Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR: Vlast prepunila kontejner aferama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su trenutno najaktuelnija politička tema u Crnoj Gori. Kako ocjenjujete predizbornu kampanju?
JOVIĆEVIĆ: Očekivao sam, s obzirom na karakter oba kandidata, da će ovo biti mirna, možda čak i dosadna kampanja. Ispala je neuporedivo oštrija nego što sam procjenjivao. Miodrag Lekić veoma teško podnosi, i tu ga potpuno razumijem, način političke borbe na koji nije navikao i još teže podnosi, najčešće neprimjerene i potpuno nestinite optužbe. Teško nalazi snage da se od njih brani, a protiv besmislenih optužbi najteže se braniti. Lekić je nezavisni kandidat bez obzira na to što mu se pripisuje da ga „iznajmljuju” opozicione partije. On nije ni čovjek „mekih” stavova niti podložan nečijem uticaju.

Strana oko Vujanovića ne pokazuje neki veliki entuzijazam, nije to ona nekadašnja masovna i samouvjerena kamarila. Po mom mišljenju ni u DPS-u Vujanovića ne smatraju ni ustavnim ni naročito dobrim kandidatom. Tu je izuzetak predsjednik DPS-a koji pokazuje najviše entuzijazma i izriče najviše teških i uglavnom netačnih riječi o protivkandidatu.

MONITOR: Zašto je onda DPS kandidovao Vujanovića?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da je za DPS i njegov vrh Vujanović iznuđeni kandidat da se u žabokrečini koju je ova vlast stvorila ne bi što slučajno poremetilo. I taj entuzijazam DPS-a ne proizilazi iz uvjerenja da je Vujanović dobar kandidat, to je prosto odbrana samih sebe. Odbrana od mogućeg makar i malog gubitka vlasti. To je ono što najviše inspiriše i predsjednika DPS-a, jer je njegov ulog u mogućem gubitku daleko najveći.

MONITOR: I šta je preostalo biračima?
JOVIĆEVIĆ: Izbor nije, čini mi se, nikad bio lakši. Onima koji smatraju da je kod nas situacija normalna i koji žele da se takva ,,normalnost” zadrži što duže, i koji predsjednika vide kao figuru koja ima svoje nadređene i radi shodno partijskim stavovima, neka biraju Vujanovića. Neka stanu u kolonu sa famoznim Udruženjem Saveza boraca i rukovodstvom Saveza penzionera, pa neka brane ,,tekovine” stečene ovih dvadeset i kusur godina. Oni koji misle da je ovoga sa čim živimo bilo premnogo i žele makar da se nešto izmijeni, ma koliko funkcija predsjednika za to ne pružala prevelike mogućnosti, glasaće za opozicionog kandidata.

MONITOR: Da li konačno možemo očekivati da ovi izbori budu demokratski?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da ni na ovim kao i na mnogim ranijim izborima nećemo saznati pravo raspoloženje građana. Bojim se da će se pokazati ono što je bilo bjelodano i prije – rezultati svih izbora najčešće su ili su u velikoj mjeri posljedica vještih mahinacija i krajnje sofisticiranih manipulacija javnim mnjenjem i građanima.

MONITOR: U novije vrijeme desilo se nekoliko afera u kojima su glavni akteri visoki funkcioneri iz DPS-a.
JOVIĆEVIĆ: Ako bih oponašao vlast odmah bih postavio pitanje – kakvih afera, o čemu vi pričate? Nema afera. Nisu to ni Telekom, ni Snimak… Poznato je da se u ovakvim tranzicionim uslovima, a i inače, dešavaju razne afere. Ako su to pojedinačni slučajevi onda se vlast sa njima razračunava na adekvatan način. Nakon toga društvo izlazi i zdravije i jače. Crnogorska vlast decenijama na neviđen način pokušava da zataška i zadrži u kontejneru svaku aferu. Od kako su se afere umnožile i počelo mnogo toga da izlazi na vidjelo, taj kontejner je počeo da zaudara i curi na sve strane, a vlast preko institucija sistema pokušava da nas ubijedi da je to što vidimo i čujemo nešto sasvim drugo. To je normalnom čovjeku nepodnošljivo.

MONITOR: Šta ove afere govore o vlasti i društvu uopšte?
JOVIĆEVIĆ: One pokazuju koliko je ovo društvo u svojim osnovama, moralnim pogotovo, odavno u stanju truleži i metastaze. No, to ne može vječno da traje. Odgađanje adekvatnog suočavanja sa tim aferama ne može izaći na dobro. Uzmimo kao primjer čuvenu duvansku aferu. Umjesto da se kaže da je u jednom trenutku bilo nužno krijumčarenje cigareta, a bilo je, da se otvoreno govori o ogromnim zloupotrebama pojedinaca koji su u tome učestvovali, pa i o političkim zloupotrebama i unutar i van Crne Gore, i da se ta afera jednom za svagda stavi ad akta, pri čemu bi naravno pojedinci morali odgovarati, vlast nastoji da nas ubijedi da tog krijumčarenja uopšte nije ni bilo. Očekujem da će uskoro tvrditi da u to vrijeme nije bilo ni pušenja. Problem je što su se afere toliko namnožile da je to postalo sistem i karakteristika društva. Aferama najviše pogoduje to što su isti ljudi ili jedan isti čovjek i njegovo okruženje toliko dugo na vlasti i skoro da izgleda prirodno što se nagomilalo toliko afera.

MONITOR: Da li će to uticati na ishod predsjedničkih izbora?
JOVIĆEVIĆ: Normalno bi bilo da zbog afere Snimak, koja je očigledno dokazala ono što smo svi znali, predsjednički kandidat vladajuće stranke katastrofalno izgubi, kao i njegova partija na prvim predstojećim izborima. No, u ovakvim okolnostima, gdje se manipulacijama raznih vrsta može pokriti skoro sve, nisam u stanju da predvidim šta će donijeti ovi izbori.

MONITOR: Šta je alternativa, kako izaći iz ovakvog stanja?
JOVIĆEVIĆ: Mnogo puta to što sam predlagao pokazalo se nerealno u sudaru sa brutalnom političkom stvarnošću u kojoj najčešće nije ni bilo mjesta za prava rješenja nego se pribjegavalo političkoj pragmi da se ostane na vlasti po svaku cijenu. U Grupi za promjene predlagali smo, a čini mi se da je to danas još aktuelnije, da se za kompleksne probleme u Crnoj Gori traže kompromisi različitih političkih subjekata, da se ostave po strani političke i lične netrpeljivosti i da se tim nevelikim snagama traže najbolja rješenja, barem u jednom periodu. Tu sam i tada i danas vidio moguću ulogu malih stranaka, iako o nekima ne mislim naročito dobro, kakve su u drugim državama odigrale u prelaznim periodima značajnu ulogu. Nemam iluziju da će do toga doći.

Zloupotreba državnog statusa

MONITOR: Ova kampanja ponovo je aktuelizovala staru dilemu – da li je prvo trebalo demokratizovati Crnu Goru, pa onda rješavati njen državni status ili obrnuto?
JOVIĆEVIĆ: Liberali, kojima se valjda ne može osporiti suverenistička orijentacija, zastupali su tezu da prvo treba demokratizovati društvo, pa u takvim uslovima rješavati državni status. Imajući u vidu unutrašnje okolnosti, a pogotovo međunarodni kontekst, smatrao sam da se ne smije zakasniti sa rješavanjem državnog statusa, pa makar za trenutak i zaboravili na karakter ove vlasti. Ta je dilema bila i u pozadini razlaza u Grupi za promjene. Vjerovao sam da u ovom narodu ima dovoljno svijesti da će nakon rješavanja državnog statusa smoći snage da promijeni vlast. Iako i danas isto mislim, poslije ovog iskustva imam više razumijevanja za prvu varijantu. Pokazalo se da ova vlast počiva na zloupotrebi državnog statusa i u tome joj pomaže opozicija. To vlast zloupotrebljava na svim izborima. Nema dovoljno spremnosti ni kod opozicije da promijeni samu sebe i prilagodi se okolnostima da je Crna Gora država i da treba da ostane država, a još manje ima spremnosti kod vlasti da podjele na toj osnovi prevaziđe i počne da gradi svoju poziciju na rješavanju stvarnih problema svih građana, a ne na njihovoj podjeli.

Još nešto. Što se tiče neosporne uloge Mila Đukanovića u ostvarivanju državnog statusa, najmudrije mu je bilo da je 22. maja 2006. godine odstupio sa vlasti. Da je to učinio, mnogo toga danas bi bilo drugačije.

Spasavanje vlasti, a ne Kombinata

MONITOR: U toku je traženje rješenja za Kombinat aluminijuma. Vlada od parlamenta traži podršku za planove oko nacionalizacije KAP-a, a nije tražila saglasnost kada ga je privatizovala…
JOVIĆEVIĆ: Kombinat je vrlo kompleksan problem. To je bio dobro zamišljen koncept, ali je njegovo rušenje počelo i prije devedesetih kada se rasipalo parama umjesto da se ulaže u novi izvor energije i u još veću preradu. Glavni problem je ipak nastao nakon devedesetih kada su mnogi u opštoj jagmi gledali da uzmu što više. Poslije svega što je učinjeno i što nije učinjeno – za KAP nema dobrog rješenja. U takvoj situaciji normalna vlast mora da traži pomoć. I od stručnjaka, ali i od političkih protivnika. To je krupan problem za koji se može naći samo najmanje loše rješenje i na kojem se ne može politički profitirati. Neprihvatljivo je što Vlada kaže: evo to je rješenje koje mi nudimo, platite 40 miliona, one dugove ćemo malo odložiti, naravno da bi se sve zataškalo, a vi ako nemate nešto bolje preuzmite odgovornost. Prebacivanjem tereta na parlament ne može vlada skinuti sa sebe odgovornost za stanje u Kombinatu. Ako Vlada nije u stanju da nađe koliko toliko prihvatljivo rješenje onda mora da podnese ostavku. To je jedino ispravno.

MONITOR: Jedno rješenje nudi i opozicioni SNP?
JOVIĆEVIĆ: SNP, ako sam dobro shvatio, pokušava da na mala vrata uvede ono isto što predlaže Vlada. Pojedinci iz SNP-a nameću rješenja koja su prije rješenja za spasavanje Vlade nego za spasavanje Kombinata. Ne mogu da shvatim vezu između toga što će se oprostiti dug Kombinatu i dug privatnicima. To je čista socijalna demagogija. Ili, šta znači državna revizija KAP-a? To je isto što je svojevremeno radio Ekonomski fakultet, kao, navodno, stručna institucija, koja je konstatovala crno na bijelo da ruski partner ispunjava sve uslove, a nije ispunjavao nijedan! Ovo je spasavanje vlasti, a ne Kombinata. Vlada time što će prenijeti ovlašćenja na parlament ne može skinuti sa sebe odgovornost za sadašnje stanje u Kombinatu.

Brend se ne prodaje

MONITOR: Kakav je Vaš generalni stav o privatizacijama u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ: U privatizaciji su napravljene katastrofalne greške. Ko bi prodao Pivaru za onolike pare koje su bačene u vjetar? Ko bi prodao svoj brend i perspektivnu firmu? Ili hotel Maestral u koga su Slovenci tobož uložili 50 miliona. Da ne govorim o tragikomičnoj situaciji sa Svetim Stefanom, za koji se ne zna ni ko ga je uzeo ni preuzeo, a još manje kada će biti otvoren. Ni u jednoj privatizaciji nijesu zaštićeni državni interesi. I vlast se sada sjetila da preispituje privatizaciju. Sve u svemu, moraćemo, htjeli ne htjeli, napraviti bilans šta smo sve izgubili za proteklih dvadeset godina. To će biti porazno kao što je porazno da je danas u blokadi blizu dvije i po hiljade firmi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo