Povežite se sa nama

OKO NAS

Ubijen pa bačen u rijeku

Objavljeno prije

na

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju konačno je poslije četiri godine otvorilo istragu o smrti Miroslava Šoškića (22) iz Berana, a njegov otac Vladimir ovih je dana pred tužiocem još jednom optužio policiju da mu je ubila sina. Tužilaštvo je prije toga naložilo hapšenje dvojice inspektora iz Berana, Željka Bojića i Adnana Kožara zbog sumnje da su počinili ubistvo.

Vladimir Šoškić ne želi, kaže, nikog da optužuje i da osuđuje, ali očekuje da uhapšeni inspektori progovore šta se dešavalo te noći kada je nestao njegov sin. „Zavjera ćutanja trajala je četiri godine. Oni će sada morati da pričaju. Ja istinu znam od početka. Neko je moga sina ubio i bacio u Lim. Želim samo da čujem ko je to uradio i da svi u lancu odgovaraju” – kaže Vladimir za Monitor.

Nema više nikakve sumnje da je klupko počelo da se odmotava, ali se u ovom trenutku ne može pretpostaviti do koga će sve dovesti. Advokat porodice Šoškić Ranko Ivanović iz Beograda, vjeruje da će vrlo brzo biti novih hapšenja. „Vjerujem da će biti uhapšene barem još tri osobe” – kaže za Monitor Ivanović.

On zbog istrage ne želi u ovom trenutku da otkriva nove detalje ovog slučaja nad kojim se zgražava crnogorska javnost, ali potvrđuje da „nije bilo lako doći do ove stepenice u čitavoj priči, koja je izgledala kao naučna fantastika”.

„Do prije samo godinu govorili su da smo ludi i Vladimir i ja, kao njegov advokat. Sada je konačno jasno da se radi o klasičnom, teškom ubistvu. Imao bih šta da vam kažem, ali sačekaćemo da se podigne optužnica, pa ćemo onda pričati. Uostalom, ne želim da dajem braniocima materijal za odbranu” – napominje advokat porodice Šoškić.

Nesrećni Miroslav nestao je 17. decembra 2008. godine, bježeći pred policijom. On je, nakon što je zaustavljen u automobilu pred zgradom u kojoj je stanovao, u kasnim noćnim satima priveden u zgradu policije sa svojim drugom Božom Vukadinovićem.

Zvanična policijska verzija bila je da je pretresom Miroslavovog vozila pronađen gram i po heroina, a da je Miroslav iskoristio nepažnju policijskih službenika Željka Bojića i Adnana Kožara i pobjegao. Prema toj verziji on se uputio prema gradu, da bi jednom mračnom i uskom ulicom skrenuo u pravcu Lima, dok je za njim jurila policija. Miroslav je navodno pred potjerom ušao u rijeku i zaplivao, dok ga je policija od toga odvraćala. Od tada mu se izgubio trag. Na obali je ostala samo pocijepana jakna.

Nakon četiri dana njegovo beživotno tijelo, do pojasa golo, pronađeno je osamnaest kilometara nizvodno od Berana, u mjestu Brzava. Naknadno je utvrđeno da u krvi nesrećnog mladića nije bilo tragova alkohola ili narkotika, kako se sumnjalo.

Prvi nalaz, na osnovu spoljneg pregleda leša, dao je bjelopoljski doktor Milivoje Stijović. Poslije toga obdukciju je izvršila dr Dragana Čukić, koja je konstatovala da je smrt nastupila usljed utopljenja, a da su povrede nastale nakon ulaska u vodu „udarcima tijela o stijene i kamenje”.

„Ja sam onda počeo da lutam i da tražim kompetentnog stručnjaka. Vrijeme je prolazilo. Tada me je neko uputio na dr Zorana Stankovića u Beogradu. On je meni privatno odmah rekao da je Miroslav ubijen, ali u nedostatku dokumentacije, jer je, zamislite, nestala fotodokumentacija s obdukcije, nije mogao da da konačno mišljenje” – priča Vladimir.

Stanković je, naime, zatražio da se otklone „nedosljednosti koje se nalaze u medicinskoj dokumentaciji”, koju su napisala dva ljekara vještaka, dr Stijović i prof. dr Čukić, da se ta dva izvještaja usaglase, kao i da se pribavi foto elaborat i druga kriminalističko-tehnička dokumentacija, kako bi mogao da pruži potpuno mišljenje o uzroku Miroslavove smrti.

„Ja ne znam gdje je sva ta dokumentacija bila. Ili je skrivana, ili meni nije data. Ako je skrivana, ili stvarno izgubljena, neko će sada morati da odgovara” – dodaje Vladimir.

Tek nakon toga, sudsko-medicinski odbor u Podgorici uzeo je sva tri nalaza i ocijenio da je potrebna ekshumacija. Ekshumaciju i novu obdukciju je, nakon upornog insistiranja porodice, na predlog Višeg državnog tužioca, a po naredbi Višeg suda, obavio dr Miodrag Šoć 12. aprila ove godine.

U zvaničnom nalazu on je jasno i nedvosmisleno konstatovao da je smrt izazvana nasilno, pri čemu je do detalja opisao povrede glave koje su, kako je utvrdio, nastupile od „jako zamahnutog mehaničkog oruđa, nakon čega mladić više nije bio pri svijesti niti u stanju da hoda ili pliva”.

„Više državno tužilaštvo opet je oklijevalo i tražilo super vještačenje. I to je konačno završeno. Sada čekamo epilog” – kaže otac stradalog mladića.

Vladimir se prisjeća kako je dan nakon što je Miroslav nestao došao u stanicu policije u Beranama i jednom tadašnjem visokom policijskom starješini kazao da mu je dijete ubila policija. Ovaj mu je, navodno, odgovorio – „sve znam, ali su to goveda koja je zaposlio moj prethodnik”.

Vladimir Šoškić se prisjeća: „Pogledao sam ga u čudu. Nijesam moga da vjerujem šta priča. Alo, kažem mu podignutim glasom, nijesu ta tvoja goveda meni poarala djetelinu, nego su mi dijete ubili” – kaže Vladimir.

Šoškić priča da je poslije nekoliko dana u Berane stigao direktor policije Veselin Veljović i saopštio zvaničnu verziju prema kojoj se Miroslav udavio u Limu. Vladimir od tada počinje da obija pragove državnih institucija i ni jednog trenutka, čak ni onda kada su ga iz tih institucija gledali sa čuđenjem i posmatrali sa sažaljenjem, kao nekog ko je u bolu za djetetom ostao bez razuma, nije gubio nadu da će stvari istjerati do kraja.

Njegovo obijanje pragova državnih institucija sada je okončano. Nema tih državnih vrata na koja nije zakucao. Neka su ostala zatvorena, iza nekih je ostalo ćutanje, a iza pojedinih je naišao samo na sažaljenje.

„Pričam ja sa jednom osobom u njenom kabinetu, ona počne da plače. Ja joj kažem, ne treba vi da plačete za mojim sinom. Za njim ću ja da plačem, a vi samo radite svoj posao. I danas mi ne preostaje ništa drugo već da vjerujem u državu. Ja druge države nemam, pa da tražim da se istraga vodi tamo. Očekujem da se otkriju svi u lancu, do nalogodavaca” – priča Vladimir Šoškić.

On je tek sada mlađeg sina, koga je iz straha da se i njemu nešto ne desi, bio sklonio u inostranstvu, vratio u Berane. Ali porodica Šoškić više nikada neće biti na okupu. Miroslava nijedna istraga ne može vratiti. Ostaje samo da se zadovolji pravda.

Slučaj Šoškić, mnogi smatraju, biće težak ispit, i nakon ovoga ništa više neće biti isto ni u policiji, ni u tužilaštvu, niti u sudstvu. Bez prejudiciranja bilo čije krivice, sigurno je da je previše ljudi bilo upleteno u četvorogodišnju zavjeru ćutanja.

I neke nevladine organizacije ranije su zbog ovog predmeta tražile da se ispita odgovornost tužilaca i policajaca „koji nedjelotvornim istragama suštinski pomažu izvršiocima krivičnih djela i zloupotrebljavaju službeni položaj”, i istakle da istina o slučaju smrti dvadesetdvogodišnjeg Miroslava Šoškića ne bi bila utvrđena da je zavisila od državnog tužioca.

Mnogi postavljaju pitanje da li je isto tužilaštvo koje je četiri godine izbjegavalo da pokrene istragu u stanju da sada tu istragu objektivno vodi.

Tufik SOFTIĆ

Vladimir Šoškić se prisjeća: „Pogledao sam ga u čudu. Nijesam moga da vjerujem šta priča. Alo, kažem mu podignutim glasom, nijesu ta tvoja goveda meni poarala djetelinu, nego su mi dijete ubili

Komentari

Izdvojeno

RADIKALIZACIJA USPORILA TREND PRIHVATANJA LGBT OSOBA U CRNOJ GORI: Kornjačinim korakom do prava i zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nedavnoj analizi Centra za građansko obrazovanje, smanjuje se broj onih koji misle da su osobe drugačije seksualne orijentacije opasne za društvo. Ipak, radikalizacija društva i učestaliji govor mržnje uticali su na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima koje se tiču prava i zaštite LGBT osoba

 

Nedavno istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) pokazalo je – u Crnoj Gori se smanjuje broj onih koji smatraju da su osobe različite seksualne orijentacije štetne i opasne. Ipak, blizu polovine građana smatra da te osobe nijesu ugrožene. Na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima uticale su radikalizacija i klerikalizacija društva u posljednjih par godina.

„Skoro polovina ispitanika vjeruje da je u javnom diskursu korisno čuti naučno objašnjenje različite seksualne orijentacije radi boljeg razumijevanja ove pojave. No, u odnosu na 2019, osjetan je porast onih koji misle da su te priče u javnom prostoru nepotrebne i da ne bi pomogle, kao i da, uprkos naučnom tumačenju, ta pojava ostaje izuzetno štetna za svako društvo“, saopštila je na prezentaciji rezultata istraživanja javnog mnjenja koordinatorka pri CGO-u Željka Ćetković.

U posljednje tri godine, prema riječima izvršnog direktora NVO Spektra Jovana Džolija Ulićevića, naše se društvo radikalizovalo i svjedočimo pojačanom govoru mržnje. ,,Uglavnom se targetiraju žene, osobe sa invaliditetom i LGBTI osobe. Uprkos povećanju podrške unutar opšte populacije prema LGBTI osobama, važno je imati na umu radikalizaciju mladih, koja je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema i opšte klerikalizacije društva. U obrazovnom sistemu izostaje volja da se predmeti kao što su građansko obrazovanje, zdravi stilovi života ili medijska pismenost učine obaveznim, ali se nedovoljno pažnje daje i adresiranju pitanja roda, pola i seksualnosti i kroz prirodne nauke, recimo biologiju“.

Kako je istakao, zaštititi prava marginalizovanih grupa, a naročito LGBT osoba, je i dalje hrabrost i avangardna politika, ali samo onda kada je autentična i iskrena, a ne instrument u pristupnom procesu Evropskoj uniji.

Istraživanje CGO-a je pokazalo rast podrške političarima i političarkama koji bi otvoreno govorili o svom LGBT identitetu, kao i političkim partijama koje bi aktivnije radile na unapređenju ljudskih prava LGBT osoba. ,,Kada bi jednog dana saznali da im je dijete homoseksualne orijentacije, skoro trećina građana i građanki bi ga podržalo u potpunosti, desetina djelimično (tako da ostane u krugu porodice), a dvije petine bi pokušalo da pomogne putem liječenja. Ovaj podatak je ohrabrujući jer se radi o jednom od najosjetljivijih pitanja“, navela je Jelena Ćetković. Ipak, veću šansu za prihvatanje, prema istim podacima, od LGBT djeteta imaju LGBT prijatelji, poznanici, kolege ili komšije.

„Uz napredovanje imamo i nazadovanje, što je posljedica govora mržnje kojim se, u većoj ili manjoj mjeri, onda kada im to politički odgovara, služe političke partije, poslanici i poslanice i pojedine osobe koje imaju javni autoritet. Mi smo društvo u kojem se mržnja podgrijava, ne samo prema LGBT osobama, nego i prema drugim ranjivim kategorijama društva”, kazao je za Monitor izvršni direktor NVO Queer Montenegro Danijel Kalezić.

Kao pozitivan primjer kako lokalne samouprave mogu poboljšati kvalitet života LGBT osoba, Kalezić navodi Kotor, koji se nalazi na listi Rainbow Cities Network-a (Mreže duginih gradova), koje su prijateljski nastrojene prema LGBT zajednici. „Ima i drugih gradova koji su prepoznali važnost ovog pitanja, poput Podgorice i Kolašina. Ima i onih koji nijesu uradili ništa. Crna Gora ima prilično dobar zakonodavni okvir, ali izostaje njegovo primjenjivanje. Kaskamo u borbi sa kulturalnom homofobijom, u kojoj se uvjerenje da je biti LGBT nemoralno, grešno ili neispravno prenosi s koljena na koljeno“.

Ministarstvo zdravlja ni nakon pet godina nije riješilo problem nestašice hormonske terapije estradiolom. „Ministarstvo ne radi ništa da građanke koje su u potrebi za estradiolom imaju pristup ovoj terapiji, što im garantuje i naš zakonodavni okvir, ali i Pozitivna lista ljekova. Osim brojnih inicijativa Spektre, Koalicija Zajedno za LGBT, koju čini 37 nevladinih organizacija i institucija, uputila je javni zahtjev Ministarstvu zdravlja za rješavanje ovog problema. Urgenciju je uputilo i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, te institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, a u kontaktu smo i sa Kliničkim centrom Crne Gore. Spektra je još jednom nakon toga poslala zahtjev za sastanak Ministarstvu zdravlja, međutim – bez odgovora. Ovakvo ponašanje je prilično razočaravajuće“, kaže Ulićević.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola, usvojen 2020. godine, daleko je od potpune primjene u praksi. Istopolni parovi mogu da sklope životna partnerstva, ali tu se njihova prava završavaju. Da bi ostvarili sva prava koja proizilaze iz ovog zakona, preko 20 zakona tek mora biti izmijenjeno u Skupštini.

U Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori za period od 2019. do 2023. godine navodi se da te osobe, u odnosu na druge ranjive grupe uživaju najmanju podršku građana i građanki u borbi za svoja prava. „Oko 57 odsto građana ne podržava napore u ostvarivanju prava ove društvene grupe”, navodi se u ovom dokumentu.

Među građanima i građankama Crne Gore, prema analizi Centra za građansko obrazovanje, preovladava mišljenje da transrodne osobe treba da imaju pravo na promjenu oznake pola u ličnim dokumentima samo na osnovu samoodređenja, odnosno bez operativne promjene pola.

Ti podaci, prema riječima Ulićevića, ohrabruju. „Crna Gora je jedna od devet evropskih zemalja koje zahtijevaju sterilizaciju trans osoba. Vjerujem da imamo jedinstvenu priliku da izađemo iz jedne od najgorih praksi, usvajanjem Zakona o rodnom identitetu baziranog na samoodređenju. On bi značio jednostavnu administrativnu proceduru promjene oznake pola u ličnim dokumentima, bez invazivnih medicinskih intervencija koje dovode do sterilizacije osoba“, objašnjava on, napominjući da bi ga trebalo usvojiti do kraja 2023.

Kalezić ističe da sve dok sistem pojedince svrstava u kategorije gdje ne pripadaju, ne možemo govoriti o jednakim pravima. ,,Zato je Zakon o rodnom identitetu baziran na samoodređenju od životnog značaja“.

Prošlogodišnje istraživanje NVO LGBT Foruma progres pokazalo je da se u udžbenicima koji su studentima Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore obavezna literatura, homoseksualnost tretira kao bolest ili antidruštveno ponašanje. ,,Lezbejstvo i pederastija, kao dva prisutna i raširena vida seksualnih devijacija nastaju po pravilu, kao posljedica određenih defekata u psihičkom i socijalnom razvoju”, navodi se u dijelu sporne literature.

Iz te nevladine organizacije su od 15. marta 2020. do istog datuma 2021. godine, pružili psihološku pomoć za 242 korisnika njihovih programa podrške, psihijatrijsku za 56, a socijalnu za njih 179. Psihosocijalnu podršku dobile su 242 osobe. U pojedinim mjesecima COVID-19 krize, naročito tokom prvog i drugog „zaključavanja”, zabilježili su porast broja korisnika i korisnica pojedinih servisa od čak 500 odsto u odnosu na ranije godine, dok je registrovan i porast broja slučajeva mržnje, diskriminacije i nasilja.

Prema istraživanju Evropske unije i Vijeća Evrope koje je prije dvije godine u Crnoj Gori sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), trećina građana nije željela da živi u istoj državi u kojoj žive LGBTI osobe, a čak 43 odsto je smatralo da te osobe ne bi trebalo da imaju ista prava kao ostali građani.

Crna Gora je ove godine na osmom mjestu u Evropi na Rainbow Europe mapi, koja rangira države prema postojećem zakonodavnom i normativnom okviru. Napredujemo, ali kornjačinom brzinom.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIVREDNI SUD KUBURI SA KADROVIMA: Sudije na granici izdržljivosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon hapšenja predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića ta institucija radi samo sa četvoro sudija od sistematizovanih 16. Da će se u Privrednom sudu pojaviti ozbiljne kadrovske nevolje, znalo se još polovinom prošle godine

 

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda i predsjednika Privrednog, sudska grana vlasti u Crnoj Gori je dotakla dno. Sudije sada pored sprovođenja pravde  imaju i obavezu da speru ljagu sa institucije i svoje profesije. To će biti vrlo teško, jer se mnogi sudovi odavno bore sa nedostatkom kadrova. Takav je slučaj bio sa Privrednim sudom. Nakon hapšenja predsjednika Blaža Jovanića i sa četiri puta manje sudija nego što je to predviđeno Pravilnikom o unutrašnjoj sistematizaciji, ovaj organ nalazi se pred kolapsom, zatrpan brojnim, neriješenim predmetima i bez mogućnosti da mjesecima organizuje makar jedno sudsko vijeće za postupanje u izvršnim predmetima.

U sudu trenutno rade samo vršiteljka dužnosti predsjednika Privrednog suda Dijana Raičković i sudije Dragan VučevićRadmila Perović i Zoran Ašanin, koji postupaju u 1.376 parnica, 451 stečaj i 414 izvršnih predmeta, za koje postoji veliko interesovanje stranaka u postupcima, ali i javnosti jer je riječ i o najznačajnijim privrednim predmetima sa velikom imovinom.

Novom raspodjelom predmeta, četvoro sudija nedavno je dobilo u rad i predmete koji su morali preuzeti kao nezavršene od penzionisanih sudija, kolega koji su na bolovanju, ali i od osumnjičenog Jovanića – zbog čega se ročišta često odlažu.

Prema pisanju Vijesti, Raičkovićeva tvrdi da se Privredni sud, stranke i učesnici u postupcima nalaze u nezavidnoj situaciji. Privredni sud Crne Gore ima sistematizovanih 16 sudijskih mjesta sa predsjednikom suda, a taj broj predstavlja minimum neophodnog broja sudija. Činjenica je da se i ovaj broj sudija, imajući u vidu nadležnost i složenost predmeta koje ovaj sud ima u radu, pokazuje nedovoljnim za potpuno efikasno i ažurno postupanje.

„Već se u 2021. godini pokazalo da sudu nedostaju sudije, odnosno da je sud sistemski nepopunjen sa pet sudija (zbog odlaska u penziju), te da je određen broj sudija bio na bolovanju. Još uvijek ova mjesta nijesu popunjena, skoro godinu, jer su na ta mjesta u međuvremenu primljena lica koja su u statusu sudijskih kandidata, koja na funkciju sudije mogu stupiti tek nakon uspješno završenih obuka, dakle najranije u septembru, odnosno oktobru. Jedno sudijsko mjesto je u međuvremenu ostalo upražnjeno zbog izbora jednog sudije u Apelacioni sud, a u međuvremenu je došlo do suspenzije predsjednika suda. Sada je od sistematizovanih sudijskih mjesta upražnjeno šest, bez mjesta predsjednika suda. U odnosu na bolovanja sudija, jedna sutkinja je na porodiljskom bolovanju, dok je četvoro sudija na bolovanju zbog ozbiljnih zdravstvenih problema”, kaže Raičković.

Predsjednik Privrednog suda u dva mandata Blažo Jovanić nalazi se u spuškom pritvoru, a pod istragom SDT-a su i stečajni upravnici Saša ZejakSnežana JovićSanja LješkovićRanko RadinovićSreten Mrvaljević. Naredba za sprovođenje istrage pokrenuta je i protiv Pavića GlobarevićaStane ČelebićDarka PerovićaOmera Markišića, Dejana Golubovića, Vladana Nikolića, Danijele Laković i pravnih lica Titan security, Securitas Montenegro, Top force system i Ogimar MNE, zbog sumnje da su u 10 stečajnih predmeta sa Jovanićem i osumnjičenim stečajnim upravnicima, nezakonito postupali.

Pred kraj prvog mandata, Jovanić se pohvalio da je Privredni sud tokom 2016, 2017. i 2018. godine, prema mjerilima CEPEJ, bio najažurniji sud u državi sa stopom od preko 100 odsto riješenosti predmeta. U ljeto 2019. godine, Jovanić je dobio novi petogodišnji mandat, a Vrhovni sud i Sudski savjet, koji su dužni da prate rad sudova i nezavisnost sudijske funkcije, očito su zanemarili da se ažurnije bave kadrovskom politikom u Privrednom sudu.

Raičković kaže da četvoro sudija fizički ne može da obezbijedi efikasno postupanje velikom broju predmeta, koji su izuzetno složeni, značajni i sa brojnim strankama i učesnicima u sporovima. Iako, tvrdi, sudije u kontinuitetu rade prekovremeno i vanredno, oni jednostavno ne mogu obezbijediti da se ažurno i efikasno postupa. Po prirodi stvari, ova činjenica ima za posljedicu da se veliki broj predmeta mora odlagati, odnosno svakako da stranke moraju trpjeti posljedice objektivne situacije u ovom sudu, te da ovakva situacija, nažalost, svakako šteti svima.

„Ove sudije su zaista na granici objektivne izdržljivosti. Činjenica je da su ove sudije dobile u rad enormno veliki broj predmeta koje su morale preuzeti kao nezavršene od ranijih sudija, a svi ti predmeti su izuzetno složene prirode. Nadalje, ove sudije pored ovakve situacije, moraju raditi u više referata koji su upravo svi vezani za predmete koji su po zakonu hitni”, kazala je Raičković.

Suspenzija predsjednika suda prinudila je vršiteljku dužnosti Privrednog suda da njegove i predmete u kojima su ranije postupale sudije, sada spriječene da postupaju, preraspodijeli i slučajnom dodjelom dodijeli u rad preostalim sudijama, a njih je, podsjećamo, četvoro. Naknadna dodjela samo je opteretila sudije, koje zaista ne mogu realno odgovoriti svim ovim obavezama radeći u svim vrstama referata.

„Tako je, na primjer, jedan od sudija u stečajnom referatu dobio, pored već brojnih i složenih predmeta iz ranijih raspodjela i pored redovnog priliva, zadnjom raspodjelom prije dvadesetak dana i predmete Radoje Dakića, Boksita i drugih, dakle samo kod zadnje raspodjele ovakve ili slične predmete, a zadužen je prilikom zadnje raspodjele i sa još 190 predmeta”, pojašnjava ona.

Upućeni kažu da je Privredni sud sistematski uništavan od dolaska Jovanića na čelo suda kako bi se „otklonile“ biznis barijere kontroverznim biznismenima bliskim djelovima vlasti. To pokazuju i odluke Jovanićevih sudija u različitim predmetima.

Ostaje otvoreno pitanje da li se u okviru sudova i nadležnosti Vrhovnog suda i Sudskog savjeta može eventualno obezbijediti ispomoć ovom sudu i sudijama, ili eventualno preuzimanje određenog broja predmeta od strane drugog suda ili slične mjere. Za sada su zahtjevi, koji su podnijeti u ovom dijelu, ostali bezuspješni“ kaže Raičković.

Da će se u Privrednom sudu pojaviti ozbiljan kadrovski problem, znalo se još i polovinom prošle godine kada se, kao iznuđeno rješenje, zbog manjka sudija, formiralo samo jedno vijeće od trojice sudija. Privredni sud je, tradicionalno i po pravilu, u predmetima koji se odnose na izvršenje, ili takozvani izvršni referat, imao najmanje dvojicu izvršnih sudija i najmanje dva vijeća od po troje sudija za postupanje u predmetima.

 

Predmete osumnjičenih stečajnih upravnika delegiraće drugima?

Odlukom SDT-a u maju je uhapšeno nekoliko stečajnih upravnika – Saša Zejak, Snežana Jović, Sanja Lješković, Ranko Radinović, Sreten Mrvaljević, zbog čega će Privredni sud uskoro morati da zauzme stav kroz posebne sudske odluke.

To će značiti da će predmete, koje su dužili osumnjičeni stečajni upravnici, morati da se dodijele u rad nekim drugim.

„Ovim odlukama, na koje bilo koja stranka, dakle i stečajni upravnici imaju pravo žalbe, sud će se opredijeliti u pogledu pravnih i činjeničnih osnova, tako da će se konkretan stav suda svakako izraziti kroz konkretne sudske odluke koje izvjesno neposredno predstoje”, navela je Dijana Raičković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEOSKA PUTNA INFRASTRUKTURA SJEVERA: Zadnja rupa u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo nijedna opština na sjeveru, kada raspoređuje novac, ne tretira ni približno jednako  seosku i gradsku infrastrukturu. Višegodišnja je praksa da  modernizacija seoskih puteva nije na listi prioriteta lokalne vlasti ni prema dinamici radova, ali ni prema količini novca uloženog u njih

 

Iz  opštinskih kasa sjevernih opština tek jednocifreni postoci ukupnih rashoda odnose se na održavanje, modernizaciju i probijanje  puteva u ruralnom dijelu.  To, uz činjenicu da  lokalne saobraćajnice nemilice uništavaju koncesionari šuma, kao i da sela ne dobijaju dio od naknada za eksplataciju  prirodnih bogatstava sa svojih teritorija,  rezultiralo je poraznim stanjem. Do mnogih udaljenih sela  može se samo terenskim vozilima. Veći dio zime, proljeća i jeseni ni tako, već samo pješke. Pored puteva, nedostaje i uredno vodosnabdijevanje, mostovi, kapele, kancelarije za mjesne zajednice…

Od skoro 14 miliona prihoda Opština Bijelo Polje, ove godine,  potrošiće samo 400.000 eura  ,,za proboj i nasipanje  seoskih puteva”. Gotovo polovina  Bjelopoljaca živi na selu. U lokalnoj upravi tvrde da nastoje da spriječe negativan trend odliva stanovništa sa ruralnog područja.  U prilog tome, objašnjavaju, usvojili su  Program mjera za podsticaj ruralnog i održivog razvoja za 2022. godinu.  Prepoznaju i da ,,seoska područja najčešće imaju infrastrukturne probleme zbog kojih se, naročito mladi, iseljavaju i odlaze tražeći bolje uslove života i egzistenciju”. Pored loših puteva selima te opštine nedostaju mostovi na manjim rijekama i potocima, kvalitetno  vodosnabdijevanje, uređena  seoska  groblja…

Iz 20 miliona ,,teške” pljevaljske opštinske kase, ove godine biće izdvojeno 700.000 za putnu infrastrukturu na selu oko 700.000 eura. Iz tamošnje opozicije tvrde da je ,,strategija svih lokalnih vlasti decenijama unazad svedena na godišnje planiranje, diskreciono utvrđivanje prioriteta, koje se svodi na asfaltiranje po nekoliko kilometara ukupno ili po par stotina metara pojedinih putnih pravaca”. Tom dinamikom,  objasnile su nedavno Demokrate ,,tek će za 150 godina seoski putevi biti asfaltirani”. ,,Sve je,  predhodnih godina urađeno bez plana, vizije i po kriterijumima koji su često povezani sa partijskim interesim. Tako se naša sela , umjesto da budu oslonac privrednog razvoja, naprosto gase”, saopštili su iz Opštinskog odbora (OO) Demokrata.

Opština Pljevlja značajno kasni sa raspisivanjem tendera za asfaltiranje seoskih puteva, planiranih za ovu godinu.  Kako su objasnili Monitoru ,,čekalo se da se   stabilizuju cijene energenata i građevinskog materijala”. Opozicija u tom  gradu tvrdi da se, s obzirom na to da građevinska sezona na sjeveru kratko traje, već zakasnilo. To  znači da Opština neće stići da realizuje ni dio datih obećanja,  koja su se odnosila na unaprjeđenje seoske infrastruktura.

I u Kolašinu, sudeći prema Programu uređenja prostora, kada je riječ o  obimu poslova i cijeni radova infrastrukturnih projekata,  u fokusu je  gradski dio opštine, Za sanaciju pet mostova na ruralnom dijelu planirano je 200.000 eura. Međutim, kako piše u dokumentu, novac treba da obezbijede JP Nacionalni parkovi Crne Gore, te ministarstva poljoprivrede i prosvjete, nauke, kulture i sporta. Izgradnja mosta u Ljevištima trebalo bi da košta, kako piše u nacrtu Programa, 65.000 eura, a te radove finansiraće Ministarstvo poljoprivrede i Opština.

Tokom javne rasprave o nacrtu programa uređenja prostora, mještani više sela predlagali su obimnija ulaganja u seosku putnu infrastrukturu. No, i pored toga, tek oko 180.000 eura iz opštinskog budžeta planirano je za sanaciju lokalnih puteva. Od tog iznosa 30.000 eura biće potrošeno na putni pravac Pjenavac – Ilica, a ostalo na sedam lokalnih puteva.

Problemi o kojima su, na prvom Građanskom satu, sa predstavnicima izvršne lokalne vlasti,  govorili predstavnici mnogih mjesnih zajednica tiču se,  najviše,   putne infrastrukture i  vodosnabdijevanja na selima. To su dominantne teškoće u Rovcima, Morači, Rečinama, Vranještici, ali i u nekim bližim selima. Na Crkvinama, recimo, nedostaje asfaltni put od magistrale do groblja, a u Rečinama,  do groblja se jedva pješke dolazi. U tom selu, kako su kazali predstavnici MZ, cijelih sedam kilometara puta je problematično.

U Opštini Mojkovac nijesu zadovoljni koliko je novca do sada usmjeravano  ka infrastrukturnim projektima u selima.  Namjeravaju da takvo stanje mijenjaju, i posvete se, kažu u Službi za poljoprivredu, uređenju putnih pravaca ka selima i od sela prema katunima na  Bjelasici, Sinjajevini i Prošćenskim planinama.

,,Urušeni, zapušteni, odnosno veoma loši putevi, jedan su od razloga zbog kojeg su naši katuni u Crvenoj lokvi ostali bez ijednog domaćina. Sve to uprkos činjenici  iako su blagodeti i ljepote te  planine neprocenljive”, podsjećaju u lokalnoj upravi.

Na teritoriji andrijevačke opštine postoji 17 puteva koji se svrstavaju u kategorisane lokalne puteve i, navodno,  oko 95 odsto tih saobraćajnica  je asfaltirano. Međutim,  objašnjavaju u lokalnoj upravi, mrežu lokalnih puteva karakteriše mala širina kolovoza kao i nedostatak horizontalnei vertikalne signalizacije.

,,Veliki problem predstavlja i upotreba ovih putnih pravaca za eksploataciju šume, pa u najvećem broju slučajeva dolazi do značajnih oštećenja puta usljed prolaska teških teretnih vozila. Na području opštine Andrijevica postoji i veoma razvijena mreža lokalnih nekategorisanih puteva koja uključuje seoske, poljske, šumske i druge puteve, u ukupnoj dužini od 697km. Većina tih puteva je sa zemljanim kolovoznim zastorom a karakteriše ih veoma mala širina kolovoza, nepovoljne tehničko-eksploatacione i terenske karakteristike”, piše u strateškom planu razvoja te opštine.

Ove godine za brigu o seoskoj putnoj infrastrukturi iz opštinske  kase biće izdvojeno oko 236.000 eura.  Andijevica nije među opštinama čija će se ruralna infrastruktura finansirati kroz javni poziv, koji je prije par mjeseci objavilo Minsitarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Javni poziv  odnosi se na  Nikšić, Šavnik, Žabljak, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Petnjicu. Lokalne saouprave tih opština  moći će da podnesu zahtjeve za  dodjelu sredstva podsticaja za razvoj lokalne ruralne putne infrastrukture,  kroz Komponentu 2 RCTP projekata za  2022. godinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo