Povežite se sa nama

OKO NAS

Od Orlovog krša do Arene

Objavljeno prije

na

Ova je godina crnogorskog sporta. Rukometašice su završile na krovu Evrope, a malo je nedostajalo pa da se iz Londona vrate i sa olimpijskim zlatom. Osvojena je, uglavnom, i prva olimpijska medalja u istoriji COK-a. Uz to, ženski RK „Budućnost” je postao šampion Evrope, pa nema sumnje ko su sportske herione zemlje u 2012. godini. U korak ih prate vaterpolisti – srebro sa Prvenstva Evropa i četvrto mjesto na OI u Londonu takođe su rezultati za ponos. Košarkaši su završili svoj dio kvalifikacija kao prvi u grupi – Evropsko prvenstvo očekuju rasterećeni i svjesni uloge favorita iz potaje. Košarkašice su, takođe, izborile pravo nastupa na EP dok su veliko iznenađenje priredili rukometaši: prvo su preko favorizovane Švedske stigli do nastupa na Prvenstvu svijeta da bi, nakon pobjeda nad reprezentacijama Njemačke i Češke isti uspjeh najavili i u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope. Konačno, i fudbaleri zimuju ispred Engleske, Poljske i Ukrajine, na vrhu tabele kvalifikacija za najveću planetarnu smotru fudbala – Mundijal. Prije gotovo sto godina, stidljivo i ne previše ubjedljivo, sport je počeo da nalazi svoje mjesto pod crnogorskim suncem. O tim dešavanjima gotovo da i nema informacije iz ondašnje štampe, jer im se, jednostavno, pridavala mala pažnja. O začecima našeg sporta objavljeno je posljednjih 30 godina niz članaka i knjiga, a publicistički entuzijasti, poput dr Novaka Jovanovića, koji se bave osvjetljavanjem ovih nedovoljno jasnih stranica lokalne istorije morali su se pomučiti ne bi li sklopili mozaik teme koje su se dohvatili.

Fudbal je u Crnu Goru stigao početkom XX vijeka, a dr Niko Simov Martinović iznio je podatak da je prva fudbalska lopta donesena na Cetinje 1904. godine, i da ju je donio Mihailo Mišo Vuković, sin diplomate Gavra Vukovića. Logički, i prvi fudbalski tim je osnovan na Cetinju – Radnički šport klub Lovćen 1913. godine, iako se fudbal, to se zna iz „bočnih izvora”, igrao znatno prije tog datuma. Već naredne, 1914. godine, počinje da živi i cetinjski Njegoš, te Klub đaka Bogoslovsko-učiteljske škole. U Podgorici se fudbal igrao u to vrijeme, ali bez oformljenog kluba, a Crna Gora je svoj, tada su ga zvali, Nogometni podsavez dobila 1930. godine. Prvi predsjednik bio je profesor sa Cetinja Nikola Latković. Prvi fudbalski šampion Crne Gore, u okviru Splitskog nogometnog podsaveza, bio je 1925. GSK Balšić.

Iako sad i djeca u predškolskom uzrastu znaju ko je Novak Đoković, a crnogorska djeca i koji su mu korijeni sa ovih prostora, malo njih je upoznato s činjenicom da je Cetinje na početku XX vijeka imalo 11 teniskih igrališta. Kako je knjaz Nikola završio Licej Luja Velikoga, vjerovatno je već tamo bio upoznat sa tenisom, ali do organizovanijeg bavljenja ovim sportom dolazi nakon nezavisnosti 1878. godine, kada se strani diplomatski kor na Cetinju uvećao. Kako je tenis bio (i mnogi bi rekli, ostao) jedan od mondenskih sportova, bilo je logično očekivati da će izvanjci željeti da duh svojih gradova, barem u sportskom smislu, prebace pod Orlov krš. Tenis su igrali članovi knjaževske familije, a prvi klub je osnovan 1906. godine pri Italijanskom poslanstvu. Od tada je i „obično građanstvo” moglo da se bavi prebacivanjem loptice preko mreže, ali je tu mogućnost koristio i dalje veoma uzan krug ljudi.

U Crnoj Gori danas nema dobro organizovanog golf kluba iako je još jula 1906. godine na Cetinju osnovan prvi crnogorski Golf klub. Pokrovitelj je bila prijestolonasljednikovica knjeginja Milica – Juta, Danilova žena, a na otvaranju prvog golf terena u Novoj varoši, u neposrednoj blizini Italijanskog poslanstva, igrao je Knjaz sa familijom uz svirku vojne muzike, i posluženje čajem.

Prvi pomen organizovanog bavljenja mačevanjem zabilježen je na Cetinju 10. marta 1891. godine. Tada je osnovano Društvo za gimnastiku, tociljanje (klizanje) i borenje (mačevanje). Njime su se bavili oficiri i studenti koji su se školovali u evropskim zemljama. Samo četiri godine kasnije osniva se društvo Gorski vijenac, sa sekcijom za mačevanje. Zanimljivo je da nakon Drugog svjetskog rata ovaj sport skoro da zamire u Crnoj Gori. Zabilježeno je da su u tadašnjem Titogradu decembra 1951. godine organizovane egzibicione borbe, a jedina aktivna ekipa mačevalaca iz Crne Gore u tom periodu bila je iz Novog Bara – Alojz Ujes i Nikola Šaranović.

Što se tociljanja tiče, ono se, kao i koturanje (skating), održavalo na malom klizalištu kraj cetinjskog Starog manastira, na poljani. Uz klizalište je, piše Norvežanin Angell u svojoj knjizi „Kroz Crnu Goru na skijama”, bila „i odaja za presvlačenje, kao i prostorija za bife kad su prijemi, tu je i novi vatrogasni šmrk da se poliva led svake večeri, pa orijentalne svjetiljke i luče – a ponekad svira i kneževski orkestar”. Prvo klizačko društvo u Crnoj Gori osnovano je na Cetinju 1892. godine, a imalo je i svoj ustav – prvi dokument takve vrste u Crnoj Gori.

U Jugoslaviji košarka se prvi put pominje 1923. godine, kada je od strane izaslanika Lige društva Crvenog krsta Vilijam Vajlend, na tečaju gimnastike osnovnih i srednjih škola održanom u Beogradu, prvi put prezentovao tehniku i taktiku, te pravila košarkaške igre. Košarka se u Crnoj Gori počela igrati nakon Drugog svjetskog rata, ali najviše u Boki Kotorskoj, izuzimajući centre poput Podgorice i Nikšića. Po zahtjevu Fiskulturnog saveza Crne Gore, donosi se 1948. godine Odluka o finansiranju i izgradnji prvih košarkaških igrališta. Iste godine, na tadašnjem terenu FK Sutjeske iza Saborne crkve, izgrađen je teren, a nedugo zatim formira se istoimeni košarkaški klub. Košarkaški klub Budućnost postoji od 1949. godine, kada je u okviru Sportskog društva formirana košarkaška sekcija, koja je imala samo mušku ekipu. Prvo prvenstvo Crne Gore u košarci održano je jula 1947. godine u Kotoru. Pobijedila je ekipa Arsenala iz Tivta, nastupivši pod imenom Titograd. Prva košarkaška utakmica u Crnoj Gori odigrana u zatvorenom prostoru bio je susret Arsenala i kotorskog Bokelja 1948. godine u hali podmorničke baterije Remontnog zavoda u Tivtu, a prva utakmica u Crnoj Gori pod reflektorima je susret između Arsenala i subotičkog Spartaka 1949. godine na igralištu u gradskom parku u Tivtu. Do razvoja košarke u drugim, danas košarkaški razvijenim sredinama, došlo je kasnije, pa je Bar dobio svoj prvi klub Gimnazijalac tek 1973. godine.

Prva zvanična rukometna utakmica (rukomet na velikom terenu) u Crnoj Gori odigrana je 13. februara 1949. godine u Titogradu između Srednjoškolca i Ekonomskog tehnikuma. Iste godine formirani su rukometni klubovi Budućnost (Titograd), Arsenal (Tivat), Bokelj (Kotor), Lovćen (Cetinje), Sutjeska (Nikšić) i Radnički (Ivangrad). Prvo zvanično rukometno prvenstvo u Crnoj Gori održano je u Nikšiću 1. i 2. oktobra 1949. godine. Učestvovali su Srednjoškolac, Ekonomski tehnikum, Budućnost (svi iz Titograda) i Sutjeska iz Nikšića, a prvak je bio Srednjoškolac. Prvo zvanično prvenstvo Crne Gore u malom rukometu (današnje dimenzije rukometnog terena) održano je na Cetinju 24. i 25. septembra 1955. godine. Na ovom prvenstvu učestvovale su ekipe iz Cetinja, Kotora, Titograda i Ivangrada u muškoj konkurenciji, a Bara, Titograda i Cetinja u ženskoj konkurenciji. Prve u obje kategorije bile su ekipe Partizana sa Cetinja.

Važan, ako ne i presudan zamah razvoju sportskog duha i sporta uopšte u svim slovenskim zemljama, pa i u Crnoj Gori, bilo je osnivanje Sokolskih društava. U Pragu je 1862. godine formirano prvo Sokolsko društvo, budilnik nacionalne svijesti tamošnjih Slovena. Bio je to gimnastički savez kome su pristupili češki rodoljubi. Prvo južnoslovensko društvo Južni soko osnovano je u Sloveniji već 1863. godine, godinu dana kasnije i u Hrvatskoj, a u Srbiji 1904. godine. Sokolstvo je u Crnu Goru stiglo posredstvom čeških Sokola, koji su 1906. nakon Sveslovenskog sleta u Zagrebu, na Obilića poljani izveli zajedničku vježbu. Crnogorci su uskoro iz Češke dobili i učitelja, te ubrzo, 1907. počeli učestvovati na Sveslovenskim sletovima. Prvi jugoslovenski sokolski slet održan je u Ljubljani 1922. godine, a Sokoli-vježbači, mahom iz Slovenije (legendarni Leon Štukelj), učestvovali su i na Olimpijskim igrama 1924. i 1928. godine.

Ne uzimajući u obzir sokolske vansportske aktivnosti, ova su društva bila nukleus organizovanja sportskih zbivanja. U okviru sokolske obuke mladi naraštaji su učeni konjičkim sportovima, boksu (pesničenju), borbama s palicom, i takmičili se u gimnastičkim i atletskim disciplinama.

Po uzoru na prijeratne Sokole, pokušalo se 1952. sa objedinjavanjem svih sportskih organizacija na nivou Crne Gore u jednu, po imenu Partizan, tako da je u svakom gradu postojalo društvo sa tim imenom.

Prve Partizanske igre (društava sa imenom Partizan) održane su 11. oktobra 1952. godine u Titogradu, a druge na Cetinju od 11. do 13. juna 1953, uz učešće 12 sportskih saveza Partizan. Treće partizanske igre Crne Gore održane su u dva grada. Prvi dio, u disciplinama narodni višeboj, pionirski petoboj i akademski sastavi, smješten je u Kotoru 7/8. maja 1955, a takmičilo se 10 klubova. Drugi dio takmičenja je bio na Cetinju, u disciplinama mali rukomet i streljaštvo. Učestvovalo je pet društava.

Nastavak sokolskih atletskih dešavanja uslijedio je i u novoj državi – Jugoslaviji. Prvo pojedinačno Prvenstvo Crne Gore u lakoj atletici održano je u Titogradu 25. juna 1948. Učestvovalo je pet ekipa, uz brigadire sa Omladinske pruge Nikšić – Titograd. Prvo pojedinačno i ekipno prvenstvo Crne Gore u atletici održano je 16. i 17. jula 1949. na stadionu Budućnosti u Titogradu. Učestvovalo je šest timova, muškarci su se takmičili u 10, a žene u tri discipline.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo