Povežite se sa nama

OKO NAS

Đukanović među bosovima

Objavljeno prije

na

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu po prvi put dodijelio Projekat za Prijavu Organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) iz Sarajeva i Bukurešta.

Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Na vrhu liste su se našli albanski narko kralj Naser Keljmendi, višestruki povratnik na mjesto premijera Crne Gore Milo Đukanović, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Nagradu je dodijelilo 60 izvještača i 15 novinskih organizacija koje čine udruženje OCCRP. Iz OCCRP su saopštili da su „proces nominacije i nagrada zasnovani na interpretaciji činjenica i mišljenju” izvještača te institucije.

Alijev je izabran jer je prošle godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

OCCRP i Radio Slobodna Evropa su otkrili da porodica posjeduje tajne vlasničke udjele u najvećim državnim biznisima u oblastima bankarstva, građevinskim kompanijama, rudinicima zlata i telekomunikacija.

I dok Azerbejdžan naporno radi na popravljanju imidža u svijetu, ovogodišnji izvještaji više šalju sliku diktature. Predsjednik Azerbejdžana izabran je na tu funkciju 2003. Sin je Hajdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od 1993. do 2003. Prije toga je od 1969. do 1982. Hajdar Alijev bio na čelu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbejdžan, dominirajući njenim političkim životom.

Objavljeno je da troje djece Ilhama Alijeva posjeduju nekretnine u Dubaiju vrijedne oko 75 miliona SAD dolara. Tokom samo dvije nedjelje početkom 2009, jedanaestogodišnji sin Alijeva postao je vlasnik devet vila uz obalu emirata na Saudijskom poluostrvu. Ukupna vrijednost je procijenjena na 44 miliona SAD dolara, što je iznos ekvivalentan 10.000 plata prosječnog građanina Azerbejdžana.

Pretpostavlja se da Lejla i Arzu Alijeve, dvije ćerke šefa države, upravljaju telekomunikacionom kompanijom Azerfon iz Bakua, i da kontrolišu bankarski sektor Azerbejdžana. Arzu je vlasnica dionica kompanije vrijednih na milione dolara i drugih aktiva poput Silk Waz Bank i SW Holding.

Nasera Keljmendija i njegove sinove smatraju glavnim albanskim krijumčarima cigareta i narkotika u mafijaškoj organizaciji koja se, zasnovana na etničkom principu, raširila po Evropi. Administracija SAD proglasila ga je 2012. za glavnog narko bosa i stavila na „crnu listu”. Interpol je izdao međunarodnu potjernicu za njegovim hapšenjem, a za njim je u raciji tragala policija BIH, kada su uhapšeni mnogi njegovi saradnici.

Njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošlog septembra zbog pokušaja ubistva i drugih kriminalnih djela i proveo je oko mjesec dana u zatvoru.

Vlasti BiH su ga proglasile za vođu Balkanske kriminalne imperije. Prema izvještaju Interpola, Keljmendijev klan se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija u čitavom regionu. Umiješana je u šverc cigareta i narkotika, pranje novca i zelenaštvo, a njen uticaj prostire se i u Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD.

CIA smatra da Keljmendi predvodi jednu od najmoćnijih etničkih albanskih kriminalnih familija na Balkanu.

Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore mediji često navode kao osobu povezanu sa organizovanim kriminalom. Crna Gora je cementirala svoju reputaciju jedne od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, na osnovu izvještaja da Đukanović i članovi njegove familije godinama tretiraju tu državu kao svoj lični biznis.

OCCRP je već ranije objavio priče da je Đukanovićeva porodična banka finansirana iz državnih rezervi, dala ogromne, neobezbijeđene zajmove prijateljima, kriminalcima i sumnjivim ofšor korporacijama. Mnogi od ovih zajmova su propali. Banka bi bankrotirala da je Đukanović nije spasio prodajom državne Elektroprivrede.

To poteže pitanje da li su Đukanović i njegova porodica prije kriminalno nesposobni nego kriminalno uspješni. Gubici koje vlada krije možda nikada neće biti poznati. Đukаnović trenutno služi šesti mаndаt i jedini je bivši jugoslovenski lider koji je ostаo potpuno u vlаsti od poznih 1980-ih do dаnаšnjeg dаnа.

Premа listi nаjbogаtijih predsjednikа držаvа koju sastavlja američki poslovni nedjeljnik Forbs, Đukanović se nalazi nа 20. mjestu u svijetu sа bogаtstvom od 14,8 milionа dolаrа. Nа listi nаjbogаtijih svjetskih liderа koju je 2010. sastavio londonski dnevnik Independent, bio je na 20. mjestu sa 10 miliona funti sterlinga, uz objаšnjenje dа se rаdi o misterioznom bogatstvu.

Đukanović je odbacio optužbe da je bio umiješan u unosan posao krijumčarenja cigareta.

Prema izvještaju itаlijаnske policije iz 1993, Crnа Gorа je bilа dio švercerskog lаncа, podijeljenog među rаzličitim kriminаlnim porodicаmа, povezаnim sа sicilijаnskom mаfijom, Kаmorom i Sаkrа korona unitа, orgаnizovаnim kriminаlnim sindikаtimа. Ovаj izvještаj tvrdi dа se zbog švercа duvаnа nа ovаj nаčin u Evropi svаke godine gubi oko 700 milionа dolаrа.

Itаlijаnskа novinska аgencijа Ansа je 22. junа 2007. objаvilа detаlje istrаge tužilаštvа itаlijаnskog grаdа Bаri, koji optužuju Milа Đukаnovićа dа je bio nа čelu grupe koje je između 1997. i 2000. godine zаhvаljujući krijumčаrenju cigаretа između Crne Gore i itаlijаnske pokrаjine Pulje zаrаdilа više desetinа milionа eurа. U mаju 2009. je u Italiji istrаgа protiv Milа Đukаnovićа аrhivirаna, shodno njegovom povrаtku u politiku nа mjesto premijerа, čime je stekao diplomаtski imunitet.

Poslije ubistvа poznаtog hrvаtskog novinаrа Ive Pukаnićа u oktobru 2008. istrаgа se širi kа cijeloj duvаnskoj mаfiji, kаo i ka Milu Đukаnoviću. Povod zа širenje istrаge su bili prije svegа mnogobrojni Pukаnićevi tekstovi o poslovаnju duvаnske mаfije i o Milu Đukаnoviću i Cаnetu Subotiću kаo nаjvećim orgаnizаtorima.

Za Vladimira Putina OCCRP piše da je bio čovjek koji je vodio Rusiju tokom deceniju duge pljačke i korupcije u Rusiji čije nevjerovatne razmjere možda nikada neće biti viđene u modernom svijetu. Putinov izbor za predsjednika Rusije ove godine je dočekan upornim protestima.

Prošle godine desio se i slučaj Magnitski, jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva visoke korupcije koji je ikada vlast tolerisala.

Advokat Sergej Magnitski je predstavljao finansijsku agenciju Ermitaž Kapital u optužbi protiv ruskih zvaničnika za poresku prevaru kada je uhapšen 2008. Umro je u pritvoru 2009.

Uprkos dobro dokumentovanoj korupciji u Ermitaž slučaju, jedina osoba ikada pod istragom bio je Magnitski i nekoliko (kasnije ubijenih) sitnih kriminalaca. Ipak, Putin je morao da radi prekovremeno i naporno kako bi svojevoljno ignorisao i poricao ono što je očigledno neporecivo.

Kongres SAD donio je zakon o stavljanju na crnu listu ljudi umiješanih u slučaj Magnitski – i Rusija je odgovorila obećavši odmazdu. Neki vide Putinovu odluku da usvoji zabranu na usvajanje ruske siročadi od strane građana SAD kao prvi korak u ovoj odmazdi.

Miroslavu Miškoviću jednom od najbogatijih srpskih biznismena, 2012. nije bila dobra godina. Čovjek koji posjeduje oko šest odsto srpske ekonomije, uhapšen je pod optužbama za prevaru. On i nekoliko njegovih saradnika, među kojima je i sin Marko su osumnjičeni da su prisvojili oko 39 miliona dolara tokom procesa privatizacije kompanija za izgradnju puteva u Srbiji.

Dok neko može misliti da su ova hapšenja ishod dobrog policijskog rada, stvarnost u Srbiji je takva da je Mišković finansirao bivšu srpsku koalicionu vladu Borisa Tadića. Tadićeva stranka je izgubila prošlogodišnje izbore i sada Srpska napredna stranka (SNS), koja predvodi vladajuću koaliciju, ispituje Miškovićevo poslovanje, uključujući i moguće veze sa raznim mutnim tipovima poput narko bosa Darka Šarića koji je prao novac preko srpskih tajkuna.

Islam Karimov, pohlepni diktator i predsjednika Uzbekistana, čuven je po korišćenju nasilja u gušenju protesta i ućutkivanju novinara.

Prošle godine dospio je u žižu javnosti zbog umiješanosti njegove starije ćerka Gulnara u veliki skandal podmićivanja zajedno sa švedskim telekomom TeliaSOnera. Vjeruje se da je izgradila veliku poslovnu imperiju koja uključuje najvećeg operatera mobilnih telefona u zemlji, noćne klubove i veliku fabriku cementa.

Darko Šarić , balkanski narko bos je uspio da umakne Interpolu 2010. pošto je dvije tone kokaina otkriveno blizu obale Urugvaja.

Prema srpskim vlastima, bio je vođa moćne balkanske krimanlne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike preko Balkana, Italije i Slovenije do Zapadne Evrope i zarađivala oko milijardu eura svake godine.

Većinu novca Šarić je prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupovanju kompanija od ljudi koji su optuženi ili osuđeni za umiješanost u organizovani kriminal, uglavnom krijumčarenje cigareta. Dobio je 30 miliona eura kada je prodao srpsku vodeću distributersku kompaniju Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZZ.

Kompanije povezane sa Šarićevim klanom, o čemu je Monitor već pisao, obavljale su sumnjive transakcije preko Hipo alpe adria banke i Prve banke braće Đukanović koja je Šarića obilato kreditirala. Njegovi saradnici posjedovali su i vlasništvo u državnoj novini. Šarićev brat Duško osuđen je za pranje novca. Upravljao je pljevaljskim fudbalskim klubom Rudar.

Nema dokaza da je trgovina drogom, sa njim ili bez njega, umanjena.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo