Povežite se sa nama

OKO NAS

Sve prevare Damjana Hoste

Objavljeno prije

na

damjan-Hosta

Nedavnom informacijom da je Prva banka tužbom zatražila da joj biznismen Damjan Hosta vrati oko četrdeset dvije hiljade eura, koliko je iznosio minus na njegovom tekućem računu kod te banke, vraćena je medijska pažnja na kontroverznog slovenačkog brokera, koji je i na sjeveru Crne Gore svojevremeno sprovodio „uspješne” poslovne poduhvate.

Prva banka, kako pišu Vijesti, Hostu je tužila još 2011. godine. Na tu tužbu bi svakako bilo zanimljivo baciti pogled, jer su u njoj navedene i sve nekretnine ovog Slovenca u Crnoj Gori, koje bi banka mogla da dobije kao kompenzaciju ako ne bi uspjela da naplati dug.

Damjan Hosta je godinama u slovenačkim medijima pominjan u kontekstu prevara u finansijskom i berzanskom poslovanju. To mu nije smetalo da godinama bude jedan od povjerljivih poslovnih partnera podgoričkog biznismena Veselina Barovića. Poznato je da je Hosta sa Barovićem osnivač kompanije Alpha Invest, koja većinski gazduje kotorskim hotelsko – turističkim preduzećem Fjord i koja je godinama bila učesnik vrijednih transakcija na berzi.

Hosta je više od deceniju bio izvršni direktor Monte Adrije, glavne brokersko dilerske kuće na tržištu kapitala, koja je posredovala u najvećim crnogorskim privatizacijama – prodaji Telekoma, dokapitalizaciji Elektroprivrede, prodaji manjinskog paketa akcija pljevaljskog Rudnika uglja italijanskoj kompaniji A2A.

Tokom 2010. godine zbog nevraćenog kredita Prvoj banci Hosta je neko vrijeme izgubio vlasništvo u Monte Adriji, ali mu je investicioni fond Trend i njegov direktor Mihailo Madžarović pomogao da izmiri obaveze prema toj banci. Monte Adrija je ljetos likvidirana.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) Hosta je osnivač trgovine na veliko Slomont turist. Preko ove firme stigao je do sjevera Crne Gore. Ta firma se povezuje se sumnjivom privatizacijom kako bjelopoljskog HTP Brskovo, tako i hotelsko turističkog preduzeća Berane.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je 2009. godine napravila šemu osoba i firmi uvezanih u ovu posljednju privatizaciju, u kojoj se sve zvanično vrti oko firmi Euroturist GMBH i Slomont turist. HTP Berane, nekadašnju kompanija bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH, čiji je direktor bio Borislav Dvoržak. Njegov šura Izudin Gušmirović bio je predsjednik Odbora direktora firme Slomont turist.

Oni su u startu imali u prvom trenutku 36 odsto akcija, ali im je tadašnji Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto, i time indirektno zaslužio mjesto u MANS-ovoj šemi kao jedan od krivaca za omogućavanje ove privatizacije. Euroturist GMBH je vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, ,,otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP Berane, istina minimalno, svega 0,14 procenata preko potrebne polovine, ali im više državni fondovi nijesu bili potrebni. Zapravo, bili bi im potrebni da je rađeno po zakonu, jer nijednu odluku o prodaji imovine ne bi mogli donijeti bez njih, odnosno bez dvotrećinske većine na akcionarskoj skupštini. Umjesto toga, odluke o prodaji na nezakonit način donosio je Upravni odbor.

Oni su odmah počeli da bez zakonskog osnova rasprodaju imovinu, i vrlo brzo uništili ovu solventnu kompaniju. U Centralnoj depozitarnoj agenciji, iako preduzeće više faktički ne postoji, većinski paket akcija HTP Berane od 50,14 odsto i dalje se vodi na Euroturist GMBH. Manjinski akcionari objašnjavaju da nije bilo stečaja niti likvidacije. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura. Tolika bi bila i nominalna vrijednost pljačke.

Upravo zbog toga što smatraju da su sve prodaje bile nezakonite i da je novac prošao preko žiro računa sindikalne organizacije a ne žiro računa kompanije, odnosno da u nekim slučajevima uopšte nije prolazio preko žiro računa već kroz džepove aktera, manjinski akcionari su odavno podnijeli krivične prijave.

Udruženje manjinskih akcionara HTP Berane uputilo je još 2007. godine dopis tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Ratku Vukotiću, žaleći se na sporost sudova u pogledu krivičnih prijava koje su protiv poslodavaca podnijeli radnici, pod osnovanim sumnjama da su zloupotrijebili službeni položaj, i policija, ,,zbog sumnje da su iskorišćavanjem svojih službenih ovlašćenja sebi ili drugome pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 636.738 eura”. Odgovoreno je da je taj postupak objedinjen sa postupkom koji se već u Osnovnom sudu u Podgorici vodi protiv istih osoba među kojima je bio i Damjan Hosta.

Hosta je najprije uz pomoć društva iz Berana okupljenog oko firme Euroturist GMBH kupio većinski paket akcija beranskog hotelsko turističkog preduzeća Berane. U isto vrijeme Euroturist i Slomont turist, dvije firme koje nijesu imale finansijsko poslovanje u 2003. godini, kupile su, kako se vjerovalo, novcem sumnjivog porijekla, pedeset odsto akcija bjelopoljske turističke kompanije Brskovo i zatim ih preprodale. Zbog toga su se Hosta i drugovi našli na optužničkoj klupi, ali konačni ishod ovog sudskog spora do danas nije poznat javnosti. Preduzetni Slovenac nastavio je da posluje u Crnoj Gori stvarajući jake veze u političkim i biznis strukturama.

Hosta je ostavio još jedan tranzicioni spomenik u Beranam Fabriku za protektiranje guma Gumig. Samo mjesec nakon privatizacije HTP-a, Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte Adria Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion.

Novo poslovodstvo Gumiga saopštilo je da se na kupovinu fabrike za protektiranje automobilskih guma odlučilo zbog mogućnosti kompenzacije za gorivo za grijanje ugostiteljskih objekata u Beranama i Bijelom Polju, budući da je ova firma već od ranije imala uspostavljenu saradnju sa Jugopetrolom, Rudnikom uglja iz Pljevalja i Elektroprivredom. Najavljeno je brzo pokretanje proizvodnje, „zašta su obezbijeđene bankarske garancije”, kao i snabdijevanje tržišta protektiranim gumama za koje će se „sirovina dobavljati iz Italije posredstvom slovenačkog partnera”.

Treba li reći da ni fabrika Gumig sa novim vlasnicima nije proradila. Nije proradila ni kada se većinski paket akcija ove kompanije nešto kasnije u registru Centralne depozitarne agencije našao pod imenom izvjesne Vesne Đukić, za koju radnici tvrde da su je takođe samo jednom vidjeli. Nedugo potom svi su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno.

Skoro je zaboravljeno da je to bilo u vrijema kada je Hosta preko izvjesne firme Maboles pobijedio i na fingiranom konkursu za prodaju beranskog šumsko-industrijskog preduzeća Polimlje. Kada je afera razobličena, Maboles se zvanično povukao iz kupovine. Biće da je to jedina prevara koja Hosti nije prošla u Crnoj Gori.

Da li je tužba Prve banke protiv Hoste sa simboličnih 42 hiljade eura nagovještaj da je došlo vrijeme za naplatu računa? Znači li tužba najpoznatijeg crnogorskog brata da je Hosta stao bez logistike crnogorskih vlasti? Ako bi bilo tako, počelo bi da se raspliće i klupko njegovih pljački i prevara po sjeveru koje su i poslije desetak godina bez epiloga.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo