Povežite se sa nama

FOKUS

TEŠKE DROGE, LAKA ZARADA: Kako se vlast navukla

Objavljeno prije

na

Sutkinja Suzana de Feliće, u obrazloženju nedavne odluke o oslobađanju Stanka Caneta Subotića od optužbi za učešće u kriminalnoj organizaciji mafijaškog tipa, u procesu za šverc cigareta, bilježi: zahvaljujući protekciji crnogorskih institucija, osim cigareta švercovano je ratno oružje i opojne droge! Dakle: iz sudnice zemlje članice Evropske unije, stiže zvanična potvrda o direktnom učešću države Crne Gore u organizovanom poslu sa narkoticima. Kako tih devedesetih, tako danas: na čelu države isti je sedmostruki premijer Milo Đukanović. Kako je stvorena narko imperija?

Zbog šverca cigareta, od sredine devedesetih pa do početka dvijehiljaditih, u Italiji je još u toku postupak u kojem su optuženi i crnogorski državljani Branislav Mićunović, Veselin Barović, Branko Vujošević, Dušanka Pešić-Jeknić. Donedavno je na spisku bio i bivši ministar Miroslav Ivanišević. Na listi, kao glava domaće hobotnice, bio je i Đukanović (dok mu zbog imuniteta ime nije arhivirano), terećen za krivično djelo – kriminalno udruživanje u cilju uvoza i stavljanja u promet stranih ilegalnih cigareta i saučestvovanje u više epizoda krijumčarenja stranih cigareta.

Zahvaljujući sutkinji de Feliće, znamo: svi mehanizmi (vidi box 1), čitava utabana „transnacionalna kriminalna organizacija i njen centralni čvor” preokupirani cigaretama, važili su i za drugi „delikt”: narkobiznis. Ustaljenim rutama šverca cigareta, koji se sa zvanične crnogorske adrese pravdao i pravda tranzitom zarad preživljavanja tokom sankcija (vidi boks 2), prostrujala je teška droga. I laka zarada.

Tako to ide: krijumčari koriste kanale jedne vrste robe za krijumčarenje svake druge vrste – i na tržištu dozvoljene, i nedozvoljene. Izgradnja i održavanje kanala zavisi i od carine, policije, i od organizovanih grupa kriminalaca u regionu, kaže za Monitor član Svjetske asocijacije šefova policije Marko Nicović. On pojašnjava da je za krijumčare posebna blagodet ako su dio vlasti i političkih struktura animirali da uz diobu dobiti rade na obostranu korist. U slučaju Crne Gore upravo je to bio slučaj.

,,Devedesetih je u pitanju bio klasični šverc. Čuvena Balkanska ruta bila je kamionski saobraćaj od Bliskog, preko Srednjeg istoka prema Zapadu, preko Jugoslavije. Sa njenim raspadom, luke na Jadranu, ne samo u Crnoj Gori već i u Hrvatskoj, su bile idealne ze šverc, posebno kokaina, iz Južne Amerike ka Evropi.”

Zahvaljujući poziciji Crne Gore, objašnjava Nicović, italijanska mafija dobija poklon sa neba. Tako što su mogli da izbjegnu italijanske luke, jer, ipak, u Italiji rade obučeni carinici, policajci, finansijski eksperti koji nijesu, u tolikoj mjeri, podložni korupciji kao u Crnoj Gori.

,,U Crnoj Gori sankcija, inflacije, ekonomske krize bilo je vrlo lako animirati carinike, policajce koji su radili i za sebe i za ‘državu’, a, u stvari, i za mafiju. Sve je to bilo vrlo teško raditi bez političkog odobrenja vrha države. Kad država kontroliše krijumčarenje droge, onda je izuzetno teško, skoro nemoguće, da se ono obavlja ako krijumčari nemaju pokriće od vrha vlasti ili dijela vrha vlasti. Ni ti mogući otuđeni djelovi vlasti koji funkcionišu u sivoj zoni, ne mogu operisati bez uticaja i odobrenja najveće vlasti”.

Na tim temeljima i frekventnim rutama, između ostaloga, ponikla je imperija onih narko-bosova koji će nešto kasnije dospjeti u crnogorsku i svjetsku javnost. Vrlo korektnih momaka (izraz predsjednika Opštinskog odbora DPS-a u Pljevljima, Filipa Vukovića, 2010. godine): Nasera Keljmendija, Safeta Kalića, Darka Šarića… Italijansko tužilaštvo je, po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene 2.174 kilograma kokaina, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.

Pomenuti narko-magnati, konektovali su se na velike svjetske narko-kartele, latinoameričku, italijansku ili rusku mafiju, koji za partnere uvijek traže ljude na lokalu koji su bliski sa vlašću i koji imaju dobre veze u državi.

,,Onda ih karteli odaberu kao svoje oficire za vezu između njih i vlasti. To je pozicija i Keljmendija, i Kalića, i Šarića. Karteli analiziraju mogućnosti i testiraju kroz probne pošiljke sposobnosti tih lokalaca, oficira za vezu. Kada lokalci prođu probu, onda zažive kao neki, recimo, detaširani ljudi zaduženi za pokrivanje tog prostora” navodi za naš list Nicović.

Monitor je u više navrata pisao: nakon što su pale prve pošiljke kokaina na putu od Luke Bar pa preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u tim gradovima ukrstili putevi droge – heroina sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike. Ukrstili su se i kriminalni krugovi u ovom regionu, koji veoma dobro sarađuju. Tako, prema izvorima Monitora iz policije, od Keljmendijevih saradnika najveći uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima. Oni haraju crnogorskim podzemljem. Prisutni su najviše preko Ismeta Osmanija zvanog Curi, koji ima i crnogorski pasoš.

Ambasadori globalnih kartela, momci sa crnogorskog sjevera, Pljevalja i Rožaja, nedaleko od granice sa važnom destinacijom na ruti svjetske droge – Kosovom, uživali su potpunu zaštitu crnogorske vlasti. Svoje narko-eure, ulagali su u izgradnju luksuznih građevinskih objekata, hotela, diskoteka, pretežno na siromašnom sjeveru Crne Gore.

Novac su upumpavali u legalne tokove i preko Prve banke, porodice premijera Đukanovića, ponajviše njegovog brata Aca. Prema saznanjima Monitora, Keljmendi je avgusta 2007. dobio kredit, godinu pošto je, po sopstvenom priznanju, pomogao crnogorsku nezavisnost. Keljmendijev stan u Ulcinju pod hipotekom je Prve banke (rješenje 060-2074/07), a kredit je izdat u vrijeme kada je Prva obilato i rizično pomagala prijatelje u milionskim iznosima.

Prva je izdašno kreditirala i Darka Šarića. Koncem 2012. godine ispostavilo se da se luksuzni hotel Max prestige u Budvi, koji se formalno vodi na srpskog državljanina Bojana Stanojkovića, glavnog ortaka Šarića, nalazi pod hipotekom Prve banke, na iznos od oko 15 miliona eura. Kasnije je banka brata Aca spašavana novcem poreskih obveznika, za vrijeme mandata brata Mila.

Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sistem. ,,To je u Crnoj Gori bilo veoma jednostavno i ogromne količine gotovine su deponovane u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije, da je osnovana, ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije.” kaže za Monitor lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Ozbiljnija istraga, smatra Medojević, brzo bi pokazala da su i neke druge banke sa inostranim vlasništvom, takođe bile spremne da otvore svoje sefove za gotovinu koja je stizala od prodaje narkotika. Posebno bi, kaže on, bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići.

,,Tako su dva najrizičnija elementa u švercu kokaina (istovar kokaina u luci u Evropi i deponovanje gotovine u bankarski sistem) postala potpuno bezbjedna i to je na svjetskoj mapi narko biznisa Crnu Goru popelo na sami vrh najbezbjednijih mjesta. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune off shore firmi i sa njih su kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela….”

Uz amin vrha vlasti na razne se načine i obilato prao novac. Šarić je finansirao i bio aktivan i u Srbiji, i u Bosni, i u Crnoj Gori, i Hrvatskoj, i Makedoniji, i Slovačkoj, i Češkoj, i Mađarskoj, svuda je ulagao pare, ali to nijesu sve njegove pare, kaže za naš nedjeljnik Marko Nicović. ,,Devedeset odsto novca pere za kartele. To je uloga lokalaca. Ne može Darko Šarić da švercuje robu od tri milijarde i da sav taj novac bude njegov. To su pare južnoameričkih kartela i ruske mafije. On sem zadatka krijumčarenja ima zadatak i da pere pare, kroz nekretnine, privatizacije… preko lokalnih veza sa politčarima i tajkunima”.

Veze nijesu mogle biti snažnije. Ilustracije radi: listing telefonskih razgovora narko-bosa Nasera Keljmendija (čiji balkanski klan broji od pet do osam hiljada članova), od 2007. do 2010, objavljen u Danu, pokazuje da je on i imao intenzivnu komunikaciju sa funkcionerima, poslanicima DPS-a, zvaničnicima policije i ANB-a, te predstavnicima podzemlja. Komunicirao je i sa Damirom Mandićem, optuženim za učešće u ubistvu urednika Dana Duška Jovanovića. Dva dana prije nego što je Mandić uhapšen.

Kada je početkom 2000. jedan od braće Šarić zaustavljen u kontroli na Rudešu kod Berana, saobraćajni policajac je dobio nalog da vozača dovede u stanicu. U prostoriju gdje je Šarić priveden ušao je službenik državne bezbjednosti, i priča je, uz njegovu garanciju, završena.

Na snimku svadbe Safeta Kalića (na kojem su i zvanice iz samog vrha ANB-a!) za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica, nalazi se i audio snimak telefonskog razgovora dvojice policajca. Jedan, sa kontrolnog punkta Ribarevina kaže: „Uhvaćen je čovjek sa većom količinom novca, Keljmendi. Poziva se na vas i na Duška Markovića.” Sa druge strane, se navodno čuje šef službe Državne bezbjednosti iz Mojkovca. Odgovara: „Slobodno neka ide.”

Na slobodu su, nakon pritvaranja, iz zatvora u Spužu promptno pušteni i najbliži saradnici Darka Šarića, Goran Soković iz Pljevalja i Dejan Šekularac iz Bijelog Polja (nekadašnji pripadnik crnogorske policije), osumnjičeni za šverc dvije tone kokaina. Tužilaštvo je, februara 2010. godine, pravdajući se proceduralnostima na relaciji Beograd – Podgorica, ocijenilo da protiv njih dvojice nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Koliko je Soković bio uplašen od crnogorskih službi govori i podatak da se sam predao.

Komotno je u zatvoru, otkrio je svojevremeno izvor Monitora, i mlađem Šariću, Dušku. On je u nedavnom, ponovljenom postupku, skupa sa još jednim Pljevljakom, Jovicom Lončarom, osuđen na pet i po godina zatvora (prvobitno na osam), zbog milionskog pranja novca. Izvor našeg lista tvrdi da Duško ima povlašćen položaj u odnosu na ostale zatvorenike. Tek djelić: čim je stigao u svoj zatvorski sektor, nije bio zadovoljan kupatilom, pa ga je o svom trošku – renovirao!

Koliko je snažna borba crnogorske vlasti protiv odbjeglih narko-bosova slikovito pokazuje i slučaj oduzete imovine porodice Šarić. Ona je dobila privremenog vlasnika: Radovana Štrpca. On je prijatelj i dugogodišnji advokat odbjeglog Darka Šarića. Štrbac – kome se u Srbiji sudi zbog optužbi da je oprao Šarićeve milione kupovinom firmi u Vojvodini – će tako ubuduće državi na ime zakupa plaćati skoro 56 hiljada eura, mjesečno!

Koliko kod bili moćni, pomenuti narko-bosovi, smatraju upućeni, teško da na malenoj teritoriji Crne Gore mogu funkcionisati samostalno, bez odobrenja višeg šefa, u podzemlju. Izvori Monitora više puta su tvrdili da je klan odbjeglog Kalića tek jedna Keljmendijeva ispostava u našoj državi. Prema tvrdnjama naših izvora čak ni Šarić nije na vrhu ovdašnjeg narkobiznisa. I iznad njega je, navodno, Keljmendi. Ko je iznad Keljmendija?

Indikativan je podatak da je srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva od suda tražilo dozvolu za prisluškivanje Šarića, navodeći da je u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića označilo, prenijeli su mediji, kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama. Na insistiranje odbrane, ime Mićunovića je zatamnjeno u spisima predmeta.

Mićunović je intimus crnogorskog premijera. Osim na italijanskoj, njegove poslovne veze sa Milom Đukanovićem pominju se i u švajcarskoj optužnici, takođe za pranje novca zarađenog u duvanskom švercu preko Crne Gore.

Nije sav posao prošao bez dodira sa običnim čovjekom. Na terenu stvari izgledaju ovako: 2005. godine, samo za oblast Podgorice, bilo je upisano oko 3.500 narkomana. Kako po naučnoj doktrini na jednog registrovanog narkomana dolaze najmanje još tri, to znači da je samo u glavnom gradu tada bilo 10.000 narkomana, a u Crnoj Gori najmanje 30.000. Od tada je prošlo više od osam godina, a upliv droge se znatno povećao. Prema Monitorovom stručnom izvoru u Crnoj Gori danas ima najmanje 60.000 narkomana. Deset odsto stanovništva.

Tako se vlast navukla na profit od droge. Tako su nas navukli.

Premijer ćuti o poslu sa narkoticima

Monitor je premijeru uputio pitanja, smatrajući da bi za obradu ove veoma značajne teme ,,bilo značajno da se čuje mišljenje predsjednika Vlade Mila Đukanovića, koji je i u tom periodu bio na čelu Crne Gore”.

Naime, sutkinja Suzana De Feliće, je, u obrazloženu odluke o oslobađanju Stanka-Caneta Subotića od optužbi u procesu za šverc cigareta u Bariju, konstatovala da je zahvaljujući protekciji crnogorskih institucija, pored cigareta, devedesetih, švercovano i ratno oružje i opojne droge.

1. Kako to komentarišete?
2. Budući da ste za posao sa cigaretama govorili da je riječ o tranzitu kako bi se za vrijeme sankcija punio državni budžet, da li su i poslovi sa drogom bili tranzitni, te da li je i od njih punjen budžet?

Nijesmo dobili odgovore.

Beskrupuloznost i podmuklost

Javni tužilac napuljskog suda podnosi ,,zahtjev za izricanje preventivne mjere pritvora za Đukanović Mila, predsednika Republike Crne Gore.” Nakon što zahtjev poništavaju dvije više instance, iza njega staje ona najviša, 17. septembra 2004. godine – Vrhovni Kasacioni sud, na čelu sa sudijom Đusepeom Savinjanom (Sudska odluka br. 1050-49666/04, Reg. Gen. N. 22570/2004, deponovana 28.12.2004.). On nalaže ponavljanje suđenja. Obrazloženje Apelacionog suda da Đukanovića, u tom trenutku predsjednika Crne Gore, štiti imunitet, Savinjano odbacuje. Objašnjava: Crna Gora u tom trenutku nije imala puni međunarodni subjektivitet. Dakle, Đukanović može biti priveden. Ipak nije: potrčao je u susret nezavisnosti, pa obezbijedio puni subjektivitet i – imunitet.

Savinjano je bio izričit o Đukanoviću: „To je neprestana kriminalna aktivnost lica pod istragom (koju isti obavlja posredstvom svojih ljudi, a koja se ogleda u obezbjeđivanja logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću na polju ovog delikta, i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola), kao i transnacionalni karakter kriminalne organizacije i svojstvo njenog centralnog čvora da opstane uprkos raznim okolnostima koje zateknu njene pojedinačne članove. Na drugom mjestu je opasnost od sabotiranja dokaznog materijala…, kao i beskrupuloznost i podmuklost ispoljene u naporima da (preko Jeknićeve) dospije do informacija koje bi ga oslobodile krivice”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo