Povežite se sa nama

OKO NAS

Ubijen pa bačen u rijeku

Objavljeno prije

na

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju konačno je poslije četiri godine otvorilo istragu o smrti Miroslava Šoškića (22) iz Berana, a njegov otac Vladimir ovih je dana pred tužiocem još jednom optužio policiju da mu je ubila sina. Tužilaštvo je prije toga naložilo hapšenje dvojice inspektora iz Berana, Željka Bojića i Adnana Kožara zbog sumnje da su počinili ubistvo.

Vladimir Šoškić ne želi, kaže, nikog da optužuje i da osuđuje, ali očekuje da uhapšeni inspektori progovore šta se dešavalo te noći kada je nestao njegov sin. „Zavjera ćutanja trajala je četiri godine. Oni će sada morati da pričaju. Ja istinu znam od početka. Neko je moga sina ubio i bacio u Lim. Želim samo da čujem ko je to uradio i da svi u lancu odgovaraju” – kaže Vladimir za Monitor.

Nema više nikakve sumnje da je klupko počelo da se odmotava, ali se u ovom trenutku ne može pretpostaviti do koga će sve dovesti. Advokat porodice Šoškić Ranko Ivanović iz Beograda, vjeruje da će vrlo brzo biti novih hapšenja. „Vjerujem da će biti uhapšene barem još tri osobe” – kaže za Monitor Ivanović.

On zbog istrage ne želi u ovom trenutku da otkriva nove detalje ovog slučaja nad kojim se zgražava crnogorska javnost, ali potvrđuje da „nije bilo lako doći do ove stepenice u čitavoj priči, koja je izgledala kao naučna fantastika”.

„Do prije samo godinu govorili su da smo ludi i Vladimir i ja, kao njegov advokat. Sada je konačno jasno da se radi o klasičnom, teškom ubistvu. Imao bih šta da vam kažem, ali sačekaćemo da se podigne optužnica, pa ćemo onda pričati. Uostalom, ne želim da dajem braniocima materijal za odbranu” – napominje advokat porodice Šoškić.

Nesrećni Miroslav nestao je 17. decembra 2008. godine, bježeći pred policijom. On je, nakon što je zaustavljen u automobilu pred zgradom u kojoj je stanovao, u kasnim noćnim satima priveden u zgradu policije sa svojim drugom Božom Vukadinovićem.

Zvanična policijska verzija bila je da je pretresom Miroslavovog vozila pronađen gram i po heroina, a da je Miroslav iskoristio nepažnju policijskih službenika Željka Bojića i Adnana Kožara i pobjegao. Prema toj verziji on se uputio prema gradu, da bi jednom mračnom i uskom ulicom skrenuo u pravcu Lima, dok je za njim jurila policija. Miroslav je navodno pred potjerom ušao u rijeku i zaplivao, dok ga je policija od toga odvraćala. Od tada mu se izgubio trag. Na obali je ostala samo pocijepana jakna.

Nakon četiri dana njegovo beživotno tijelo, do pojasa golo, pronađeno je osamnaest kilometara nizvodno od Berana, u mjestu Brzava. Naknadno je utvrđeno da u krvi nesrećnog mladića nije bilo tragova alkohola ili narkotika, kako se sumnjalo.

Prvi nalaz, na osnovu spoljneg pregleda leša, dao je bjelopoljski doktor Milivoje Stijović. Poslije toga obdukciju je izvršila dr Dragana Čukić, koja je konstatovala da je smrt nastupila usljed utopljenja, a da su povrede nastale nakon ulaska u vodu „udarcima tijela o stijene i kamenje”.

„Ja sam onda počeo da lutam i da tražim kompetentnog stručnjaka. Vrijeme je prolazilo. Tada me je neko uputio na dr Zorana Stankovića u Beogradu. On je meni privatno odmah rekao da je Miroslav ubijen, ali u nedostatku dokumentacije, jer je, zamislite, nestala fotodokumentacija s obdukcije, nije mogao da da konačno mišljenje” – priča Vladimir.

Stanković je, naime, zatražio da se otklone „nedosljednosti koje se nalaze u medicinskoj dokumentaciji”, koju su napisala dva ljekara vještaka, dr Stijović i prof. dr Čukić, da se ta dva izvještaja usaglase, kao i da se pribavi foto elaborat i druga kriminalističko-tehnička dokumentacija, kako bi mogao da pruži potpuno mišljenje o uzroku Miroslavove smrti.

„Ja ne znam gdje je sva ta dokumentacija bila. Ili je skrivana, ili meni nije data. Ako je skrivana, ili stvarno izgubljena, neko će sada morati da odgovara” – dodaje Vladimir.

Tek nakon toga, sudsko-medicinski odbor u Podgorici uzeo je sva tri nalaza i ocijenio da je potrebna ekshumacija. Ekshumaciju i novu obdukciju je, nakon upornog insistiranja porodice, na predlog Višeg državnog tužioca, a po naredbi Višeg suda, obavio dr Miodrag Šoć 12. aprila ove godine.

U zvaničnom nalazu on je jasno i nedvosmisleno konstatovao da je smrt izazvana nasilno, pri čemu je do detalja opisao povrede glave koje su, kako je utvrdio, nastupile od „jako zamahnutog mehaničkog oruđa, nakon čega mladić više nije bio pri svijesti niti u stanju da hoda ili pliva”.

„Više državno tužilaštvo opet je oklijevalo i tražilo super vještačenje. I to je konačno završeno. Sada čekamo epilog” – kaže otac stradalog mladića.

Vladimir se prisjeća kako je dan nakon što je Miroslav nestao došao u stanicu policije u Beranama i jednom tadašnjem visokom policijskom starješini kazao da mu je dijete ubila policija. Ovaj mu je, navodno, odgovorio – „sve znam, ali su to goveda koja je zaposlio moj prethodnik”.

Vladimir Šoškić se prisjeća: „Pogledao sam ga u čudu. Nijesam moga da vjerujem šta priča. Alo, kažem mu podignutim glasom, nijesu ta tvoja goveda meni poarala djetelinu, nego su mi dijete ubili” – kaže Vladimir.

Šoškić priča da je poslije nekoliko dana u Berane stigao direktor policije Veselin Veljović i saopštio zvaničnu verziju prema kojoj se Miroslav udavio u Limu. Vladimir od tada počinje da obija pragove državnih institucija i ni jednog trenutka, čak ni onda kada su ga iz tih institucija gledali sa čuđenjem i posmatrali sa sažaljenjem, kao nekog ko je u bolu za djetetom ostao bez razuma, nije gubio nadu da će stvari istjerati do kraja.

Njegovo obijanje pragova državnih institucija sada je okončano. Nema tih državnih vrata na koja nije zakucao. Neka su ostala zatvorena, iza nekih je ostalo ćutanje, a iza pojedinih je naišao samo na sažaljenje.

„Pričam ja sa jednom osobom u njenom kabinetu, ona počne da plače. Ja joj kažem, ne treba vi da plačete za mojim sinom. Za njim ću ja da plačem, a vi samo radite svoj posao. I danas mi ne preostaje ništa drugo već da vjerujem u državu. Ja druge države nemam, pa da tražim da se istraga vodi tamo. Očekujem da se otkriju svi u lancu, do nalogodavaca” – priča Vladimir Šoškić.

On je tek sada mlađeg sina, koga je iz straha da se i njemu nešto ne desi, bio sklonio u inostranstvu, vratio u Berane. Ali porodica Šoškić više nikada neće biti na okupu. Miroslava nijedna istraga ne može vratiti. Ostaje samo da se zadovolji pravda.

Slučaj Šoškić, mnogi smatraju, biće težak ispit, i nakon ovoga ništa više neće biti isto ni u policiji, ni u tužilaštvu, niti u sudstvu. Bez prejudiciranja bilo čije krivice, sigurno je da je previše ljudi bilo upleteno u četvorogodišnju zavjeru ćutanja.

I neke nevladine organizacije ranije su zbog ovog predmeta tražile da se ispita odgovornost tužilaca i policajaca „koji nedjelotvornim istragama suštinski pomažu izvršiocima krivičnih djela i zloupotrebljavaju službeni položaj”, i istakle da istina o slučaju smrti dvadesetdvogodišnjeg Miroslava Šoškića ne bi bila utvrđena da je zavisila od državnog tužioca.

Mnogi postavljaju pitanje da li je isto tužilaštvo koje je četiri godine izbjegavalo da pokrene istragu u stanju da sada tu istragu objektivno vodi.

Tufik SOFTIĆ

Vladimir Šoškić se prisjeća: „Pogledao sam ga u čudu. Nijesam moga da vjerujem šta priča. Alo, kažem mu podignutim glasom, nijesu ta tvoja goveda meni poarala djetelinu, nego su mi dijete ubili

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo