Povežite se sa nama

OKO NAS

Daleko je renesansa

Objavljeno prije

na

Ni najstariji maslinari ne pamte takav rod. Mnogi se pitaju kuda će sa tolikim uljem. „Do sada je ubrano svega nešto više od polovine plodova. Sigurno je da će se ova godina još dugo spominjati kao rekordna. Vidjeti ovako bogat rod zaista je prekrasno”, kaže za Monitor Ulcinjanin Munib Abazović. „Ne da su masline rodile, nego su prerodile”, dodaje stari maslinar i vlasnik uljare u Kotoru Petar Čelanović. Prema riječima sekretara Udruženja maslinara u Baru Sadetina Peričića, dugotrajna suša i preveliko opterećenje stabla plodovima uticali su da je sadržaj ulja u plodu manji od uobičajenog, ali je zahvaljujući izuzetnom rodu prinos ulja, ipak, visok. Vlasnik ulcinjske uljare Braća Kolari Ruždo Kolari, kaže da maslina sorte žutica, koja dominira na našem prostoru, u normalnim godinama daje od 13 do 20, pa i 22 procenta ulja, ali sada ide uglavnom oko 14 procenata. No, i on tvrdi da je maslinka zdrava, nije bilo maslinove mušice, pa se na osnovu do sada prerađenog ploda može zaključiti da su skoro sva ulja veoma visokog kvaliteta, s manje od jedan odsto kiseline.

Tome su svakako doprinijeli i novi načini sakupljanja i prerade ploda. U našim maslinjacima sada se veoma često mogu vidjeti mreže koje ne dozvoljavaju da plod padne na zemlju i prikupi kiselinu, mnogo se više maslinke kupe sa grane, a proces prerade u nešto manje od 40 mlinova uglavnom kreće odmah nakon prikupljanja ploda. Kako ističe izvršna direktorka Maslinarskog društva Boka Vesna Đukić, oko 80 odsto prerađenog ploda ubrana je maslina. Zato su, za kratko vrijeme, maslinova ulja sa Crnogorskog primorja dostigla izuzetan kvalitet. Neki maslinari dobijaju prestižna priznanja ne samo na takmičenjima u našoj zemlji, već i u inostranstvu.

To, međutim, još dovoljno ne prate nadležna ministarstva u Vladi Crne Gore, iako se u svim dokumentima navodi da je maslinarstvo velika šansa za ovu zemlju, kao ni građani. Jer, i pored svih saznanja o ljekovitosti maslinovog ulja, koje je još Homer zvao „tekućim zlatom”, stanovnik Crne Gore u prosjeku troši tek pola litra godišnje! Ako se zna da se dosta ulja proda tokom sezone, onda je ovaj podatak još porazniji. U Grčkoj, na primjer, potrošnja iznosi oko 20 litara, dok se u EU troši prosječno pet litara maslinovog ulja po stanovniku.

U susjednoj Hrvatskoj potrošnja je četiri puta veća nego kod nas. Vlada u Zagrebu krenula je u veliku akciju podizanja novih maslenika, pa se godišnje u toj zemlji sadi više od pola miliona stabala, odnosno hiljadu hektara novih maslenika, dok se sve više obnavljaju i stabla na zapuštenim površinama. Za Crnu Goru nema preciznih podataka. Pretpostavlja se tek da je u posljednjih deset godina nabavljeno i zasađeno oko 50 hiljada sadnica i revitalizovano oko 25 hiljada stabala maslina. No, zbog enormne gradnje na primorju i divljanja urbanističke mafije, nekoliko hiljada stoljetnih maslina je uništeno.

Istovremeno, crnogorska Vlada predlaže da se donese novi zakon o maslinarstvu kojim se, na primjer, želi ukinuti stepen zaštite maslinade u Valdanosu. Taj najveći živi spomenik maslinarstva u ovoj zemlji, đe je prosječna starost stabla oko 800 godina, po dosadašnjim propisima uživao je, uz Staru maslinu u Baru i Velju maslinu u Budvi, poseban tretman. No, u stvarnosti ta maslinada sa 18 hiljada stabala, zarasla u makiju i žbunje, propada a ni ove godine rod nije prikupljen. U Udruženju maslinara Ulcinja procjenjuju da je izgubljena dobit od bar milion eura, što je za grad čiji budžet ove godine iznosi tek 4,4 miliona eura, prilično visoka cifra. U toj organizaciji se, ipak, nadaju da će se stvari popraviti do naredne berbe, jer je novi ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović prihvatio njihov zahtjev da jedna stručna komisija napravi analizu stanja maslina u uvali Valdanos i predloži mjere kako da se one revitalizuju.

Desetak odsto ovogodišnjeg roda maslina ostaće neobrano. Jer, u Crnoj Gori, iako se, na primjer samo u Ulcinju plaća 30 centi za prikupljeni kilogram, nema dovoljno ljudi koji bi masline kupili. S druge strane, ove je godine u Baru zabilježen i fenomen krađe, odnosno lomljenja najrodnijih grana maslina koje su se potom nosile nakupcima. Iako su predstavnici Udruženja maslinara ovaj zločin prijavili policiji, nijedan vandal nije uhvaćen.

Pred maslinarima je sada teži period. Treba pronaći kupce za proizvedeno ulje, te pristupiti pripremama za narednu sezonu.

,,Već poslije Nove godine trebalo bi da krenemo s prehranom masline za zimu da bi se dobio rod i u 2013. godini. U zemljama gdje se maslina dobro održava, ona, manje ili više, rađa svake godine”, kaže Peričić i ističe da kod nas to nije slučaj, jer se dio maslinjaka nalazi na teško pristupačnim područjima što otežava održavanje.

Stoga će se na pravu renesansu crnogorskog maslinarstva morati još malo sačekati. To će se desiti tek kada se naprave podrumi za ulje, obrazuju radnici u uljarama, pristupi navodnjavanju maslina i prije svega preduzmu neophodne mjere na uređenju tržišta maslinovog ulja.

Vrijeme je, konačno, da se prestane s prodajom ulja na crno i da se uspostavi tržište domaćeg maslinovog ulja. ,,Katastar maslina pokazao bi realno stanje u maslinarstvu Crne Gore, a strategija razvoja ili planirana proizvodnja od države omogućila bi ozbiljan napredak u obnovi i očuvanju jedne od naših najvećih tradicionalnih vrijednosti. Zato očekujemo da se maslinama i na ovom prostoru posveti ista ili bar slična pažnja koja se posvećuje u zemljama Mediterana”, kaže Đukićeva.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo