Povežite se sa nama

OKO NAS

Đukanović među bosovima

Objavljeno prije

na

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu po prvi put dodijelio Projekat za Prijavu Organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) iz Sarajeva i Bukurešta.

Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Na vrhu liste su se našli albanski narko kralj Naser Keljmendi, višestruki povratnik na mjesto premijera Crne Gore Milo Đukanović, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Nagradu je dodijelilo 60 izvještača i 15 novinskih organizacija koje čine udruženje OCCRP. Iz OCCRP su saopštili da su „proces nominacije i nagrada zasnovani na interpretaciji činjenica i mišljenju” izvještača te institucije.

Alijev je izabran jer je prošle godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

OCCRP i Radio Slobodna Evropa su otkrili da porodica posjeduje tajne vlasničke udjele u najvećim državnim biznisima u oblastima bankarstva, građevinskim kompanijama, rudinicima zlata i telekomunikacija.

I dok Azerbejdžan naporno radi na popravljanju imidža u svijetu, ovogodišnji izvještaji više šalju sliku diktature. Predsjednik Azerbejdžana izabran je na tu funkciju 2003. Sin je Hajdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od 1993. do 2003. Prije toga je od 1969. do 1982. Hajdar Alijev bio na čelu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbejdžan, dominirajući njenim političkim životom.

Objavljeno je da troje djece Ilhama Alijeva posjeduju nekretnine u Dubaiju vrijedne oko 75 miliona SAD dolara. Tokom samo dvije nedjelje početkom 2009, jedanaestogodišnji sin Alijeva postao je vlasnik devet vila uz obalu emirata na Saudijskom poluostrvu. Ukupna vrijednost je procijenjena na 44 miliona SAD dolara, što je iznos ekvivalentan 10.000 plata prosječnog građanina Azerbejdžana.

Pretpostavlja se da Lejla i Arzu Alijeve, dvije ćerke šefa države, upravljaju telekomunikacionom kompanijom Azerfon iz Bakua, i da kontrolišu bankarski sektor Azerbejdžana. Arzu je vlasnica dionica kompanije vrijednih na milione dolara i drugih aktiva poput Silk Waz Bank i SW Holding.

Nasera Keljmendija i njegove sinove smatraju glavnim albanskim krijumčarima cigareta i narkotika u mafijaškoj organizaciji koja se, zasnovana na etničkom principu, raširila po Evropi. Administracija SAD proglasila ga je 2012. za glavnog narko bosa i stavila na „crnu listu”. Interpol je izdao međunarodnu potjernicu za njegovim hapšenjem, a za njim je u raciji tragala policija BIH, kada su uhapšeni mnogi njegovi saradnici.

Njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošlog septembra zbog pokušaja ubistva i drugih kriminalnih djela i proveo je oko mjesec dana u zatvoru.

Vlasti BiH su ga proglasile za vođu Balkanske kriminalne imperije. Prema izvještaju Interpola, Keljmendijev klan se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija u čitavom regionu. Umiješana je u šverc cigareta i narkotika, pranje novca i zelenaštvo, a njen uticaj prostire se i u Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD.

CIA smatra da Keljmendi predvodi jednu od najmoćnijih etničkih albanskih kriminalnih familija na Balkanu.

Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore mediji često navode kao osobu povezanu sa organizovanim kriminalom. Crna Gora je cementirala svoju reputaciju jedne od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, na osnovu izvještaja da Đukanović i članovi njegove familije godinama tretiraju tu državu kao svoj lični biznis.

OCCRP je već ranije objavio priče da je Đukanovićeva porodična banka finansirana iz državnih rezervi, dala ogromne, neobezbijeđene zajmove prijateljima, kriminalcima i sumnjivim ofšor korporacijama. Mnogi od ovih zajmova su propali. Banka bi bankrotirala da je Đukanović nije spasio prodajom državne Elektroprivrede.

To poteže pitanje da li su Đukanović i njegova porodica prije kriminalno nesposobni nego kriminalno uspješni. Gubici koje vlada krije možda nikada neće biti poznati. Đukаnović trenutno služi šesti mаndаt i jedini je bivši jugoslovenski lider koji je ostаo potpuno u vlаsti od poznih 1980-ih do dаnаšnjeg dаnа.

Premа listi nаjbogаtijih predsjednikа držаvа koju sastavlja američki poslovni nedjeljnik Forbs, Đukanović se nalazi nа 20. mjestu u svijetu sа bogаtstvom od 14,8 milionа dolаrа. Nа listi nаjbogаtijih svjetskih liderа koju je 2010. sastavio londonski dnevnik Independent, bio je na 20. mjestu sa 10 miliona funti sterlinga, uz objаšnjenje dа se rаdi o misterioznom bogatstvu.

Đukanović je odbacio optužbe da je bio umiješan u unosan posao krijumčarenja cigareta.

Prema izvještaju itаlijаnske policije iz 1993, Crnа Gorа je bilа dio švercerskog lаncа, podijeljenog među rаzličitim kriminаlnim porodicаmа, povezаnim sа sicilijаnskom mаfijom, Kаmorom i Sаkrа korona unitа, orgаnizovаnim kriminаlnim sindikаtimа. Ovаj izvještаj tvrdi dа se zbog švercа duvаnа nа ovаj nаčin u Evropi svаke godine gubi oko 700 milionа dolаrа.

Itаlijаnskа novinska аgencijа Ansа je 22. junа 2007. objаvilа detаlje istrаge tužilаštvа itаlijаnskog grаdа Bаri, koji optužuju Milа Đukаnovićа dа je bio nа čelu grupe koje je između 1997. i 2000. godine zаhvаljujući krijumčаrenju cigаretа između Crne Gore i itаlijаnske pokrаjine Pulje zаrаdilа više desetinа milionа eurа. U mаju 2009. je u Italiji istrаgа protiv Milа Đukаnovićа аrhivirаna, shodno njegovom povrаtku u politiku nа mjesto premijerа, čime je stekao diplomаtski imunitet.

Poslije ubistvа poznаtog hrvаtskog novinаrа Ive Pukаnićа u oktobru 2008. istrаgа se širi kа cijeloj duvаnskoj mаfiji, kаo i ka Milu Đukаnoviću. Povod zа širenje istrаge su bili prije svegа mnogobrojni Pukаnićevi tekstovi o poslovаnju duvаnske mаfije i o Milu Đukаnoviću i Cаnetu Subotiću kаo nаjvećim orgаnizаtorima.

Za Vladimira Putina OCCRP piše da je bio čovjek koji je vodio Rusiju tokom deceniju duge pljačke i korupcije u Rusiji čije nevjerovatne razmjere možda nikada neće biti viđene u modernom svijetu. Putinov izbor za predsjednika Rusije ove godine je dočekan upornim protestima.

Prošle godine desio se i slučaj Magnitski, jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva visoke korupcije koji je ikada vlast tolerisala.

Advokat Sergej Magnitski je predstavljao finansijsku agenciju Ermitaž Kapital u optužbi protiv ruskih zvaničnika za poresku prevaru kada je uhapšen 2008. Umro je u pritvoru 2009.

Uprkos dobro dokumentovanoj korupciji u Ermitaž slučaju, jedina osoba ikada pod istragom bio je Magnitski i nekoliko (kasnije ubijenih) sitnih kriminalaca. Ipak, Putin je morao da radi prekovremeno i naporno kako bi svojevoljno ignorisao i poricao ono što je očigledno neporecivo.

Kongres SAD donio je zakon o stavljanju na crnu listu ljudi umiješanih u slučaj Magnitski – i Rusija je odgovorila obećavši odmazdu. Neki vide Putinovu odluku da usvoji zabranu na usvajanje ruske siročadi od strane građana SAD kao prvi korak u ovoj odmazdi.

Miroslavu Miškoviću jednom od najbogatijih srpskih biznismena, 2012. nije bila dobra godina. Čovjek koji posjeduje oko šest odsto srpske ekonomije, uhapšen je pod optužbama za prevaru. On i nekoliko njegovih saradnika, među kojima je i sin Marko su osumnjičeni da su prisvojili oko 39 miliona dolara tokom procesa privatizacije kompanija za izgradnju puteva u Srbiji.

Dok neko može misliti da su ova hapšenja ishod dobrog policijskog rada, stvarnost u Srbiji je takva da je Mišković finansirao bivšu srpsku koalicionu vladu Borisa Tadića. Tadićeva stranka je izgubila prošlogodišnje izbore i sada Srpska napredna stranka (SNS), koja predvodi vladajuću koaliciju, ispituje Miškovićevo poslovanje, uključujući i moguće veze sa raznim mutnim tipovima poput narko bosa Darka Šarića koji je prao novac preko srpskih tajkuna.

Islam Karimov, pohlepni diktator i predsjednika Uzbekistana, čuven je po korišćenju nasilja u gušenju protesta i ućutkivanju novinara.

Prošle godine dospio je u žižu javnosti zbog umiješanosti njegove starije ćerka Gulnara u veliki skandal podmićivanja zajedno sa švedskim telekomom TeliaSOnera. Vjeruje se da je izgradila veliku poslovnu imperiju koja uključuje najvećeg operatera mobilnih telefona u zemlji, noćne klubove i veliku fabriku cementa.

Darko Šarić , balkanski narko bos je uspio da umakne Interpolu 2010. pošto je dvije tone kokaina otkriveno blizu obale Urugvaja.

Prema srpskim vlastima, bio je vođa moćne balkanske krimanlne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike preko Balkana, Italije i Slovenije do Zapadne Evrope i zarađivala oko milijardu eura svake godine.

Većinu novca Šarić je prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupovanju kompanija od ljudi koji su optuženi ili osuđeni za umiješanost u organizovani kriminal, uglavnom krijumčarenje cigareta. Dobio je 30 miliona eura kada je prodao srpsku vodeću distributersku kompaniju Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZZ.

Kompanije povezane sa Šarićevim klanom, o čemu je Monitor već pisao, obavljale su sumnjive transakcije preko Hipo alpe adria banke i Prve banke braće Đukanović koja je Šarića obilato kreditirala. Njegovi saradnici posjedovali su i vlasništvo u državnoj novini. Šarićev brat Duško osuđen je za pranje novca. Upravljao je pljevaljskim fudbalskim klubom Rudar.

Nema dokaza da je trgovina drogom, sa njim ili bez njega, umanjena.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJSKA NEBRIGA O JEDNOJ OD NAJLJEPŠIH KOLAŠINSKIH STARIH ZGRADA: Kuću Marića zaobilaze i prolaznici i inspekcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zbog nebrige države i opštine, „Kuća Marića“ sada je objekat čije rušenje svi priželjkuju. Uklanjanjem tog objekta nestaće ruina i opasnost za prolaznike iz najužeg centra grada, ali, prije svega, vrijedan dio kolašinskog arhitektonskog nasljeđa

 

Umjesto da bude značajn dio arhitektonskog nasljeđa, zgrada „starog Sreskog suda” u Kolašinu, deceniju već, velika je opasnost za pješake i vozila u najužem centru grada.  Prošlo je skoro 10 godina otkako je Sekretarijat za urbanizam naložio da se obavi vještačenje i utvrdi stabilnost tog objekta, poznatog i kao „kuća Marića“,  u Ulici  Boška  Rašovića.  Institut za razvoj i istraživanje u oblasti zaštite na radu  iz Podgorice, prije pet godina, ocijenio je da zgrada, zbog stanja u kojem se nalazi, predstavlja opasnost za ljude, susjedne objekte i bezbjednost saobraćaja. Iz Instituta su konstantovali i da su troškovi radova rekonstrukcije premašili one za rušenje objekata i izgradnju novog. Rekonstrukcija više nije moguća, a na rušenje koje, sada već, svi priželjkuju, godinama se čeka.

U međuvremenu, radnici Komunalnog preduzeća nekoliko puta su uklanjali djelove građevine, koji su visili i prijetili da povrijede prolaznike ili oštete vozila. Sve to vrijeme zgrada je obilježene crvenom trakom,  odnosno, zaštitnom ogradom, kao „vizuelno upozorenje na opasnost”. Objekat je trenutno u takvom stanju da vjerovatno neće izdržati nalete vjetra tokom zime  ili prve proljećne kiše.  U širokom luku zaobilaze ga i prolaznici, ali i nadležne inspekcije.

Kako kažu u Opštini, ograđivanje, to jest, ograničavanje pristupa zgradi, prvi put je učinjeno 2018. godine, nakon što je urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma kontrolisala objekat. Preostalo je da država odluči šta da radi sa ruinom u centru. Dalje od toga se nije odmaklo, a  to bio jedini  put kad je nadležna inspekcija obišla „stari Sreski sud“.

Bivšem Ministarstvu održivog razvoja i turizma nije se žurilo da riješi  problem polusrušene zgrade. Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a i nekoliko puta ponovljene incijative Turističke organizacije (TO), kojim je traženo uklanjnje tog i sličnih objekata, ostali su bez odgovora.  Prema zakonu,  Opštini su, kažu u lokalnoj vlasti,  „vezane ruke”, pa se sve minule godine čeka na potez države.

Ne žuri se, očigledno, ni sadašnjem Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma niti Direktoratu za inspekcijske poslove i licenciranje. Na te dvije adrese, još u maju minule godine, pisao je predsjednik Skupštine opštine (SO) Kolašin Milan Đukić, tražeći hitan inspekcijski nadzor nad „kućom Marića“

On je upozorio da je zgrada „velika opasnost u samom centru“ i tražio hitnu intervenciju nadležnih inspekcija. Podsjetio je da Zakon o planiranju i izgradnji objekata nalaže da vlasnik sam ukloni objekat ukoliko je dotrajao.

Zgrada u kojoj je nekada bio smješten Sreski sud, građena je,  najvjerovatnije,  1907. godine, u duhu secesije. Među onim zgradama je čiji su projektanti ostali anonimni. Kako je zapisala kustoskinja zavičajnog muzeja Draginja Kujović: … „arhitektonsko rješenje objekta nagovijestilo je siguran  raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZORAN BEĆIROVIĆ I SKIJALIŠTA CRNE GORE U ZAJEDNIČKOM POSLU NA BJELASICI: Naš trošak, njegova žrtva

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Dva skijališta se spajaju, još nije poznato kako će biti dijeljen prihod od  jedinstvenih ski-karata, ali Bećirović kaže da će on biti na gubitku. I da se žrtvovao u korist države

 

Objedinjavanje ponude dva kolašinska skijališta, državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450 trebalo bi da se završi uskoro. Potrebno je da se završi testiranje žičare K7, građene novcem države, koja će spojiti staze dva skijališta na Bjelasici. To će podrazumijevati i jednistvenu ski-kartu, a prihode će dijeliti država i Zoran Bećirović, koji je vlasnik Ski-centra Kolašin 1450.

Vijest o fizičkom objedinjavanju skijaške infrastrukture na Bjelasici obradovala je korisnike, ali još se ne zna kome će opanci, a kom’ obojci iz tog privatno javnog partnerstva. Dok su iz Skijališta Crne Gore, u okviru kojeg je radi Ski- centar Kolašin 1600, tajnoviti, Bećirović već, preko bliskih mu portala,  predstavlja sebe kao žrtvu budućeg dogovora.

Prve, nazavnične, informacije iz Ski-centra Kolašin 1600 govorile su da će od naplate jednistvenog ski-pasa 70 odsto pripasti državi, a ostatak Ski-centru Kolašin 1450. To su iz  Bećirovićeve firme odmah demantovali. I takve  informacije nazvali „zakulisnim radnjama“. Prema njihovoj interpretaciji,  dogovorene je bitno drugačija „podjela kolača“. Detalje sporazuma prati objašnjenja da se, na sopstvenu štetu, „izašlo u susret državi“.

Skijališta Kolašin 1450 i 1600 su u fazi ugradnje opreme koja precizno može da obračunava procenat podjele ski-pasova na dnevnoj bazi. Kada bi se po tom parametru mjerile posjete, Skijalište Kolašin 1450 bi sigurno imalo udio od prodaje jedinstvene ski-karte veći od 50 odsto. Međutim, Skijališta Crne Gore i Kolašin 1450 su se ove godine dogovorili da podijele udio tako što će državno skijalište Kolašin 1600 dobiti 60 procenata od prodaje ski-pasova, a Kolašin 1450 – 40 odsto. Jasno je, dakle, da Kolašin 1450 u ovom slučaju izlazi u susret državi na sopstvenu štetu”,  navodi poratal Aaktuelno riječi neimenovanih izvora  „dobro upućenih“ u način poslovanja skijališta na Bjelasici.

Prema tim izvorima, navodno su iz Skijališta Crne Gore predložili da se ovogodišnji prihodi dijele pola-pola. No, kako su rekli,  „na zadovoljstvo državnog Skijališta odmah je dogovorena raspodjela koja još nije zvanično potvrđena“. Tu su i motivi. „Kolašin 1450 je žrtvovao dio dobiti da rukovodstvo državnih firmi ne bi bilo provlačeno kroz medije kako su nesposobni ili kako su zakinuli državu“.

Međutim, kako je Monitoru kazao direktor Skijališta Crne Gore Đuro Milošević nikavog dogovora o podjeli prihoda od ski-pasova još nije bilo. Svi predlozi, kazao je on, na zajedničkim sastancima sa menadžmentom  Bećirovićevog ski-centra bili su posve neformalni.

„Prije svega, sa mnom nije moglo biti nikavog zvaničnog  dogovora, jer odluku treba da donese bord direktora Skijališta Crne Gore. Kako će se dijeliti prihod od ski-pasova tek treba da se dogovorimo i to će biti učinjeno neposredno prije puštanje u rad žičare K7, koja treba da poveže infrastrukturu oba skijališta. Mislim da se time sada ne treba baviti“, kazao je Milošević Monitoru.

Povezivanjem postojeće skijaške infrastrukture na Bjelasici skijašima će biti na raspolaganju oko 40 km staza. Prema zvaničnim podacima, Bećirovićevo skijalište ima 17 km staza. Osim šestosjedne žičare, imaju i bebi ski-lift i tri ski-lifta tipa „tanjir“, čija je dužina po pola kilometra.

Uključujući izgradnju žičare K7 i nove staze, država je u Ski-centar Kolašin 1600 do sada uložila oko 30 miliona eura. Izgradnja nove žičare koštala je 9,1 miliona, a novih 10 kilometara staza oko 1,8 miliona eura.

To je trostruko više od cijene koju je Bećirovićeva firma Bepler i Džejkobson 2007. godine platila za DD Ski centar Bjelasica, od kojeg kasnije nastaje Ski- centar Kolašin 1450.

Za nešto više od pola milona eura Bećirović je dobio 147.000 m2  zemljišta,  žičaru, tri ski-lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do. Predstavnici manjinskih akcionara bivšeg Ski-centra Bjelasica više puta su ponavljali da je, u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj u tom preduzeću, dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala. Nakon toga, DD Ski-centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja. Žalba je podnijeta, zbog „bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP)“. Vrhovni sud uskoro je u cjelosti uvažio žalbu.

Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o zakonitom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja. Manjinski akcionari u oktobru su najavili za Monitor da će  pokušati da državu privole da preispita privatizaciju tog kolašinskog preduzeća.

Bećirović je u posljednje vrijeme više posvećen gradnji hotela na Bjelasici nego Skijalištu.

U toku je izgradnja više turističkih objekata čiji je on investitor. Kupovinom imovine nekadašnjeg Ski-centra Bjelasica dobio je vrijedno građevinsko zemljište. Posebnim ugovorom s državom, prije dvije godine, postao je i zakupac atraktivnog dijela Bjelasice na period od 90 godina. Ski-centar Kolašin 1450 dio je konzorcijuma kojem je Vlada dala u zakup 270.000 metara kvadratnih zemljišta na Bjelasici. Zauzvrat, država će na ime godišnjeg zakupa  od Bećirovića i njegovog poslovnog partnera Baškima Uljaja, biznismena iz Albanije, dobijati 10 euro centi po kvadratu i hiljaditi dio neto dobiti investitora. Na godišnjem nivou, to garantuje prihod od 27.000 eura fiksne zakupnine, uvećane za 1.000 eura po svakom milionu dobiti koju Uljaj i Bećirović prihoduju nakon odbijanja troškova poslovanja.

Na zakupljenom zemljištu Bećirović i njegovi poslovni partneri, u narednih devet decenija, imaju pravo i obavezu da grade hotele, turističko naselje i apartmane za prodaju, ukupno 74.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora.  Infrastruktura do tih objekata uglavnom je već završena. Ili treba da se završi uskoro. O našem trošku.

Novcem iz budžeta već je, dijelom, završena infrastruktura za stabilno snabdijevanje električnom energijom. U planu je da se novcem iz državne kase i evropskih fondova finansira i vodosnabdijevanje tog dijela Bjelasice. Država će graditi i garažu u blizini oba ski-centra.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZBORI POTVRDILI DA PETNJICA OSTAJE BEZ STANOVNIKA: Migracije kao elementarna nepogoda             

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Petnjici ne možete sipati gorivo jer nema benzinske pumpe. Za Berane stočari moraju ići i za potrebe veterinarskih usluga. Nema još mnogo čega drugog što bi nekog iz Luksemburga, gdje živi još jedna Petnjica, navelo makar na pomisao da se vrati u rodni kraj

 

Prva izjava dr Erola Muratovića, nosioca odborničke liste DPS-a na nedavnim izborima u Petnjici, nakon što je njegova partija sačuvala vlast u toj opštini, bila je posvećena migraciji stanovništva tog kraja i potrebi da se ona zaustavi.

Da migracija stanovništva na području Bihora poprima zabrinjavajući ili, bolje rečeno, alarmantan karakter, pokazala je i izuzetno mala izlaznost birača na posljednjim lokalnim izborima u tom gradiću.

Od ukupno 6.264 upisana birača pravo glasa iskoristilo je svega njih 2.865 ili 45,78 odsto. Taj podatak je potvrdio saznanje da skoro polovina birača tog kraja živi van Petnjice. Najviše ih je, prema raspoloživim podacima, u zapadnoevropskim zemljama.

I nije Muratović jedini koji je uočio da ovo od akutnog postaje hronični problem.

Predstavnici skoro svih političkih partija saglasni su da su oni koji stalno žive u svom zavičaju postali manjina i u biračkom spisku. I da su birači sa strane, u velikom broju, sve manje zainteresovani da svojim glasom učestvuju u kreiranju političkog i društvenog života u Bihoru.

„I ovi izbori su pokazali da se Petnjica suočava sa izraženom migracijom lokalnog stanovništva i da se polovina biračkog tijela nalazi na radu u nekim drugim sredinama”, kazao je dosadašnji predsjednik opštine, u dva mandata, Samir Agović (DPS). „Mislim da se sa državnog nivoa mora snažnije podržati razvoj Petnjice i to kroz valorizaciju prirodnih potencijala, otvaranje proizvodnih pogona i otvaranje radnih mjesta, kako bi se zaustavili negativni trendovi iseljavanja sa našeg područja.”

Na lokalnim izborima održanim u Petnjici 2017. godine odziv birača bio je takođe ispod 50 odsto. Tada je od ukupno 6.202 upisana birača pravo glasa iskoristilo tek njih 3.018.

Predsjednik Opštinskog odbora Demokratske Crne Gore Albin Ćeman tvrdi da je iseljavanju sa područja Bihora u dobrom dijelu kumovala pogrešno vođena politika od strane ponovo vladajućeg DPS-a. „I ovi izbori su pokazali da ljudi iz dijaspore nijesu dovoljno zainteresovani za izborni proces u Petnjici. Oni su svojim nedolaskom na glasanje poslali jasnu poruku da nijesu zadovoljni onim što je svih ovih godina rađeno u Petnjici”, upozorio je Ćeman. „Posebno se ne stvara povoljan ambijent za mlade školovane ljude koji svojim znanjem mogu da doprinesu razvoju ovih krajeva. Očigledno je da će se pod rukovodstvom DPS-a ovakvo stanje još više pogoršavati i da Bihoru prijeti pravo odumiranje.”

Predsjednik Opštinskog odbora SNP-a Zaim Ličina naglašava da je u ovakvim okolnostima bilo očekivano da Petnjičani odlaze u srećnije krajeve, i da ih sve manje interesuju izborni procesi u zavičaju.

„Ko je god otišao iz Petnjice u zapadnoevropske zemlje, taj je ostao tamo i da živi. Tome se nije čuditi, jer Petnjica danas predstavlja najnerazvijenije područje Crne Gore. Ljudi koji žive u inostranstvu, kad vide šta se ovdje radi, neće da učestvuju u ovdašnjim prljavštinama, jer vide da se u tome gubi dostojanstvo”, kazao je Ličina.

U Stranci pravde i pomirenja smatraju da se iseljavanje sa područja Bihora može zaustaviti donošenjem posebnih mjera za razvoj tog kraja. I cijelog sjevera.

„Ljudi uglavnom odlaze jer ovdje nemaju gdje da rade. Zbog toga država mora da donese posebnu strategiju za razvoja sjevera, gdje bi i opština Petnjica našla svoje mjesto. Ako se to ne uradi, čitav sjever, a samim tim i bihorski kraj, će se još više suočavati sa sveukupnom stagnacijom”, kazao je predsjednik Opštinskog odbora Stranke pravde i pomirenja Almir Muratović.

Da je iseljavanje stanovništva glavni problemi u Petnjici, smatra i predsjednik lokalnog odbora Bošnjačke stranke Ervin Duraković. „Kao i većinu opština na sjeveru zemlje i Petnjicu muči iseljavanje stanovništva. Ovo je jedan od glavnih problema. Depopulacija opštine, a prije svega ruralnog područja zahtijeva nove mjere i novu energiju”.

Duraković kaže da je problem u Petnjici i visok procenat nezaposlenosti, te nepostojanje brojnih službi i institucija koje su se do sada morale oformiti, s obzirom na to da je status opštine Petnjica dobila dobili još 2013. godine.

„Opština ima dobre preduslove za razvoj turizma, posebno ruralnog. Ova grana nije dovoljno valorizovana. U prethodnom periodu su izostale investicije i stvaranje kvalitetnih uslova za ulaganje u Petnjici. Malo od toga je ostvareno”, rekao je Duraković.

On je podsjetio da Petnjica ima brojnu i bogatu dijasporu iz koje bi mnogi željeli da kapital ulože u rodno mjesto, ali za to je neophodno da im lokalna uprava i država stvore adekvatne uslove. „U saradnji sa našom dijasporom, želimo da pokrenemo priču o proizvodnji i stvaranju uslova za priliv direktnih stranih investicija”.

Većina sagovornika se slaže da lokalne vlasti u Petnjici, a iste će, plaše se, biti i u naredne četiri godine, nisu mnogo učinile da se riješe osnovni problemi. Novi put prema Beranama i nova zgrada lokalne administracije, odnosno zgrada Opštine, i tu i tamo po nešto novog asfalta, očigledno nije dovoljno.

U Petnjici ne možete sipati gorivo jer nema benzinske pumpe. Najbliža je u Beranama. Za Berane stočari moraju ići i za potrebe veterinarskih usluga, jer u Petnjici nema veterinarske stanice. Nema još mnogo čega drugog što bi, eventualno nekog iz Luksemburga, gdje živi još jedna Petnjica, navelo makar i na pomisao da se vrati u rodni kraj. Petnaest ili mjesec dana ljeti, i to je to. I sve rjeđe će dolaziti i na izbore.

Krupan zadatak za nove-stare lokalne vlasti u Petnjici će biti kako, ako je to uopšte moguće, zaustaviti svakodnevan odliv stanovništva. Čitav sjever ima sličan problem ali su razmjere migracija na području Bihora poprimile karakter elementarne nepogode.

                                                            Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo