Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR: Vlast prepunila kontejner aferama

Objavljeno prije

11 godina

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

MONITOR: Predsjednički izbori su trenutno najaktuelnija politička tema u Crnoj Gori. Kako ocjenjujete predizbornu kampanju?
JOVIĆEVIĆ: Očekivao sam, s obzirom na karakter oba kandidata, da će ovo biti mirna, možda čak i dosadna kampanja. Ispala je neuporedivo oštrija nego što sam procjenjivao. Miodrag Lekić veoma teško podnosi, i tu ga potpuno razumijem, način političke borbe na koji nije navikao i još teže podnosi, najčešće neprimjerene i potpuno nestinite optužbe. Teško nalazi snage da se od njih brani, a protiv besmislenih optužbi najteže se braniti. Lekić je nezavisni kandidat bez obzira na to što mu se pripisuje da ga „iznajmljuju” opozicione partije. On nije ni čovjek „mekih” stavova niti podložan nečijem uticaju.

Strana oko Vujanovića ne pokazuje neki veliki entuzijazam, nije to ona nekadašnja masovna i samouvjerena kamarila. Po mom mišljenju ni u DPS-u Vujanovića ne smatraju ni ustavnim ni naročito dobrim kandidatom. Tu je izuzetak predsjednik DPS-a koji pokazuje najviše entuzijazma i izriče najviše teških i uglavnom netačnih riječi o protivkandidatu.

MONITOR: Zašto je onda DPS kandidovao Vujanovića?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da je za DPS i njegov vrh Vujanović iznuđeni kandidat da se u žabokrečini koju je ova vlast stvorila ne bi što slučajno poremetilo. I taj entuzijazam DPS-a ne proizilazi iz uvjerenja da je Vujanović dobar kandidat, to je prosto odbrana samih sebe. Odbrana od mogućeg makar i malog gubitka vlasti. To je ono što najviše inspiriše i predsjednika DPS-a, jer je njegov ulog u mogućem gubitku daleko najveći.

MONITOR: I šta je preostalo biračima?
JOVIĆEVIĆ: Izbor nije, čini mi se, nikad bio lakši. Onima koji smatraju da je kod nas situacija normalna i koji žele da se takva ,,normalnost” zadrži što duže, i koji predsjednika vide kao figuru koja ima svoje nadređene i radi shodno partijskim stavovima, neka biraju Vujanovića. Neka stanu u kolonu sa famoznim Udruženjem Saveza boraca i rukovodstvom Saveza penzionera, pa neka brane ,,tekovine” stečene ovih dvadeset i kusur godina. Oni koji misle da je ovoga sa čim živimo bilo premnogo i žele makar da se nešto izmijeni, ma koliko funkcija predsjednika za to ne pružala prevelike mogućnosti, glasaće za opozicionog kandidata.

MONITOR: Da li konačno možemo očekivati da ovi izbori budu demokratski?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da ni na ovim kao i na mnogim ranijim izborima nećemo saznati pravo raspoloženje građana. Bojim se da će se pokazati ono što je bilo bjelodano i prije – rezultati svih izbora najčešće su ili su u velikoj mjeri posljedica vještih mahinacija i krajnje sofisticiranih manipulacija javnim mnjenjem i građanima.

MONITOR: U novije vrijeme desilo se nekoliko afera u kojima su glavni akteri visoki funkcioneri iz DPS-a.
JOVIĆEVIĆ: Ako bih oponašao vlast odmah bih postavio pitanje – kakvih afera, o čemu vi pričate? Nema afera. Nisu to ni Telekom, ni Snimak… Poznato je da se u ovakvim tranzicionim uslovima, a i inače, dešavaju razne afere. Ako su to pojedinačni slučajevi onda se vlast sa njima razračunava na adekvatan način. Nakon toga društvo izlazi i zdravije i jače. Crnogorska vlast decenijama na neviđen način pokušava da zataška i zadrži u kontejneru svaku aferu. Od kako su se afere umnožile i počelo mnogo toga da izlazi na vidjelo, taj kontejner je počeo da zaudara i curi na sve strane, a vlast preko institucija sistema pokušava da nas ubijedi da je to što vidimo i čujemo nešto sasvim drugo. To je normalnom čovjeku nepodnošljivo.

MONITOR: Šta ove afere govore o vlasti i društvu uopšte?
JOVIĆEVIĆ: One pokazuju koliko je ovo društvo u svojim osnovama, moralnim pogotovo, odavno u stanju truleži i metastaze. No, to ne može vječno da traje. Odgađanje adekvatnog suočavanja sa tim aferama ne može izaći na dobro. Uzmimo kao primjer čuvenu duvansku aferu. Umjesto da se kaže da je u jednom trenutku bilo nužno krijumčarenje cigareta, a bilo je, da se otvoreno govori o ogromnim zloupotrebama pojedinaca koji su u tome učestvovali, pa i o političkim zloupotrebama i unutar i van Crne Gore, i da se ta afera jednom za svagda stavi ad akta, pri čemu bi naravno pojedinci morali odgovarati, vlast nastoji da nas ubijedi da tog krijumčarenja uopšte nije ni bilo. Očekujem da će uskoro tvrditi da u to vrijeme nije bilo ni pušenja. Problem je što su se afere toliko namnožile da je to postalo sistem i karakteristika društva. Aferama najviše pogoduje to što su isti ljudi ili jedan isti čovjek i njegovo okruženje toliko dugo na vlasti i skoro da izgleda prirodno što se nagomilalo toliko afera.

MONITOR: Da li će to uticati na ishod predsjedničkih izbora?
JOVIĆEVIĆ: Normalno bi bilo da zbog afere Snimak, koja je očigledno dokazala ono što smo svi znali, predsjednički kandidat vladajuće stranke katastrofalno izgubi, kao i njegova partija na prvim predstojećim izborima. No, u ovakvim okolnostima, gdje se manipulacijama raznih vrsta može pokriti skoro sve, nisam u stanju da predvidim šta će donijeti ovi izbori.

MONITOR: Šta je alternativa, kako izaći iz ovakvog stanja?
JOVIĆEVIĆ: Mnogo puta to što sam predlagao pokazalo se nerealno u sudaru sa brutalnom političkom stvarnošću u kojoj najčešće nije ni bilo mjesta za prava rješenja nego se pribjegavalo političkoj pragmi da se ostane na vlasti po svaku cijenu. U Grupi za promjene predlagali smo, a čini mi se da je to danas još aktuelnije, da se za kompleksne probleme u Crnoj Gori traže kompromisi različitih političkih subjekata, da se ostave po strani političke i lične netrpeljivosti i da se tim nevelikim snagama traže najbolja rješenja, barem u jednom periodu. Tu sam i tada i danas vidio moguću ulogu malih stranaka, iako o nekima ne mislim naročito dobro, kakve su u drugim državama odigrale u prelaznim periodima značajnu ulogu. Nemam iluziju da će do toga doći.

Zloupotreba državnog statusa

MONITOR: Ova kampanja ponovo je aktuelizovala staru dilemu – da li je prvo trebalo demokratizovati Crnu Goru, pa onda rješavati njen državni status ili obrnuto?
JOVIĆEVIĆ: Liberali, kojima se valjda ne može osporiti suverenistička orijentacija, zastupali su tezu da prvo treba demokratizovati društvo, pa u takvim uslovima rješavati državni status. Imajući u vidu unutrašnje okolnosti, a pogotovo međunarodni kontekst, smatrao sam da se ne smije zakasniti sa rješavanjem državnog statusa, pa makar za trenutak i zaboravili na karakter ove vlasti. Ta je dilema bila i u pozadini razlaza u Grupi za promjene. Vjerovao sam da u ovom narodu ima dovoljno svijesti da će nakon rješavanja državnog statusa smoći snage da promijeni vlast. Iako i danas isto mislim, poslije ovog iskustva imam više razumijevanja za prvu varijantu. Pokazalo se da ova vlast počiva na zloupotrebi državnog statusa i u tome joj pomaže opozicija. To vlast zloupotrebljava na svim izborima. Nema dovoljno spremnosti ni kod opozicije da promijeni samu sebe i prilagodi se okolnostima da je Crna Gora država i da treba da ostane država, a još manje ima spremnosti kod vlasti da podjele na toj osnovi prevaziđe i počne da gradi svoju poziciju na rješavanju stvarnih problema svih građana, a ne na njihovoj podjeli.

Još nešto. Što se tiče neosporne uloge Mila Đukanovića u ostvarivanju državnog statusa, najmudrije mu je bilo da je 22. maja 2006. godine odstupio sa vlasti. Da je to učinio, mnogo toga danas bi bilo drugačije.

Spasavanje vlasti, a ne Kombinata

MONITOR: U toku je traženje rješenja za Kombinat aluminijuma. Vlada od parlamenta traži podršku za planove oko nacionalizacije KAP-a, a nije tražila saglasnost kada ga je privatizovala…
JOVIĆEVIĆ: Kombinat je vrlo kompleksan problem. To je bio dobro zamišljen koncept, ali je njegovo rušenje počelo i prije devedesetih kada se rasipalo parama umjesto da se ulaže u novi izvor energije i u još veću preradu. Glavni problem je ipak nastao nakon devedesetih kada su mnogi u opštoj jagmi gledali da uzmu što više. Poslije svega što je učinjeno i što nije učinjeno – za KAP nema dobrog rješenja. U takvoj situaciji normalna vlast mora da traži pomoć. I od stručnjaka, ali i od političkih protivnika. To je krupan problem za koji se može naći samo najmanje loše rješenje i na kojem se ne može politički profitirati. Neprihvatljivo je što Vlada kaže: evo to je rješenje koje mi nudimo, platite 40 miliona, one dugove ćemo malo odložiti, naravno da bi se sve zataškalo, a vi ako nemate nešto bolje preuzmite odgovornost. Prebacivanjem tereta na parlament ne može vlada skinuti sa sebe odgovornost za stanje u Kombinatu. Ako Vlada nije u stanju da nađe koliko toliko prihvatljivo rješenje onda mora da podnese ostavku. To je jedino ispravno.

MONITOR: Jedno rješenje nudi i opozicioni SNP?
JOVIĆEVIĆ: SNP, ako sam dobro shvatio, pokušava da na mala vrata uvede ono isto što predlaže Vlada. Pojedinci iz SNP-a nameću rješenja koja su prije rješenja za spasavanje Vlade nego za spasavanje Kombinata. Ne mogu da shvatim vezu između toga što će se oprostiti dug Kombinatu i dug privatnicima. To je čista socijalna demagogija. Ili, šta znači državna revizija KAP-a? To je isto što je svojevremeno radio Ekonomski fakultet, kao, navodno, stručna institucija, koja je konstatovala crno na bijelo da ruski partner ispunjava sve uslove, a nije ispunjavao nijedan! Ovo je spasavanje vlasti, a ne Kombinata. Vlada time što će prenijeti ovlašćenja na parlament ne može skinuti sa sebe odgovornost za sadašnje stanje u Kombinatu.

Brend se ne prodaje

MONITOR: Kakav je Vaš generalni stav o privatizacijama u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ: U privatizaciji su napravljene katastrofalne greške. Ko bi prodao Pivaru za onolike pare koje su bačene u vjetar? Ko bi prodao svoj brend i perspektivnu firmu? Ili hotel Maestral u koga su Slovenci tobož uložili 50 miliona. Da ne govorim o tragikomičnoj situaciji sa Svetim Stefanom, za koji se ne zna ni ko ga je uzeo ni preuzeo, a još manje kada će biti otvoren. Ni u jednoj privatizaciji nijesu zaštićeni državni interesi. I vlast se sada sjetila da preispituje privatizaciju. Sve u svemu, moraćemo, htjeli ne htjeli, napraviti bilans šta smo sve izgubili za proteklih dvadeset godina. To će biti porazno kao što je porazno da je danas u blokadi blizu dvije i po hiljade firmi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo