Povežite se sa nama

OKO NAS

„Velika četvorka” u Baru

Objavljeno prije

na

Bilo je u gradu pod Rumijom i prije i kasnije dolazaka velikih klubova „od Vardara pa do Triglava”, u svim sportovima, ali se ništa nije moglo mjeriti sa senzacijom što ju je izazvao tadašnji član Južne regije Luka Bar, koji je za samo nekoliko dana, januara 1985. ugostio u Baru Partizan i Crvenu zvezdu.

Mlađim čitaocima je teško dočarati nevjerovatni organizacioni uspjeh malog kluba, uslovljen činjenicom da su jugo-velikani imali jako zgusnuti godišnji raspored nastupa, ali, usporedbe radi, to bi bilo kao da sad Budućnost iz ćefa dovede Manchester Utd ili Barcelonu, čisto da gledaoci uživaju. Kad bi joj se moglo.

Jula 1984. u Baru se, pri najvećem privrednom kolektivu u Baru, osniva fudbalski klub – Luka Bar. Da bi skrenuli pažnju na novog člana Južne fudbalske regije, čelnici tima odlučili su da naprave spektakl – u svega četiri dana ugostili su dva najtrofejnija jugo-kluba: Crvenu zvezdu i Partizan.

Partizan je gostovao 27. januara 1985. godine. U Baru je danima ranije vladala prava euforija, tako da se na Madžaricu skupilo preko 5.000 gledalaca. Nije bilo tribina, pa su se načičkali u nekoliko redova iza žičane ograde, ali ih je bilo i na krovovima obližnjih objekata, čempresima, stubovima za struju… Teren je bio težak za igru, uništen od kiše, ali je zato vrijeme bilo lijepo, sunčano.

Trener Partizana Nenad Bjeković je izveo renomirani sastav, pun prvotimaca: Omerović, Radović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Vermezović, Đelmaš, Dimitrijević, Mance, Smajić i Varga, a od standardnih nije bilo samo Ljubomira Radanovića i Zvonka Živkovića, koji su sa reprezentacijom Jugoslavije bili na turniru u Indiji. Trener Luke Bar Svetozar Kepo Vujović poveo je na teren najbolje koje je imao: golmana Obradovića, bekove Popovića, Bokovca i Aleksandra Petranovića, u veznom redu brzonogog Bokana, Nikezića i Radonjića, i u napadu nekadašnjeg igrača Budućnosti Jagoša Radovića, Predraga Petranovića, Martinića i Pekovića.

Nošeni atmosferom, ,,dokeri” su prvo poluvrijeme igrali odlično, a Beograđani se anemično vukli po terenu. Lokalne novine su bilježile da su Barani imali više od igre, te da su zvijezde u crno-bijelom dresu dobro pazile da se ne povrijede u kaljugama terena kraj morske obale. Na odmor se pošlo bez golova, ali je onda Bjeković uveo podmlađeni sastav, igrače željne dokazivanja. Ni Vujović nije ostao dužan, ali igrače nije mijenjao zbog nezalaganja, već zbog evidentnog umora. Većina igrača barskog regijaša prešla je bila, naime, zenit svog fudbalskog vijeka, pa su na odmoru ili tokom drugog poluvremena na teren izašli Petrović, Stojanović, Zajović, Moračanin, Vučetić, Tomašević i Stijepović.

Uvođenjem Belojevića, Marjanovića, Vujičića, Petrovića, Simanića, Nikodijevića, Jovice Kolba, Kuzmanovića, Đukića, Stevanovića i Vučićevića, stvari su se na terenu iz korijena izmijenile. Počeli su Partizanovci dobro, sa puno pasova, a razlika u kvalitetu je bila sve evidentnija. Briljantan je bio Nebojša Vučićević, pristigao iz OFK Beograda – nezaustavljiv, na svakom dijelu terena, postigao je šest golova za svega 40 minuta. Onaj sedmi je dao Petrović. Ukupno 0:7.

Prašina koju je Partizan podigao se još nije ni slegla, a Luka Bar je na Madžarici ugostila Crvenu Zvezdu. Tog 30. januara 1985. su „crveno-beli” gostovali u Baru u okviru turneje po Crnoj Gori, savladavši prethodno Sutjesku 3:0, Budućnost 6:0 i mostarski Velež 3:1. Na stadionu u Baru se po sunčanom vremenu skupilo oko 5.000 ljudi, sudije meča su bile Dragan Baka Stojanović i Mijo Petrović.

Trener Gojko Zec je predstavio kombinovani tim – mnogi od igrača su bili na početku dokazivanja u tadašnjem šampionu ili pri kraju karijere, a iz prve postave nedostajali su Boško i Milko Đurovski, Husref Musemić, Zlatko Krdžević, Žarko Đurović, Goran Milojević, Miodrag Krivokapić…

Od Baranima poznatih igrača na teren je izašao prvi golman Živan Ljukovčan, pa bek Zlatko Krmpotić, a za njim Stojanović, Nikšićani Krivokapić i Bandović, Nebojša Milosavljević, Žugić, pojačanje iz Rijeke Šugar, pa Joksimović, stameni Đorđe Milovanović i najveća zvijezda toga tima Mitar Mrkela, od koga se očekivalo da postane nova Zvezdina zvezda. Kepo Vujović je malo promiješao karte u odnosu na prošli meč sa Partizanom, pa je umjesto Radonjića igrao Moračanin, a broj 11 je umjesto Pekovića nosio Stijepović.

Barske novine su slikom i tekstom zabilježile događaj: ,,U prvom dijelu ‘Zvezda’ je zaigrala nešto angažovanije, i za samo desetak minuta postigla četiri gola. Dva pogotka je postigao mladi Joksimović, a po jedan Milosavljević i Janković. Poslije odmora, očekivalo se da će gosti iskoristiti premorenost domaćih fudbalera, ali, na opšte iznenađenje, fudbaleri ‘Luke’ su uspjeli da sačuvaju mrežu. I ne samo to, postigli su gol”.

Početkom drugog poluvremena, Crvena zvezda je uvela četiri nova igrača: golmana-omladinca Stevana Stojanovića, zatim Stošića, Marjanovića i Osmanagića, dok su za Luku zaigrali Srzentić, Stojanović, Zajović, Radonjić, Peković, Vučetić, Ivanović i Tomašević.

Gol koji je postigla Luka Bar protiv šampiona države jedno je od urbanih legendi grada pod Rumijom, nezaboravno sportsko mjesto o kome se i danas povede priča među ovdašnjim fudbalskim zaljubljenicima.

Načinjen je faul na nekih tridesetak metara od gola Crvene zvezde, sa desne strane. Igrači gostiju su htjeli da postave živi zid, ali im je rezervni golman, osamnaestogodišnji Stevan Stojanović, doviknuo da nema potrebe, jer je velika udaljenost. Predrag Peśo Petranović je vidio da je Stojanović izašao sa gol linije, uhvatio kratak zalet i raspalio po lopti svom snagom (bio je poznat po razornom udarcu), a ona je završila iza leđa nemoćnog golmana Zvezde. Navijači su bili u transu, aplauz se prolomio Madžaricom, saigrači su Petranoviću poletjeli u zagrljaj, a on je skinuo dres i izašao s terena. Čestitao mu je i tada poznati izvođač slobodnih udaraca – kapiten Zvezde Mitar Mrkela.

Petranovićev gol u 60. minutu bio je i posljednji na utakmici, koja je nakon toga rutinski privedena kraju, bez previše zalaganja. Uslijedila su slikanja, davanje autograma, a igrači beogradskog tima se više od pola sata nisu mogli povući sa terena, okruženi razdraganom mlađarijom.

Fudbalski spektakl bio je i prošao, ali je mjesecima nakon njega i dalje bio predmet interesovanja, ovoga puta opštinskih struktura. Inspekcijske službe zanimala je cijena gostovanja dva beogradska kluba i izvor finansiranja. Odgovor je uslijedio u listu preduzeća Luka Bar, gdje su organizatori taksativno naveli da je dovođenje Partizana koštalo 7,5 starih miliona dinara, a Crvene Zvezde 10, te da su „novac obezbijedili radnici radeći subotom i nedjeljom na sakupljanju starog željeza i drugih sekundarnih sirovina”.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROCESI PROTIV VESNE MEDENICE: Dvije prvostepene osuđujuće presude

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda je ove sedmice vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je sutkinju Milicu Vlahović Milosavljević podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora. U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo

 

 

Nekadašnjoj predsjednica Vrhovnog suda Vesni Medenici u nešto malo više od mjesec dana dosuđene su dvije osuđujuće presude. Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić najavila je nedavno i  da će  do kraja ove godine biće donijeta i prvostepena presuda u predmetu u kojem se Vesna Medenica tereti da je bila članica  kriminalne grupe koju je organizovao njen sin Miloš Medenica.

Dok se čeka ishod trećeg nepravosnažnog postupka, Medenici je u utorak vijeće sudije Branislava Lekovića saopštilo da je kriva što je podstrekivala na nezakonito donošenje sudske odluke i osudilo je na godinu i devet mjeseci zatvora.

Prema ocjeni suda i tvrdnjama Specijalnog državnog tužilaštva, Medenica je podstrekala na nezakonito donošenje odluke sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević, koja je u istom postupku osuđena dobila pola godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

U obrazloženju presude sudija Leković je kazao da je sud nesumnjivo utvrdio da su Medenica i Vlahović Milosavljević izvršile krivično djelo. Olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazni je to što nisu ranije osuđivane, a otežavajuće je to što su postupale kao predsjednica Vrhovnog suda i sutkinja Privrednog suda.

Prema optužnici, sutkinja Vlahović-Milosavljević je kao sutkinja Privrednog suda Crne Gore, krajem 2018. i početkom 2019. godine pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda zloupotrebila službeni položaj. Vlahović-Milosavljević je, kako se navodi, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist kuma okrivljene Medenice, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su “povrijeđena prava druge parnične stranke”.

“Okrivljena Vesna Medenica je više puta pozivala telefonom okrivljenu Vlahović Milosavljević, za koju je znala da je u predmetu P.br 564, i zahtijevala da se spriječi korporacija “Ten” iz Moskve da naplati 400.000 eura od firme “Vin”, vlasnika Rada Arsića, njenog kuma. Okrivljena Vlahović Milosavljević je donijela rješenje privremenu mjeru, čime je onemogućila da hipotekarni povjerilac “Ten” naplati svoje potraživanje prodajom nepokretnosti“,  kazao je sudija Leković je tokom obrazloženja presude.

On je podsjetio i da je sutkinja Vlahović Milosavljević u tužilačkoj istrazi rekla da je popustila pod pritiskom jer je Medenica jako nezgodna kada joj se neko zamjeri.

„Sud je nesumnjivo utvrdio da je Medenica stvorila odluku kod Vlahović Milosavljević da izvrši krivično djelo, koja je donijela privremeno mjeru rješenje, koje je nezakonito. Postojao je umišljaj kod optuženih . Prilikom odmjeravanja kazne sud je kao olakšavajuću okolnost imao u vidu činjenicu da ranije nijesu osuđivane, dok je otežavajuća da su bile javni funkcioneri”, kazao je sudija Leković.

I dok je specijalni tužilac Vukas Radonjić novinarima najavio da će se žaliti na visinu izrečene kazne smatrajući da je mala jer je SDT tražio da Medenica bude osuđena na tri godine zatvora, njen advokat Zdravko Begović ocijenio je da dinamika suđenja njegovoj branjenici ukazuje na pritisak na pravosuđe i potencijalno opasnu žurbu u donošenju odluka.

Novinarima je saopštio da se postupci protiv Medenice odvijaju neuobičajenom brzinom i da je takva ažurnost selektivna, jer se ne primjenjuje na sve predmete pred sudovima u Crnoj Gori.

„Poznata je činjenica da je Evropska komisija tražila glave onih protiv kojih se vode postupci na nivou visoke korupcije“, kazao je Begović, dodajući da ne vidi drugo objašnjenje za tempo kojim se predmeti njegove branjenice privode kraju. „Zar nije čudno što se tri postupka protiv moje branjenice Vesne Medenice završavaju u mjesec dana“, kazao je Begović.

On je istakao da svi koji prate postupke pred Višim sudom protiv Medenice mogu jasno da uoče da se pretresi održavaju „dan za danom“, u terminima koji, kako kaže, nijesu uobičajeni za rad tog suda te da takva dinamika postavlja ozbiljna pitanja.

Begović je istakao i da žurba da se presude donesu prije Nove godine može dovesti do ozbiljnih propusta te da bi bilo mudrije i celishodnije da se pretresi održavaju u racionalnom vremenu, a nikako po svaku cijenu. „ Sudovi su ti koji odlučuju o svemu tome, a isti ti sudovi su sudili prije dvije, tri ili četiri godine kada su pretresi odlagani po nekoliko mjeseci“, kazao je on.

Begović tvrdi da postoje dvostruki standardi u sudskoj praksi. Ocijenio je da se „zvučni predmeti“ tretiraju hitno, dok se suđenja građanima koji nijesu javno eksponirani zakazuju u razmacima i po nekoliko mjeseci.

Podsjetimo, u predmetu koji je okončan posljednjeg dana oktobra, Medenica je proglašena krivom za zloupotrebu službenog položaja i osuđena na šest mjeseci zatvora. Prema toj presudi, ona je 2019. godine kao predsjednica Vrhovnog suda i član Sudskog savjeta omogućila tadašnjem sudiji Milosavu Zekiću da ne bude privremeno udaljen sa posla iako se protiv njega vodio postupak pred kotorskim sudom.

Medenica je, podsjetimo, u završnoj riječi 23. oktobra navela da je „pravno licemjestvo naknadna pamet Specijalnog državnog tužilaštva“ i da je ona ponosna na svoj radi i šta je ostavila iza sebe.  Kazala je da se sada vidi kakva je situacija i da se za vrijeme njenog mandata nije desilo da neko izađe iz pritvora, a da ne bude donesena presuda u roku od tri godine.

“Nije Vesna rušila pravosudni sistem. Rušili su oni koji su mene htjeli da vide na optuženičkoj klupi”, saopštila je i dodala da se apsolutno ne osjeća krivom.

Završne riječi u predmetu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda i njenog sina  Miloša  zakazane su za 11. i 12. decembar, nakon što je sud ove sedmice  odbio zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da dodatne Sky poruke budu izvedene kao dokaz. Advokati su predložili da sud sprovede sav sirovi Sky materijal i čita poruku po poruku, sa čime su bili saglasni tužioci Vukas Radonjić i Jovan Vukotić, ali je sud to odbio

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SPORAN PREDLOG MODELA FINANSIRANJA FONDA ZA RAZVOJ SPORTA: Na teret najsiromašnijih opština

Objavljeno prije

na

Objavio:

Egalizacioni fond je Predlogom izmjena i dopuna Zakona o sportu predviđen kao jedan od izvora finansiranja Fonda za razvoj spota. To znači –  oko 2,5 miliona eura godišnje manje u budžetima najslabijih crnogorskih opština. Zajednica opština Crne Gore (ZOCG) dala je negativno mišljenje na tu odredbu Predloga

 

 

Novoformirani Odbor za društvene djelatnosti Zajednice opština Crne Gore (ZOCG) prošlog mjeseca dao je negativno mišljenje na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu.       Kritikovana je odredba kojom je predviđeno da se Fond za razvoj sporta dijelom finansira iz sredstava Egalizacionog fonda u visini od pet odsto.

Iz ZOCG su saopštili da je ta odredba u direktnoj suprotnosti sa fundamentalnim principima i članovima važećeg Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Ključni problem, ukazuju, leži u pokušaju da se odstupi od jasno definisane namjene Egalizacionog fonda. Zakon propisuje da su sredstva tog Fonda namijenjena isključivo za finansiranje opština, a njegova svrha je smanjenje regionalnih dispariteta i obezbjeđivanje standardnog nivoa javnih usluga za sve građane.  Egalizacioni fond, prema dosadašnjoj praksi, predstavljao je uglavnom vitalni mehanizam podrške opštinama sa slabijom fiskalnom snagom i manjim izvornim prihodima, omogućavajući im da obavljaju svoje zakonske obaveze i realizuju razvojne projekte.

Potencijalno umanjenje sredstava tog Fonda, koje se procjenjuje na oko 2,5 miliona eura na godišnjem nivou, imalo bi, tvrde u ZOCG, vrlo loše posljedice za opštine koje su njegovi primarni korisnici. Uglavnom, sjeverne opštine, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ta sredstva za funkcionisanje i razvoj, bile bi direktno i teško oštećene. Konkretno, takav potez ne samo da bi ugrozio finansijsku stabilnost ovih lokalnih samouprava, već bi direktno uticao na kvalitet života njihovih građana.

ZOCG je bila aktivno uključena u proces izrade nacrta izmjena i dopuna Zakona o sportu. Preko tog predstavnika kontaktirani su i lokalni sekretarijati. No, navodno, formiranje Fonda i načini njegovog finansiranja nijesu bili u nacrtu koji je bio na javnoj raspravi. Zbog toga lokalne uprave nijesu mogle tokom javne rasprave da reaguju na vrijeme na tu spornu odredbu.

ZOCG je pozvala nadležni resor na preispitivanje načina finansiranja Fonda. Insistiraju na očuvanju integriteta Egalizacionog fonda i njegovoj namjeni, kako bi se osigurala finansijska održivost i razvoj svih opština, a posebno onih kojima je podrška najpotrebnija. Kazali su da će izjašnjenje Odbora dostaviti Ministarstvu sporta i mladih, uz očekivanje da će predloženi argumenti biti uvaženi. Istaknuto je da će ZOCG “i dalje dosljedno zastupati interese svojih članica u daljoj zakonskoj proceduri.” Egalizacioni fond je, inače, i u Predlogu izmjena i dopuna Zakona o sportu, predviđen kao jedan od izvora finansiranja, a ostalo su različiti međunarodni i nacionalni programi.

Iz pet opština koje su  korisnice Egalizacionog fonda na sjeveru, Monitoru su potvrdili da nijesu bili upoznati sa mogućnošću da bi u budućnosti ukupan iznos te vrste državne podrške mogao biti umanjen za pet odsto. Uglavnom, u sjevernim lokalnim upravama se hvale izdvajanjima za podršku lokalnom sportu i objašnjavaju da se svake godine taj iznos uvećava. Međutim, u istraživanjima koje su neke od opština obavile za izradu svojih planova o razvoju sporta, pokazalo se da su stanovnici sjevera uglavnom nezadovoljni  iznosima i da se žale na nedostajuću sportsku infrastrukturu. Gotovo sve opštine imaju i lokalne strategije razvoja sporta, kojima se mahom predviđa vrlo ambciozno unapređenje te oblasti.

Aktuelna Nacionalna strategija o sportu predviđa formiranje Fonda za razvoj sporta, ali, prema tom dokumentu, sredstva se prikupljaju od sponzora, donatora i igara na sreću. Istovremeno, predlaže se set izmjena zakonskih i podzakonskih akata kojima se uređuje poreski sistem Crne Gore, s namjerom obezbjeđivanja poreskih olakšica koje bi podstakle crnogorsku privredu na značajnije ulaganje u sport.

„Fond za razvoj sporta bi svojim aktivnostima obezbjeđivao dodatna finansijska sredstva koja bi bila reinvestirana u sistem sporta Crne Gore i to na osnovu jasno definisanih kriterijuma. Na taj način bi se relaksirao pritisak na budžet Vlade Crne Gore i stvorio bi se partnerski odnos između privrede i sistema sporta koji je zasnovan na jasno definisanim procedurama i kriterijumima za njegovo korišćenje. Dodatna finansijska sredstva će biti usmjerena ne samo na vrhunski sport već i za programe razvoja školskog i univerzitetskog sporta, rekreativnog sporta, amaterskog sporta, povećanje kapaciteta sistema sporta Crne Gore kako u smislu razvoja i unapređenja sportske infrastrukture”, piše u nacionalnoj Strategiji razvoja sporta.

Formiranje Fonda početkom ove godine predložili su i iz Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK). To vide kao jedan od načina da se “nađe održiv model finansiranja, kako bi se osigurala dugoročna podrška razvoju sportova u Crnoj Gori”.

Ukupno 55 miliona eura naredne godine biće dodijeljeno opštinama iz Egalizacionog fonda, koji služi za finansijsko ujednačavanje manje razvijenih opština. Ta sredstva, koja se raspoređuju prema Planu akontativne raspodjele Ministarstva finansija, dobiće 18 od 24 crnogorske opštine. Ponovo, kao i ove godine, Nikšić i Bijelo Polje dobiće najveće iznose. Nikšiću će pripasti 7,42 miliona eura, što čini 13,49 odsto ukupnog planiranog iznosa, dok će Opština Bijelo Polje dobiti 7,2 miliona eura, odnosno 13,21 odsto. Među primorskim opštinama, jedino će Ulcinj dobiti sredstva, i to 3,77 miliona eura. Za razliku od prethodnih godina, Opština Bar neće dobiti novac iz fonda, iako je u budžetu za tekuću godinu imala predviđen prihod od 3,8 miliona eura po tom osnovu. Najmanji iznos, 1,11 miliona eura dobiće Opština Gusinje.

Pravo na sredstva imaju opštine čiji je stepen razvijenosti ispod 100 odsto prosječne vrijednosti indeksa razvijenosti, utvrđenog Zakonom o regionalnom razvoju. Raspodjela se vrši prema specifičnim kriterijumima: 15 odsto sredstava se raspoređuje fiksno i jednako svim opštinama koje imaju pravo na korišćenje fonda, 35 odsto na osnovu površine i broja stanovnika. Preostalih 50 odsto prema prosječno obračunatim prihodima od poreza na dohodak po stanovniku za prethodnu godinu. Primjenjuju se i dodatni koeficijenti za opštine sa manje od 3.000, odnosno između 3.000 i 6.000 stanovnika. Nedavnim izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave uvodi se dodatni kriterijum, pa procjenat učešća tekućih prihoda opštine u ukupnim tekućim prihodima svih opština (bez sredstava iz fonda) mora biti ispod 10 odsto.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA STANOVI, ODJECI: Poklon krediti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo je posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja  Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika. Istovremeno, niko ne kontroliše da li se poklon krediti i vraćaju

 

 

Predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 koji je još 2007. godine, u vrijeme dok je bio osnovni državni tužilac u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Ova informacija koju su nedavno objavile Vijesti ponovo je aktuelizovala dodjelu povoljnih kredita izabranim funkcionerima i državnim službenicima za vrijeme vladavine DPS-a.

O kakvim se poklon kreditima radi govori i Radovićev slučaj. On je za 75.000 dobijenih eura trebao da za 20 godina vrati, sa kamatom od dva odsto godišnje, mjesečno 75.76 eura, ukupno 18.180 eura.

Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio je 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika.

Bošković, 2016. potpisuje odluke za dodjelu kredita u visini od 125 hiljada i to tadašnjem VDT Ivici Stankoviću 40.000, svom stranačkom kolegi-  poslaniku DPS-a Obradu Mišu Stanišiću 35.000, tužiteljici u VDT Vesni Jovićević 30.000 i direktoru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću 20.000. Već sledeće godine dodjeluje se znatno veća suma od 1,4 miliona eura . Tokom 2018. Bošković potpisuje, između ostalih, i kredit od 40.000 eura sadašnjem ministru vanjskih poslova, tadašnjem poslaniku Ervinu Ibrahimoviću. Te godine raspodijeljeno je 1,2 miliona eura. Mjesečne rate za ove ,,kredite” bile su od 30,3 do 97,22 eura.
Sljedeće godine, 2019. funkcionerima se raspodjeljuje 805 hiljada eura, a Bošković kao predsjednik komisije posljednje godine njenog rada 2020. uspjeva da podijeli samo tri kredita ukupnog iznosa 100 hiljada eura.

Nakon smjene vlasti u avgustu 2020., novoformirani Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou, obrazovao je stručni tim koji je pokušao da uđe u trag kome je sve i koliko novca otišlo za rješavanje stambenog pitanja.

Tadašnja šefica stručnog tima Vanja Ćalović-Marković u aprilu 2021. upozorila je na to da je Vladina arhiva o dodjeli stanova i stambenih kredita po povlašćenim uslovima ,,u velikoj mjeri uništena”.
Ukazala je da je samo od 2011. do 2021. najmanje 580 osoba, koje su radile u državnim organima, dobilo tu vrstu pomoći iz državne kase, a da je bar 175 njih bilo na javnim funkcijama.Iako stručni tim tada nije mogao naći svu dokumentaciju, proračunali su da je samo tokom te decenije podijeljeno najmanje 25 miliona eura za rješavaje stambenih pitanja, ali i dodijeljeno oko 20.000 metara kvadratnih stambenog prostora.

Medu funkcionerima je bilo i sudija i tužilaca, uključujući i neke kojima se sada po raznim osnovama sudi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, Saše Čađenovića, Milivoja Katnića

Afera Stanovi je završila na sudu, a u maju ove godine sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević je prvostepenom presudom oslobodila optužbi sve okrivljene predsjednike i članove komisija za dodjelu stanova – Predraga BoškovićaBudimira ŠegrtaSuada NumanovićaSanju VlahovićIvana BrajovićaDražena MiličkovićaDamira ŠehovićaDragicu SekulićOsmana NurkovićaSuzanu PribilovićJelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića, navodeći da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Neovjerene. Na tu presudu se prethodno žalio i specijalni državni tužilac Vukas Radonjić.

Branilac Boškovića, advokat Mihailo Volkov je tvrdio da je predmet Stanovi politički proces, što je Radonjić demantovao. Volkov je 2017., kao funkcioner tadašnjeg Ministarstva odbrane,dobio stan od 75 metara kvadratnih po povoljnim uslovima.

Nakon prvostepene presude, Iz Uprave za državnu imovinu, kojom rukovodi Koča Đurišić, utvrdili su da više od 200 osoba ne vraća uredno rate za kredite ili nije isplatilo ugovoreni iznos za kupovinu stana po povoljnim uslovima. Saopštili su da su dokumentaciju o neurednim platišama proslijedili kancelariji Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na dalje postupanje.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović ranije je Vjestima odgovorila da se radi o ,,ukupno 204 pravna posla”. Iz ove institucije objasnili su da se radi o kreditima dobijenim od 2004. do 2020.

Zamjenici Zaštitnice, Ivan Vukićević i Vanja Stanković krajem oktobra su podnijeli žalbu Apelacionom sudu na oslopađajuću presudu Višeg suda.

Vukićević i Stanković naglašavaju da je ,,prvostepeni sud uspio da iz ‘Komisija odlučuje’ pročita da ‘odlučuje Vlada’”. Podsjetili su da je Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera propisano da o zahtjevima odlučuje Komisija: ,,Paradoks sudskog rezonovanja u predmetnom slučaju sveo bi se na rečenicu: ‘Vlada je samo dala saglasnost, ali je time zapravo odlučila, a Komisija je odlučivala, ali nije odlučila’”, stoji u žalbi.

Specijalni državni tužilac Radonjić je ukazao na istu činjenicu kao i zamjenici Zaštitnice: ,,Presudu smatramo u potpunosti nezakonitom i nepravilnom. Ne možemo da prihvatimo argumente koje je dalo sudeće vijeće, a to je da je Vlada, a ne komisija, odlučivala o donošenju zaključaka u dodjeli kredita za poboljšanje uslova stanovanja, jer je Vlada samo dala saglasnost na odluke komisije. Propisom je određeno da komisija odlučuje”.

Iz kancelarije Zaštitnika su u potkrepljivanju svoje tvrdnje prezentovali i par indikativnih slučajeva. ,,Iz dokaza u spisima predmeta proizlazi da se Ibrahim Smailović obratio Komisiji bez preciziranog iznosa i modaliteta rješavanja stambene potrebe, sa molbom da se nađe adekvatno rješenje. Komisija je Vladi poslala informaciju i predložila saglasnost za kredit od 20.000 eura, a Vlada je zaključkom dala saglasnost na taj iznos. Komisija potom donosi odluku na 40.000 eura (dvostruko više od iznosa na koji je data saglasnost). Da je Vladin zaključak konstitutivan, kako sud tvrdi, i da je njime “odlučeno”, Komisija ne bi mogla odobriti 40.000 eura, kada je zaključkom “odlučeno” 20.000. Činjenica da je Komisija samostalno formirala sadržaj prava (vrstu i iznos) pokazuje da je nosilac konstitutivne moći upravo Komisija”, navodi se u žalbi Zaštitnika. Podsjeća se i na primjer sutkinje Vesne Begović, tužioca Miloša Šoškića, nekadašnjeg direktora Poreske uprave Miomira M. Mugošu,ali i jednu Vladinu namještenicu.

,,Iz dokaza u spisima predmeta utvrđuje se da Vlada zaključkom daje saglasnost da se Vesni Begović dodijeli stan. Komisija donosi odluku o stanu. Međutim, Vesna Begović se obraća Komisiji i traži kredit umjesto stana. Komisija mijenja svoju odluku i odlučuje o kreditu, iako je prvobitna saglasnost Vlade bila za stan… U slučaju Miloša Šoškića, a što takode prenebregava prvostepeni sud i donosi zaključke nespojive sa stanjem u spisima predmeta, Komisija donosi odluku o kreditu, uz prethodnu saglasnost Vlade. Međutim, Šoškić traži da mu se umjesto kredita dodijeli stan. Komisija stavlja van snage svoju odluku o kreditu, te uz novu saglasnost Vlade donosi novu odluku: stan pod povoljnim uslovima…” navodi se u žalbi.

Precizira se i da je Mugoša, što proizlazi iz dokumentacije, tražio novac za ,,legalizaciju kuće, što uopšte nije jedan od slučajeva za dodjelu kredita”.,,Međutim, Komisija mu je ipak dodijelila 40.000 , iako ni zahtjev nije imao precizan iznos,a Vladi nije ni bilo dostavljeno da vidi činjenično stanje”.

U žalbi se navodi da je Komisija dosljedno kršila propise pa je tako i pored zvanične Odluke koja predviđa da se kredit može dodijeliti samo onome ko obavlja poslove od posebnog interesa za državu i ostvaruje izuzetne rezultate, kredit od 30.000 eura dodijeljen konobarici. Zaštitnici su poručili da ovi primjeri ukazuju na to da ,,predsjednik i članovi Komisije koji je čine snose odgovornost za protivpravno postupanje u okviru rada u Komisiji”.

Prije nego što je oslobodio članove nekadašnje Vladine Komisije u slučaju stanovi, podgorički Viši sud nije učinio ništa da provjeri da li su odluke tog tijela i ugovori potpisani na osnovu njih zaista postojali i proizveli pravno dejstvo, već je isključio dokaze samo zato što su kopije.
To proizlazi iz žalbe države na presudu sutkinje Vesne Kovačević, koja je nedavno dostavljena Apelacionom sudu.

,,Sud u presudi sam konstatuje dvije činjenice da su svi nadležni organi (Vlada,Uprava za imovinu, Državni arhiv) potvrdili da originali ne postoje i da autentičnost kopija niko nije osporavao ni optuženi, ni njihovi branioci, a zatim zaključuje da ‘kopije ne mogu biti dokaz’. Sud se, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, faktički odriče mogućnosti da utvrdi istinu, iako su dokazi jasni i provjerljivi.To je suprotno načelu istine”, tvrde u žalbi zastupnici države zamjenici Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i ocjenjuju da je presuda Višeg suda kontradiktorna.

Viši sud je u obrazloženju presude naglasio da je nedopustivo da SDT ključan dokaz priloži u formi kopije a čiji izvornik nije nađen ili ne postoji. Dalje je istaknuto da u spisima predmeta kao dokaz nema ni fotokopija koje su ovjerene. Sud navodi  razlog zašto kopije ne mogu biti dokaz –  kopija može biti izmijenjena i sud to ne može provjeriti bez originala; optuženi mora imati mogućnost da osporava dokaze, a kod kopija to pravo postaje iluzorno…

U krivičnom postupku i više sudova kako našeg tako i u regionu, zauzelo je stav da kopija isprave i dokumenta sama po sebi, bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz upravo zato što se u krivičnim stvarima cijeni visok standard dokazivanja (van razumne sumnje), navodi se u prvostepenoj presudu uz citiranje mišljenja sudova u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

,,Misteriozni” nestanak dokumentacije bi trebao da bude novi posao za SDT, o kojem za sada nema informacija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo