koliko EU može pomoći sistemskom i privrednom razvoju država kao što su Crna Gora i Srbija tokom procesa pregovaranja?
LAZAREVIĆ: Do sticanja kandidatskog statusa, pogotovu u periodu 2000-2006. pomoć EU je imala prevashodno humanitarni karakter i hitne obnove. Pomoć EU nije bila dostupna profitnim organizacijama i nije imala karakter strukturnih aktivnosti. To je bilo prepušteno delovanju tržišta. Takav koncept pomoći, bio je moguć u godinama intenzivnog rasta svetske privrede (1990-2002), kad je postojalo obilje investicija.

Od kako su obe zemlje stekle kandidatski status potrebno je mnogo više insistirati na činjenici da obe zemlje veoma zaostaju za prosekom EU 27 (bruto društveni proizvod Srbije je samo 25% od proseka EU 27), i na toj činjenici pozicionirati planiranje pomoći i povećanje učešća privrednih subjekata u projektima koje finansira EU.

Pored pomoći EU, zemljama zapadnog Balkana otvoreni su i Fondovi EU (Community programmes), gde preduzeća i naučne institucije mogu konkurisati za sredstva. Konkurencija je oštra, ali stečeno iskustvo i partnerstva imaju nemerljiv značaj. Posebno treba insistirati na priključenju naših zemlja u evropsku istraživačku mrežu, na saradnji sa centrima za obrazovanje i u privredi i informisanje o primenjenim istraživanjima. Inovacije su prepoznate kao najjači faktor privrednog rasta i zapošljavanja i prema tim saznanjima treba preispitati i nacionalne razvojne politike. Ukratko, treba pripremiti nacionalne programe, utvrditi oblasti u kojima se mogu korisiti i dodatna sredstva EU, razmotriti modele kofinasiranja takvih projekata iz nacionalnih budžetskih sredstva (napuštanje prekomernih subvencija nekonkurentnima) i insistirati na obrazovanju i obukama.

Sa strane strateških odnosa sa EU, ponovo bi trebalo pokrenuti pitanje postepenog rasta pomoći i stvaranja finansijskih instrumenata za zemlje kandidate koji su usklađeni sa strukturnim i kohezionim fondovima. Budžet EU za period posle 2014. je još neizvestan. To se, pre svega, odnosi na visinu doprinosa zemalja članica, ali za zemlje zapadnog Balkana nije manje važno da već sada imaju u vidu da se pojačava finansijska disciplina u trošenju novca EU počev od ocene pripremljenosti projekta do striktnog pridržavanja rokova izvršenja.

EU svakako može mnogo pomoći ukupnom razvoju država poput Crne Gore i Srbije već u procesu pristupanja, o čemu svedoče iskustva država primljenih u članstvo u dosadašnjim proširenjima. Očekivanja od pomoći svakako mogu biti prevelika, jer pristalice ulaska u EU stvari predstavljaju u suviše ružičastom svetlu, kao što protivnici prikazuju sve crno.

MONITOR: Može li se očekivati da EU sada postavlja uslove crnogorskoj vlasti kada se radi o adekvatnoj zaštiti kulturne i prirodne baštine o čijoj devastaciji ima već dosta dokaza?
LAZAREVIĆ: To se može očekivati kako za Crnu Goru, tako i za sve sadašnje i buduće zemlje članice.

MONITOR: Da li je moguće da se iz Brisela zatraži raskidanje ugovora kojima se devastira zaštićeni prirodni resurs, na primjer rijeka Tare i Morače, specifične prirodne oaze, od kojih je Tara poznata i kao rijeka koja u Evropi ima najdublji kanjon?
LAZAREVIĆ: Raskidanje ugovora EU može predložiti, naročito ako se smatra da krše neki međunarodni akt i da su doista štetni. Ako se ugovorne strane ne mogu složiti o raskidu ugovora, te dođe do arbitraže i zemlja bude obavezana na određeno plaćanje, EU joj može u tome pomoći. Razume se da nezavisno od toga može uvek finansijski pomoći očuvanju prirodne baštine jedne zemlje članice, pa čak i nečlanice, koja je i deo zajedničke evropske prirodne baštine. Ali i dalje ostaje tvrdoglavo pitanje kako naći novac za investicije u čiste i obnovljive izvore energije, kako štedeti i efikasno korisiti energiju.

Sudstvu je potrebna duboka reforma

MONITOR: Crna Gora je otvorila pregovore poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, gdje se najvažnijim smatra ne samo usvajanje evropskih zakonodavnih modela već i njihova dobra primjena, posebno kroz jasne dokaze o odlučnom obračunu države sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Da li je to i u slučajevima otvaranja pregovora sa drugim državama bila najzahtjevnija oblast ili su zemlje ex-yu specifično problematične zbog političkih i poslovnih oligarhija naslijeđenih iz ratnih vremena?
LAZAREVIĆ: Ovaj zahtev o dokazu nezavisnosti sudstva i primeni zakona posledica je negativnih iskustava iz prethodnih proširenja.Već proširenje iz 2004. pokazalo je da su zemlje, samo zarad formalnog ispunjavanja uslova, prihvatale zakone na jezicima EU. Tu nije bilo ni slova o sprovođenju tako prihvaćenih zakona, izgradnji neophodnih institucija, obrazovanju sudija, advokata i građana o novim obavezama, jer neznanje ne opravdava nepoštovanje ili lošu primenu zakona. Sudstvo, kao treći stub demokratske vladavine, mora postati nezavisno od politčkih uticaja i pritisaka. Sudstvu je potrebna duboka reforma, i teška bitka za samostalnost. Jedan korak u tom pravcu je uspostavljanje nezavisnih institucija koje se bave problemima korupcije, zaštite građana i podataka i dostupnosti informacija. Sve te institucije su glas savesti i pravednosti, ali bez bliske saradnje i efikasnog sudskog sistema neće biti dovoljno pravosnažnih presuda u razumnom roku.

Drugi je usvajanje programskog budžeta u sudstvu, što bi jasno odelilo sudsku vlast od izvršne i doprinelo samostalnosti sudskog sistema. Skraćivanje vremena od pokretanja postupka do pravosnažnosti presuda veoma je važno, jer se mora videti jasna veza između (ne)dela i kazne. Sudstvo je oblast u kojoj se jasno pokazuje efikasnost i snaga države, kao garanta prava građana (ličnih, svojinskih i političkih).

Već u 2007. EU je, u pravilima o uspostavljanju novog predpristupnog instrumenta (IPA) jasno rekla da zemlje koje su u procesu pristupanja EU moraju usvojiti tekovine prava EU, ali i u mogućoj meri dati dokaze o primeni. Prema tome taj uslov je odavno poznat. Treba imati u vidu da je određen broj zakona moguće primeniti isključivo ako se izvrše velike investicije.To se u najvećoj meri odnosi na zakone o zaštiti životne sredine. Procene u Srbiji pokazuju da je za realizaciju propisa u oblasti zaštite životne sredine neophodno oko 12 milijardi. Deo novca se može obezbediti iz predpristupnih fondova, ali to je realtivno mali deo neophodnih investicija. Imajući u vidu da je Srbija visoko zadužena, čak preko zakonom utvrđenog limita, i sa ogromnim fiskalnim deficitom (više od dva puta većim od onoga poželjnog), teško da će moći da prihvati i ispuni sve ove obaveze u doglednom roku.

 

Azilanti

MONITOR: Srbiji prijeti mogućnost ponovnog uvođenja viza za zemlje Šengen zone. Jasno je da EU ipak želi da se zaštiti od naših građana, od kojih mnogi zaista imaju razloga da traže spas u EU, ako ne iz političkih onda svakako ekonomskih razloga.
LAZAREVIĆ: Teška ekonomska situacija nije dovoljan razlog za traženje političkog azila. U rešavanju tog problema treba da učestvuju i zemlje odakle dolaze azilanti i one u koje dolaze. Prve treba da u granicama svojih ekonomskih mogućnosti brže rešavaju probleme određenih društvenih grupa, a druge, kao i EU celini, da ih u tome pomažu. Osim toga, ove druge trebalo bi da svoje propise o azilantima prilagode stvarnosti, tj. da prihvate kako u Srbiji po pravilu nema više političkih progona, te samo izuzetno neko može tražiti politički azil. Za ostale bi morala važiti pretpostavka da su oni lažni azilanti, te ih u vrlo kratkim rokovima odbijati i vraćati u Srbiju, eventualno uz izvesnu finansijsku pomoć. Najgora rešenja su zbog njih ukidati bezvizni režim za građane Srbije, ili tražiti od Srbije da ne izdaje pasoše pripadnicima etničkih grupa, poput Roma ili Albanaca, iz kojih su najčešće azilanti, jer bi to predstavljalo diskriminaciju po etničkoj pripadnosti, što bi za sobom povlačilo opravdanu osudu ne samo evropskih već i međunarodnih tela.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo