Povežite se sa nama

OKO NAS

Đukanović među bosovima

Objavljeno prije

na

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu po prvi put dodijelio Projekat za Prijavu Organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) iz Sarajeva i Bukurešta.

Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Na vrhu liste su se našli albanski narko kralj Naser Keljmendi, višestruki povratnik na mjesto premijera Crne Gore Milo Đukanović, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Nagradu je dodijelilo 60 izvještača i 15 novinskih organizacija koje čine udruženje OCCRP. Iz OCCRP su saopštili da su „proces nominacije i nagrada zasnovani na interpretaciji činjenica i mišljenju” izvještača te institucije.

Alijev je izabran jer je prošle godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

OCCRP i Radio Slobodna Evropa su otkrili da porodica posjeduje tajne vlasničke udjele u najvećim državnim biznisima u oblastima bankarstva, građevinskim kompanijama, rudinicima zlata i telekomunikacija.

I dok Azerbejdžan naporno radi na popravljanju imidža u svijetu, ovogodišnji izvještaji više šalju sliku diktature. Predsjednik Azerbejdžana izabran je na tu funkciju 2003. Sin je Hajdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od 1993. do 2003. Prije toga je od 1969. do 1982. Hajdar Alijev bio na čelu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbejdžan, dominirajući njenim političkim životom.

Objavljeno je da troje djece Ilhama Alijeva posjeduju nekretnine u Dubaiju vrijedne oko 75 miliona SAD dolara. Tokom samo dvije nedjelje početkom 2009, jedanaestogodišnji sin Alijeva postao je vlasnik devet vila uz obalu emirata na Saudijskom poluostrvu. Ukupna vrijednost je procijenjena na 44 miliona SAD dolara, što je iznos ekvivalentan 10.000 plata prosječnog građanina Azerbejdžana.

Pretpostavlja se da Lejla i Arzu Alijeve, dvije ćerke šefa države, upravljaju telekomunikacionom kompanijom Azerfon iz Bakua, i da kontrolišu bankarski sektor Azerbejdžana. Arzu je vlasnica dionica kompanije vrijednih na milione dolara i drugih aktiva poput Silk Waz Bank i SW Holding.

Nasera Keljmendija i njegove sinove smatraju glavnim albanskim krijumčarima cigareta i narkotika u mafijaškoj organizaciji koja se, zasnovana na etničkom principu, raširila po Evropi. Administracija SAD proglasila ga je 2012. za glavnog narko bosa i stavila na „crnu listu”. Interpol je izdao međunarodnu potjernicu za njegovim hapšenjem, a za njim je u raciji tragala policija BIH, kada su uhapšeni mnogi njegovi saradnici.

Njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošlog septembra zbog pokušaja ubistva i drugih kriminalnih djela i proveo je oko mjesec dana u zatvoru.

Vlasti BiH su ga proglasile za vođu Balkanske kriminalne imperije. Prema izvještaju Interpola, Keljmendijev klan se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija u čitavom regionu. Umiješana je u šverc cigareta i narkotika, pranje novca i zelenaštvo, a njen uticaj prostire se i u Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD.

CIA smatra da Keljmendi predvodi jednu od najmoćnijih etničkih albanskih kriminalnih familija na Balkanu.

Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore mediji često navode kao osobu povezanu sa organizovanim kriminalom. Crna Gora je cementirala svoju reputaciju jedne od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, na osnovu izvještaja da Đukanović i članovi njegove familije godinama tretiraju tu državu kao svoj lični biznis.

OCCRP je već ranije objavio priče da je Đukanovićeva porodična banka finansirana iz državnih rezervi, dala ogromne, neobezbijeđene zajmove prijateljima, kriminalcima i sumnjivim ofšor korporacijama. Mnogi od ovih zajmova su propali. Banka bi bankrotirala da je Đukanović nije spasio prodajom državne Elektroprivrede.

To poteže pitanje da li su Đukanović i njegova porodica prije kriminalno nesposobni nego kriminalno uspješni. Gubici koje vlada krije možda nikada neće biti poznati. Đukаnović trenutno služi šesti mаndаt i jedini je bivši jugoslovenski lider koji je ostаo potpuno u vlаsti od poznih 1980-ih do dаnаšnjeg dаnа.

Premа listi nаjbogаtijih predsjednikа držаvа koju sastavlja američki poslovni nedjeljnik Forbs, Đukanović se nalazi nа 20. mjestu u svijetu sа bogаtstvom od 14,8 milionа dolаrа. Nа listi nаjbogаtijih svjetskih liderа koju je 2010. sastavio londonski dnevnik Independent, bio je na 20. mjestu sa 10 miliona funti sterlinga, uz objаšnjenje dа se rаdi o misterioznom bogatstvu.

Đukanović je odbacio optužbe da je bio umiješan u unosan posao krijumčarenja cigareta.

Prema izvještaju itаlijаnske policije iz 1993, Crnа Gorа je bilа dio švercerskog lаncа, podijeljenog među rаzličitim kriminаlnim porodicаmа, povezаnim sа sicilijаnskom mаfijom, Kаmorom i Sаkrа korona unitа, orgаnizovаnim kriminаlnim sindikаtimа. Ovаj izvještаj tvrdi dа se zbog švercа duvаnа nа ovаj nаčin u Evropi svаke godine gubi oko 700 milionа dolаrа.

Itаlijаnskа novinska аgencijа Ansа je 22. junа 2007. objаvilа detаlje istrаge tužilаštvа itаlijаnskog grаdа Bаri, koji optužuju Milа Đukаnovićа dа je bio nа čelu grupe koje je između 1997. i 2000. godine zаhvаljujući krijumčаrenju cigаretа između Crne Gore i itаlijаnske pokrаjine Pulje zаrаdilа više desetinа milionа eurа. U mаju 2009. je u Italiji istrаgа protiv Milа Đukаnovićа аrhivirаna, shodno njegovom povrаtku u politiku nа mjesto premijerа, čime je stekao diplomаtski imunitet.

Poslije ubistvа poznаtog hrvаtskog novinаrа Ive Pukаnićа u oktobru 2008. istrаgа se širi kа cijeloj duvаnskoj mаfiji, kаo i ka Milu Đukаnoviću. Povod zа širenje istrаge su bili prije svegа mnogobrojni Pukаnićevi tekstovi o poslovаnju duvаnske mаfije i o Milu Đukаnoviću i Cаnetu Subotiću kаo nаjvećim orgаnizаtorima.

Za Vladimira Putina OCCRP piše da je bio čovjek koji je vodio Rusiju tokom deceniju duge pljačke i korupcije u Rusiji čije nevjerovatne razmjere možda nikada neće biti viđene u modernom svijetu. Putinov izbor za predsjednika Rusije ove godine je dočekan upornim protestima.

Prošle godine desio se i slučaj Magnitski, jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva visoke korupcije koji je ikada vlast tolerisala.

Advokat Sergej Magnitski je predstavljao finansijsku agenciju Ermitaž Kapital u optužbi protiv ruskih zvaničnika za poresku prevaru kada je uhapšen 2008. Umro je u pritvoru 2009.

Uprkos dobro dokumentovanoj korupciji u Ermitaž slučaju, jedina osoba ikada pod istragom bio je Magnitski i nekoliko (kasnije ubijenih) sitnih kriminalaca. Ipak, Putin je morao da radi prekovremeno i naporno kako bi svojevoljno ignorisao i poricao ono što je očigledno neporecivo.

Kongres SAD donio je zakon o stavljanju na crnu listu ljudi umiješanih u slučaj Magnitski – i Rusija je odgovorila obećavši odmazdu. Neki vide Putinovu odluku da usvoji zabranu na usvajanje ruske siročadi od strane građana SAD kao prvi korak u ovoj odmazdi.

Miroslavu Miškoviću jednom od najbogatijih srpskih biznismena, 2012. nije bila dobra godina. Čovjek koji posjeduje oko šest odsto srpske ekonomije, uhapšen je pod optužbama za prevaru. On i nekoliko njegovih saradnika, među kojima je i sin Marko su osumnjičeni da su prisvojili oko 39 miliona dolara tokom procesa privatizacije kompanija za izgradnju puteva u Srbiji.

Dok neko može misliti da su ova hapšenja ishod dobrog policijskog rada, stvarnost u Srbiji je takva da je Mišković finansirao bivšu srpsku koalicionu vladu Borisa Tadića. Tadićeva stranka je izgubila prošlogodišnje izbore i sada Srpska napredna stranka (SNS), koja predvodi vladajuću koaliciju, ispituje Miškovićevo poslovanje, uključujući i moguće veze sa raznim mutnim tipovima poput narko bosa Darka Šarića koji je prao novac preko srpskih tajkuna.

Islam Karimov, pohlepni diktator i predsjednika Uzbekistana, čuven je po korišćenju nasilja u gušenju protesta i ućutkivanju novinara.

Prošle godine dospio je u žižu javnosti zbog umiješanosti njegove starije ćerka Gulnara u veliki skandal podmićivanja zajedno sa švedskim telekomom TeliaSOnera. Vjeruje se da je izgradila veliku poslovnu imperiju koja uključuje najvećeg operatera mobilnih telefona u zemlji, noćne klubove i veliku fabriku cementa.

Darko Šarić , balkanski narko bos je uspio da umakne Interpolu 2010. pošto je dvije tone kokaina otkriveno blizu obale Urugvaja.

Prema srpskim vlastima, bio je vođa moćne balkanske krimanlne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike preko Balkana, Italije i Slovenije do Zapadne Evrope i zarađivala oko milijardu eura svake godine.

Većinu novca Šarić je prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupovanju kompanija od ljudi koji su optuženi ili osuđeni za umiješanost u organizovani kriminal, uglavnom krijumčarenje cigareta. Dobio je 30 miliona eura kada je prodao srpsku vodeću distributersku kompaniju Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZZ.

Kompanije povezane sa Šarićevim klanom, o čemu je Monitor već pisao, obavljale su sumnjive transakcije preko Hipo alpe adria banke i Prve banke braće Đukanović koja je Šarića obilato kreditirala. Njegovi saradnici posjedovali su i vlasništvo u državnoj novini. Šarićev brat Duško osuđen je za pranje novca. Upravljao je pljevaljskim fudbalskim klubom Rudar.

Nema dokaza da je trgovina drogom, sa njim ili bez njega, umanjena.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA NA MEĐUNARODNI DAN SIROMAŠNIH: Neopaženo, sve siromašniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila

 

U zemlji u kojoj skoro svaki četvrti građanin živi u riziku od siromaštva, Međunarodni dan siromašnih, 9. avgust prošao je neopaženo. Siti su nametnuli  svoje teme podjela i navodne odbrane – države, crkve, zastava… To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila.

Slična tišina je bila i kada je u februaru UNICEF saopštio da najmanje jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.

Protekla vlast se nije osvrtala na ovaj problem, a socijalu je rješavala uglavnom tako što je puštala svima, da se kao i oni, ,,snalaze” – rade na crno, otimaju od države, prirode, ko što i kako stigne. I pored velikih obećanja, nove vlade su malo toga promijenile, nijesu imale kada od ,,velikih” tema.

O nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva govori se deceniju, o socijalnim kartonima još duže, ali ih nemamo. Podaci koje imamo uglavnom su oskudni. Prema podacima Monstata oko 22,6 odsto građana nalazi se u riziku od siromaštva. Onih koji primaju neki vid socijalne pomoći je oko 50.000 i oni nijesu u riziku nego su siromašni. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja posjeduju samo podatke o broju korisnika koji ostvaruju prava iz socijalne i dječje zaštite.

Materijalno obezbjeđenje u junu ove godine koristilo je 6.648 porodica, odnosno 22.481 član koji je u stanju socijalne potrebe, a država im je u te svrhe isplatila oko 672.000 eura. Iznosi naknada od prvog jula uvećani su za 8,7 odsto i iznose 76,56 eura po pojedincu, odnosno 145,55 eura za porodicu sa pet i više članova! Da ponovimo, sa uvećanjem porodica od pet i više članova mjesečno prima 145,55 eura mjesečno. Toliko prosječni republički funkcioner potroši goriva za par dana.

Povodom Međunarodnog dana siromašnih, iz Ministarstva su  najavili da je u narednoj godini planirano donošenje novog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kako bi se unaprijedila ova oblast i poboljšao materijalni položaj korisnika socijalno zaštitnih prava. Fino. Još jedno obećanje.

O tome kako to ide najbolje govori da i pored više obećanja prethodne i aktuelne Vlade još uvijek nema isplata naknada za novorođene bebe.

,,Država Crna Gora se mora stidjeti siromaštva svojih građana jer je jako izraženo i nema mjera koje bi doprinijele da se ono smanji. Sa potencijalima koje imamo i malim brojem stanovnika treba biti rijetko nezainteresovan za sudbinu socijalno ugroženih, a imati moć da mijenjaš sistem kakvu imaju ljudi na vlasti, pa da ostaviš trećinu svojih stanovnika da životare. Ustavom smo deklarisani kao država socijalne pravde i to je samo mrtvo slovo na papiru. Gladan čovek nije slobodan čovjek”, saopšteno je povodom Međunarodnog dana siromašnih iz  Banke hrane.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEVOLJE U ORGANIZACIJI FESTIVALA SEA DANCE: Država nema strategiju razvoja festivalskog turizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Festival Sea Dance će se održati i ove godine iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca. No, ovaj slučaj ogolio je jedan od ključnih problema u festivalskom turizmu. Resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju za njegov razvoj

 

,,Izgubiti Sea Dance u godini u kojoj je država, čiji budžet prevashodno zavisi od turizma, ušla potpuno nepripremljena u sezonu i sada,’gata’ kakva će ona na kraju biti – bio bi  debakl. Međutim, u dobrom dijelu, problem je i u organizatorima, ljudima koji osmišljavaju koncept, a koji godinama ne mijenjaju ništa”, kaže za Monitor muzički kritičar Milovan Marković o ovogodišnjim nevoljama u  organizaciji festivala Sea Dance u Crnoj Gori.

Taj Festival se od 2014. održava u Crnoj Gori. Održaće se i ove godine,  iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca.  Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović objasnio je da je država zakonskim mogućnostima limitirana da podrži Sea Dance.  Zakon o kontroli državne pomoći propisuje da Vlada Crne Gore može da opredijeli maksimalno 200 hiljada eura podrške u okviru tri godine. Taj je iznos, EXIT, kao organizator Sea Dance-a već dobio prošle godine. Od početka njegove realizacije, kazao je ministar, Vlada je za festival izdvojila 4,3 miliona eura.

Organizatori Sea Dance-a su tvrdeći da im nije na vrijeme saopšteno da država ne može da pomogne. ,,Tokom juna obaviješteni smo da će dosadašnji model saradnje morati da se promijeni i da se radi na rješenjima, nakon čega je uslijedila serija sastanaka o tome. Informisali smo nadležne državne službe o modelima koji funkcionišu u drugim zemljama u kojima EXIT realizuje festival. Međutim, nijedan od tri predložena modela koji funkcionišu u zemljama Evropske unije (EU), kao što je Hrvatska nije prihvaćen”, naveli su u saopštenju.

Upozorili su i da izostankom festivala država ne bi uštedjela, već bi bila uskraćena za milionske prihode i promociju.

To je, izvjesno, istina. No, postavljaju se dva ključna pitanja. Prvo – šta bi država trebalo da promijeni u odnosu prema ovoj turističkoj ponudi, kao i u razvoju kulture? I drugo – poslije koliko vremena bi jedan festival, kakav je Sea Dance, trebalo da, makar djelimično, postane samoodrživ i zbog čega to do danas nije, budući da je riječ o poslovnoj saradnji od koje je, prema podacima organizatora festivala, Crna Gora do sada prihodovala preko 50 miliona eura?

,,Naša festivalska scena je stihijska, nedovoljno iskoordinisana i nesolidarna. Festival, po logici stvari, svoju održivost ne bi smio zasnivati (samo) na domaćoj publici, već i na inostranim turistima i ‘fest džankijima’. Da bi to bilo što uspješnije – mora se uključiti država”, kaže Marković.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema je to  što resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju. Na primjer, da, za početak, realno definišu target grupe koje posjećuju određeni grad da bi, na osnovu toga, svi zajedno mogli formirati i kriterijume na osnovu kojih bi se investiralo u festivale a, zatim, i pružila podrška u vidu infrastrukture, logistike i sličnog. ,,Takve strategije bi, na prvom mjestu, definisale iz kojih zemalja dolaze turisti koji posjećuju grad, u kojim periodima i šta im, na koji način i kako treba plasirati”.

Bilo je ovakvih slučajeva i ranije. U maju ove godine, organizatori Lake festa u Nikšiću bili su u sličnoj situaciji. Oni su se žalili da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), jedan od njihovih glavnih sponzora, pravi otklon od festivala. ,,Kako drugačije tumačiti činjenicu da je EPCG za najveći crnogorski rok festival opredijelila pet hiljada eura. Odlično ljudi u toj kompaniji znaju da se sa tim novcem Lake fest ne može organizovati… Sama činjenica da se manifestaciji koja je trajno pomjerila Nikšić na kulturno-muzičkoj mapi regiona daje takva trivijalna podrška govori dosta”, izjavio je tada direktor Lake festa Peđa Zečević. Ipak, i taj festival će se održati.

Neki festivali uopšte ne dobijaju pomoć od države. Organizator Petrova Jazz i Montenegro Sun Reggae festivala Vinko Mihajlović je nedavno, gostujući u Bojama jutra na TV Vijesti, izjavio da za 16 godina postojanja prvog, i 10 godina drugog – nijedan od ova dva festivala nije dobio nikakva sredstva od Ministarstva kulture. Bilo je upitno i hoće li se 2017. godine  održati veliki Međunarodni festival KotorArt, jer je pomoć od tadašnjeg Ministarstva kulture izostala.

Marković napominje da odgovornost snose i organizatori koji ne čine mnogo da iz godine u godinu poboljšaju sadržaj festivala. ,,U kampovima nemaju nikakav sadržaj, i svake godine, uz par lokalnih bendova, vrte iste izvođače iz regiona jer, na kraju, znaju da kako i koliko god bude posjećen festival, u najgorem slučaju, biće na nuli zato što će država, ili državne firme (sponzori) isfinansirati sve. U suštini, samoodrživost festivala u Crnoj Gori, najčešće, uništava ono naše ‘radi, kako bilo, samo da bi se (od)radilo’”.

Svi ovi slučajevi ne govore samo o odnosu države prema festivalskom turizmu, jednoj od najvažnijih turističkih ponuda koja donosi razne pogodnosti, već i prema kulturi.

NVO Expeditio je nedavno Ministarstvu kulture i medija uputila sugestije i komentare u svrhu izrade Nacionalnog programa razvoja kulture. Između ostalog, predlažu mapiranje manifestacija, kao i temeljno istraživanje nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. ,,U Crnoj Gori, za razliku od zemalja regiona (naročito Hrvatske i Slovnije), akteri nezavisne kulturne scene godinama su nevidljivi, slabo podržani i ostavljeni da djeluju uglavnom na temelju svog entuzijazma i volonterizma. Nezavisna kulturna scena je bukvalno – zapuštena i prepuštena da stihijski razvija svoje kapacitete. S druge strane, sektor kulture, po svojoj prirodi neprofitan, ne može se razviti bez pomoći države”, navode iz NVO Expeditio.

Marković kaže da je teško govoriti o očuvanju alternativne kulture i muzike u zemlji koja, uz sav trud i entuzijazam talentovanih i kvalitetnih pojedinaca, uopšte nema valjanu muzičku scenu. ,,Zato mislim da će, i sada i u budućnosti, sve zavisiti od te njihove ljubavi prema ideji, muzici, idealu kojim se vode i, naravno, želji za emancipacijom sugrađana kulturom otpora”, zaključuje on.

Ima i dobrih primjera. Nedavno održani Festival Kulture Zabjelo, pobrao je simpatije, naročito među domaćom publikom. Na državi je da osmisli dugoročne modele saradnje kojima bi podržala kulturne i turističke manifestacije.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLANOVI ZA  NOV NAČIN UREĐENJA CENTRA KOLAŠINA: Privremeni objekati na meti  kritika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese unificiranost glavnoj ulici u Kolašinu, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je predviđeno da svi privremeni objekti u centru grada izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština

 

Novim Programom privremenih objekata kolašinska vlast ispravlja, kako tvrde, dosadašnje sopstvene greške u toj oblasti, prije svega kada je riječ o centru grada i pješačkoj zoni. Tim dokumentom sada nijesu obuhvaćene vikend kuće, koje su bile planirane skoro na cijeloj teritoriji opštine.

Realizacija dosadašnjeg Programa privremenih objekata u Kolašinu   napravila je na terenu prilično haotičnu situaciju.  Naročito u najužem centru grada.  To  sada  priznaju čak i predstavnici  lokalne vlasti, iako je, godinama,  stanje  ignorisano, a u Opštini bili „gluvi“ na brojne kritike kako sugrađana, tako i  turista.  Planom nijesu bile predviđene lokacije za sadržaje za djecu, omladinu i stare… Taj dokument omogućio je da se u centru grada godinama toleriše veliki broj objakata za prodaju, čiji je izgled zavisio isključivo od ukusa, potreba  i mogućnosti vlasnika. Takođe, prema Programu,  jedino mjesto za dječje igralište bio je Trg Vukmana Krušćića. Zbog toga je, prije godinu, na tom prostoru, tik pored spomenika Veljku Vlahoviću, na kaldrmi, uz ulicu,  postavljen plastični mobilijar u nekoliko boja.

Igralište je narušilo arhitektonski sklad tog dijela gradskog jezgra, a  ispostavilo se da nije ni bilo bezbjedno za djecu, jer nije postavljena zaštitna ograda prema ulici.  Brojni apeli građana i zamjerke turista nijesu uredile plodom, pa je igralište ostalo na jednom od dva kolašinska trga, sve do prije nekoliko sedmica, kada je novoizabrana predsjednica Opštine Marta Šćepanović naložila njegovo uklanjanje.  Istovremeno, usred sezone, bilo je neophodno i sanirati dio trga, odnosno razbiti betonsku ploču i ukloniti armaturu, koje su bili podloga za mobilijar,  pa se ispostavilo da je prošlogodišnja loša odluka, ove godine, skupo koštala građane.

„Važeći plan privremenih objekata nije predviđao više lokacija neophodnih turističkom mjestu, te  sadržaje za mlade, djecu i stare… Njegova primjena na terenu se pokazala neadekvatnom. Trenutno smo u situaciji da nijedan objekat u Ulici IV proleterske, takozvanoj  Sibirskoj, nije isti, niti zauzima istu površinu“, argumentovala je nedavno pred lokalnim parlamentom  Šćepanović svoju odluku da ubrza završtetak i donošenje novog Programa.

Prije toga, pored igrališta, ukonjeno je još nekoliko objekata, koji su godinama stajali bez namjene na javnim površinama po cijelom gradu. Među njima i prodavnica  na rubu gornjeg trga, sklepana od lima.

Donošenje novog Programa, kako je najavljeno, umnogome će promijeniti  sadašnju situaciju na bolje. Međutim, bilo je očigledno da to rješenje koje je usaglašeno, nakon brojnih sugestija sa raznih državnih adresa, nije po volji svima u lokalnoj izvršnoj vlasti.  Program, koji je dobio podršku skupštinske većine, dobio je i saglasnost  Agencije za zaštitu životne sredine, Uprave za zaštitu kulturnih dobara i, na kraju, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Ispostavilo se da se konačna verzija novog programa bitno razlikuje od nacrta koji je bio na javnoj raspravi prošle godine. Naime, u dokumentu sada nema vikend kuća, koje su činile okosnicu nacrta.  Kako je objasnila Šćepanović, Ministarstvo nije bilo saglasno da se na taj način omogući izgradnja velikog broja kuća za odmor na području skoro cijele opštine.  U tome su vidjeli namjeru da se „na mala vrata“ uvedu objekti, koji bi mogli ubrzo postati, umjesto privremeni, trajni. Upravo oko toga nastali su i nesporazumi u kolašinskoj izvršnoj vlasti, pa recimo sekretarka  za planiranje prostora Ljiljana Rakočević, za razliku od predsjednice Opštine, smatra to radikalnim potezom,  zbog kojeg će trpjeti građani.

Prema pređašnjoj verziji, a prije sugestija Ministarstva, Programom je bilo predviđeno da se grade vikend kuće svuda na teritoriji Opštine, osim  u prvoj, drugoj i petoj zoni. Na ostalom prostoru preporučeno je da ukupna pripadajuća površina parcele jednoj vikend kućici iznosi minimum 300 kvadrata. Površina osnove tih objekta , bilo je predviđeno, ne smije  prelaziti 50 kvadrata, a moraju biti izgrađene isključivo od drveta.

Predviđajući gradnju vikend kuća u tolikom obimu, Opština je, kako je tek  sada objašnjeno, namjeravala da ispravi manjkavosti aktuelnih detaljnih urbanističkih planova za mnoga naselja. Takođe, i zakonska ograničenja.  Naime tim DUP-ovima nije predviđena gradnja stalnih objakata, pa su namjeravali da građanima izađu u susret dopuštajući gradnju vikend kuća, koje su bili obuhvatili nacrtom Programa privremenih objekata. Sekretarka Rakočević je čak objasnila da provobitna verzija tog dokumenta imala „socijalnu dimenziju“.

„Grub je potez brisanje vikend kuća iz dokumenta. Ta kategorija privremenih objekata činila je pola Programa. Veliki dio lokalnog stanovništva u progradskim naseljima ne može da gradi po zakonu o objektima, pa smo kao prelazno rješenje  namjeravali da dozvolimo gradnju vikend kuća uz domaćinstvo. Sagledavali smo problematiku sa socijalnog stanovištva. Pokazali smo senziblitet za potrebe naših sugrađana“, rekla je Rakočević.

S druge strane, Šćepanović smatra da će finalna verzija, pokazati na koji način treba da budu uređeni glavna ulica i trgovi, to jest, da će ispraviti mnoge dosadašnje neravilnosti. Predsjednica Opštine je nagovijestila da će nemogućnost gradnje, koja sada muči Kolašince u mnogim naseljima, biti riješena kroz dodatne razrade i izradu novih DUP-ova.

Kako objašnjava, Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese i unificiranost glavnoj ulici, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je, naime, predviđeno da svi privremeni objekti u centru gradu izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština.

„Izgled našeg grada zavisi  najviše od privremnih objekata. Za sve ugostitelje u glavnoj ulici i zainteresovane za privremen  objekte  ostavićemo primjeren rok do 1. maja naredne godine kako bi mogli da usklade izgled svojih objekata. Predviđen je  tačno izgled kućica u glavnoj ulici. Svjedoci smo da je najviše kritika  na  društvenim mrežama i u medijima Kolašin, u posljednje vrijeme, ,,zaslužio” upravo zbog neuskađenog izgleda objekata  u donjem dijelu IV proleterske”, kaže predsjednica Opštine.

Programom je precizirano  da  objekti treba da budu projektovani i izvedeni u duhu savremene arhitekture, uz mogućnost da se u oblikovanju i materijalizaciji koriste elemente i forme tradicionalne arhitekture. Sugerisano je i da se izbjegavaju elementi ,,lažne pseudomodernističke arhitekture, napadni folklorizam, istorijske etno-elemente drugih sredina, kao i elemente pseudoarhitekture (prefabrikovane betonske, plastične, gipsane i druge elemente)”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo