Povežite se sa nama

OKO NAS

Đukanović među bosovima

Objavljeno prije

na

Ilhamu Alijevu, predsjedniku Azerbejdžana, pripala je titula ličnosti godine Organizovanog kriminala i korupcije, nagrada koju je za 2012. godinu po prvi put dodijelio Projekat za Prijavu Organizovanog kriminala i korupcije (OCCRP) iz Sarajeva i Bukurešta.

Nagrada je dodijeljena ličnosti koja je u 2012. godini bila istaknuta u pričama o kriminalu i korupciji u medijima. Na vrhu liste su se našli albanski narko kralj Naser Keljmendi, višestruki povratnik na mjesto premijera Crne Gore Milo Đukanović, predsjednici Uzbekistana i Rusije Islam Karimov i Vladimir Putin, te Darko Šarić.

Nagradu je dodijelilo 60 izvještača i 15 novinskih organizacija koje čine udruženje OCCRP. Iz OCCRP su saopštili da su „proces nominacije i nagrada zasnovani na interpretaciji činjenica i mišljenju” izvještača te institucije.

Alijev je izabran jer je prošle godine došlo do novih otkrića kako je njegova porodica preuzela velike udjele u unosnim industrijama, od telekomunikacija, preko rudnih bogatstava do građevinske industrije, uglavnom putem dogovora povezanih sa vladom. Decenijskog predsjednika Azerbejdžana u diplomatskim krugovima SAD porede sa mafijaškim kriminalnim bosovima. Mnogi ga smatraju diktatorom.

OCCRP i Radio Slobodna Evropa su otkrili da porodica posjeduje tajne vlasničke udjele u najvećim državnim biznisima u oblastima bankarstva, građevinskim kompanijama, rudinicima zlata i telekomunikacija.

I dok Azerbejdžan naporno radi na popravljanju imidža u svijetu, ovogodišnji izvještaji više šalju sliku diktature. Predsjednik Azerbejdžana izabran je na tu funkciju 2003. Sin je Hajdara Alijeva, koji je bio predsjednik Azerbejdžana od 1993. do 2003. Prije toga je od 1969. do 1982. Hajdar Alijev bio na čelu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbejdžan, dominirajući njenim političkim životom.

Objavljeno je da troje djece Ilhama Alijeva posjeduju nekretnine u Dubaiju vrijedne oko 75 miliona SAD dolara. Tokom samo dvije nedjelje početkom 2009, jedanaestogodišnji sin Alijeva postao je vlasnik devet vila uz obalu emirata na Saudijskom poluostrvu. Ukupna vrijednost je procijenjena na 44 miliona SAD dolara, što je iznos ekvivalentan 10.000 plata prosječnog građanina Azerbejdžana.

Pretpostavlja se da Lejla i Arzu Alijeve, dvije ćerke šefa države, upravljaju telekomunikacionom kompanijom Azerfon iz Bakua, i da kontrolišu bankarski sektor Azerbejdžana. Arzu je vlasnica dionica kompanije vrijednih na milione dolara i drugih aktiva poput Silk Waz Bank i SW Holding.

Nasera Keljmendija i njegove sinove smatraju glavnim albanskim krijumčarima cigareta i narkotika u mafijaškoj organizaciji koja se, zasnovana na etničkom principu, raširila po Evropi. Administracija SAD proglasila ga je 2012. za glavnog narko bosa i stavila na „crnu listu”. Interpol je izdao međunarodnu potjernicu za njegovim hapšenjem, a za njim je u raciji tragala policija BIH, kada su uhapšeni mnogi njegovi saradnici.

Njegov sin Elvis Keljmendi je uhapšen prošlog septembra zbog pokušaja ubistva i drugih kriminalnih djela i proveo je oko mjesec dana u zatvoru.

Vlasti BiH su ga proglasile za vođu Balkanske kriminalne imperije. Prema izvještaju Interpola, Keljmendijev klan se nalazi na čelu jedne od najmoćnijih kriminalnih organizacija u čitavom regionu. Umiješana je u šverc cigareta i narkotika, pranje novca i zelenaštvo, a njen uticaj prostire se i u Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD.

CIA smatra da Keljmendi predvodi jednu od najmoćnijih etničkih albanskih kriminalnih familija na Balkanu.

Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika i premijera Crne Gore mediji često navode kao osobu povezanu sa organizovanim kriminalom. Crna Gora je cementirala svoju reputaciju jedne od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, na osnovu izvještaja da Đukanović i članovi njegove familije godinama tretiraju tu državu kao svoj lični biznis.

OCCRP je već ranije objavio priče da je Đukanovićeva porodična banka finansirana iz državnih rezervi, dala ogromne, neobezbijeđene zajmove prijateljima, kriminalcima i sumnjivim ofšor korporacijama. Mnogi od ovih zajmova su propali. Banka bi bankrotirala da je Đukanović nije spasio prodajom državne Elektroprivrede.

To poteže pitanje da li su Đukanović i njegova porodica prije kriminalno nesposobni nego kriminalno uspješni. Gubici koje vlada krije možda nikada neće biti poznati. Đukаnović trenutno služi šesti mаndаt i jedini je bivši jugoslovenski lider koji je ostаo potpuno u vlаsti od poznih 1980-ih do dаnаšnjeg dаnа.

Premа listi nаjbogаtijih predsjednikа držаvа koju sastavlja američki poslovni nedjeljnik Forbs, Đukanović se nalazi nа 20. mjestu u svijetu sа bogаtstvom od 14,8 milionа dolаrа. Nа listi nаjbogаtijih svjetskih liderа koju je 2010. sastavio londonski dnevnik Independent, bio je na 20. mjestu sa 10 miliona funti sterlinga, uz objаšnjenje dа se rаdi o misterioznom bogatstvu.

Đukanović je odbacio optužbe da je bio umiješan u unosan posao krijumčarenja cigareta.

Prema izvještaju itаlijаnske policije iz 1993, Crnа Gorа je bilа dio švercerskog lаncа, podijeljenog među rаzličitim kriminаlnim porodicаmа, povezаnim sа sicilijаnskom mаfijom, Kаmorom i Sаkrа korona unitа, orgаnizovаnim kriminаlnim sindikаtimа. Ovаj izvještаj tvrdi dа se zbog švercа duvаnа nа ovаj nаčin u Evropi svаke godine gubi oko 700 milionа dolаrа.

Itаlijаnskа novinska аgencijа Ansа je 22. junа 2007. objаvilа detаlje istrаge tužilаštvа itаlijаnskog grаdа Bаri, koji optužuju Milа Đukаnovićа dа je bio nа čelu grupe koje je između 1997. i 2000. godine zаhvаljujući krijumčаrenju cigаretа između Crne Gore i itаlijаnske pokrаjine Pulje zаrаdilа više desetinа milionа eurа. U mаju 2009. je u Italiji istrаgа protiv Milа Đukаnovićа аrhivirаna, shodno njegovom povrаtku u politiku nа mjesto premijerа, čime je stekao diplomаtski imunitet.

Poslije ubistvа poznаtog hrvаtskog novinаrа Ive Pukаnićа u oktobru 2008. istrаgа se širi kа cijeloj duvаnskoj mаfiji, kаo i ka Milu Đukаnoviću. Povod zа širenje istrаge su bili prije svegа mnogobrojni Pukаnićevi tekstovi o poslovаnju duvаnske mаfije i o Milu Đukаnoviću i Cаnetu Subotiću kаo nаjvećim orgаnizаtorima.

Za Vladimira Putina OCCRP piše da je bio čovjek koji je vodio Rusiju tokom deceniju duge pljačke i korupcije u Rusiji čije nevjerovatne razmjere možda nikada neće biti viđene u modernom svijetu. Putinov izbor za predsjednika Rusije ove godine je dočekan upornim protestima.

Prošle godine desio se i slučaj Magnitski, jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva visoke korupcije koji je ikada vlast tolerisala.

Advokat Sergej Magnitski je predstavljao finansijsku agenciju Ermitaž Kapital u optužbi protiv ruskih zvaničnika za poresku prevaru kada je uhapšen 2008. Umro je u pritvoru 2009.

Uprkos dobro dokumentovanoj korupciji u Ermitaž slučaju, jedina osoba ikada pod istragom bio je Magnitski i nekoliko (kasnije ubijenih) sitnih kriminalaca. Ipak, Putin je morao da radi prekovremeno i naporno kako bi svojevoljno ignorisao i poricao ono što je očigledno neporecivo.

Kongres SAD donio je zakon o stavljanju na crnu listu ljudi umiješanih u slučaj Magnitski – i Rusija je odgovorila obećavši odmazdu. Neki vide Putinovu odluku da usvoji zabranu na usvajanje ruske siročadi od strane građana SAD kao prvi korak u ovoj odmazdi.

Miroslavu Miškoviću jednom od najbogatijih srpskih biznismena, 2012. nije bila dobra godina. Čovjek koji posjeduje oko šest odsto srpske ekonomije, uhapšen je pod optužbama za prevaru. On i nekoliko njegovih saradnika, među kojima je i sin Marko su osumnjičeni da su prisvojili oko 39 miliona dolara tokom procesa privatizacije kompanija za izgradnju puteva u Srbiji.

Dok neko može misliti da su ova hapšenja ishod dobrog policijskog rada, stvarnost u Srbiji je takva da je Mišković finansirao bivšu srpsku koalicionu vladu Borisa Tadića. Tadićeva stranka je izgubila prošlogodišnje izbore i sada Srpska napredna stranka (SNS), koja predvodi vladajuću koaliciju, ispituje Miškovićevo poslovanje, uključujući i moguće veze sa raznim mutnim tipovima poput narko bosa Darka Šarića koji je prao novac preko srpskih tajkuna.

Islam Karimov, pohlepni diktator i predsjednika Uzbekistana, čuven je po korišćenju nasilja u gušenju protesta i ućutkivanju novinara.

Prošle godine dospio je u žižu javnosti zbog umiješanosti njegove starije ćerka Gulnara u veliki skandal podmićivanja zajedno sa švedskim telekomom TeliaSOnera. Vjeruje se da je izgradila veliku poslovnu imperiju koja uključuje najvećeg operatera mobilnih telefona u zemlji, noćne klubove i veliku fabriku cementa.

Darko Šarić , balkanski narko bos je uspio da umakne Interpolu 2010. pošto je dvije tone kokaina otkriveno blizu obale Urugvaja.

Prema srpskim vlastima, bio je vođa moćne balkanske krimanlne organizacije koja je godinama krijumčarila kokain iz Južne Amerike preko Balkana, Italije i Slovenije do Zapadne Evrope i zarađivala oko milijardu eura svake godine.

Većinu novca Šarić je prao investirajući u privatizaciju važnih hotela u Srbiji i kupovanju kompanija od ljudi koji su optuženi ili osuđeni za umiješanost u organizovani kriminal, uglavnom krijumčarenje cigareta. Dobio je 30 miliona eura kada je prodao srpsku vodeću distributersku kompaniju Štampa sistem njemačkom medijskom koncernu WAZZ.

Kompanije povezane sa Šarićevim klanom, o čemu je Monitor već pisao, obavljale su sumnjive transakcije preko Hipo alpe adria banke i Prve banke braće Đukanović koja je Šarića obilato kreditirala. Njegovi saradnici posjedovali su i vlasništvo u državnoj novini. Šarićev brat Duško osuđen je za pranje novca. Upravljao je pljevaljskim fudbalskim klubom Rudar.

Nema dokaza da je trgovina drogom, sa njim ili bez njega, umanjena.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo