Povežite se sa nama

OKO NAS

Đukanović među bosovima

Objavljeno prije

na

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu po prvi put dodijelio Projekat za Prijavu Organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) iz Sarajeva i Bukurešta.

Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Na vrhu liste su se našli albanski narko kralj Naser Keljmendi, višestruki povratnik na mjesto premijera Crne Gore Milo Đukanović, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Nagradu je dodijelilo 60 izvještača i 15 novinskih organizacija koje čine udruženje OCCRP. Iz OCCRP su saopštili da su „proces nominacije i nagrada zasnovani na interpretaciji činjenica i mišljenju” izvještača te institucije.

Alijev je izabran jer je prošle godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

OCCRP i Radio Slobodna Evropa su otkrili da porodica posjeduje tajne vlasničke udjele u najvećim državnim biznisima u oblastima bankarstva, građevinskim kompanijama, rudinicima zlata i telekomunikacija.

I dok Azerbejdžan naporno radi na popravljanju imidža u svijetu, ovogodišnji izvještaji više šalju sliku diktature. Predsjednik Azerbejdžana izabran je na tu funkciju 2003. Sin je Hajdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od 1993. do 2003. Prije toga je od 1969. do 1982. Hajdar Alijev bio na čelu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbejdžan, dominirajući njenim političkim životom.

Objavljeno je da troje djece Ilhama Alijeva posjeduju nekretnine u Dubaiju vrijedne oko 75 miliona SAD dolara. Tokom samo dvije nedjelje početkom 2009, jedanaestogodišnji sin Alijeva postao je vlasnik devet vila uz obalu emirata na Saudijskom poluostrvu. Ukupna vrijednost je procijenjena na 44 miliona SAD dolara, što je iznos ekvivalentan 10.000 plata prosječnog građanina Azerbejdžana.

Pretpostavlja se da Lejla i Arzu Alijeve, dvije ćerke šefa države, upravljaju telekomunikacionom kompanijom Azerfon iz Bakua, i da kontrolišu bankarski sektor Azerbejdžana. Arzu je vlasnica dionica kompanije vrijednih na milione dolara i drugih aktiva poput Silk Waz Bank i SW Holding.

Nasera Keljmendija i njegove sinove smatraju glavnim albanskim krijumčarima cigareta i narkotika u mafijaškoj organizaciji koja se, zasnovana na etničkom principu, raširila po Evropi. Administracija SAD proglasila ga je 2012. za glavnog narko bosa i stavila na „crnu listu”. Interpol je izdao međunarodnu potjernicu za njegovim hapšenjem, a za njim je u raciji tragala policija BIH, kada su uhapšeni mnogi njegovi saradnici.

Njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošlog septembra zbog pokušaja ubistva i drugih kriminalnih djela i proveo je oko mjesec dana u zatvoru.

Vlasti BiH su ga proglasile za vođu Balkanske kriminalne imperije. Prema izvještaju Interpola, Keljmendijev klan se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija u čitavom regionu. Umiješana je u šverc cigareta i narkotika, pranje novca i zelenaštvo, a njen uticaj prostire se i u Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD.

CIA smatra da Keljmendi predvodi jednu od najmoćnijih etničkih albanskih kriminalnih familija na Balkanu.

Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore mediji često navode kao osobu povezanu sa organizovanim kriminalom. Crna Gora je cementirala svoju reputaciju jedne od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, na osnovu izvještaja da Đukanović i članovi njegove familije godinama tretiraju tu državu kao svoj lični biznis.

OCCRP je već ranije objavio priče da je Đukanovićeva porodična banka finansirana iz državnih rezervi, dala ogromne, neobezbijeđene zajmove prijateljima, kriminalcima i sumnjivim ofšor korporacijama. Mnogi od ovih zajmova su propali. Banka bi bankrotirala da je Đukanović nije spasio prodajom državne Elektroprivrede.

To poteže pitanje da li su Đukanović i njegova porodica prije kriminalno nesposobni nego kriminalno uspješni. Gubici koje vlada krije možda nikada neće biti poznati. Đukаnović trenutno služi šesti mаndаt i jedini je bivši jugoslovenski lider koji je ostаo potpuno u vlаsti od poznih 1980-ih do dаnаšnjeg dаnа.

Premа listi nаjbogаtijih predsjednikа držаvа koju sastavlja američki poslovni nedjeljnik Forbs, Đukanović se nalazi nа 20. mjestu u svijetu sа bogаtstvom od 14,8 milionа dolаrа. Nа listi nаjbogаtijih svjetskih liderа koju je 2010. sastavio londonski dnevnik Independent, bio je na 20. mjestu sa 10 miliona funti sterlinga, uz objаšnjenje dа se rаdi o misterioznom bogatstvu.

Đukanović je odbacio optužbe da je bio umiješan u unosan posao krijumčarenja cigareta.

Prema izvještaju itаlijаnske policije iz 1993, Crnа Gorа je bilа dio švercerskog lаncа, podijeljenog među rаzličitim kriminаlnim porodicаmа, povezаnim sа sicilijаnskom mаfijom, Kаmorom i Sаkrа korona unitа, orgаnizovаnim kriminаlnim sindikаtimа. Ovаj izvještаj tvrdi dа se zbog švercа duvаnа nа ovаj nаčin u Evropi svаke godine gubi oko 700 milionа dolаrа.

Itаlijаnskа novinska аgencijа Ansа je 22. junа 2007. objаvilа detаlje istrаge tužilаštvа itаlijаnskog grаdа Bаri, koji optužuju Milа Đukаnovićа dа je bio nа čelu grupe koje je između 1997. i 2000. godine zаhvаljujući krijumčаrenju cigаretа između Crne Gore i itаlijаnske pokrаjine Pulje zаrаdilа više desetinа milionа eurа. U mаju 2009. je u Italiji istrаgа protiv Milа Đukаnovićа аrhivirаna, shodno njegovom povrаtku u politiku nа mjesto premijerа, čime je stekao diplomаtski imunitet.

Poslije ubistvа poznаtog hrvаtskog novinаrа Ive Pukаnićа u oktobru 2008. istrаgа se širi kа cijeloj duvаnskoj mаfiji, kаo i ka Milu Đukаnoviću. Povod zа širenje istrаge su bili prije svegа mnogobrojni Pukаnićevi tekstovi o poslovаnju duvаnske mаfije i o Milu Đukаnoviću i Cаnetu Subotiću kаo nаjvećim orgаnizаtorima.

Za Vladimira Putina OCCRP piše da je bio čovjek koji je vodio Rusiju tokom deceniju duge pljačke i korupcije u Rusiji čije nevjerovatne razmjere možda nikada neće biti viđene u modernom svijetu. Putinov izbor za predsjednika Rusije ove godine je dočekan upornim protestima.

Prošle godine desio se i slučaj Magnitski, jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva visoke korupcije koji je ikada vlast tolerisala.

Advokat Sergej Magnitski je predstavljao finansijsku agenciju Ermitaž Kapital u optužbi protiv ruskih zvaničnika za poresku prevaru kada je uhapšen 2008. Umro je u pritvoru 2009.

Uprkos dobro dokumentovanoj korupciji u Ermitaž slučaju, jedina osoba ikada pod istragom bio je Magnitski i nekoliko (kasnije ubijenih) sitnih kriminalaca. Ipak, Putin je morao da radi prekovremeno i naporno kako bi svojevoljno ignorisao i poricao ono što je očigledno neporecivo.

Kongres SAD donio je zakon o stavljanju na crnu listu ljudi umiješanih u slučaj Magnitski – i Rusija je odgovorila obećavši odmazdu. Neki vide Putinovu odluku da usvoji zabranu na usvajanje ruske siročadi od strane građana SAD kao prvi korak u ovoj odmazdi.

Miroslavu Miškoviću jednom od najbogatijih srpskih biznismena, 2012. nije bila dobra godina. Čovjek koji posjeduje oko šest odsto srpske ekonomije, uhapšen je pod optužbama za prevaru. On i nekoliko njegovih saradnika, među kojima je i sin Marko su osumnjičeni da su prisvojili oko 39 miliona dolara tokom procesa privatizacije kompanija za izgradnju puteva u Srbiji.

Dok neko može misliti da su ova hapšenja ishod dobrog policijskog rada, stvarnost u Srbiji je takva da je Mišković finansirao bivšu srpsku koalicionu vladu Borisa Tadića. Tadićeva stranka je izgubila prošlogodišnje izbore i sada Srpska napredna stranka (SNS), koja predvodi vladajuću koaliciju, ispituje Miškovićevo poslovanje, uključujući i moguće veze sa raznim mutnim tipovima poput narko bosa Darka Šarića koji je prao novac preko srpskih tajkuna.

Islam Karimov, pohlepni diktator i predsjednika Uzbekistana, čuven je po korišćenju nasilja u gušenju protesta i ućutkivanju novinara.

Prošle godine dospio je u žižu javnosti zbog umiješanosti njegove starije ćerka Gulnara u veliki skandal podmićivanja zajedno sa švedskim telekomom TeliaSOnera. Vjeruje se da je izgradila veliku poslovnu imperiju koja uključuje najvećeg operatera mobilnih telefona u zemlji, noćne klubove i veliku fabriku cementa.

Darko Šarić , balkanski narko bos je uspio da umakne Interpolu 2010. pošto je dvije tone kokaina otkriveno blizu obale Urugvaja.

Prema srpskim vlastima, bio je vođa moćne balkanske krimanlne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike preko Balkana, Italije i Slovenije do Zapadne Evrope i zarađivala oko milijardu eura svake godine.

Većinu novca Šarić je prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupovanju kompanija od ljudi koji su optuženi ili osuđeni za umiješanost u organizovani kriminal, uglavnom krijumčarenje cigareta. Dobio je 30 miliona eura kada je prodao srpsku vodeću distributersku kompaniju Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZZ.

Kompanije povezane sa Šarićevim klanom, o čemu je Monitor već pisao, obavljale su sumnjive transakcije preko Hipo alpe adria banke i Prve banke braće Đukanović koja je Šarića obilato kreditirala. Njegovi saradnici posjedovali su i vlasništvo u državnoj novini. Šarićev brat Duško osuđen je za pranje novca. Upravljao je pljevaljskim fudbalskim klubom Rudar.

Nema dokaza da je trgovina drogom, sa njim ili bez njega, umanjena.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo