Povežite se sa nama

OKO NAS

Milioni za žrtve, a krivaca nema

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

Prošlonedjeljnom oslobađajućom presudom u slučaju deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica nastavljena je 20-godišnja sudska praksa u kojoj nema pravosnažnih osuđujućih presuda za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. Jedini znak svojevrsnog priznanja odgovornosti je činjenica da su pojedine žrtve i članovi njihovih porodica, sudskim poravnanjima ili presudama obeštećeni.

Vlada Crne Gore je 2008. potpisala sudsko poravnanje sa žrtvama deportacije.

Advokatska kancelarija Prelević je kao punomoćnik žrtava deportacije protiv Crne Gore podnijela ukupno 51 tužbu za nadoknadu štete. Do sada je okončano 48 postupaka za 247 tužilaca. Isplaćena im je ukupna šteta od 4.670.000 eura.

Iz Advokatske kancelarije Prelević za Monitor kažu da je ustaljena praksa naknade štete, i to: za roditelje i supruge žrtava 25.000, za djecu žrtava 30.000, za braću i sestre žrtava 10.000 eura, a za preživjele po 10.000 eura za mjesec proveden u zarobljeništvu.

Sudski postupci se vode po još tri tužbe, a ukupni tužbeni zahtjev iznosi 598.000 eura.

No, nakon poravnanja i sudskih postupaka za nadoknadu štete u slučaju deportacija država je posredstvom pravosuđa počela da primjenjuje drugačiju praksu – da ne isplaćuje odštetu dok se ne završi krivični postupak.

Advokat Zdravko Begović zastupa oko 120 osoba koje su bile zarobljenici u logoru Morinj. Do sada je pravosudno okončano pet slučajeva. Sud im je dodijelio od 25.000 do 30.000 eura, u prosjeku su bili zatočeni od tri do četiri mjeseca u Morinju.

U ostalim procesima Osnovni sud donio je rješenje da se odluka sačeka do okončanja krivičnog postupka pred Višim sudom.

,,Iscrpili smo sva pravna sredstva i čekamo okončanje krivičnog postupka. Apsurdna je i kontradiktorna situacija: imamo slučaj da su poravnanjem članovi porodica žrtava dobili odštetu i bez početka krivičnog postupka, a u slučaju Morinj čekamo završetak krivičnog postupka”, kaže za Monitor Begović.

I za slučaj Kaluđerski laz, gdje su ubijena 22 civila, vode se parnični postupci za nadoknadu štete. Drugostepeni sud je dosuđivao novčane iznose, a Viši sud ih ukidao. Razlog opet isti – u toku je krivični postupak pred bjelopoljskim Višim sudom.

Advokat Velija Murić smatra da je time ,,na pravdu i pravičnost spuštena svojevrsna rampa”.

O dvostrukim aršinima govore ovi slučajevi. Za zločin koji su u aprilu 1999. počinili pripadnici vojske na mostu u Kaluđerskom Lazu, kada je ubijeno šest, a teško ranjena tri civila, uslijedila je pravnosnažna presuda početkom 2011. Tada sudski postupak nije prekidan, iako je bilo u toku krivično suđenje za ratni zločin.

Tada je, u istoj koloni, teško ranjena Hatmone Bajraktari, ali je njen slučaj prema stavu Vrhovnog suda, rješenjem iz januara ove godine, prekinut sa mogućnošću da se nastavi tek kada krivična presuda bude pravosnažna.

,,Isti događaj, isto pravosuđe, pravda drugačija a ishod kome je nametnuto čekanje, kao što smo se već uvjerili iz serije sličnih, veoma neizvjestan. Razuman odgovor na sve to, ovovremensko turbulentno pravosuđe a ni borci za pravdu ne mogu dati. Jedno je sasvim sigurno – ili je „Justiciji” neko veoma moćan skinuo povez sa očiju ili je ona zapala u tešku crnogorsku nemilost”, kaže za Monitor Murić.

Advokat Sava Popović, koji zastupa više oštećenih u slučaju Bukovica, kaže da mu nije poznata nijedna pravosnažna presuda za reparaciju za ovaj ratni zločin. Zbog povrede ljudskih prava on je više tužbi vezanih za Bukovicu uputio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

,,Parnični postupak nije vezan za krivični, čak ni u slučaju oslobađajućih presuda u krivičnom postupku”, kaže Popović. On smatra da je u slučaju deportacija, kao i u slučaju generala Gotovine pred Haškim tribunalom, utvrđeno da pojedinci nijesu odgovorni, nego je odgovorna država.

Kao karakterističan navodi primjer 90-godišnjeg stanovnika Bukovice Šabana Rizvanovića i njegove žene Arife kojima je zbog torture bilo dosuđeno po 10.000 eura odštete. Proces je prekinut, jer je vezan za krivični postupak u slučaju Bukovica.

Obavezu da žrtvama nadoknadi štetu državi jasno propisuje i Deklaracija Ujedinih nacija o osnovnim pravima žrtava krivičnih djela i zloupotreba vlasti iz 1985. U njoj se navodi da ,,lice ima status žrtve bez obzira na to da li je učinilac identifikovan, uhvaćen, optužen ili osuđen…”, te ,,da žrtva treba da dobije nadoknadu štete kada je do kršenja nacionalnog krivičnog zakonodavstva došlo od strane državnih službenika ili drugih lica u službi ili sa kvazi-službenim ovlašćenjima”.

Advokat Dragan Prelević za Monitor kaže da država odgovara za štetu koju prouzrokuju njeni organi u vršenju svojih ovlašćenja u skladu sa članom 166 ZOO, te da se odgovornost države u ovom slučaju zasniva na principu objektivne odgovornosti.

,,Potpuno je ispravno da žrtve budu obeštećene ne čekajući rezultate krivičnih postupaka, koji pod određenim okolnostima uopšte i ne moraju da budu sprovedeni. Utvrđivanje krivične odgovornosti je inače mnogo složeniji postupak koji podrazumijeva otkrivanje počinilaca, prikupljanje validnih dokaza i adekvatno optuženje od strane tužilaštva, a zatim pravičan i kompetentan sudski postupak. Nažalost, u krivičnom postupku koji se ovim povodom vodi rad oba ova pravosudna organa je od početka pod ozbiljnim znakom pitanja”, kaže Prelević.

Advokat Murić smatra da je kruto procesno vezivanje tužbi i suđenja za naknadu štete i njihov ishod i uslovljavanje krajnje neizvjesnim ishodom krivičnog suđenja za ratni zločin klasična opstrukcija pravde.

,,Isto tako, ‘filigranskim’ nalozima nižestepenim sudovima da se teror i nasilje odvoje od nasilja usmjerenog prema državnom uređenju, sa najviše sudske instance projektovana je očigledna namjera da se umjesto pravnog razrješenja, istina, pravo i pravda zarobe sudskom odlukom”, kaže Murić.

Nedavno je Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo za Radio Slobodnu Evropu izjavila da su u regionu zbunjeni ponašanjem državnih organa Crne Gore koji prvo dodijele novčanu reparaciju porodicama žrtava, a onda te iste porodice ponize u krivičnim postupcima.

Sva je prilika da pravosuđe ima direktivu da proizvodi zabunu.

VELIJA MURIĆ, PREDSJEDNIK CRNOGORSKOG KOMITETA PRAVNIKA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA
Deklarativno suočavanje s prošlošću

– Društveni ambijent u kome bi kroz pravnu legislativu, naučne i obrazovne procese bilo moguće prepoznati zločine, zločince i žrtve, temeljni je osnov za suočavanje sa prošlošću. Pravno uređeni proces lustracije, kroz koji bi se stekli uslovi faktičke distance sa strukturama i pojedincima za koje se može vezivati sve ono što bi bio cilj lustracije, bio bi garant djelotvornog suočavanja sa prošlošću.

Nezavisno i objektivno pravosuđe, koje podrazumijeva pročišćenje i odabir kadrova sposobnih da ponesu odgovornost onoga čime se bave, samo je jedan od uslova. Konačno, samo istinskim i stručnim htijenjem, kvalitetnim istraživanjem i dokumentovanim istragama, mogu se očekivati pravedne sudske odluke o nečijoj nevinosti ili krivici.

Kako od svega ovoga još puno čega nema, ne iznenađuju me kontinuirane oslobađajuće presude za zločine koji su se zaista događali. Takve presude prije liče na „aboliciju” onih veoma jakih struktura i pojedinaca, kojima je i te kako potreban svaki otklon prema onome što može zasjenčiti njihove prošlosti. Zbog toga suočavanje sa prošlošću za sada doživljavam više kao deklarativnu, a manje kao suštinsku namjeru o djelotvornom procesu.

Predrag NIKOLIĆ

p style=

Komentari

OKO NAS

STARI I PODRŠKA DRŽAVE: Dostojanstveniji život na čekanju  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najstariji građani Crne Gore trenutno su bez usluga gerontodomaćica.  Krajem godine završen je projekat „Pomoć u kući odraslom i starom licu sa invaliditetom”  koji je ralizovao Crveni krst (CK). Sada se čeka da resorno ministarstvo nađe model za nastavak funkcionisanja tog servisa

 

Projekat pomoći u kući starijim ljudima trenutno ne funkcioniše, a od nadležnih se očekuje da donesu odluku o nastavku rada gerontodomaćica u staračkim i, uglavnom, samačkim domaćinstvima. Te usluge minule godine koristilo je 1.132 lica u opštinama Bijelo Polje, Danilovgrad, Nikšić, Plužine, Pljevlja, Žabljak, Kolašin, Mojkovac, Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje, Rožaje i Cetinje. Projekat je finansiralo Ministarstvo rada i socijalnog staranja u iznosu od 294.300 eura, dok je doprinos Crvenog krsta (CK) Crne Gore bio oko 81.000 eura. U 15 opština, tokom 10 mjeseci, radilo je 118 gerontodomaćica.

„Crveni krst je u redovnoj komunikaciji sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja oko nastavka projekta i vjerujemo da se i tokom sljedeće godine nastavlja realizacija usluge pomoć u kući. Sve to prepoznajući potrebu starijih osoba za oblike podrške u redovnim okolnostima, a posebno u periodu pandemije kada su posjete i riječi gerontodomaćica za dosta korsinika bile jedina utjeha i ohrabrenje“, kazali su za Monitor u toj organizaciji.

Podsjećaju da je cilj usluga gerontodomaćica pružanje podrške starijim osobama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i omogućavanje da što duže borave u svom prirodnom okruženju. Takođe i da se obezbijedi „očuvano dostojanstvo i zadovoljavajući kvalitet života“. Gerontodomaćice pružaju usluge nabavke hrane, pomoć pri pripremi obroka i hranjenju, pomoć pri kretanju; pomoć pri održavanju lične higijene i higijene prostora. Takođe bi trebalo da starim ljudima pomognu pri nabavci štampe i knjiga i plaćanju računa.

Dio tih aktivnosti, ipak, posljednjih mjeseci, zbog epidemiološke situacije,  prošle godine nije bilo moguće ostvariti, pa je i pomoć bila redukovana.

„Trajanje posjeta je bilo skraćeno, a gerontodomaćice su se prioritetno bavile čišćenjem površina koje se najčešće koriste i pripremom obroka. Za sve druge korisnike svakodnevna komunikacija sa gerontodomaćicama obavljala se putem telefona, kako bi se pratilo njihovo stanje i potrebe. U tom  periodu pomoć se, prije svega, odnosila na obavljanje svih poslova van doma korisnika,“ objašnjavaju iz CK.

Kolašinka Danica Dubljević godinama koristi usluge gerontodomaćica. Lošeg je zdravlja, sa izuzetno oslabljenim vidom, živi u privremenom smještaju od niske penzije i nakande za tuđu njegu i pomoć. Život bez pomoći gerontodomaćica, tvrdi, bio bi joj nepodnošljiv. Kaže da nije jedina i da zna bar još 10 svojih vršnjaka i vršnjakinja koji „ne mogu da žive bez pomoći“.

„Sa nestrpljenjem čekam da saznam hoće li biti nastavljen dolazak žena koje nam pomažu, hoće li ih država plaćati više. Neprocjenjiva mi je bila njihova pomoć. Teško je pretpostaviti koliko znači čak i razgovor sa ženom koja je meni pomagala. Uradila je sve što sam zamolila, ostajala nekad i duže nego što joj je obaveza. To su bili sati, imam utisak da mi stari nijesmo zaboravljeni i da država brine o tome kakav nam je žiivot. Moglo bi, znam, i više i bolje, ali i taj sat ili dva dnevno je razlog za zadovoljstvo,“ kaže naša sagovornica.

Prema nezvaničnim informacijama iz nekoliko opštinskih organizacija CK,  projekt angažovanja gerontodomaćica biće nastavljen, a uz obavezu korisnika da plaćaju određenu participaciju. Visina participacije zavisiće od iznosa penzije korisnika i udaljenosti mjesta stanovanja. Navodno, korisnici koji se odluče za taj vid njege, izdvojiće od tri do 15 eura mjesečno.

Istraživanje koje je prije par godina radio Evropski pokret za potrebe studije o položaju starih lica, pokazalo je da briga o pripadnicima „trežeg doba“ nije među prioritetima društva i države. Takođe, i da postojeći servisi usluga nijesu dovoljni za kvalitetan i dostojanstven život najstarijih u Crnoj Gori.

Čak 41,9 odsto ispitanika kazalo je da su stari  marginalizovani, a 27,7 odsto njih misli da postoji tek minimum uslova za dostojanstven život starih. Više od četvrtine ispitanika imalo je stav da je situacija nezadovoljavajuća kad je riječ o ostvarivanju  prava na zbrinajvanje i smještaj starih u ustanovu.

Na pitanje kako ocjenjuju mogućnost ostvarivanja prava na brigu i zdravstvenu njegu starih, 32,2 odsto ispitanika je odgovorilo da je nedovoljno, a približno je isti broj onih koji smatraju da je minimum zadovoljen.

„Naše institucije sve manje vode brigu o tome kako će realizovati određena sistemska rješenja o unapređivanju položaja starih ljudi.  Izvještaji o sprovođenju aktivnih planova fokusirani su isključivo na podatke o radu domova za stare i očigledno je da se cijeli set institucija krije iza tih podataka predstavljajući ih kao svoj vrhunski učinak“, ocijenjeno je sa okruglog stola Kako do unapređenja položaja starih lica u Crnoj Gori, na kojem je i prezentovano istraživanje.

Zaključci su bili i da je broj domova za stare nedovoljan, a efikasnost smještaja u njima upitna.  Sa okruglog stola je i poručeno da „stari ljudi nisu teret, već resurs o kojem moramo da vodimo računa“.

Nacionalno istraživanje na istu temu, koje je sproveo CK i mreža DIGNITAS, 2019. godine,  pokazalo da postoji veliki jaz kod starijih osoba koje žive u ruralnom području i onih koje žive u gradu. Razlike se ogledaju, prije svega, u njihovim potrebama.

Ispitanici su istakli kako im najviše nedostaju  usluge  i servisi podrške, a najviše im smeta samoća. Pored toga kao svoje najveće probleme označili su  bolesti i finansije.

Aktuelna državna Strategija razvoja socijalne zaštite starijih, trebalo bi da upravo riješi neki od tih problema. Kako je definisano dokumentom, ciljevi su unapređivanje socijalne odgovornosti i podsticanje  socijalne inkluzije, povećanje kvaliteta života i korišćenje kapaciteta starijih za samostalan život. Takođe u poboljšanje sistema kvaliteta usluga.

Trebalo bi, precizirano je u Strategiji,  Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti predvidjeti obavezu lokalnih samouprava da obezbjeđuju sredstva za održivo finansiranje servisa za starije.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HOĆE LI VLADA ISPUNITI OBEĆANJE DA ĆE IZGRADNJA MHE U SELU VINICKA BITI STOPIRANA: Mještani još strahuju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović ističe da su strpljivo čekali da se formira nova vlada i da sada, kada je to urađeno, traže što hitniji odgovor da li Vlada planira da stavi van snage odluku o dodjeli koncesija

 

Mještani sela Vinicka kod Berana, zbog mnogobrojnih sukoba sa tajkunima i policijom,  još sa sumnjama gledaju na obećanja da će nova Vlada raskinuti ugovore o koncesijama i zabraniti izgradnju malih elektrana.

Zbog toga su oni ovih dana tražili da im iz Vlade Crne Gore hitno odgovore da li je planirano donošenje odluke o poništenju rješenja o davanja koncesije na dijelu vodotoka Vinicka rijeka beranskom privrednim društvom Rudi Enerdži za izgradnju male hidroelektrane. Mještani tvrde da su nezvanično saznali da je prethodni sastav Vlade, uviđajući da su zahtjevi mještana Vinicke opravdani, pripremio takvu odluku.

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović ističe da su strpljivo čekali da se formira nova vlada i da sada, kada je to urađeno, traže što hitniji odgovor da li Vlada planira da stavi van snage odluku o dodjeli koncesija za izgradnju elektrane na Vinickoj rijeci.

„Pije parlamentarnih izbora nezvanično smo obaviješteni da je dokumentacija pripremljena i da se čeka prva sjednica Vlade na kojoj će se ta odluka zvanično potvrditi. Zato insistiramo da nam iz Vlade kažu da li su, poslije svega, spremni da udovolje našim zahtjevima kojim godinama tražimo da se Vinicka rijeka zaštiti od bilo kakve devastacije” – kaže Lainović.

Prema njegovim riječima, mještani Vinicke ne žele više da žive u neizvjesnosti oko ovog za njih životnog pitanja.

On je podsjetio da su mještani do sada održali brojne proteste i jasno stavili do znanja da će svim sredstvima suprotstaviti izgradnji male hidroelektrane na Vinickoj rijeci.

„Prije tri godine mještani su ustali i jasno kazali stop nasilju. Poručili su još tada da će životima braniti Vinicku rijeku. To su, uostalom, i dokazivali kad su stajali ispred kordona policije. Siguran sam da od tog nauma nikad neće odustati, jer svi treba dobro da znaju da je Vinicka rijeka izvor našeg života oko koga smo se vjekovima okupljali” – poručio je Lainović.

Mještani su ponovili da bi remećenje korita Vinicke rijeke bila pogubna stvar.

„Izgradnja hidroelektrane na Vinickoj rijeci ugrozila bi seoski vodovod, zatim seoske jazove koje koristimo za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, kao i vodopojila za napajanje stoke. Zna se da se brojni Vinićani bave poljoprivrednom proizvodnjom i to za njih predstavlja jedini izvor egzistencije. Oni svoje proizvode plasiraju širom crnogorskog tržišta. Dobre prinose ostvaruju zahvaljujući Vinickoj rijeci, koju koriste za navodnjavanje. Ukoliko bi neko cijevima kanalisao ovu rijeku, kako je to planirano, onda bi proizvodnja bila ugašena, jer ovdje nema roda ukoliko izostane navodnjavanje. Sve to govori da su naši zahtjevi potpuno opravdani” – ističe predsjednik ove beranske mjesne zajednice.

Profesor Jovan Mališić jednostavno i slikovito objašnjava kako je Vinicka rijeka svoje korito pravila milionima godina.

„Oni bi htjeli da je sada stave u cijevi i da to korito promijene preko noći. Mi to nećemo dozvoliti“ – kaže Mališić.

Stanovnik sela Vinicka Slobo Zečević, preko čijeg imanja je, kako tvrdi, nezakonito ucrtan put kaže da „boljeg vremena ko obraza nema dolazilo nije“.

Iz  Sportskog ribolovnog društva Lim iz ovog grada, koje je ranije podržalo mještane sela Vinicka u naporima da se izbore pritiv gradnje male eletrane na takozvanoj Ševarinskoj rijeci, podsjećaju da je Evropska unija naložila da Crna Gora do 2020. godine dvadeset odsto struje proizvodi iz obnovljivih izvora energije, kao što su biomasa, vjetar, sunce, morske struje, ali da se do sada taj postupak svodi samo na izgradnju malih hidroelektarna.

Prema njihovim riječima ovakav sistem malih derivacionih hidroelektrana veoma je štetan po životnu sredinu, živi svijet u rijekama, i što je najvažnije za život i opstanak stanovništva u naseljima kroz koje su tekli uzurpirani vodotoci.

„Uništava se dno rijeka koje kopanjem postaje porozno. Odnosno mrtva zona za živi svijet, a u toku povećanih voda dolazi do šteta na okolnom poljoprivrednom zemljištu usljed nestabilnog i poremećenog korita. Tokom ljeta se često sva voda usmjeri u derivacione cjevovode da bi imali što više vode za pokretanje turbine, veću proizvodnju električne energije, a time i profit” – kažu u SRD Lim.

Oni tvrde da bi količina električne energije koja bi se dobijala iz  postrojenja u Vinickoj  bila neznatna u odnosu na štetu koju nanose.

„Već sada imamo dovoljno primjera na sjeveru Crne Gore koji to potvrđuju. A kada je počinjala izghradnja hidrocentrala, investitori su obećali da će brojna sela na tim područjima živjeti u blagostanju. Danas možemo vidjeti da se iz malih hidrolektrana napravljenih u njihovim selima izvlače milioni eura prihoda, selo trpi štetu, životna sredina i rijeka su totalno degradirani i neprepoznatljivi” – upozoravaju sportski ribolovci.

Prema njihovim riječima interesne grupe i pojedinci ostvaruju ogromnu materijalnu korist, nanoseći veliku ekološku štetu u zaštićenim prirodnim područjima, a sve to plaćaju siromašni građani kroz račune za utrošenu električnu energiju.

U slučaju sela Vinicka, gradnju planira preduzeće Rudi enerdži. Ta beranska firma je počela najprije sa pržionicom kafe, zatim prešla na trgovinu brašnom, pa su ušli u građevinske poslove, odnosno izgradnju velikih stambenih objekata u Beranama, da bi sada pokušali da se bave i proizvodnjom energije.

Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović navodi da se ubuduće mora čuti sud lokalnog stanovništva prije nego što se donesu odluke o korišćenju prirodnih dobra i da je to jedini put koji vodi ka razumnim rješenjima.

„Da se kojim slučajem narod pitao, nikad se ne bi donijela odluka o izgradnji elektrane na Vinickoj rijeci. Na to ukazuje i anketa koju smo sproveli prije dvije godine kad su skoro svi žitelji Vinicke kazali da su protiv izgradnje ovog postrojenja. To znači da narod mora da se pita prije nego se krene sa iskorišćavanjem naših zajedničkih dobara, jer narod najbolje zna šta je ispravno i šta je zajednički interes” – kaže Lainović

Najviše malih elektrana izgrađeno je upravo na području beranske opštine. Uništene su planinske rijeke u selima Šekular i Lubnice. Devastirana priroda. Napravljen ekocid. Milioni eura izvlače se iz tih poslova, bez ikave koristi za lokalno stanovništvo.

Pobune na sjeveru krenule su upravo iz Berana. Iz Berana se sada i postavljaju pitanja novoj Vladi šta je sa obećanjima koja su data na startu, da će svi štetni ugovori biti raskinuti i da će se zabraniti dalja gradnja malih elektrana. Poruku da se zaustave tajkuni uputili su nedavno mještani sela Kaludra, a sada im se pridružuju stanovnici Vinicke.

                                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITI MUZIČAR U CRNOJ GORI TOKOM PANDEMIJE COVID19: Niko nas ne čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je mnogima koji su od početka pandemije virusa COVID19 izgubili poslove, obezbijedila pomoć u nekom obliku. Muzičari u Crnoj Gori gotovo godinu dana ne rade i nemaju nikakvih primanja. Čekaju na rješenje. I preživljavaju

 

Od početka pandemije virusa COVID19 u Crnoj Gori, u martu prošle godine, mnogi građani izgubili su poslove. Nekima je država naposljetku obezbijedila pomoć u vidu subvencija, a nekima omogućila rad u kontrolisanim uslovima. Muzičari, na rubu egzistencije, rješenje još čekaju.

Gotovo godinu dana nemaju nikakvih primanja. Preživljavaju. Tokom nepuna tri mjeseca, maja, avgusta i septembra, tek je nekolicina, među hiljadama onih koji rade u Crnoj Gori, dobila priliku da se vrati nastupima. Razlog za to su, između ostalog, i posljedice koje su mjere nekadašnjeg Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) ostavile na budžete ugostitelja, od kojih većina muzičara direktno zavisi.

Ove nedjelje, u parku preko puta zgrade Skupštine Crne Gore u Podgorici je održan performans (svirka na otvorenom) Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore. Cilj članova Udruženja, koje još čeka na zvaničnu registraciju, je da skrenu pažnju na tešku situaciju u kojoj se nalaze: „Umjesto protesta, odlučili smo da sviramo i pjevamo, poštujući epidemiološke mjere. Imamo porodice i troškove, ali ne i prihode. Većina nas oslonjena je samo na sebe. Tražimo da nam se obezbjedi minimum i da se nađu načini da mi, kao dio kulture društva, preživimo”.

Od institucija zahtijevaju da im se omogući da nastupaju par sati tokom dana, da emiteri forsiraju domaće autore, ali i da ih primi novi ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kako bi se zajednički došlo do izlaza.

,,Nekadašnje mjere su, u jednom trenutku, dozvoljavale makar neki model rada muzičarima. ni on nije bio ni prihvatljiv, ni human. Sada nemamo ni to. Prepušteni smo pozajmicama, zaduživanjima, kreditima ili parazitiramo na račun porodice. I mi moramo da plaćamo račune. Brzo je zaboravljeno da su muzičari bili prvi koji su podržali online kampanju #OstaniDoma i pozivali građane na poštovanje epidemioloških mjera“, kaže za Monitor cetinjski muzičar Luka Radović.

On napominje da od nove vlasti očekuje da muzičare ne marginalizuje i da ne idealizuje njihovo finansijsko stanje koje ni u normalnim okolnostima nije onakvo kakvim ga ljudi u Crnoj Gori doživljavaju. „Tražimo samo da nam se omogući da radimo. Ne govorim o masovnim koncertima ili okupljanjima, već o radu u skladu sa mjerama, onako kako je to propisano za restorane, barove, kafiće i hotele“, objašnjava Radović.

Frontmen grupe Crveno i crno Mihailo Miha Radonjić za Monitor ističe da prilikom kreiranja epidemioloških mjera potrebe muzičara nisu uzete u obzir. ,,Uz puno uvažavanje činjenice da je pozicija NKT-a, a sada Komisije za borbu protiv korona virusa, jedna od najkomplikovanijih i najodgovornijih u ovoj situaciji, mjere su drastično uticale na našu profesiju. Ranije smo bili kolateralna šteta opštih i mjera usmjerenih na druge, a sada nam je novim doslovno zabranjen rad. Istovremeno, sve druge mjere popuštaju zbog zimske turističke sezone – kao da muzičari nisu integralni dio turističke ponude i imidža Crne Gore. Maksimalno se prilagođavamo situaciji, i visinom honorara, i na sve druge načine, ali nam veliki problem predstavlja to što su nas do sada uvijek nove mjere stopirale čim bismo došli u priliku da malo radimo“, navodi Radonjić.

Muzičarka Tina Džankić smatra da ni prethodna, a ni sadašnja vlast nisu pokazale da razmišljaju o tom esnafu: „Većina misli da imamo tajne račune u švajcarskim bankama, pa da nam ova situacija lako pada. Da li mislite da bismo se žalili da nam je tako dobro? Kultura je u ovoj državi satjerana u ćošak i sada smo prinuđeni da performansima skrenemo pažnju i budemo vidljivi javnosti i donosiocima odluka, koje smo mi, građani, izabrali“.

Džankić objašnjava da se mali broj muzičara u Crnoj Gori mogao osloniti na državne subvencije, jer tek nekolicina ima status samostalnog umjetnika, koji to dozvoljava. ,,Takvih ima ukupno 47. Stotine ili, bolje rečeno, hiljade nas, nemaju nikakvih primanja posljednjih 11 mjeseci. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Ne očekujemo pomoć, želimo samo da radimo, baš kao što rade prodavnice, fitnes centri, pijace i druga mjesta na kojima nema nikakve distance. U okviru Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore, radimo na ostvarivanju naših prava, a tu će i država biti partner, kroz usvajanje zakona. To će biti njihova najveća podrška“, kaze ona za Monitor.

Radonjić vjeruje da će se vrlo brzo ući u konstruktivan dijalog sa nadležnima. ,,Status muzičara u Crnoj Gori nije definisan na zadovoljavajući način. Krivica je u državi, ali, priznaćemo, dosta toga je i do muzičara. Tokom proteklih deset dana napravljen je svojevrstan eksperiment koji je pokazao da se broj novooboljelih nije promijenio iako mi, kao „najveći krivci za prenošenje zaraze“, nismo radili. Nadamo se da će nadležni uvidjeti tu činjenicu i promijeniti odluku koja muzičare diskriminiše“.

Tina Džankić napominje da su pitanje i status Udruženja mogli da budu davno riješeni, što bi sada umnogome olakšalo stvari. ,,Muzičar može da se registruje ili pri Ministarstvu kulture (u okviru statusa samostalnog umjetnika, a to ne mogu svi ni da dobiju,) ili kao preduzetnik, pod posebnom šifrom. Takvi uslovi ne odgovaraju svima, jer sa njima dolaze i veliki nameti, a penzija na kraju ne pokriva ni osnovne potrebe. Zato je naš cilj da uz pomoć Udruženja prionemo na rješavanje problema“.

Reakcija dijela javnosti na društvenim mrežama na performans ispred zgrade Skupštine ne uliva nadu. Kritika – „gdje ste bili do sad“ i podsmijesi koje su pojedini u komentarima upućivali okupljenima, pokazuju da o solidarnosti imamo još mnogo da učimo.

Iz nove Vlade Crne Gore ovim povodom još uvijek se niko nije oglasio. Ta tišina odjekuje.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo