Nije se ni osušila fotografija ministra policije Raška Konjevića uslikanog dok uzdignutog čela objavljuje da je Armin Muša Osmanagić uhapšen, a vođa barskog klana, kako Osmanagića označavaju u policiji – već je bio na slobodi.
Ubrzo nakon hapšenja koje je uz uobičajene dramske efekte sprovela specijalna policijska jedinica, istražni sudija Miroslav Bašović je Osmanagića i njegovu suprugu Ljiljanu Bigović pustio da se brane sa slobode. Supružnike tužilaštvo i policija terete za pranje novca, stečenog nelegalno organizovanim igrama na sreću.
Gotovo istom brzinom kojom je neslavno završila uspješna višemjesečna akcija tužilaštva i policije, kako je hapšenje Osmanagića nazvao ministar policije, smanjila se i suma novca zbog kojeg je Osmanagić uhapšen. Policija je najprije saopštila da je Osmanagić preko kompanije Paladium oprao pola miliona eura, potom se suma smanjila na 340 hiljada kako je navela policija nakon hapšenja, da bi se konačno istopila na 72 hiljade eura u nalogu za istragu tužilaštva.
Kada je uhapšen Osmanagić, ministar Konjević kazao je da se ,,naporan rad policije i tužilaštva isplati”. Sve su prilike da se rad crnogorskih institucija zaduženih za borbu protiv organizovanog kriminala isplati samo kriminalnim grupama. Hapšenje Osmanagića samo je jedan od slučajeva kada su vođe i pripadnici barskog klana hapšeni pa oslobađani. Početkom godine isto se desilo sa Rajkom i Pavićem Škerovićem. Škerovići su uhapšeni zbog posjedovanja oružja i narkotika, i to ubrzo nakon što je policija objavila rat kriminalnim grupama u Baru, nakon ubistva braće Gojčanin. U nekoliko dana oni su više puta uhapšeni i pušteni da bi na kraju optužnica neslavno završila. Sudski proces pokrenut je samo protiv Rajka Škerovića, a u javnosti je, nakon više javnih debata i parlamentarnih saslušanja, kao glavni krivac traljave istrage označeno tužilaštvo. Bašović je bio istražni sudija i u ovom slučaju.
Istovremeno, obračuni u Baru nastavljaju se. Ove sedmice ubijen je dvadesettrogodišnji mladić Stefan Đukić, za kog mediji navode da je bio u dobrim odnosima sa Osmanagićem. Maskirane ubice, pretpostavlja se da se radi o dvojici napadača, ispalili su najmanje 20 metaka, pišu mediji, u Đukića ispred zgrade u kojoj stanuje.
Puštanje Osmanagića da se brani sa slobode od strane sudije Bašovića bio je tek početak dramskog zapleta. Vijeće Višeg suda ubrzo je to rješenje ukinulo i vratilo sudiji na ponovno odlučivanje. Bašović je ipak ostao pri odluci da nema razloga da se Osmanagiću odredi pritvor, i opet donio istu odluku. Tužilaštvo je opet uložilo žalbu na Bašovićevu odluku.
Sudija je dao više obrazloženja svoje presude, od toga da nema razloga da se vjeruje da će Osmanagić napustiti zemlju jer mu je supruga trudna, da nema osnova da će on uticati na svjedoke s obzirom da su svjedoci već ispitani u policiji i tužilaštvu, da nema opasnosti da će ponoviti krivično djelo jer je od izvršenja kazne za koju je osuđen proteklo deset godina a u međuvremenu nije kažnjavan, i možda najozbiljnije – da ,,Osmanagić nije osnovano sumnjiv u pravcu djela koje mu se stavlja na teret”. Sudija je napomenuo i da je Armin Osmanagić tek zaposleni u kompaniji a ne odgovorno lice.
Ministar policije burno je reagovao na odluku Bašovića, kazavši da će tražiti sjednicu Sudskog savjeta. Mediji koje kontroliše režim slučaj Osmanagić su iskoristili za svoje svakodnevne manipulacije označivši Bašovića kao sudiju koji oslobađa kriminalce. Bašović je bio istražni sudija u slučaju CKB, kada se režim preko članova njihove porodice, obračunavao sa kritičarima režima. On je tada kazao da nema nijednog elementa krivičnog djela za koje je tužilaštvo teretilo uhapšene i osumnjičene, među kojima je bila i sestra Miodraga Perovića, osnivača Monitora, Milka Ljumović.
Nebojša Medojević, poslanik DF i član parlamentarnog odbora za bezbijednost, kaže za Monitor da će na ovonedjeljnoj sjedinici Odbora za bezbjednost ispitati detalje ovog slučaja, postupanje sudije Bašovića, tužilaštva i policije.
Azra Jasavić, poslanica Pozitivne Crne Gore i advokatica, za Monitor navodi da slučaj Osmanagić pokazuje da institucije za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou imaju vrlo lošu saradnju, što je zabrinjavajuće za društvo u cjelini. Tu zamjerku u Izvještaju o napretku Crne Gore iznijela je i Evropska komisija.
,,Da li je tužilaštvo prikupilo dovoljno validnih dokaza za pokretanje krivičnog postupka i određivanje pritvora protiv Osmanagića otvoreno je pitanje, na koje ćemo dobiti odgovor nadam se ubrzo. Jasno je međutim da tužilaštvo i sudovi dodatno zbunjuju javnost, što nas upućuje na zaključak da su korjenite promjene u kadrovskom smislu potrebne kako sudovima tako i tužilaštvu”, kaže ona.
U javnosti je već kreirana slika da je istražni sudija Bašović jedini krivac što Armin Muša Osmanagić nije u zatvoru. Da stvari nijesu crno-bijele i da treba biti obazriv kada se komentariše odluka Bašovića imajući u vidu da njegova odluka zavisi i od uspješnosti prethodnog rada policije, prvenstveno tužilaštva, upozorilo je više stručnjaka.
Boris Marić iz Udruženja pravnika saopštio je da je treba uzeti u obzir da je Bašović u delikatnoj situaciji: „Sudija je pod pritiskom onoga što mu zakon nalaže, onoga što je zahtjev tužilaštva, onoga što mi nijesmo imali prilike da vidimo jer ne znamo da li su svi dokazi izvedeni. Pritvor je izuzetna mjera sa stanovišta ljudskih prava, iako se radi o nekom za koga javnost pretpostavlja da je društveno opasan.”
Dostupne činjenice navode na sumnju da bi Osmanagić zbog načina na koji je tužilaštvo postavilo slučaj – vrlo vjerovatno svakako završio na slobodi.
Advokat Goran Rodić, koji je upoznat sa istorijom slučaja Osmanagić, kaže za Monitor da su Osmanagići, odnosno Arminova supruga Ljiljana i njena kompanija Paladium već pravosnažno oslobođeni zbog djela koje im se stavlja na teret i koje je osnov za podizanje sadašnje optužnice tužilaštva.
„Zbog nelegalnog priređivanja igara na sreću preko kompanije Paladium, što je bio osnov hapšenja Osmanagića, njegova supruga je već oslobođena u prekršajnom postupku. Taj postupak je pravosnažno okončan. Zbog iste stvari ona je gonjena i krivično, i opet oslobođena pred prvom sudskom instancom”, kaže on. „Presuda je ukinuta iz formalnih razloga i vraćena na ponovno postupanje”.
Suđenje Ljiljani Bigović i njenoj kompaniji zakazano je za 5. decembar ove godine. Više državno tužilaštvo mjesec dana prije zakazanog suđenja pokreće istragu protiv nje i njenog supruga, a kao osnov uzima djelo za koje je ona već oslobođena. Istragu je vodila tužiteljica Olivera Ražnatović. Kako bi tužilaštvo dokazalo da su Osmanagići oprali novac nelegalnim organizovanjem igara na sreću, ako su crnogorski sudovi utvrdili da nelegalnog organizovanja nije bilo, pitanje je na koje iz tužilaštva nema odgovora.
„Radi se o potpuno istim dokazima. Svjedoci su već ispitani. U konačnom, kada se uzme u obzir praksa Evropskog suda u Strazburu pojavljuje se problem da se bez obzira što se radi o dva formalno različita postupka, krivičnom i prekršajnom, Ljiljani Osmanagić ne može dva puta suditi za istu stvar”, kaže Rodić.
Dobro upućeni izvori ukazuju da je slučaj Osmanagić u stvari još jedan slučaj koji bi „pao” zbog loše vođene istrage i postupanja tužilaštva.
Vjeruje li iko da su nestručnost i neznanje jedini razlog optužnica protiv pripadnika kriminalnih grupa koje su u konačnom pale, od slučaja Šarića pa nadalje. Konkretnu odgovornost i propuste pojedinaca u pravosuđu i policiji mogu utvrditi samo nezavisni organi. Kako god bilo, slučaj Osmanagić je još jedan prilog „uspješnoj borbi protiv organizovanog kriminala” u domaćem stilu – uhapsi, pa pusti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice