Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR: Vlast prepunila kontejner aferama

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su trenutno najaktuelnija politička tema u Crnoj Gori. Kako ocjenjujete predizbornu kampanju?
JOVIĆEVIĆ: Očekivao sam, s obzirom na karakter oba kandidata, da će ovo biti mirna, možda čak i dosadna kampanja. Ispala je neuporedivo oštrija nego što sam procjenjivao. Miodrag Lekić veoma teško podnosi, i tu ga potpuno razumijem, način političke borbe na koji nije navikao i još teže podnosi, najčešće neprimjerene i potpuno nestinite optužbe. Teško nalazi snage da se od njih brani, a protiv besmislenih optužbi najteže se braniti. Lekić je nezavisni kandidat bez obzira na to što mu se pripisuje da ga „iznajmljuju” opozicione partije. On nije ni čovjek „mekih” stavova niti podložan nečijem uticaju.

Strana oko Vujanovića ne pokazuje neki veliki entuzijazam, nije to ona nekadašnja masovna i samouvjerena kamarila. Po mom mišljenju ni u DPS-u Vujanovića ne smatraju ni ustavnim ni naročito dobrim kandidatom. Tu je izuzetak predsjednik DPS-a koji pokazuje najviše entuzijazma i izriče najviše teških i uglavnom netačnih riječi o protivkandidatu.

MONITOR: Zašto je onda DPS kandidovao Vujanovića?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da je za DPS i njegov vrh Vujanović iznuđeni kandidat da se u žabokrečini koju je ova vlast stvorila ne bi što slučajno poremetilo. I taj entuzijazam DPS-a ne proizilazi iz uvjerenja da je Vujanović dobar kandidat, to je prosto odbrana samih sebe. Odbrana od mogućeg makar i malog gubitka vlasti. To je ono što najviše inspiriše i predsjednika DPS-a, jer je njegov ulog u mogućem gubitku daleko najveći.

MONITOR: I šta je preostalo biračima?
JOVIĆEVIĆ: Izbor nije, čini mi se, nikad bio lakši. Onima koji smatraju da je kod nas situacija normalna i koji žele da se takva ,,normalnost” zadrži što duže, i koji predsjednika vide kao figuru koja ima svoje nadređene i radi shodno partijskim stavovima, neka biraju Vujanovića. Neka stanu u kolonu sa famoznim Udruženjem Saveza boraca i rukovodstvom Saveza penzionera, pa neka brane ,,tekovine” stečene ovih dvadeset i kusur godina. Oni koji misle da je ovoga sa čim živimo bilo premnogo i žele makar da se nešto izmijeni, ma koliko funkcija predsjednika za to ne pružala prevelike mogućnosti, glasaće za opozicionog kandidata.

MONITOR: Da li konačno možemo očekivati da ovi izbori budu demokratski?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da ni na ovim kao i na mnogim ranijim izborima nećemo saznati pravo raspoloženje građana. Bojim se da će se pokazati ono što je bilo bjelodano i prije – rezultati svih izbora najčešće su ili su u velikoj mjeri posljedica vještih mahinacija i krajnje sofisticiranih manipulacija javnim mnjenjem i građanima.

MONITOR: U novije vrijeme desilo se nekoliko afera u kojima su glavni akteri visoki funkcioneri iz DPS-a.
JOVIĆEVIĆ: Ako bih oponašao vlast odmah bih postavio pitanje – kakvih afera, o čemu vi pričate? Nema afera. Nisu to ni Telekom, ni Snimak… Poznato je da se u ovakvim tranzicionim uslovima, a i inače, dešavaju razne afere. Ako su to pojedinačni slučajevi onda se vlast sa njima razračunava na adekvatan način. Nakon toga društvo izlazi i zdravije i jače. Crnogorska vlast decenijama na neviđen način pokušava da zataška i zadrži u kontejneru svaku aferu. Od kako su se afere umnožile i počelo mnogo toga da izlazi na vidjelo, taj kontejner je počeo da zaudara i curi na sve strane, a vlast preko institucija sistema pokušava da nas ubijedi da je to što vidimo i čujemo nešto sasvim drugo. To je normalnom čovjeku nepodnošljivo.

MONITOR: Šta ove afere govore o vlasti i društvu uopšte?
JOVIĆEVIĆ: One pokazuju koliko je ovo društvo u svojim osnovama, moralnim pogotovo, odavno u stanju truleži i metastaze. No, to ne može vječno da traje. Odgađanje adekvatnog suočavanja sa tim aferama ne može izaći na dobro. Uzmimo kao primjer čuvenu duvansku aferu. Umjesto da se kaže da je u jednom trenutku bilo nužno krijumčarenje cigareta, a bilo je, da se otvoreno govori o ogromnim zloupotrebama pojedinaca koji su u tome učestvovali, pa i o političkim zloupotrebama i unutar i van Crne Gore, i da se ta afera jednom za svagda stavi ad akta, pri čemu bi naravno pojedinci morali odgovarati, vlast nastoji da nas ubijedi da tog krijumčarenja uopšte nije ni bilo. Očekujem da će uskoro tvrditi da u to vrijeme nije bilo ni pušenja. Problem je što su se afere toliko namnožile da je to postalo sistem i karakteristika društva. Aferama najviše pogoduje to što su isti ljudi ili jedan isti čovjek i njegovo okruženje toliko dugo na vlasti i skoro da izgleda prirodno što se nagomilalo toliko afera.

MONITOR: Da li će to uticati na ishod predsjedničkih izbora?
JOVIĆEVIĆ: Normalno bi bilo da zbog afere Snimak, koja je očigledno dokazala ono što smo svi znali, predsjednički kandidat vladajuće stranke katastrofalno izgubi, kao i njegova partija na prvim predstojećim izborima. No, u ovakvim okolnostima, gdje se manipulacijama raznih vrsta može pokriti skoro sve, nisam u stanju da predvidim šta će donijeti ovi izbori.

MONITOR: Šta je alternativa, kako izaći iz ovakvog stanja?
JOVIĆEVIĆ: Mnogo puta to što sam predlagao pokazalo se nerealno u sudaru sa brutalnom političkom stvarnošću u kojoj najčešće nije ni bilo mjesta za prava rješenja nego se pribjegavalo političkoj pragmi da se ostane na vlasti po svaku cijenu. U Grupi za promjene predlagali smo, a čini mi se da je to danas još aktuelnije, da se za kompleksne probleme u Crnoj Gori traže kompromisi različitih političkih subjekata, da se ostave po strani političke i lične netrpeljivosti i da se tim nevelikim snagama traže najbolja rješenja, barem u jednom periodu. Tu sam i tada i danas vidio moguću ulogu malih stranaka, iako o nekima ne mislim naročito dobro, kakve su u drugim državama odigrale u prelaznim periodima značajnu ulogu. Nemam iluziju da će do toga doći.

Zloupotreba državnog statusa

MONITOR: Ova kampanja ponovo je aktuelizovala staru dilemu – da li je prvo trebalo demokratizovati Crnu Goru, pa onda rješavati njen državni status ili obrnuto?
JOVIĆEVIĆ: Liberali, kojima se valjda ne može osporiti suverenistička orijentacija, zastupali su tezu da prvo treba demokratizovati društvo, pa u takvim uslovima rješavati državni status. Imajući u vidu unutrašnje okolnosti, a pogotovo međunarodni kontekst, smatrao sam da se ne smije zakasniti sa rješavanjem državnog statusa, pa makar za trenutak i zaboravili na karakter ove vlasti. Ta je dilema bila i u pozadini razlaza u Grupi za promjene. Vjerovao sam da u ovom narodu ima dovoljno svijesti da će nakon rješavanja državnog statusa smoći snage da promijeni vlast. Iako i danas isto mislim, poslije ovog iskustva imam više razumijevanja za prvu varijantu. Pokazalo se da ova vlast počiva na zloupotrebi državnog statusa i u tome joj pomaže opozicija. To vlast zloupotrebljava na svim izborima. Nema dovoljno spremnosti ni kod opozicije da promijeni samu sebe i prilagodi se okolnostima da je Crna Gora država i da treba da ostane država, a još manje ima spremnosti kod vlasti da podjele na toj osnovi prevaziđe i počne da gradi svoju poziciju na rješavanju stvarnih problema svih građana, a ne na njihovoj podjeli.

Još nešto. Što se tiče neosporne uloge Mila Đukanovića u ostvarivanju državnog statusa, najmudrije mu je bilo da je 22. maja 2006. godine odstupio sa vlasti. Da je to učinio, mnogo toga danas bi bilo drugačije.

Spasavanje vlasti, a ne Kombinata

MONITOR: U toku je traženje rješenja za Kombinat aluminijuma. Vlada od parlamenta traži podršku za planove oko nacionalizacije KAP-a, a nije tražila saglasnost kada ga je privatizovala…
JOVIĆEVIĆ: Kombinat je vrlo kompleksan problem. To je bio dobro zamišljen koncept, ali je njegovo rušenje počelo i prije devedesetih kada se rasipalo parama umjesto da se ulaže u novi izvor energije i u još veću preradu. Glavni problem je ipak nastao nakon devedesetih kada su mnogi u opštoj jagmi gledali da uzmu što više. Poslije svega što je učinjeno i što nije učinjeno – za KAP nema dobrog rješenja. U takvoj situaciji normalna vlast mora da traži pomoć. I od stručnjaka, ali i od političkih protivnika. To je krupan problem za koji se može naći samo najmanje loše rješenje i na kojem se ne može politički profitirati. Neprihvatljivo je što Vlada kaže: evo to je rješenje koje mi nudimo, platite 40 miliona, one dugove ćemo malo odložiti, naravno da bi se sve zataškalo, a vi ako nemate nešto bolje preuzmite odgovornost. Prebacivanjem tereta na parlament ne može vlada skinuti sa sebe odgovornost za stanje u Kombinatu. Ako Vlada nije u stanju da nađe koliko toliko prihvatljivo rješenje onda mora da podnese ostavku. To je jedino ispravno.

MONITOR: Jedno rješenje nudi i opozicioni SNP?
JOVIĆEVIĆ: SNP, ako sam dobro shvatio, pokušava da na mala vrata uvede ono isto što predlaže Vlada. Pojedinci iz SNP-a nameću rješenja koja su prije rješenja za spasavanje Vlade nego za spasavanje Kombinata. Ne mogu da shvatim vezu između toga što će se oprostiti dug Kombinatu i dug privatnicima. To je čista socijalna demagogija. Ili, šta znači državna revizija KAP-a? To je isto što je svojevremeno radio Ekonomski fakultet, kao, navodno, stručna institucija, koja je konstatovala crno na bijelo da ruski partner ispunjava sve uslove, a nije ispunjavao nijedan! Ovo je spasavanje vlasti, a ne Kombinata. Vlada time što će prenijeti ovlašćenja na parlament ne može skinuti sa sebe odgovornost za sadašnje stanje u Kombinatu.

Brend se ne prodaje

MONITOR: Kakav je Vaš generalni stav o privatizacijama u Crnoj Gori?
JOVIĆEVIĆ: U privatizaciji su napravljene katastrofalne greške. Ko bi prodao Pivaru za onolike pare koje su bačene u vjetar? Ko bi prodao svoj brend i perspektivnu firmu? Ili hotel Maestral u koga su Slovenci tobož uložili 50 miliona. Da ne govorim o tragikomičnoj situaciji sa Svetim Stefanom, za koji se ne zna ni ko ga je uzeo ni preuzeo, a još manje kada će biti otvoren. Ni u jednoj privatizaciji nijesu zaštićeni državni interesi. I vlast se sada sjetila da preispituje privatizaciju. Sve u svemu, moraćemo, htjeli ne htjeli, napraviti bilans šta smo sve izgubili za proteklih dvadeset godina. To će biti porazno kao što je porazno da je danas u blokadi blizu dvije i po hiljade firmi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo