Povežite se sa nama

OKO NAS

PREDIZBORNI ULCINJ: Samo obećanja ne nedostaje

Objavljeno prije

na

Teško je nabrojati što su sve prethodnih sedam dana obećali građanima Ulcinja državni i lokalni funkcioneri: od izgradnje ribarske luke, preko čišćenja rijeke Bojane i kaldrmisanja ulica u Starom gradu, pa sve do početka izgradnje mreže za odvod atmosferskih i fekalnih voda. Svašta će se Ulcinjani još naslušati, jer je do održavanja izbora ostalo još 40 dana. Glavnina obećanja daje se, u pravilu, nekoliko dana pred odlazak na glasačke kutije.

Sezonu obećanja je još početkom godine otvorila lokalna vlast na čelu sa predsjednikom Opštine Nazifom Cunguom tokom njegove posjete Anamalskom području. Važna poruka stigla je prije nekoliko dana: Sekretarijat za komunalne poslove Opštine Ulcinj dobio je građevinsku dozvolu za projekat rješavanja pitanja otpadnih voda za četiri naselja od – Sekretarijata za urbanizam te iste Opštine. Kao da im je neko do sada branio da sami sebi izdaju dozvolu, i to za projekat vrijedan čak pet miliona eura, a za koji je sredstva obezbjedila Evropska banka za obnovu i razvoj.

Odlaganje realizacije ovog projekta tokom ove godine je jedan od ključnih razloga što je preambiciozno planiran opštinski budžet od 15,37 miliona eura realizovan tek oko 40 odsto!?

Višegodišnje kašnjenje u otpočinjanju procesa rješavanja otpadnih voda dovodi u pitanje realizaciju dogovora o izdavanju u dugoročni zakup zemljišta na početku Velike plaže moćnim kompanijama, jer je sa njihovim predstavnicima davno dogovoreno da do 2019. godine treba riješiti ekološk probleme u Port Mileni.

Iz Opštine su tek saopštili da su se sada stekli uslovi da se raspiše međunarodni tender za izbor najpovoljnijeg izvođača radova, te da bi realizacija projekta trebalo da traje 12 mjeseci.

,,Ova vlast nije uspjela za dvije godine da potroši 25 miliona obezbijeđenih sredstava. Nemamo još uvijek ni jedan cent u ulaganja u rješavanje problema otpadnih voda ovog grada, koji je ključni uslov za razvoj turizma”, kaže Skender Elezagić, iz SDP.

U davanju obećanja ne želi da zaostane ni Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom. Oni saopštavaju da ,,ukupna vrijednost planiranih ulaganja u investicione projekte koji će biti realizovani u naredna dva mjeseca iznosi oko 450.000 eura”!?

Ono na što se godinama čekalo da se uradi (navoz za izvlačenje čamaca na Maloj plaži, revitalizacije Borove šume, ograđivanja dina na Velikoj plaži, tekuće održavanje desnog ušća rijeke Bojane…) biće, eto, završeno za manje od 60 dana. Hvala izborima. Interesantno, u ovom se nizu ne pominje dugo očekivani projekat izgradnje trim staze od hotela Albatros do Rta Đerane.

I Vladini zvaničnici su se razmilili po Ulcinju. Vicepremijer i ministar poljoprivrede Milutin Simović kazao je da je planirana izgradnja – ribarske luke. ,,Ona je važna za podsticaj razvoja sektora ribarstva. Dogovorili smo da se radi projekat za 40 vezova, sa potrebnom obalnom infrastruturom mjesta prvog iskrcaja. Ministarstvo poljoprivrede je napravilo pretpostavke da se projekat realizuje u saradnji sa Turskom agencijom TIKA. Ukoliko bude potrebe, dio sredstava može se obezbijediti i kroz projekat MIDAS koji se realizuje sa Svjetskom bankom, u kome je značajan dio sredstava namijenjen ribastvu”, kazao je Simović dodajući da je procijenjena vrijednosti projekta oko pola miliona eura.

Ribari su se, naravno, obradovali obećanju, ali očekuju poteze. Grad slavnih pomoraca i gusara, nema luku ni adekvatnu lučicu gdje bi oni mogli vezivati svoje barke i plovila u slučaju nevremena. Izgradnja marine u Limanu, na Bojani ili u Port Mileni, ostala je u planovima.

Ulcinj nema međunarodni granični prijelaz na moru, kako oni koji dolaze iz pravca Otranta, ne bi morali prvo da idu do Bara kako bi se registrovali, već da to mogu i ovdje da urade. Taj prijedlog je prije dvije godine upućen Vladi iz Opštine Ulcinj. Navodilo se da bi granični prijelaz mogao u početku biti sezonskog karaktera, kao u Budvi, te da su neki vlasnici brodova u Ulcinju zainteresovani da ljeti održavaju brodsku liniju od Ulcinja do Drača. Odgovora nije bilo. Možda neko obećanje pristigne do 4. februara.

Simović nije obećao povratak oduzetih maslinjaka u Valdanosu vlasnicima, iako je to redovno činio kada je tim prostorom gazdovala nekadašnja Vojska Jugoslavije, kasnije Vojska SICG. Povratak imovine, te povreda prava na rad i prava iz radnog odnosa, bile su ključne primjedbe Ulcinjana koje su saopštili zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Šućku Bakoviću, koji je početkom sedmice u okviru održavanja „Dana Zaštitnika”, boravio u toj opštini.

Iz NVO Zeleni korak su kazali da bi najprimjerenije obećanje bilo da će se nova vlast u Ulcinju založiti da se opština temeljno očisti od nelegalnih deponija, smeća i posebno plastike. ,,Na dragulju kakav je, na primjer, Velika plaža često možemo vidjeti uznemirujuće prizore. Moramo smanjiti korišćenje plastike i svakog vrsta otpada, odnosno povećati svijest i naših mještana i turista o važnosti zaštite naše predivne okoline”, poručuju ekološke organizacije.

Da sve ovih dana u Ulcinju ne ostaje samo na obećanjima i da ima ponešto i konkretno, pokazuju sljedeća dva slučaja. Koalicioni partneri Cunguove Nove demokratske snage Force, Demokratska partija socijalista i Demokratska partija Fatmira Đeke, odbili su da se na dnevni red Skupštine opštine nađe budžet za narednu godinu. Ako se zna da je taj akt prošao javnu raspravu, onda je to značilo iskazivanje nepovjerenja prema trenutnoj izvršnoj vlasti u lokalnoj upravi.

DPS je takođe saopštio da toj stranci pripada funkcija glavnog gradskog arhitekte, koja je uvedena nakon usvajanja novog Zakona o planiranju i uređenju prostora. Ona posebno dobija na značaju sa početkom procesa legalizacije nelegalno podignutih objekata, kojih u ulcinjskoj opštini ima preko šest hiljada.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo