Povežite se sa nama

OKO NAS

Vrijeme za snove

Objavljeno prije

na

,,Evo trinaest godina, svake godine poželim da dobijem krov nad glavom, da moja djeca imaju bolje uslove. I prošle godine sam to poželio ali se nije ispunilo”, sliježe ramenima Ljavdim Boneštaj. Dok razgovaramo njegovo šestoro djece polugoli se igraju u hladnoj sobi. Plafon okićen balonima samo što ne padne na njih. U ćošku jelka. Ne svijetli jer, objašnjava domaći, u kampu od jula, od požara, nema struje. Boneštaj i njegova porodica došli su u Crnu Goru u izbjegličkom talasu sa Kosova, krajem 1999. godine, skupa sa oko 1.500 Roma i Egipćana koji duže od decenije stanuju u ,,privremenom” kampu čije se zatvaranje, kao i trajno rješenje njihovog stambenog pitanja, odavno planira. Na smetlištu, udaljen od drugih stambenih dijelova grada i zajednica, kamp de facto predstavlja segregaciju. Stanovnici tog naselja praznike čekaju u kontejnerima koje su nedavno dobili, nakon požara koji je uništio većinu baraka.

,,Preko 150 porodica opet su, kao prvoga dana kada su izbjegli sa Kosova, na početku. Ni krova nad glavom, ni hrane, ni odjeće i obuće, samo ono što su imali na sebi kada su se spašavali od velikog požara pod vedrim nebom razočarani u život i ljuti na vlast”, priča za Monitor Ganija Pajazitaj predsjednik Udruženja Egipćana, čovjek koji se u kampu ,,pita”. Oko njega se ostali stanovnici kampa često okupljaju. ,,Nemamo struje a kažu da moramo sami da je plaćamo”, dobacuju okupljeni koji ,,znaju da je EU i za to odvojila sredstva”.

Ljavdim Boneštaj i njegova porodica spremaće novogodišnju trpezu, kažu, na komšijinom šporetu. ,,Nemamo šporet. Kod komšije ćemo da spremamo sve što treba, pošto on ima. Prije deset godina je bilo malo bolje, bilo je više para. Tada sam barem kuvao na svom šporetu”, priča Ljavdim dok mu jedno od šestoro djece sjedi u krilu. Nije im još, objašnjava, kupio poklone. ,,Prošle godine jesam, a ove godine nijesam siguran da ću moći”.

Bitno je, kaže, da su na okupu. ,,To mi je najvažnije”. Neće, objašnjava, spremati ništa posebno. ,,Uobičajeno. I da se popije. Volimo da se prepustimo slavlju i da zaboravimo na sve brige koje nas muče. A kad se kazaljke spoje, uzimamo čaše i nazdravljamo. Trudimo da nam ta noć bude veselija, srećnija od ostalih noći u godini. Tada poželim da smo zajedno, da smo zdravi, i da se stvari poprave”.

Ljuma Krasnići će sa svoje šestoro djece novogodišnju noć provesti sama, u mraku. Muž joj je, kaže, umro prije tri mjeseca, pa neće biti novogodišnje trpeze.

,,Slavili smo dosta dobro prethodnih godina, ali za ovu i ne razmišljam. Za mene nema Nove godine. Biću sa mojom djecom. Dok mi je muž bio živ, nikad nam nije falilo ništa. Radio je”, priča mlada žena. Dok razgovaramo četvoro od njeno šestoro djece isprobavaju odjeću koju su dobili na poklon.

Manji broj stanovnika kampa na Koniku slavi Novu godinu. Većina ne slavi iz vjerskih razloga. A onih koji slave sve je manje i manje, zbog loše ekonomske situacije i stanja u kampu.

,,Jelku nijesmo kitili, nemamo je”, priča za Monitor četrdesetdvogodišnji Blerim Krasnići. ,,Ako je nabavimo do Nove godine okitićemo je a ako ne, onda tako, bez nje. Prošle godine smo je imali, a ove godine ne mogu ni da pomislim da priuštim to mojoj porodici. Ne radim nigdje. Teško je, mnogo je teško. Skupljam sekundarne sirovine ali i toga je sve manje”.

Prije deset godina, prisjeća se on, bilo je mnogo bolje. ,,Radio sam privatno i bilo je posla a i para”. Trpeza im je bila veoma bogata, sjeća se. Prostirala se sofra, priča, i djeca su bila jako srećna okupljena oko nje. ,,Ove godine nemamo ni sofru, izgorjela je u požaru. A svako je imao svoj tanjir i čašu na sofri”, uzdiše sa sjetom.

Njegova žena uz osmijeh priča šta je spremala za prošle novogodišnje noći: ,,Pečeni bataci, meso, ćevapi, ponešto za meze”, priča dok drži polugolu bebu u naručju.

Izbačen sulundar kroz prozor dimi kao da se u Blerimov kontejner ugalj loži. Ali, to nije ugalj. ,,Nemamo ni drva. Izlazim biciklom po otpadima pa nalazim poneko drvo”, kaže Blerim. ,,Kad će da nam puste struju, nećemo moći da se grijemo ni na šporet, jer su nam zabranili da izbacimo sulundar kroz prozor. Ako se grijem na struju, onda nemam kako da je plaćam”.

Ova godina mu je, kaže, najteža. Ne može se uporediti ni sa prošlom iako je i tada bio u veoma teškoj situaciji.

,,Mislim se samo kao da zaradim nekako 20 eura za Novu godinu. Da kupim djeci da nešto jedu, piju i nemamo šta drugo, u mraku, nego da spavamo”.

I sanjaju bogate trpeze, tople stanove i jelke koje svijetle.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo