Prošlonedjeljna javna rasprava o Prostorno urbanističkom planu Podgorice (PUP) bila je posljednja prilika da predstavnici mještana desetak sela u Biočima objasne nadležnima besmislenost gradnje kamenoloma među njihovim imanjima, farmama, uljanicima, vinogradima, košnicama, tik uz Moraču.
Očekivali su odgovor od gradonačelnika Miomira Mugoše a on ih je uputio da se obrate Ministarstvu održivog razvoja i turizma koje je izdalo koncesiju za eksploataciju kamena.
Od jednog do drugog ministarstva, od opštine do sekretarijata, mještani se potucaju već punih sedam godina u nadi da će neko konačno shvatiti da kamenolomu tu nije mjesto. Jedino što su postigli je da ucrtani kamenolom i asfaltna baza u planu dobiju poetskiji naziv – ,,eksploatacija mineralnih sirovina”.
Sve je počelo u avgustu 2006. kada je firma Tehnoput došla na lokalitet Potoci. Bez ikakvih odluka i dokumenata. Tada su se mještani samoorganozovali i sami spriječili radove na tom lokalitetu.
Da ne bi došli pred svršen čin, mještani su prikupili 425 potpisa i pokrenuli peticiju prema državnih organima da bi preduprijedili izdavanje dozvola za kamenolom i asfaltnu bazu.
,,Do sada u dva navrata nije prošlo da se to uvrsti u PUP. Sada je, na nečiji pritisak, to ugurano u plan. Time ćemo mi biti prisiljeni na tiho iseljavanje sa svoje očevine”, kaže za Monitor član Odbora za zaštitu životne sredine u MZ Bioče Veselin Đurović.
Vlada nije čekala ucrtavanje u plan pa je još u aprilu 2009. dodijelila koncesiju za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju pojave mineralne sirovine i tehničko-građevinskog kamena, podgoričkom preduzeću Tehnoput, čiji je vlasnik Saša Aćimić.
Ministarstvo ekonomije založilo se da se ova koncesija aminuje i prostornim planom. Vladan Dubljević, pomoćnik ministra ekonomije pisao je brojne urgencije Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Sekretarijatu za planiranje i uređenje prostora i samom obrađivaču plana i žalio se da pored svih tih urgencija nalazište Potoci još nije uvršteno u plansku dokumentaciju pa ,,koncesionar ne može da pristupi eksploataciji mineralne sirovine”.
Sada su urgencije Dubljevića konačno uslišene. Mještani su u više navrata od 2007. razgovarali s Dubljevićem i iznosili mu argumente da bi kamenolom direktno ugrozio njihov život i rad na tom terenu. U pismu upućenom početkom ovog mjeseca pitaju ga: ,,Da li je moguće da stotine porodica, mještane tog područja koji svoju egzistenciju i opstanak dominantno zasnivaju na poljoprivredi i stočarstvu, stavljate u drugi plan naspram jednog pojedinca, privrednog subjekta, čiji je značaj minoran za društvo i zajednicu, a daleko od javnog interesa”.
Vladan Dubljević, u medijima tvrdi, da je koncesionar Tehnoput izvršio detaljna geološka istraživanja i uradio Elaborat o klasifikaciji, kategorizaciji i proračunu rezervi tehničko-građevinskog kamena na ležištu Potoci. Mještani su sigurni da istraživanja nijesu izvršena, niti je tu bilo ikakve ekološke procjene.
,,Nikad nije izvršen ta analiza niti je to prezentirano mještanima”, kaže za Monitor predstavnik mještana Vasilije Miličković. Poznati privrednik ukazuje i na to da se lokacija na kojoj je ucrtan kamenolom nalazi ispod dalekovoda. ,, Izmještanje dalekovoda je jako skupo, da je pet biznisa takvih ne bi se isplatilo izmještanje jednog dalekovoda. A tu su dva dalekovoda pa po svim standardima ne bi mogla da se odobri ta lokacija”, kaže Miličković.
Mještani su u mnogobrojnim obraćanjima institucijama iznosili probleme koje bi oni imali ukoliko u sred njihovih imanja nikne kamenolom. Upozoravali su na neriješene imovinsko-pravne odnose. Vlasnici okolnog zemljišta su u sudu, 2009. godine, potpisali izjave da svoje zemljište neće stavljati u funkciju kamenoloma ili izgradnje pristupnih puteva.
Pisali su o uticaju miniranja, o tome da bi bila zagađena Morača koja se sada u tom području može piti, zatim o zagađenju vazduha, o tome kako bi se poremetila žila podvodnih voda…
,,Tu je i glavna žila podvodnih voda sa Lukavice i Kapetanovog jezera. Bunari koje smo mi iskopali, sve je sa te vode. To smo ispitali. Svako miniranje bi izazvalo poremećaj i gubitak tih voda koje su nama od životnog značaja”, kaže Miličković i dodaje da bi gradnjom kamenoloma taj predio postao ,,drugi KAP”.
Potoci se nalaze na desnoj obali Morače, na oko 12 kilometara sjeveroistočno od Podgorice i oko tri kilometra sjeverno od Bioča. Oko 1.500 ljudi koje živi u desetak okolnih sela uglavnom se bavi poljoprivredom – stočarstvom, vinogradarstvom, voćarstvom.
,,To je fini kraj, nadomak grada, blizu rijeke, i on je ugrožen zbog nečijeg interesa. Tu je oko 400 pčela, vinogradi, mini farme. Ulagalo bi se i više da nam sedam godina ne visi nad glavom to pitanje kamenoloma. Taj kraj ima mogućnosti da doprinese više nego što bi to učinio kamenolom”, kaže Đurović.
Đurović kaže da su svi mještani od prvog dana protiv kamenoloma. ,,Predsjednik Mjesne zajednice je za kamenolom jer je njega postavio Mugoša, a ne mještani. Čudna situacija da je protiv rođaka i prijatelja, ali tako je jer ga na to mjesto bira gradonačelnik”, kaže Đurović.
Ono što najviše boli mještane je da oni već sedam godina, uz sve peticije, sakupljanje potpisa, stalna obraćanja institucijama, ne mogu da spriječe ovaj, po njima, suludi naum.
,,Koji razuman razlog postoji da se udovolji volji pojedinca protiv više stotina građana. Vi nas praktično sa tim iseljavate…”, kazao je Đurović na javnoj raspravi.
,,Što za vas znači 1.500 ljudi koji žive i egzistiraju na tom prostoru? Molim u ime tih ljudi da nas uvažite, kao građane trećeg reda, i da nam date odgovor. Kako je moguće da u jednoj demokratskoj i ekološkoj državi stavovi građana ne znače ništa”, pitao je Miličković.
Odgovor nijesu dobili. Nakon javne rasprave mještanima je ostalo da se nadaju da će odbornici Skupštine Podgorica odbiti Nacrt PUP-a. No tanka je to nada sudeći po dosadašnjoj praksi u kojoj se većina odbornika pokazala kao mašinerija za izglasavanje gradonačelnikove volje.
,,Molimo Vas, da konačno čujete naš glas i vapaj, molimo Vas do klečanja”, završavaju mještani pismo koje su 1. novembra uputili pomoćniku Dubljeviću.
,,Klečeći molimo da uvaže građane. Da imamo u našoj mjesnoj zajednici tri ili četiri građanina prvog reda ne bi im palo na pamet da to rade. Evo mi ih klečeći molimo. A kažem im ako ne usliše našu molbe, imaće novo Beranselo, ali su ga oni proizveli. Sigurno da gore nijedna mina neće opaliti što se mi nećemo prinudno iseliti. A prethodno ćemo se boriti”, zaključuje Miličković.
I Đurović smatra da im predstoji vaninstitucionalna borba za koju su spremni: ,,Napadnuti smo na kućnome pragu i ponašaćemo se kako čovjek mora da se ponaša u toj situaciji”.
Predrag NIKOLIĆ