INTERVJU
ZORAN ŽMIRIĆ, UMJETNIK: Rat je skupo producirani film
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor onlineZoran Žmirić svestrani je umjetnik impresivne biografije – nagrađivani književnik, priznati muzičar i novinar, fotograf, promotor gradskih kulturnih zbivanja, a ispred svega, zaljubljenik u Rijeku. Autor je zbirke priča Kazalište sjena, zbirke kolumni Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man, romana Blockbuster i knjige Riječke rock himne. Pokretač i urednik je prvog hrvatskog portala za računarske igre Gamer.hr i prvog hrvatskog filmskog portala Popcorn.hr. Kao novinar piše i objavljuje za mnoge hrvatske medije. Bio je član muzičkih grupa Laufer, Grad i Grč. Bavi se fotografijom, a autor je mnogih naslovnica albuma i knjiga.
MONITOR: I dalje se priča o vašoj knjizi „Riječke rok himne”, za koju su kritičari rekli da će biti nezaobilazna lektira i vodič za sve koji vole muziku. Ona je svojevrsna studija riječke scene jer u njoj rekonstruišete nastanak 60 pjesama tokom tri decenije, a takođe pišete o njenim najznačajnijim autorima. Kako je nastala knjiga i koliko dugo ste je pisali?
ŽMIRIĆ: Krenuo sam od teze da svatko ima svoju pjesmu ljubimicu i da se sigurno većina nas u nekom trenutku zapitala kako je ta pjesma nastala i kako je došlo do energije koja je kreirala pjesmu koju pamtimo, bilo da smo se uz nju zaljubili, bilo da nam je otvorila oči, potakla nas na razmišljanje ili djelovanje… Složio sam listu najboljih i najutjecajnijih pjesama i propitao autore o njihovom nastanku. S obzirom da iza svake pjesme stoje živi ljudi sa svojim emocijama, time je tekstove o pjesmama bilo zabavnije širiti i na odnose između glazbenika u vrijeme međusobnog kreativnog rada, kao i na društveno politička gibanja unutar kojih su ti ljudi djelovali. Tako se priča o nastanku pjesama protegnula na skoro 500 stranica faktografskih podataka premreženih vrlo intimnim ispovijedima. Od inicijalne ideje do objave prošlo je tri godine. Zadovoljan sam što nisam upao u zamku da rukopis postane telefonski imenik najproduktivnije gradske rok scene u bivšoj državi, već emotivni leksikon koji čitatelju nudi da zaviri u tajne autorskih radionica.
MONITOR: Bili ste basista ,,Laufera”, član grupe ,,Grad”i član kultne grupe ,,Grč”, gdje se na pojedinim pjesmama potpisujete kao autor tekstova i muzike. Koliko danas uspijevate da se bavite muzikom?
ŽMIRIĆ: Glazbom se bavim neprekidno, samo što je ponekad (ne)želim podijeliti s drugima. Trenutno sviram s nekolicinom prijatelja u vrlo intimnoj atmosferi bez većih ambicija da to dignemo na višu razinu.
MONITOR: Roman ,,Blockbuster” je 2010. proglašen knjigom godine po izboru Hrvatskog književnog društva, a tim djelom bili ste finalista VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis 2008, kao i finalista T-portalove književne nagrade 2010. za najbolji roman. Napisali ste antiratni roman, a priča je ispričana kroz perspektivu čovjeka s amnezijom koji ne pripada nijednoj zaraćenoj strani. Koliko Vam je bilo teško baviti se ovom temom, a biti objektivan?
ŽMIRIĆ: Svaki rat je blockbuster, skupo producirani film na kojemu se godinama može dobro zarađivati. Bilo je lako jer je moj uvid u to što rat jest došao dosta rano, tijekom ’90-ih, još dok je većina bila uvjerena kako za takvo nešto odvratno kao što je ubijanje ljudi mora postojati dobro opravdanje. Prošlo je trinaest godina od rata kad sam odlučio napisati taj roman, zbog čega sam imao dovoljno vremena da s odmakom propitkujem stvari i zato tu nije bilo dvojbi. S druge strane nije bilo lako jer sam postavio priču u kojoj se javlja svijest da čovjek u ratu može imati više zajedničkoga s vojnikom u kojega puca nego li sa svojim suborcem, i ta se ideja sukobila s prirodom današnjeg društva koje nalikuje na mentalni logor u kojemu pojedinci svjesni stvarnog svijeta izvan žice, ipak pušu u rog koji im osigurava lagodan život. Iako ja roman nisam striktno smjestio u Hrvatsku, forme kao npr. „Otac domovine se postaje tako da se narodu jebe majka” bile su dovoljne da Blockbuster u Hrvatskoj doživi samo dvije medijske recenzije, ispao je iz svih kritičkih osvrta na balkansko ratno pismo, defacto taj roman ni dan danas ne postoji za mnoge subjekte koji se bave recenzijom povijesti i književnosti, pa me tim više čudi da mu se uopće dogodilo tih par okrznuća kod odbora koji propitkuju književni rad. S druge strane preveden je na poljski i talijanski, par režisera iz regije zainteresirano je za snimanje po tom predlošku, pa na koncu ipak ispada da djelo uvijek nađe svoj put do onoga do koga treba.
MONITOR: Pokretač ste i urednik prvog hrvatskog portala za računarske igre Gamer.hr. ,,Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man” je vaša zbirka kolumni obojenih oštrom kritikom društva, a napisana je kao dijalog dvojice prijatelja – jedan negira tehnološki progres, a drugi je pravi ovisnik. Sličnom tematikom se bavite i u zbirci ,,Kazalište sjena”. Šta za vas predstavljaju sve te računarske igrice?
ŽMIRIĆ: Kao i čitav tehnološki progres koji se dogodio u to vrijeme, sredina ’90-ih, predstavljalo mi je revoluciju čijim sam svjedokom bio. Bilo je vrlo uzbudljivo gledati kojom se brzinom stvari mijenjaju i biti dijelom kruga koji toj promjeni udara neke osnovne smjernice. Danas, opet s odmakom, bojim se da nam društvo nije najspremnije dočekalo taj progres i da umjesto da mi koristimo tehnologiju, ona koristi nas. Kao da nam je civilizacijski progres servirao desert prije ručka. Osjećaš ugodu, ali ne i sitost.
MONITOR: Takođe ste i pokretač filmskih portala u Hrvatskoj, a vrlo uspješno se bavite i fotografijom. Kako sve to uspijevate profesionalno da radite i koji vam je od ovih ,,hobija” prioritet?
ŽMIRIĆ: Dobro ste to formulirali kao hobi, jer ništa od toga čovjeku ne plaća račune. Sve što radim, radim u ciklusima. Ako ne sviram, pišem, ako ne pišem, fotografiram. Nijedno od toga ne doživljavam nekom svojom osobnom iskaznicom, vjerojatno i zato jer svoj rad ne doživljavam svojim. Gledam na sebe kao na alat nadsvijesti. Ipak glazba i fotografija su mediji koji me nadahnjuju, dok je pisanje poziv koji nakupljenu inspiraciju artikulira i daje joj konačan oblik.
MONITOR: Na promocijama vaših knjiga nikad ne preporučujete neku knjigu, već strip jer ste veliki fan strip kulture. Je li se situacija nešto promijenila i da li biste nam preporučili nekog autora?
ŽMIRIĆ: Kao da pitaš majku koje joj je najmilije dijete. Trenutno čitam Habibi Craiga Thompsona. Preporuka. Alejandro Jodorowsky mi je omiljeni scenarist, a njegov Inkal višerazinsko remek djelo… Ma da skratimo priču, sve što objavljuje zagrebačka Fibra je ono što je u svijetu stripa i grafičkih novela zaslužilo divljenje.
Miroslav MINIĆ
Komentari
INTERVJU
ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi pravosuđe po svojoj mjeri
Objavljeno prije
6 danana
6 Decembra, 2024Osam neuspjelih pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje
MONITOR: Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što je Sudski savjet raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?
VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost je ozbiljna prijetnja pravdi.
MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?
VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku, sigurno nije dio rješenja problema. U nove procese izbora sudija ne smijemo ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike, koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.
MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze. Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?
VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima, što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u postupanju i eliminisati brojne zloupotrebe koje su značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak, i u postojećim uslovima organizaciju rada ovog odjeljenja moguće je unaprijediti brižljivim planiranjem svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.
Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.
MONITOR: U Izvještaju EK konstatuje se da još nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala, što i javnost percipira kao jedan od ključnih pokazatelja nereformisanog sudstva. Zašto procesi toliko dugo traju i koriste li sudovi sve mehanizme da se to ne dešava?
VUKOVIĆ: Normativni okvir usklađen sa relevantnim međunarodnim standarima u krivičnim procedurama i raspoloživi pravosudni resursi, ključan su preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka. U tom cilju nužna je blagovremena izmjena procesnog zakona i hitno rješavanje problema nedovoljnog broja sudijskog kadra i evidentnog nedostatka adekvatno opremljenih sudnica. Međutim, neke od najčešćih procesnih prepreka, odsustvo optuženih i branilaca, razne taktike za odlaganje suđenja, moguće je prevazići korišćenjem postojećih instrumenata u skladu sa važećim odredbama ZKP. Iako trenutni pravni okvir predstavlja određena ograničenja, sudije su i sada u mogućnosti da koriste postojeće procesne mehanizme i tehnološke alate kako bi poboljšali upravljanje predmetima. U tu svrhu, Vrhovni sud Crne Gore je izradio smjernice za upravljanje u predmetima teškog i organizovanog kriminala, koje su osmišljene da poboljšaju i promovišu kulturu efikasnosti i poštovanja sudskog procesa. Da bi se smanjila nepotrebna kašnjenja i osigurala brza pravda, preporučeno je sačinjavanje plana za upravljanje predmetima, organizovanje blok listi -više povezanih pretresa zakazanih u određenom vremenskom okviru,upotreba postojećih mehanizama (novčane kazne)za održavanje procesne discipline, upotreba sistema elektronske komunikacije i upravljanja dokumentima i dr. mehanizmi.
MONITOR: Hoće li izmjene Zakona o krivičnom postupku promijeniti stvari?
VUKOVIĆ: Zakon se ne razumije ako se samo čita, on se može suštinski razumjeti samo kroz njegovu primjenu kada se istovremeno uviđaju i nedostaci u vidu normi koje su tako koncipirane da ne mogu uspješno odgovoriti svim savremenim izazovima, posebno u postupcima organizovanog kriminala. Konzervativan stav ZKP-a prepoznatljiv je ne samo u pogledu upotrebe savremenih tehnologija u vidu elektronske komunikacije već i u primjeni brojnih formalističkih i komplikovanih procedura koje značajno usporavaju efikasnost sudskih procedura. Loše prakse u vidu prekomjernog trajanja postupaka izdvojile su se posebno u postupcima kontrole optužnica.Očekuje se da će predložene izmjene ZKP biti uskoro u skupštinskoj proceduri.Odgovornost je na zakonodovnoj vlasti koja mora prepoznati značaj potrebe da hitno obezbijedi adekvatan normativni okvir koji je ključni preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka.
MONITOR: Neki misle da je veting neophodan. Rekli ste da je pitanje kako bi se sproveo u ovom trenutku. Na šta tačno mislite?
VUKOVIĆ: Ako nam je cilj reformisano pravosuđe i ako ga hoćemo, onda treba da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Veting se od strane stručne javnosti potencira kao jedna od efikasnijih mjera koja je u drugim pravosudnim sistemima dala pozitivne rezultate, koje svakako treba uvažiti. Odgovornost nosilaca sudijskih funkcija predstavlja neophodni balans sudijskoj nezavisnosti. Pozivanje na odgovornost onih koji su ukaljali sudijsku funkciju je prioritet. U sudstvu se mora uspostaviti nulta tolerancija na korupciju, kriminal i druge pošasti. Iako se odgovarajući model vetinga mora pažljivo osmislitii i vješto procijeniti, dinamika njegovog sprovođenja, nužno ne povlači odugovlačenje ukupnog procesa.Veting je moguće započeti već pri prvom novom izboru sudija.Takođe, primjenom postojećih mehanizama, analizom kvaliteta rada, životnog stila i ukupnog ponašanja sudija, mogu se dobiti mjerljivi pokazatelji odgovornog obavljanja ove funkcije i uporedo planirati potreba za budućim kadrovima, kako proces funkcionisanja sudskog sistema ne bi bio dodatno ugrožen.
MONITOR: Šta su po vama ključni problemi crnogorskog pravosuđa?
VUKOVIĆ: Postupci visokog prioriteta, posebno oni koji uključuju slučajeve teškog i organizovanog kriminala, moraju dobiti promptnu pažnju i resurse. Neuspjeh izvršne vlasti da adekvatno finansira pravosudni sistem i obezbijedi potrebne infrastrukturne i druge materijalne resurse, jeste osnovni ali ne i jedini razlog stagniranja crnogorskog pravosuđa. Nezavisnost i profesionalnost sudskog sistema suštinski zavisi od nosilaca sudijskih funkcija, u čemu značajnu ulogu u dijelu kreiranja kadrovske politike u pravosuđu, ima Sudski savjet. Samo Sudski savjet koji funkcioniše u punom sastavu, podržan i adekvatnim ljudskim, finansijskim iinfrastrukturnim resursima, svoje ključne funkcije može vršiti profesionalno, transparentno i nepristrasno. Crnogorsko sudstvo nema odlučujuću ulogu u kreiranju sopstvenog budžeta, već o tome odlučuje izvršna vlast. Iznosi koji se opredjeljuju za rad sudova su po pravilu znatno manji od iznosa koje predloži Sudski savjet. Ovakav sistem finansiranja ograničava eksternu nezavisnost sudstva, što se posledično odražava na sve ostale probleme kako u organizaciji tako i efikasnosti funkcionisnja ukupnog sistema.
MONITOR: Koliko je to isto ono pravosuđe na čelu sa Vesnom Medenicom?
VUKOVIĆ: Profesionalna i moralna dužnost Predsjednika Vrhovnog suda je da prevashodno ličnim primjerom garantuje poštovanje Ustava i zakona i da isto to, kao primus inter partes među sudijama, zahtijeva od sudija. Sudstvo ipak ne smije počivati na sposobnostima i autoritetu jedne osobe. Svaki sudija pojedinačno, mora se i sam brinuti o povjerenju i poštovanju koje treba da mu se ukaže, što je osnovna titula njegove nezavisnosti. Sudija ne smije dozvoliti da počini grešku koja će uništiti ne samo njegovu savjest, već će se direktno odraziti na autoritet ukupnog pravosudnog sistema.
MONITOR: Više puta ste se prijavljivali za poziciju predsjednice Vrhovnog suda, a opstrukcije da se to ne desi bile su očigledne. Kako to komentarišete, i šta te opstrukcije govore o stanju u pravosuđu?
VUKOVIĆ: Osam prethodnih neuspjelih pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su dodatna potvrda urušenosti crnogorskoh sudstva. Odbijanjem da vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje. Zbog toga se nijesam osjećala nimalo ugodno. Iako mi je u međuvremenu još mnogo toga ubijalo motivaciju, izabrala sam da se ponovo kandidujem i ostanem čuvar dostojanstva svoje profesije. Jer ako pravdu ne održavamo ni ona neće održati nas.
MONITOR: Koliki je politički pritisak na pravosuđe?
VUKOVIĆ: Sudstvo je suočeno sa brojnim problemima i izazovima kojih će u kontekstu međunarodnih integracija biti još. Ostvarenje projektovanih rezultata zavisi od više sudionika, sudske, zakonodavne i nadasve volje izvršne vlasti. Često se ta volja, ili njen nedostatak, oblikuje u direktan pritisak na pravosuđe. Na taj način politika želi kreirati pravosuđe po svojoj mjeri. U sistemu podjele i kontrole vlasti sudstvo ima mehanizme da se suprotstavi svim pritiscima i pokaže sopstvenu snagu i dostojanstvo. Nažalost, svjedoci smo da pravosuđe nije uvijek bilo spremno i voljno da slobodno odlučuje.
MONITOR: Neki govore i o pritisku javnosti.
VUKOVIĆ: Percepcija pravde iz ugla onih koji koriste usluge sudova nije ohrabrujuća. Javnost ne tako rijetko može i na neadekvatan način da interveniše u procesu sprovođenja pravde. Međutim, sudija ima posebnu odgovornost uspostavljanja uvjerenja da je pod bilo čijim ili bilo kojim uticajem. U samom činu suđenja, sudija ne smije ostaviti prostora glasinama, predrasudama ili sumnjičavostima. Svojim radom, odlukama i ponašanjem, sudija je taj koji uvijek mora demonstrirati pravičnost, i nadasve, biti voljan i spreman donijeti zakonitu odluku.
MONITOR: Govorili ste da je neophodna kultura integriteta i nezavisnosti sudija. Zašto je nema?
VUKOVIĆ: Uspostavljanje kulture nezavisnog, efikasnog i odgovornog sudstva koje neće biti otuđeno od građanina koji traži pravdu, prevashodna je dužnost sudija.Stalnost sudijske funkcije ne može pružiti garanciju nezavisnog i nepristrasnog sudstva sve dok postupak izbora sudija ne bude utemeljen na objektivnim kriterijuma integriteta i stručnosti a ne na političkoj podobnosti. Dodatna afirmacija ovih garancija su lična nezavisnost i hrabrost svakog sudije.Veliki broj sudija, koji časno i predano obavlaju ovaj težak i odgovoran posao, neopravdano nose teret osude javnosti, koja je već dugo željna da pravdu vidi i osjeti. Samo sudovi koji uživaju povjerenje građana mogu biti uspješni u obavljanju svog posla i povratiti urušeni ugled pravosuđa.Treba zaslužiti takvo povjerenje.
Kad sudimo i nama se sudi
MONITOR: Koliko je na vaš profesionalni put uticao slučaj S.Č, u kom ste bili istražna sutkinja?
VUKOVIĆ: Pravo na profesionalnu nezavisnost izborila sam uz dosta isleđivanja, osporavanja i potcjenjivanja. Neki su tu moju posebnost prepoznali i pohvalili. A ja sam već na početku sudijske karijere naučila da se pravda ne može doseći ako nam je za istinu potrebno odobrenje drugih. Na tom putu kojim se ređe ide, naučila sam i da je dobro kad te nedobronamjerni potcijene, daju priliku da pokažeš da posjeduješ integritet i da su moralne vrijednosti i profesionalne obaveze sudije nedjeljive. Kada sudimo i nama se sudi, što nije teško prihvatiti ako vam je lična i profesionalna savjest čista.
Vrijeme je prolazno da bi karijeru fiksirali i dozvolili da jedan slučaj oboji naše profesionalno postojanje. Profesionalno iskustvo, posebno sudije krivičara, svakodnevno nas odvodi u teme bliske tamnoj strani ljudske prirode, teške zločine i mnoge oblike kriminaliteta. Tokom suđenja i donošenja odluke, sudija mora imati emotivnu distancu. Ipak, kao ljudsko biće emotivnu osjetljivost ne možete uvijek lako podrediti profesionalnom iskustvu koje vas čini svjedokom tuđe patnje, bola, gubitka, kajanja. Sva ta iskustva nosite u sebi, pokušavajući da potisnete njihovu neprijatnost.
Ovaj posao nekada ukrsti događaje i ljude koje ne možete zaboraviti, koliko god da su se potrudili da nas zvanično uvjere da se ništa što bi zavrijedilo krivične procedure, zapravo nije ni desilo. Nepriznavanjem tog postojanja samo su pomogli da opstanu čak i nakon 20 i više godina.
O lošim pojavama ne bi imalo smisla ni govoriti da nijesu u velikoj mjeri prisutne u našem društvu.Ne smijemo ih ni ignorisati. Nema ničeg superiornog u demonstriranju moći sa kojom se poistovjetiš i živiš u stalnom strahu da će isčeznuti. To je samo loša hrana za uplašeni ego. Istina se ne može ničim uniziti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona
Objavljeno prije
6 danana
6 Decembra, 2024Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU
MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?
ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.
Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.
Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.
MONITOR: Održan je treći sastanak vladajuće koalicije u Mostaru. Traži se saglasnost oko urgentnih stvari: ispunjenja zahtjeva EU u vezi sa dobijanjem sredstava iz Plana rasta za ZB i otvaranja pristupnih pregovora. Koliko je ova koalicija pokazala funkcionalnost i jesu li očekivanja od nje bila prevelika?
ĆERIMAGIĆ: Koalicioni sporazum iz decembra 2022. ima tek nešto manje od tri stranice, ali u njemu je čitav niz pitanja i ciljeva važnih za svakodnevicu građana i privrede BiH, od procesa EU integracija do vladavine prava, ekonomskog razvoja, i sl.
Ukoliko pitate građane i privredu u BiH, teško da će vam kazati kako je sporazum ispunjen na način da se njihova svakodnevica promijenila nabolje. Među rijetkim koji će pohvaliti rad vladajućih je Europska komisija-koja je u susret odlukama o kandidatskom statusu i otvaranju pregovora o članstvu, u svojim izvještajima navodila čitav niz odluka, zakona, strateških dokumenata i akcijskih planova.
MONITOR: Dodik je za neispunjavanje zahtjeva u vezi sa Planom rasta, optužio SDA koja u nekim kantonima nije donijela potrebne odluke. On tvrdi da ni ulazak u EU nije ono što želi Izetbegovićeva stranka. Koliko je SDA zaista kočnica napretku BiH ka EU?
ĆERIMAGIĆ: Ne, SDA nije kriva za neusvajanje Reformske agende. Ona je u okviru procesa odlučivanja o sadržaju agende-a koji uključuje suodlučivanje četiri kantona gdje SDA ima premijere, tražila da se u potpunosti ispoštuju zahtjevi i preporuke Europske komisije. Ideja Milorada Dodika-koju je podržala vladajuća koalicija na državnom nivou, bila je da se prvo usvoji nepotpuna agenda, a onda da se pokušaju ispregovarati povoljniji uslovi kod Europske komisije. SDA je to odbila.
MONITOR: Formirana je nova Evropska komisija, a komesarka za proširenje je Slovenka Marta Kos. I ona i nova-stara šefica EK Ursula fon der Lajen-na skorašnjoj posjeti Zapadnom Balkanu, puno govore o proširenju EU. Na ZB najviše obećanja dobila je Crna Gora. Koliko je EU zaista važno da što više objedini „geografsku Evropu“?
ĆERIMAGIĆ: Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Europskoj komisiji i ključnim zemljama članicama postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno i uporno boriti da to svoje viđenje i uvjerenje nametnu svima koji odlučuju. Za njih u novim okolnostima koji su nastali nakon pandemije i invazije na Ukrajinu, u Europi nema mjesta za međuprostor. Odnosno, zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU.
Međutim, u isto vrijeme moram kazati kako u ovom trenutku ne razmišljaju svi na takav način. Ali i da se EU suočava sa generacijskim izazovima, od rata u Ukrajini i odnosa sa SAD-om i Kinom, do prijeko potrebnih strukturalnih reformi i promjena u jedinstvenom tržištu i ekonomiji. Zbog toga je teško kazati da li će „pobijediti“ oni koji proširenje vide kao dio odgovora na ove izazove.
MONITOR: Volodimir Zelenski insistira i dalje na ulasku Ukrajine u NATO. U ovom interegnumu dok se čeka nova administracija SAD, da li je moguće zamisliti da dio nekih budućih pregovora o miru, bude brzo članstvo Ukrajine u EU i davanje garancija NATO umjesto članstva? Koliko će Zapadni Balkan biti važan EU ako u skorije vrijeme počnu pregovori o prestanku sukoba u Ukrajini?
ĆERIMAGIĆ: U ovom trenutku previše je nepoznanica vezanih za sadržaj i moguće okvire budućeg mira u Ukrajini. Pozicije ključnih aktera-uključujući i Kijev, mijenjaju se iz dana u dan. Držim da je u interesu EU i NATO-a da za pregovarački sto sjedne što snažnija Ukrajina-što bi naravno, podrazumijevalo i ponudu EU i NATO-a o punopravnom članstvu.
Kada govorimo o ponudi brzog članstva, mislim da ona kao takva ne može biti na stolu. Ukrajina će kao i sve druge kandidatkinje morati ispuniti sve uslove za članstvo: od kvalitete statistike-do zakonodavstva, politika i institucija po pitanju zaštite okoliša, javnih nabavki i transporta. Ukrajini, kao i zemljama zapadnog Balkana, potrebna je ponuda EU koja sadrži punu tehničku, političku i finansijsku podršku da se svi ti uslovi ispune u razumnom roku.
MONITOR: Koliko će na militarizaciju Evrope uticati izbor Donalda Trampa koji je, u ranijem mandatu, bio dosta kritičan prema NATO-u. I kako razumijete izjavu generalnog sekretara NATO, Marka Rutea, da se ne treba pribojavati Trampove pobjede?
ĆERIMAGIĆ: Mark Rute je generalni sekretar NATO-a i njegov mandat će obilježiti sposobnost da uspostavi dobar lični odnos sa predsjednikom Donaldom Trumpom. U tom svjetlu bih shvatio i njegovu poruku-i poziv zemljama članicama NATO-a da ne strahuju, već da budu proaktivne prema interesima SAD-a i idejama Predsjednika Trumpa. To znači prije svega spremnost za preuzimanje veće uloge Europe u vlastitoj odbrani. Kroz značajnu modernizaciju i naoružavanje, uključujući i kroz veću kupovinu američkog naoružanja.
MONITOR: Šta je najveći legat Bajdenovog predsjedničkog mandata i u kom pravcu će se kretati spoljna politika Trampove administracije?
ĆERIMAGIĆ: Iz perspektive zapadnog Balkana-a tokom Bidenove administracije, vlasti u Banja Luci objavile su i krenule sa provođenjem plana o urušavanju institucionalnog i ustavnog okvira BiH, a u Kosovu smo imali otmicu tri kosovska policajca, sukob srpskog stanovništva sa KFOR-om, sukob srpskih paravojnih formacija sa kosovskim institucijama u Banjskoj, slanje srpske vojske na granicu sa Kosovom. Kroz režim individualnih sankcija, objavljivanje osjetljivih obavještajnih podataka i diplomatski pritisak, SAD su spriječile punu eskalaciju situacije-ali, nažalost, strateški i dugoročno nisu riješile nijedno od žarišta u regionu.
Pod Trumpom teško je očekivati nastavak ovakvog pristupa i politike, prije svega zbog ličnih i poslovnih odnosa koji su Beograd i Banja Luka izgradile sa ljudima bliskim Trumpu. Zbog toga je važno da EU pojača svoje aktivnosti u regiji i kompenzuje promjene koje će doći iz Washingtona.
Raspakivanja ustavnih okvira nema zbog straha gdje bi to odvelo BiH
MONITOR: Pokazalo se više puta da je vođenje jedinstvene spoljne politike veliki problem za BiH, posebno se to vidi u ponašanju članova Predsjedništva. Naša stranka je nudila rješenje-u vidu samo jednog predsjednika/ce koji bi bili birani u Parlamentarnoj skupštini. To, izgleda, većini ne odgovara. Zbog „kršenja Dejtona“ ili je u pitanju nešto drugo?
ĆERIMAGIĆ: Zadnji pokušaj izmjene ustava BiH je vođen pod pokroviteljstvom EU i SAD-a tokom 2021. i 2022. Jedan od razloga za njihov neuspjeh bio je i što je fokus tih razgovora bio sužen na sastav i izbor Predsjedništva BiH i gornjih domova (naroda) na državnom i nivou Federacije BiH. Taj pokušaj pokazao je kako bi za „namirivanje“ različitih interesa, vizija i frustracija-i postizanje kompromisa koji imaju šansu da prođu parlamentarnu proceduru, bilo potrebno puno šire raspakovati ustavni i institucionalni okvir BiH. Međutim, u to se za sada ne ide, najviše zbog straha gdje bi takvo raspakivanje moglo odvesti BiH, ali i zbog činjenice da EU i SAD nisu u stanju ohrabriti domaće aktere da se dogovore i oko nekih manje važnih odluka.
Uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa
MONITOR: Doskorašnji visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, Žozep Borel, djelovao je kao neko ko pokušava da izjavama i inicijativama doprinese izbalansiranijem pristupu Brisela dvjema najvećim ratnim krizama u svijetu. Šta se može očekivati od nove visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Kaje Kalas?
ĆERIMAGIĆ: Vanjskopolitička i sigurnosna situacija u svijetu-u i oko EU, je izuzetno ozbiljna. U EU se o vanjskoj i sigurnosnoj politici odlučuje konsenzusom. Iluzija je očekivati da je za stolom gdje se donose odluke-a za kojim sjede Orban i Fico, moguće doći do konsenzusa koji će EU učiniti ozbiljnim, snažnim i proaktivnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim akterom. Zbog toga uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa. Jedini način da ima utjecaja je da -koliko god može, ignoriše pravilo konsenzusa i osigura podršku dovoljnog broja važnih država.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup
Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.
MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.
KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.
MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?
KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.
Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.
MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.
KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.
MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?
KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.
MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?
KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.
MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.
KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.
MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?
KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.
MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti Sare Kurgaš.
KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.
Dragan LUČIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela