Povežite se sa nama

OKO NAS

Sve prevare Damjana Hoste

Objavljeno prije

na

Nedavnom informacijom da je Prva banka tužbom zatražila da joj biznismen Damjan Hosta vrati oko četrdeset dvije hiljade eura, koliko je iznosio minus na njegovom tekućem računu kod te banke, vraćena je medijska pažnja na kontroverznog slovenačkog brokera, koji je i na sjeveru Crne Gore svojevremeno sprovodio „uspješne” poslovne poduhvate.

Prva banka, kako pišu Vijesti, Hostu je tužila još 2011. godine. Na tu tužbu bi svakako bilo zanimljivo baciti pogled, jer su u njoj navedene i sve nekretnine ovog Slovenca u Crnoj Gori, koje bi banka mogla da dobije kao kompenzaciju ako ne bi uspjela da naplati dug.

Damjan Hosta je godinama u slovenačkim medijima pominjan u kontekstu prevara u finansijskom i berzanskom poslovanju. To mu nije smetalo da godinama bude jedan od povjerljivih poslovnih partnera podgoričkog biznismena Veselina Barovića. Poznato je da je Hosta sa Barovićem osnivač kompanije Alpha Invest, koja većinski gazduje kotorskim hotelsko – turističkim preduzećem Fjord i koja je godinama bila učesnik vrijednih transakcija na berzi.

Hosta je više od deceniju bio izvršni direktor Monte Adrije, glavne brokersko dilerske kuće na tržištu kapitala, koja je posredovala u najvećim crnogorskim privatizacijama – prodaji Telekoma, dokapitalizaciji Elektroprivrede, prodaji manjinskog paketa akcija pljevaljskog Rudnika uglja italijanskoj kompaniji A2A.

Tokom 2010. godine zbog nevraćenog kredita Prvoj banci Hosta je neko vrijeme izgubio vlasništvo u Monte Adriji, ali mu je investicioni fond Trend i njegov direktor Mihailo Madžarović pomogao da izmiri obaveze prema toj banci. Monte Adrija je ljetos likvidirana.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Hosta je osnivač trgovine na veliko Slomont turist. Preko ove firme stigao je do sjevera Crne Gore. Ta firma se povezuje se sumnjivom privatizacijom kako bjelopoljskog HTP Brskovo, tako i hotelsko turističkog preduzeća Berane.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je 2009. godine napravila šemu osoba i firmi uvezanih u ovu posljednju privatizaciju, u kojoj se sve zvanično vrti oko firmi Euroturist GMBH i Slomont turist. HTP Berane, nekadašnju kompanija bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH, čiji je direktor bio Borislav Dvoržak. Njegov šura Izudin Gušmirović bio je predsjednik Odbora direktora firme Slomont turist.

Oni su u startu imali u prvom trenutku 36 odsto akcija, ali im je tadašnji Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, ,,otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP Berane, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebne polovine, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni. Zapravo, bili bi im potrebni da je rađeno po zakonu, jer nijednu odluku o prodaji imovine ne bi mogli donijeti bez njih, odnosno bez dvotrećinske većine na akcionarskoj skupštini. Umjesto toga, odluke o prodaji na nezakonit način donosio je Upravni odbor.

Oni su odmah počeli da bez zakonskog osnova rasprodaju imovinu, i vrlo brzo uništili ovu solventnu kompaniju. U Centralnoj depozitarnoj agenciji, iako preduzeće više faktički ne postoji, većinski paket akcija HTP Berane od 50,14 odsto i dalje se vodi na Euroturist GMBH. Manjinski akcionari objašnjavaju da nije bilo stečaja niti likvidacije. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura. Tolika bi bila i nominalna vrijednost pljačke.

Upravo zbog toga što smatraju da su sve prodaje bile nezakonite i da je novac prošao preko žiro računa sindikalne organizacije a ne žiro računa kompanije, odnosno da u nekim slučajevima uopšte nije prolazio preko žiro računa već kroz džepove aktera, manjinski akcionari su odavno podnijeli krivične prijave.

Udruženje manjinskih akcionara HTP Berane uputilo je još 2007. godine dopis tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću, žaleći se na sporost sudova u pogledu krivičnih prijava koje su protiv poslodavaca podnijeli radnici, pod osnovanim sumnjama da su zloupotrijebili službeni položaj, i policija, ,,zbog sumnje da su iskorišćavanjem svojih službenih ovlašćenja sebi ili drugome pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 636.738 eura”. Odgovoreno je da je taj postupak objedinjen sa postupkom koji se već u Osnovnom sudu u Podgorici vodi protiv istih osoba među kojima je bio i Damjan Hosta.

Hosta je najprije uz pomoć društva iz Berana okupljenog oko firme Euroturist GMBH kupio većinski paket akcija beranskog hotelsko turističkog preduzeća Berane. U isto vrijeme Euroturist i Slomont turist, dvije firme koje nijesu imale finansijsko poslovanje u 2003. godini, kupile su, kako se vjerovalo, novcem sumnjivog porijekla, pedeset odsto akcija bjelopoljske turističke kompanije Brskovo i zatim ih preprodale. Zbog toga su se Hosta i drugovi našli na optužničkoj klupi, ali konačni ishod ovog sudskog spora do danas nije poznat javnosti. Preduzetni Slovenac nastavio je da posluje u Crnoj Gori stvarajući jake veze u političkim i biznis strukturama.

Hosta je ostavio još jedan tranzicioni spomenik u Beranam Fabriku za protektiranje guma Gumig. Samo mjesec nakon privatizacije HTP-a, Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte Adria Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.

Novo poslovodstvo Gumiga saopštilo je da se na kupovinu fabrike za protektiranje automobilskih guma odlučilo zbog mogućnosti kompenzacije za gorivo za grijanje ugostiteljskih objekata u Beranama i Bijelom Polju, budući da je ova firma već od ranije imala uspostavljenu saradnju sa Jugopetrolom, Rudnikom uglja iz Pljevalja i Elektroprivredom. Najavljeno je brzo pokretanje proizvodnje, „zašta su obezbijeđene bankarske garancije”, kao i snabdijevanje tržišta protektiranim gumama za koje će se „sirovina dobavljati iz Italije posredstvom slovenačkog partnera”.

Treba li reći da ni fabrika Gumig sa novim vlasnicima nije proradila. Nije proradila ni kada se većinski paket akcija ove kompanije nešto kasnije u registru Centralne depozitarne agencije našao pod imenom izvjesne Vesne Đukić, za koju radnici tvrde da su je takođe samo jednom vidjeli. Nedugo potom svi su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno.

Skoro je zaboravljeno da je to bilo u vrijema kada je Hosta preko izvjesne firme Maboles pobijedio i na fingiranom konkursu za prodaju beranskog šumsko-industrijskog preduzeća Polimlje. Kada je afera razobličena, Maboles se zvanično povukao iz kupovine. Biće da je to jedina prevara koja Hosti nije prošla u Crnoj Gori.

Da li je tužba Prve banke protiv Hoste sa simboličnih 42 hiljade eura nagovještaj da je došlo vrijeme za naplatu računa? Znači li tužba najpoznatijeg crnogorskog brata da je Hosta stao bez logistike crnogorskih vlasti? Ako bi bilo tako, počelo bi da se raspliće i klupko njegovih pljački i prevara po sjeveru koje su i poslije desetak godina bez epiloga.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je  od dragocjene sirovine postala ekološki problem,  jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni  način obrade i korišćenja te  sirovine i dalje se   čuvaju   samo kroz sporadične projekte

 

Gotovo da nema opštine na sjeveru države,  koja,  u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i  stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga,  situacija je ista kao prije tri,  pet ili deset  godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne  korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično  koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede  oko  250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me  to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja  jako visok rizik po bezbjednost životne sredine.  Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca,  obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima  nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.

Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport  iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.

U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju  vune.

,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.

Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.

U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina  sprovodila je  projekat Vuna  kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL.  Tim projektom rukovodio je  Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest  jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko  200.000 eura.

U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a  da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili  ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima  10.000 ovaca, a 179 domaćinstava  imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.

,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku  projektu iz pljevaljske Opštine.

Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune.  U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i  eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.

Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika,  takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao  primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i  autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.

Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja  obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju  bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome  neće zagađivati okolinu,  već će od nje imaju  finansijsku korist, a radionica dobija  kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog,  koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.

U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde,  samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan  posao.

,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se  nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština.   Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili  šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna  se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od  građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.

 

Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog  nepostojanja organizovanog otkupa vune,  svake godine se ,,baci”  više 150.000 eura.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.

Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.

Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.

Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je  običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.

Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.

Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.

Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhre

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Glavna gradska arhitektica Sonja Vuković za Monitor kaže da spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu podrazumijeva ne samo spomenik, već i urbanističko rješenje oko spomenika, a to je površina od čitavih dvadeset četiri hektara.

,,Ovaj spomen-kompleks ima jedno upečatljivo mjesto u gradu. Sami položaj, vidici, prirodno okruženje – sve to je veoma značajno. Spomenik sam po sebi nije jedinica za sebe, nego se sastoji iz više urbanističnih elemenata međusobno ukompovanih tako da predstavlja jednu urbanističku cjelinu”, kaže Vukovićeva.

Ona se slaže da je veoma značajan korak proglašenje Jasikovca kulturnim dobrom od nacionalnog značaja i dodaje da sada slijede zakonski obavezujući postupci.

,,Prvi korak koji moramo napraviti u procesu valorizacije  je konkurs za uređenje ne samo spomenika, nego  i  okruženja. Spomenik sam po sebi ne može da živi, on onako, sa onog položaja gleda na čitav grad i sve je to potrebno zaštititi. U posljednjih nekoliko godina, bez obzira na neke aktivnosti koje su obavaljene na sanaciji, uočena su i neka degradiranja u rubnim zonama, tako da je ovo baš dobar potez i presudan korak koji je došao, rekla bih, u posljednji čas”, kaže Vukovićeva.

Vukovićeva naglašava da će konkurs vrlo brzo da obavi Služba državnog arhitekte u saradnji sa Opštinom Berane i Polimskim muzejom i da će čitav taj postupak vjerovatno trajati do sredine ove godine.

,,Inače, objavljivanje konkursa je neki zakonski postupak koji traje od četiri do pet mjeseci. Nakon toga ide izrada glavnog projekta, pa tek onda  slijede  aktivnosti na terenu, a uslov svih uslova je da se sve to odradi do kraja godine kako bismo povukli sredstva koja su kapitalnim budžetom namjenski već predviđena za to”, dodaje Vukovićeva.

Ona ističe da treba biti brz u tom poslu i što prije obaviti sve administrativne procedure i ono što je propisano zakonima, kada se radi o valorizaciji kulturnog dobra.

,,Do nas u Opštini Berane neće biti problem. Mi ćemo odraditi sve što je potrebno, a onda se nadamo da će efikasno i brzo reagovati i služba državnog arhitekte i da ćemo u najkraćem realnom roku imati raspisan konkurs za idejno rješenje uređenja terena”, objašnjava Vukovićeva.      Na brdu Jasikovac, koje se nalazi na nepunih kilometar od centra grada, sada već daleke 1977. godine podignut je jedinstven spomenik na području Crne Gore. Ovaj spomenik predstavlja simbol borbe za oslobođenje koja se vodila u ovom kraju tokom balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata. Spomenik je podignut na mjestu gdje su 17. jula 1941. godine njemački okupatori strijeljali beranske rodoljube.

,,Spomen-kompleks na Jasikovcu čine spomenik Slobode visok  je18 metara. U obliku je kupe i podsjeća na fišek ili zrno metka. Oko kupe je poređano četrdeset velikih blokova poliranog granita na kojima se nalaze natpisi i ornamenti, uklesano je dvesta pedeset kvadratnih metara ornamentike i ispisano 10.000 slova, koja govore o istoriji ovog kraja”, priča direktorica Polimskog muzeja.

Ornamentika, kako objašnjava, odražava najprefinjenije elemente crnogorske nošnje i oružja i simboliše plamen i vjetar koji su u proteklim vjekovima harali po Vasojevićima.

,,Slova kao bujica slivaju se u riječi i čine čudesan ljetopis pod otvorenim nebom, iz koga se sa uzbuđenjem čita o događajima, zbivanjima, stradanjima i pobjedama naređanim tokom posljednja tri i po stoljeća u beranskom kraju”, kaže Folić.

Spomen-kompleks Jasikovac i parkovska površina čine jedinstvenu cjelinu sa popločanim stepeništem, hodnim stazama i zasvođenim prolazima koji vode ka centralnom dijelu spomenika, koncipiranom kao amfiteatar.

,,Tokom 2015. godine izvršena je konzervacija i restauracija spomen–kompleksa. Stručnjaci Polimskog muzeja su očistili sve partije spomenika – kupasti dio, četrdeset stećaka, hodne staze, amfiteatar. Poslije čišćenja sve kamene površine su adekvatnim mjerama zaštićene od daljeg propadanja i vraćen mu je prvobitni sjaj”, priča Folićeva.

Prema njenim riječima parkovska površina spomen-kompleksa se prostire na 24 hektara i daje mogućnost da se  uređenjem ovog prostora memorijalni spomen-kompleks sa parkovskom površinom pretvori u centar kulturnog života grada.

Proglašenjem za kulturno dobro, spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu u Beranama, konačno će  biti valorizovan onako kako je to vjerovatno zamišljao čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović, kada ga je projektovao.

                                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo