Povežite se sa nama

OKO NAS

Milioni za žrtve, a krivaca nema

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljnom oslobađajućom presudom u slučaju deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica nastavljena je 20-godišnja sudska praksa u kojoj nema pravosnažnih osuđujućih presuda za ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. Jedini znak svojevrsnog priznanja odgovornosti je činjenica da su pojedine žrtve i članovi njihovih porodica, sudskim poravnanjima ili presudama obeštećeni.

Vlada Crne Gore je 2008. potpisala sudsko poravnanje sa žrtvama deportacije.

Advokatska kancelarija Prelević je kao punomoćnik žrtava deportacije protiv Crne Gore podnijela ukupno 51 tužbu za nadoknadu štete. Do sada je okončano 48 postupaka za 247 tužilaca. Isplaćena im je ukupna šteta od 4.670.000 eura.

Iz Advokatske kancelarije Prelević za Monitor kažu da je ustaljena praksa naknade štete, i to: za roditelje i supruge žrtava 25.000, za djecu žrtava 30.000, za braću i sestre žrtava 10.000 eura, a za preživjele po 10.000 eura za mjesec proveden u zarobljeništvu.

Sudski postupci se vode po još tri tužbe, a ukupni tužbeni zahtjev iznosi 598.000 eura.

No, nakon poravnanja i sudskih postupaka za nadoknadu štete u slučaju deportacija država je posredstvom pravosuđa počela da primjenjuje drugačiju praksu – da ne isplaćuje odštetu dok se ne završi krivični postupak.

Advokat Zdravko Begović zastupa oko 120 osoba koje su bile zarobljenici u logoru Morinj. Do sada je pravosudno okončano pet slučajeva. Sud im je dodijelio od 25.000 do 30.000 eura, u prosjeku su bili zatočeni od tri do četiri mjeseca u Morinju.

U ostalim procesima Osnovni sud donio je rješenje da se odluka sačeka do okončanja krivičnog postupka pred Višim sudom.

,,Iscrpili smo sva pravna sredstva i čekamo okončanje krivičnog postupka. Apsurdna je i kontradiktorna situacija: imamo slučaj da su poravnanjem članovi porodica žrtava dobili odštetu i bez početka krivičnog postupka, a u slučaju Morinj čekamo završetak krivičnog postupka”, kaže za Monitor Begović.

I za slučaj Kaluđerski laz, gdje su ubijena 22 civila, vode se parnični postupci za nadoknadu štete. Drugostepeni sud je dosuđivao novčane iznose, a Viši sud ih ukidao. Razlog opet isti – u toku je krivični postupak pred bjelopoljskim Višim sudom.

Advokat Velija Murić smatra da je time ,,na pravdu i pravičnost spuštena svojevrsna rampa”.

O dvostrukim aršinima govore ovi slučajevi. Za zločin koji su u aprilu 1999. počinili pripadnici vojske na mostu u Kaluđerskom Lazu, kada je ubijeno šest, a teško ranjena tri civila, uslijedila je pravnosnažna presuda početkom 2011. Tada sudski postupak nije prekidan, iako je bilo u toku krivično suđenje za ratni zločin.

Tada je, u istoj koloni, teško ranjena Hatmone Bajraktari, ali je njen slučaj prema stavu Vrhovnog suda, rješenjem iz januara ove godine, prekinut sa mogućnošću da se nastavi tek kada krivična presuda bude pravosnažna.

,,Isti događaj, isto pravosuđe, pravda drugačija a ishod kome je nametnuto čekanje, kao što smo se već uvjerili iz serije sličnih, veoma neizvjestan. Razuman odgovor na sve to, ovovremensko turbulentno pravosuđe a ni borci za pravdu ne mogu dati. Jedno je sasvim sigurno – ili je „Justiciji” neko veoma moćan skinuo povez sa očiju ili je ona zapala u tešku crnogorsku nemilost”, kaže za Monitor Murić.

Advokat Sava Popović, koji zastupa više oštećenih u slučaju Bukovica, kaže da mu nije poznata nijedna pravosnažna presuda za reparaciju za ovaj ratni zločin. Zbog povrede ljudskih prava on je više tužbi vezanih za Bukovicu uputio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

,,Parnični postupak nije vezan za krivični, čak ni u slučaju oslobađajućih presuda u krivičnom postupku”, kaže Popović. On smatra da je u slučaju deportacija, kao i u slučaju generala Gotovine pred Haškim tribunalom, utvrđeno da pojedinci nijesu odgovorni, nego je odgovorna država.

Kao karakterističan navodi primjer 90-godišnjeg stanovnika Bukovice Šabana Rizvanovića i njegove žene Arife kojima je zbog torture bilo dosuđeno po 10.000 eura odštete. Proces je prekinut, jer je vezan za krivični postupak u slučaju Bukovica.

Obavezu da žrtvama nadoknadi štetu državi jasno propisuje i Deklaracija Ujedinih nacija o osnovnim pravima žrtava krivičnih djela i zloupotreba vlasti iz 1985. U njoj se navodi da ,,lice ima status žrtve bez obzira na to da li je učinilac identifikovan, uhvaćen, optužen ili osuđen…”, te ,,da žrtva treba da dobije nadoknadu štete kada je do kršenja nacionalnog krivičnog zakonodavstva došlo od strane državnih službenika ili drugih lica u službi ili sa kvazi-službenim ovlašćenjima”.

Advokat Dragan Prelević za Monitor kaže da država odgovara za štetu koju prouzrokuju njeni organi u vršenju svojih ovlašćenja u skladu sa članom 166 ZOO, te da se odgovornost države u ovom slučaju zasniva na principu objektivne odgovornosti.

,,Potpuno je ispravno da žrtve budu obeštećene ne čekajući rezultate krivičnih postupaka, koji pod određenim okolnostima uopšte i ne moraju da budu sprovedeni. Utvrđivanje krivične odgovornosti je inače mnogo složeniji postupak koji podrazumijeva otkrivanje počinilaca, prikupljanje validnih dokaza i adekvatno optuženje od strane tužilaštva, a zatim pravičan i kompetentan sudski postupak. Nažalost, u krivičnom postupku koji se ovim povodom vodi rad oba ova pravosudna organa je od početka pod ozbiljnim znakom pitanja”, kaže Prelević.

Advokat Murić smatra da je kruto procesno vezivanje tužbi i suđenja za naknadu štete i njihov ishod i uslovljavanje krajnje neizvjesnim ishodom krivičnog suđenja za ratni zločin klasična opstrukcija pravde.

,,Isto tako, ‘filigranskim’ nalozima nižestepenim sudovima da se teror i nasilje odvoje od nasilja usmjerenog prema državnom uređenju, sa najviše sudske instance projektovana je očigledna namjera da se umjesto pravnog razrješenja, istina, pravo i pravda zarobe sudskom odlukom”, kaže Murić.

Nedavno je Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo za Radio Slobodnu Evropu izjavila da su u regionu zbunjeni ponašanjem državnih organa Crne Gore koji prvo dodijele novčanu reparaciju porodicama žrtava, a onda te iste porodice ponize u krivičnim postupcima.

Sva je prilika da pravosuđe ima direktivu da proizvodi zabunu.

VELIJA MURIĆ, PREDSJEDNIK CRNOGORSKOG KOMITETA PRAVNIKA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA
Deklarativno suočavanje s prošlošću

– Društveni ambijent u kome bi kroz pravnu legislativu, naučne i obrazovne procese bilo moguće prepoznati zločine, zločince i žrtve, temeljni je osnov za suočavanje sa prošlošću. Pravno uređeni proces lustracije, kroz koji bi se stekli uslovi faktičke distance sa strukturama i pojedincima za koje se može vezivati sve ono što bi bio cilj lustracije, bio bi garant djelotvornog suočavanja sa prošlošću.

Nezavisno i objektivno pravosuđe, koje podrazumijeva pročišćenje i odabir kadrova sposobnih da ponesu odgovornost onoga čime se bave, samo je jedan od uslova. Konačno, samo istinskim i stručnim htijenjem, kvalitetnim istraživanjem i dokumentovanim istragama, mogu se očekivati pravedne sudske odluke o nečijoj nevinosti ili krivici.

Kako od svega ovoga još puno čega nema, ne iznenađuju me kontinuirane oslobađajuće presude za zločine koji su se zaista događali. Takve presude prije liče na „aboliciju” onih veoma jakih struktura i pojedinaca, kojima je i te kako potreban svaki otklon prema onome što može zasjenčiti njihove prošlosti. Zbog toga suočavanje sa prošlošću za sada doživljavam više kao deklarativnu, a manje kao suštinsku namjeru o djelotvornom procesu.

Predrag NIKOLIĆ

p style=

Komentari

OKO NAS

POPLAVE AKTUELIZOVALE PROBLEM IZBJEGLIČKOG NASELJA U BERANAMA: Začarani krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

U naselju Riversajd ima oko trideset kuća. U njima živi preko četiristo stanovnika. Najbrojnija su djeca. Ljeti ih plavi kanalizacija, zimi se u njihove domove izliva Lim. Lokalna uprava u Beranama voljna je da pomogne, ali nije kadra. Za taj problem para nema ni u Vladi

 

Romsko-egipćansku populaciju u Beranama u najvećem izbjegličkom naselju na sjeveru Crne Gore, pod nazivom Riversajd, nikako da zaobiđu problemi. Kada su suše, kao što je bilo proteklog ljeta, izliva se kanalizacija i ugrožava zdravlje stanovnika, a kada su povodonje (poplave), kao što su bile prije desetak dana, Lim poplavi naselje. Iz institucije Ombudsmana su naložili Opštini Berane da otkloni probleme sa kanalizacijom, ali kako narediti Limu da ne preliva u naselje?

„Ovo je jednostavno loše mjesto, odnosno lokacija. Ne znamo ko je i kako odlučio da se naselje ovdje gradi, ali od kada smo se uselili prate nas problemi“, kaže stanovnik Riversajda i predsjednik Udruženja za podršku Roma i Egipćana Berane Sultan Beća.

Kulminiralo je krajem ljeta. Opština Berane i Javno preduzeće Vodovod i kanalizacija iz ovog grada saopštili su da će pristupiti rješavanju izlivanja fekalija iz kanalizacione mreže u romsko-egipćanskom naselju Riversajd, ali ne mogu garantovati da se to neće ponavljati, jer je u pitanju ljudski faktor. To je, međutim, rečeno tek nakon što je Opštini i ovom preduzeću još 20. septembra stiglo mišljenje i preporuka pomoćnice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerme Dobardžić, u kom se kaže „da bez odlaganja obiđu naselje Riversajd kako bi identifikovali problem koji je prouzrokovao izlijevanje fekalija i preduzmu mjere i radnje na sanaciji i održavanju kanalizacionog sistema“.

Zamjenica ombudsmana u dopisu u koji je Monitor imao uvid, pojašnjava da je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda 11. maja ove godine obišao pet romskih naselja u Beranama i „pokrenuo postupak ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda po sopstvenoj inicijativi“. Tada je ustanovljen problem sa neredovnim odvozom otpada, koji je u međuvremenu otkolonjen, kao i problem sa izlivanjem fekalija.

Pomoćnik direktora JP Vodovod i kanalizacija Dragić Vukić tvrdi da je kanalizaconi sisetem na dijelu koji prolazi kroz naselje Riversajd, kvalitetno urađen, ali da neko nesavjesno otuđuje poklopce sa šahti i potom odlaže u šahte komunalni otpad. „To je ozbiljan problem sa kojim smo suočeni od izgradnje kolektora. Ja ne želim nikoga da optužujem, ali, jednostavno rečeno, neko krade poklopce sa kanalizacionih šahti, a potom u njima završava sve i svašta“, kaže Vukić.

Prema njegovim riječima, poklopac od šahte košta stotinu eura, a ukraden se prodaje kao staro gvožđe – za deset. „Mi smo slučaj više puta prijavljivali i policiji, ali to nije urodilo plodom. Poklopce zamijenimo, i oni opet nestanu preko noći. Jednom smo razmišljali o tome da zatvorimo šahte, ali to ne smijemo da radimo.“ Vukić dodaje da su radnici ovog preduzeća izašli svaki put na teren kada su pozvani, i da su se suočavali sa istim problemima. „Jednom prilikom smo iz otvorenih šahti izvukli pun kamion kamenja. Drugom prilikom teški otpad, i stalno tako. U pitanju je, dakle, ljudski faktor. Treba otkriti i ko otuđuje poklopce od šahti, kao i ko u kanalizacioni sistem ubacuje komunalni otpad i sve drugo što se ne smije bacati.“

Sultan Beća tvrdi da to nije do kraja tačno, odnosno da se problem sa kanalizacijom pojavio kada su na isti kanalizacioni sistem priključene i četiri nove izbjegličke stambene zgrade, koje su izgrađene iznad naselja Riversajd. On kaže da su upravo razgovarali sa rukovodstvom Opštine i da se radi na tome da se problem prevaziđe.

Iz JP Vodovod i kanalizacija najavljuju da će još jednom očistiti kanalizacionu mrežu u dijelu naselja Riversajd, ali se pribojavaju da to nije trajno rješenje i da će se problem ponovo pojavljivati. Taman kada se to pitanje pomaklo sa mrtve tačke, priroda je priredila probleme koje nije tako lako riješiti. Naselje se u noći između 20. i 21. novembra, kada su čitavu Crnu Goru i region zadesile obilne kiše, sasvim očekivano, našlo u vodi. A stanovnici su noć proveli izvan kuća.

Nije to prvi put. Svako malo, čim Lim nadođe, stanovnici Riversajda napuštaju svoje domove i provode noći ili pod vedrim nebom, ili u praznim fabričkim halama u blizini naselja. Za zemljište na kojem je sagrađeno naselje obično se kaže da je limovina, odnosno, nešto što pripada ćudljivoj planinskoj rijeci koja teče kroz ovaj dio Crne Gore.

„Mislim da bi međunarodni donatori koji su gradili naselje i Vlada Crne Gore, morali jednom da riješe to pitanje na trajan način, da ne strahujemo svaki put kada pada kiša”, kaže Beća. Stanovnici Riversajda sračunali su da je više novca potrošeno za saniranje posljedica od poplava za ovih deceniju i po od kada je naselje useljeno, nego što je koštala njegova gradnja.

Rome i Egipćane koji su u Berane stigli tokom rata na Kosovu, problemi sa smještajem pratili su od početka. Jedno vrijeme proveli su u kolektivnim smještajima, praznim salama i gdje god je bilo zgodno. Kada je odlučeno da se gradi naselje, neko je najprije zakupio privatno zemljište u naselju Donji Talum. Tu su dugo stanovali u drvenim barakama i pod šatorima. Već tada je naselje dobilo naziv Riversajd, jer se nalazilo na obali rijeke. I već tada su se često iseljavali kada naiđu povodnje.

Tražena je nova lokacija dok je Opština Berane, u vrijeme dok je na vlasti bio DPS, ponudila zemljište, limovinu, s druge strane rijeke, opet na samoj obali. Neuređena lokacija brzo je dovedena u stanje naizgled pogodno za gradnju. Postupak Opštine, međunarodni donatori su ocijenili kao „veliki humanitarni gest prema Romima i Egipćanima, i ozbiljno i trajno rješenje za njihovu izbjegličku sudbinu“, kako je tada sopšteno.

Ostalo je samo nejasno kako je projektantima promakla blizina Lima. Izgradnju novog naselja finansirala je Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije Help.

Kosovskim nevoljnicima izgledalo je da ih je Bog pogledao. Sve do prvih kiša. Onda je uslijedilo prvo iseljavanje. Pa dezinfekcija kuća, i povratak u domove. I od tada, istovjetan postupak ponovljen je ko zna koliko puta tako. Kada je pored naselja, uz samu obalu, prošla nova kanalizacija, izgledalo je i to kao dobro rješenje. Dok nijesu počeli problemi sa njenim izlivanjem, koji su stigli do Ombudsmana.

U naselju Riversajd ima oko trideset kuća. U njima živi preko četiristo stanovnika. Najbrojnija su djeca, a ima starih i bolesnih. Lokalna uprava u Beranama voljna je da pomogne, ali nije kadra. Teško da stanovnicima Riversajda može pomoći i Vlada. Para za preseljenje (izgradnju novog naselja) na nekoj drugoj lokaciji nema. Međunarodne humanitarne organizacije koje su se starale o izbjeglicama, odavno su se povukle. Romi i Egipćani u Riversajdu opet su ostavljeni sami sebi. Komentari na društvenim mrežama ne govore u prilog empatiji lokalnog stanovništva za njihove probleme. Krug je zatvoren. Kao da su opet na početku, kada ih niko nije želio u svojoj blizini.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

(NE)USPJEŠNO IZMJEŠTANJE PALEŠKOG POTOKA: Pare potrošene, problem ostao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izmještanjem Paleškog potoka koji protiče ispod pljevaljske deponije Maljevac trebalo je da se zaustavi zagađivanje rijeke Vezišnice. Međutim,  nakon okončanog projekta i potrošenih  pola miliona eura, ekolozi tvrde da cilj nije postignut. Zanemareno je, tvrde, da potok ima i svoje pritoke, pa je u Borovičko jezero preveden samo njegov izvor

 

U okviru projekta remedijacije deponije pepela i šljake Maljevac u Pljevljima,  500.000 eura potrošeno je na izmještanje Paleškog potoka. Taj potok,  koji je tekao cijevima ispod deponije pepela i šljake Termoelektrane,  decenijama je zagađivao rijeku Vezišnicu donoseći joj opasnu, baznu vodu. Koja je, zato, od ušća Paleškog potoka  tzv. mrtva rijeka.

Pod težinom deponije cijevi su vremenom popustile, pa se u Paleški potok slivaju ocjedne vode iz šljake, uništavajući floru i faunu u njemu i rijeci Vezišnici u koju se uliva. To je bio i razlog realizacije skupog projekta njenog izmještanja ispod deponije.  Potok je zvanično uspješno izmješten, što je potvđeno i upotrebnom dozvolom iz juna ove godine,  ali pljevaljski ekolozi tvrde da zagađena voda, starim koritom, i dalje  dotiče do rijeke.

,,Dio Paleškog potoka i dalje se zagađuje preko ocjednih voda Maljevca, što se i  uliva u rijeku Vezišnicu.  Očigledno je da, zbog loše urađenog projekta, problem nije riješen i ne sakupljaju se sve vode prije kontakta sa šljakištem Maljevac. U  Borovičko jezero odveden je samo izvor Paleškog potoka,  a ne i ostali izvori koji se ulivaju u taj vodotok  prije samog šljakišta”, kaže ekološki aktivista Vaso Knežević.

Iz više ekoloških NVO u Pljevljima Monitoru su kazali da u Borovičko jezero ide samo mala količina Paleškog potoka, dok ostatak i dalje ide kroz betonski tunel u  koji se slivaju (,,ocjeđuju”) otpadne vode sa šljakišta i kontaminiraju vodu. Knežević je, ranije novinarima ponudio, dokaze o pH vrijednostima, prema kojem voda  Paleškog potoka prije ulaska u tunel ima  pH 8, a na izlasku iz tunela je pH 12 i više.

Prema njegovim riječima, na izlazu iz tunela nalazi se bazen za prikupljanje ocjednih voda iz šljakišta Maljevac. Tu su, objašnjava on,  dvije  pumpe,  koje bi te ocjedne vode trebale da vraćaju na deponiju. Međutim, kako tvrdi ekološki aktivista, s obzirom na to da te vode nisu samo ocjedne već se konstantno prilivaju zbog neizmještenih pritoka Paleškog potoka iznad Maljevca, stvara se velika količina vode koja bi vrlo brzo popunila kapacitet šljakišta Termoelektrane. Zbog toga, navodno, pumpe uopšte i ne rade, već se zatrovane vode Paleškog potoka i dalje ulivaju u Vezišnicu ,,i nastavlja devastaciju nizvodno, u rijeci Ćehotini, čija je pritoka”. Osnovni promašaj projekta, kažu ekolozi je što nije uzeto u obzir  da Paleški potok ima i svoje pritoke a ne samo izvor, koji je jedini izmješten.

,,Treba utvrditi odgovornost za loš projekat, ali i to što je on tehnički primljen s mnogo propusta. Svakako treba upoznati javnost, a i sve uključene aktere na pomenutim poslovima, da je izmještanje Paleškog potoka u Borovičko jezero promašen projekat i da odgovorni moraju da preciziraju šta će dalje preduzeti kako bi inicijalna ideja projekta bila realizovana. Podsjećam, glavni cilj je bio da Paleški potok više ne protiče ispod šljakišta Maljevac. Od toga smo sada daleko, iako je značajan novac već urnisan” kaže Knežević.

Početkom minule sedmice iz Elektroprivrede su rekli ,,da zbog male količine  vode koja stiže do  Vezišnice nije opasna i da će uključivanjem pumpi koje će vodu vraćati na deponiju taj problem biti riješen”.  U EPCG svoje tvrdnje zasnivaju na analizama Centra za ekotoksikološka istraživanja (CETI).

Početkom godine, iz te kompanije tvrdili su da će voda, starim koritom ispod deponije, teći u Vezišnicu sve do tehničkog prijema izvedenih radova. Takođe i da voda nije zagađena, a da će, sistemom pumpi kasnije biti prepumpavana za orošavanje. ,,Sve je to zatvoren ciklus i nikakva vrsta tehnoloških voda deponije Maljevac nemaju dodira sa ovom vodom. Prepumpavanje će početi odmah nakon tehničkog prijema i dobijanja upotrebne dozvole“, kazali su u januaru iz Elektroprivrede.

Izmještanje Paleškog potoka podrazumijevalo je izradu propusta i pojilišta, pumpne stanice i zatvaranju postojećeg kolektora. Prethodno je obavljena eksproprijacija zemljišta za potrebe projekta. Problem koji je stvarao taj vodotok ekolozi su ocjenjivali kao jedan od najkrupnijih ekoloških problema u Pljevljiva. Podsjećaju da je Vezišnica već godinama mrtva rijeka od mjesta gdje se u nju uliva Paleški potok, pa do njenog ušća u rijeku Ćehotinu. Paleški potok je, tvrde ekolozi, od  izvora do deponije Maljevac u potpunosti čist vodotok.  Očekivalo se da Borovičko jezero nakon relizacije projekta  dobija prilično jak dotok čiste vode, a to bi, kažu, uticalo da se poboljša i riblji fond u jezeru.

Remedijacija deponije pepela i šljake Maljevac realizuje se kao dio projekata Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje. Iz Agencije za zaštitu životne sredine u oktobru su saopštili da su obezbijeđena sredstva za nastavak projekta.

Vlada Crne Gore je još 10. oktobra 2014. godine potpisala Ugovor o zajmu sa Svjetskom bankom za projekat Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje – IWMCP, koji je postao efektivan 17. novembra 2014. Ugovorena vrijednost zajma je 50 miliona eura, a do sada je iz budžeta projekta utrošeno 32,9 miliona.

Za implementaciju je zadužena Agencija za zaštitu životne sredine,  a cilj je rješavaje problema crnih ekoloških tačaka. Tu spadaju, pored pljevaljskog projekta, i  bivše brodogradilište Bijela, priprema tehničke dokumentacije za sanaciju bazena crvenog mulja i deponije čvrstog otpada na lokaciji Kombinata aluminijuma, kao i rad  na rješavanju pitanja tretmana opasnog i neopasnog otpada.

U okviru istog projekta radi se i na razvoju i unapređenju nacionalnog registra otpada i nacionalnog sistema za evidentiranje i izvještavanje o otpadu (opasni i neopasni). Takava 3R registar otpada omogućava evidenciju tokova otpada, digitalizaciju i automatizaciju procesa koji se sprovode prilikom izdavanja dozvola i saglasnosti za upravljanje otpadom.

Ekologe najviše brine, što se, kažu, stiče utisak da država računa da je tu crnu tačku sanirala, i skinula je sa dnevnog reda. Takvo uvjerenje stekli su nakon izvještaja Komisije za tehnički prijem, ali i u izjavama iz Agencije za zaštitu životne sredine. Ta Agencija je, podsjećaju, u završene projekte ekološke sanacije uračunala i pljevaljski.

,,Komisija  nije našla ništa problematično u relizaciji projekta. U njihovom izveštaju jasno stoji šta se podrazumjeva pod izmještanjem Paleškog potoka, a to je da se izmješta izvorište (što je urađeno) i vode iz pripadajućeg sliva (što nije urađeno). Dakle, izmještanje voda pripadajućeg sliva nije ni započelo,  a Komisija konstatuje da je urađeno sve  u skladu sa zakonom i projektom. Nijednim slovom  ne konstatuje bilo kakve nepravilnosti u vezi sa izmještanjem Paleškog potoka. Sve to je za krivičnu odgovornost”, kaže Knežević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

INTERNET PREVARE U OBLANDAMA LAŽNOG MARKETINGA: Meta naivni i nezaštićeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o zaštiti potrošača zabranjuje prevarne oglase koji prenaglašavaju efekte ponuđenih proizvoda, sadrže neistinite tvrdnje da će on biti dostupan samo u kratkom roku ili uspostavljanje i vođenje tzv. piramidalnih programa… Ipak, baš takve sadržaje svakodnevno susrijećemo na portalima i društvenim mrežama

 

Na portalima i društvenim mrežama zapljuskuju oglasi koji nude priliku da se bez mnogo truda i novca oslobodimo zdravstvenih i finansijskih problema. Ponuda je bogata: riješite se dioptrije bez operacije, zaboravite na dijabetes, obnovite oštećenu hrskavicu na zglobovima, izliječite neplodnost, prostatitis ili smršajte 50 i nešto kilograma za 28 dana.

Ponuđene metode su, kako piše, nove i revolucionarne, dok ljekari i farmaceuti pokušavaju da ih zataje ne bi li sačuvali dobru zaradu. Često se naglašava kako je za čudesno otkriće zaslužan neki crnogorski student/studentkinja. Doduše, kako svjedoče kolege iz okruženja, ako istim  oglasima pristupite sa internet adresa iz neke druge zemlje, bude da je pronalazač njihov a ne naš zemljak.

Timski rad? Ili najobičnija prevara? Biće drugo.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Europskom kongresu urologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je bio na bini. Bio je to Veselin Mitrović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje prostatitisa i spriječenje smrtonosnih posljedica. Razvoj lijeka koordinirao je profesor Aleksandar Mišić, urolog na medicinskom institutu”.

Tako počinje tekst koji u naslovu tvrdi da je pronađen lijek koji prostatitis uklanja poslije prve terapije. Slijedi razgovor sa dvojicom ,,pronalazača”, fotografije, opis teškoća (i prijetnji) kojima ih je navodno  izložila farmaceutska mafija. Čitav sajt djeluje prilično poznato. Počevši, nerijetko, od fotografije osobe koja vodi dnevnik na nekoj od ovdašnjih televizija. I, kako izgleda, baš čita vijest o našem genijalnom studentu (fotografija mu je u pozadini) i njegovom nevjerovatnom otkriću.

Tokom istraživanja naišli smo na makar tri slučaja da su novinari/novinarke iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine bili žrtve zloupotrebe takvih montaža. Neko je pozajmio njihovo ime/fotografiju da bi dao vjerodostojnost reklamama za svoje čudotvorne proizvode.

Sajt sa revolucionarnim lijekom nudi brojne sadržaje karakteristične za obične portale (politika, ekonomija, zdravlje, zabava…). Samo što oni, umjesto očekivanog sadržaja, vode do oglasa za kupovinu prostamida, kako se zove novootkriveni ,,lijek”.

Tu piše kako se za nekoliko minuta završava petnaestodnevna akcija tokom koje je ,,lijek” moguće kupiti u pola cijene, iako ni tada nije jeftin – 39 eura. Treba, ipak, požuriti pošto na lageru, pokazuje brojčanik, ima još samo nekoliko komada.     „Preporučujem da Prostamid što prije naručite. Program se neće ponoviti uskoro”, podstiče i profesor koordinator.

Za nepovjerljive, tu je istraživanje o učinkovitosti lijeka. ,,Prostamid distribuiramo u Crnoj Gori više od mjesec dana i proveli smo anketu među 10.000 naših klijenata”, kazuje jedan od ,,pronalazača” uz rezultate navodne ankete: Normalizacija mokrenja i prestanak neugodne boli – 99% ispitanika;  Lakoća i učinkovitost liječenja – 100% ispitanika; Poboljšanje potencije – 92% ispitanika; Nisu uočene nuspojave i ovisnost – 100% ispitanika.

Kako ne kupiti takav lijek? Ili neki sličan, a dostupan samo u virtuelnoj stvarnosti.

,,Ove godine se dogodilo nešto nevjerovatno na Evropskom kongresu dijabetologa. Sva publika je stajala 10 minuta i pljeskala momku koji je na bini. Bio je to Mićan Vujović – student iz Nikšića. On je predložio upotrebu jedinstvene formule koja dopušta potpuno izlječenje dijabetesa i spriječavanje smrtonosnih posljedica”, piše u tekstu na sajtu na kome se promoviše ,,unikatni lijek” koji reguliše dijebetes poslije prve terapije.  Djeluje poznato?

I ostatak teksta je gotovo identičan prethodnom. Sve do ankete ,,među 10.000 klijenata u Crnoj Gori”. Čak su i procenti pozitivnih odgovora identični: 99, 100, 92 i 100 odsto. Ponovo promotivna akcija samo što nije završila, a na legaru lijeka jedva da ima. Samo što se ne zove Prostamid već DiaDrops.

Nije nebitno: vratite li se sjutradan na isto mjesto, popust se ponovo završava za par minuta, a broj neprodatih artikala približno je isti kao dan ranije. Oba teksta (kao još neki slični sa ,,ljekovima” za druge bolesti) postavljena su na istom sajtu – planinskicajevi.net. Nema, međutim, nikakvih podataka o vlasniku sajta ili proizvođaču ,,lijeka”.

Provjerili smo: ponuđeni artikli nijesu na spisku ljekova kojima je Institut za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore dao dozvolu za stavljanje u promet (spisak je ažuriran 31. 12. 2020.). Internet pretraga po imenu pokazuje da ,,crnogorski studenti” medicine i njihovi mentori – ne postoje. Pretraga po fotografijama daje isti rezultat. Mada, dešava se da se slika  profesora pojavljuje na više stranih sajtova na kojima se, takođe, prodaje neki revolucionarni lijek. Samo se drugačije zovu.

Zakon o ljekovima iz 2020. propisuje (član 199) da je u Crnoj Gori zabranjeno „pripisivanje ljekovitih svojstava proizvodima koji nisu ljekovi“, a da reklamiranje ljekova koji se izdaju bez recepta „mora biti objektivno i ne smije dovoditi u zabludu“. Nema, ipak, podataka da su nadležni pokušali kontrolisati i ograničiti reklamiranje i prodaju lažnih ljekova preko interneta.

Internet ponuda za one kojima su finansijske brige preče od zdravstvenih donekle se razlikuje od oglašavanja lažnih ljekova. Uglavnom, razlikujemo dva tipa ponude.

Na portalima dominiraju prodavci kriptovaluta. Ako u novčaniku imate 100 eura”, obećavaju sa jednog oglasa koji se u prvoj polovini novembra najčešće pojavljivao na domaćim portalima, “u 21 dan moći ćete ih pretvoriti u 10.000 evra. U 30 dana imaćete 30.000. Za šest mjeseci moći ćete sebi da priuštite automobil vrijedan 240.000 evra…”. Tu su, opet, finansijski stručnjaci koji vas ubjeđuju da ne propustite priliku i gomila zadovoljnih kupaca koji dijele podatke o zaradi… I svi su izmišljeni.

A reklama požuruje mogućeg kupca: ,,Samo prvih 100 ljudi ispunjava ponudu za posebne uslove zarade na kriptovalutama. Ponuda važi samo prvi put kad posjetite stranicu ni sekundu duže”.

Predlaže se, provjerili smo, ulaganje u Stellar, jednu od brojnih kriptovaluta na tržištu koje se urušava od početka godine. Ekspert, ipak, savjetuje da kupite što brže i više. ,,Nema potrebe da se savetujete sa stručnjakom kako kupiti Stellar. Brzo je i lako…Reagujte brzo: Analitičari predviđaju da će se vrijednost Stellar u bliskoj budućnosti  povećati za 2.890 %, do kraja 2022. za 5.121% a u dvogodišnjoj perspektivi  preko 10.000%, tako da svi zarađuju…”. Fali samo  informacija da je od nekadašnjeg maksimuma do sredine novembra vrijednost Stellara pala blizu deset puta (1.000 odsto). Bez naznaka da bi se trend uskoro mogao preokrenuti.

Paralelno sa ponudom ulaganja u kriptovalute, na društvenim mrežama se u kontinuitetu razvijaju svakojake piramidalne šeme. Samo što se, uglavnom, zovu mrežni marketing.

Hiljade građana Crne Gore proljetos je opljačkano, pošto su uplatili novac (od 100 do 20.000 eura) kao ulaznicu za pristup aplikaciji na kojoj su zarađivali obavljajući jednostavne zadatke (svakodnevni klik na zadatim sajtovima) i uključujući nove članove (procenat od njihove zarade) u grupu koju je formirala firma Grapefruit media.

Snovi su trajali oko tri mjeseca, a onda su vlasnici GM ugasili posao, pokupili pare i nestali. Ne zna se ko su (po jednima Kinezi po drugima naši) koliko je prevarenih (Telegram grupa Grapefruit media brojala je, kažu, više od 5.000 članova) ni koliko su novca odnijeli (izgleda da su u pitanju milioni). Koji mjesec kasnije operacija je ponovljena u Srbiji. Samo se organizator tamo zvao  Kangaroo treasure.

Neđeljko Rudović, generalni direktor Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave podsjeća da su mediji odgovorni za sve ono što objave kao svoj sadržaj. Pa i reklame i oglase.

,,Ukoliko znaju da objavljuju oglas koji sadrži dezinformacije, neistinite tvrdnje ili je na neki drugi način u suprotnosti sa zakonom, mediji krše Kodeks novinara. Što se sankcionisanja tiče – time bi trebalo da se bavi samoregulacija. Da je sreće, Crna Gora bi danas imala snažno i uticajno samoregulatorno tijelo koje bi bilo čuvar profesionalne etike u novinarstvu, čiji se glas poštuje i čije odluke niko ne dovodi u pitanje. Nažalost, već duže od 12 godina mi nemamo takvo tijelo”, zaključuje Rudović. Uz preporuku: ,,Ukoliko se desi da se pretrpi šteta prihvatanjem ponude iz lažnog oglasa koji sadrži dezinformacije, građani, u krajnjem, imaju mogućnost pokretanja privatnih tužbi za naknadu štete ili nastupanje štetnih posljedica.”

Dakle, sud. Ili je, ipak, bolje poštedjeti sebe tog truda i troška.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo