Povežite se sa nama

FOKUS

SVI PREMIJEROVI KUMOVI: Gospodar prstenova

Objavljeno prije

na

Narodno predanje kazuje da je kumstvo duhovna svetinja od koje zavisi porodični i domaći napredak. Prelista li se podugačak spisak kumova sedmostrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića predanje se pokazuje kao istinito: svi Đukanovićevi kumovi, uporedo sa njim, napreduju. I to – materijalno i statusno. Kako je takođe po predanju, kumstvo često jače i od srodstva po krvi, Crna Gora je premrežena familijom od kumova. Bog na nebu, kum Milo na zemlji.

Svuda ih ima. Prije neki dan, recimo, bio je aktuelan Odbor za odbranu i bezbjednost, povodom sve češćih napada na novinare. Na njegovom čelu je Mevludin Nuhodžić. Đukanovićev kum. Klicu kumstva odavno je posijao, za vrijeme socijalističkog samoupravljanja. Dok je Đukanović, kao plaćeni omladinski funkcioner KP, boravio u Beogradu, Nuhodžić mu se, osamdesetih, pridružio u traženju karijere. U glavnom gradu Srbije, vodio je komisiju za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu.

Kada su junoše zauzele dizgine moći, Nuhodžić je, uz budućeg kuma, napredovao: poslanik u Skupštini sa početka devedesetih, ministar bez portfelja, ponovo poslanik, član predsjedništva DPS-a sa početka dvijehiljaditih, direktor Uprave za imovinu, opet poslanik… Nuhodžić sada zarađuje 1.500 eura mjesečno samo po osnovu poslaničke plate; supruga Aida vozi mercedes A klase; mladi sin Amar ima ključeve od luksuznog automobila range rover… Nije kum dugme.

Dok je sa Nuhodžićem razbirao politiku socijalizma sa drugim kumom, Vukom Rajkovićem, Đukanović je studirao ekonomiju. Pod dirigentskom palicom profesora Veselina Vukotića. Po završetku studija uslijedio je uspon uz ljestvice vlasti u čemu mu je, iz duboke pozadine, pripomogao i Rajković. Ispostaviće se: budući kum i biznismen. Onda je i on krenuo ka gore.

Pisali smo: u podgoričkom hotelu Ljubović, tokom sankcija, Rajković je imao kancelariju iz koje je kontrolisao poslove s naftom. Potom, nakon privatizacije, postaje član UO Jugopetrola, pa vlasnik festivala Sunčane skale, pa pokreće Radio Gorica, pa lansira cigarete Yes. Koncem devedesetih direktor je Trećeg kanala TVCG. Nešto kasnije, početkom dvijehiljaditih, direktor dnevnika Publika.

Do polovine dvijehiljaditih kum Rajković bio je sekretar Nadzornog odbora Eurofonda (još jednog kuma, Veselina Barovića), a do 2008. godine i predsjednik UO Prve banke. Mreža istraživačkih novinara objavila je 2012. godine podatke o sumnjivom poslovanju Prve Aca Đukanovića – nezakonitostima u slučaju milionskog kreditiranja firmi (Kia Montenegro i još tri) bratovog kuma Vuka.

Zajedno sa kumom Đukanovićem (pola-pola), Rajković je vlasnik preduzeća Global Montenegro koje je osnovalo firmu T-Mobile, čiji je jedan od vlasnika bio sadašnji direktor TVCG-a Rade Vojvodić, veoma blizak Đukanoviću. Kumovi su, onda, preko Global Montenegra u katastru zaveli imovinu u Podkošljunu, Budva, površine 20.229 m2. To je prostor na kojem, od starta, pod sumnjivim okolnostima, namjeravaju izgraditi turističko-stambeni kompleks.

Još jedan biznismen je kum. Dragan Brković. Čovjek čija je poslovna imovina u stečaju, kroz dvije decenije uz Đukanovića uzeo je stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje, od planina do mora, desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, podigao stotine miliona kredita. Vlasnik je mnogo čega: od Vektre Montenergo do Vektre Jakić, a privatizovao je nekoliko firmi – od HTP Boke, preko Rumijatransa i Moračatransa do Korporacije Jakić. Imperija.

Nekada nije bilo tako. Počeo je kao prodavac auto djelova. Onda su došle devedesete i sankcije tokom kojih je ,,otkrio” aluminijum. Logika biznisa bila je odveć prosta, i odveć podržana sa vrha: plaćao je KAP-u obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Posao je predstavljan kao herojsko djelo (pisali smo detaljno u tekstu Kamioni, avioni, milioni), jer se tako, kršeći sankcije, navodno, spašavao KAP. Spašavali su se, ipak, kumovi.

Danas, Đukanovićevo kumče Bojan Brković zna da kaže kako je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”.

Tu je i Đukanovićev drug sa košarke, ali i, kasnije, italijanske optužnice za šverc cigaretama, gdje su (uz znamenito učešće još jednog Đukanovićevog intimusa, Branka Vujoševića) ,,kapnuli” prvi kumovski milioni. Jedan od najodanijih intimusa, Veselin Barović. Njegov je gorepomenuti Eurofond preko kojeg posjeduje veliki broj preduzeća: Solanu Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimozu, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasicu Rada… Posjeduje nekretnine, zemljište, poslovne prostore. Svuda po Crnoj Gori.

Samo njegova Solana (15 miliona kvadrata zemljišta), prema računici MANS-a, vrijedi oko milijardu! Tako to rade premijeru bliski: prostornim planom od 2008. godine, jednim jedinim dokumentom, to zemljište je od industrijskog preimenovano u građevinsko. Time je zemljište koje je Barović platio 30 centi po kvadratu dostiglo cijenu od 100 eura po kvadratu!

Kum je i Duško Ban. Prema izvorima Monitora Ban je jedan od najodanijih Đukanovićevih kumova. Njegova kompanija ProHous (udio ima i rođeni brat Dejan) većinski je vlasnik Pomorskog saobraćaja, trajektne firme iz Kamenara, koja ima monopol na frekventnoj liniji Lepetane-Kamenari u Boki. Rudnik novca. Preduzeće je 2004. godine privatizovano: bez tendera, prodajom državnih akcija na berzi. Kada kum kupuje.

Kum Ban nedavno je ,,uslikan” kako u podgoričkom lokalu sjedi zajedno sa Đukanovićevom ekipom za, između ostaloga, diskreditovanje kritičkih medija. Ban je bio sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom, kojem se sudi zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio srpski budžet, i direktorom NVO Institut za javnu politiku Vladimirom Bebom Popovićem. Čuvao ih je Zoran Jovanović, Đukanovićev tjelohranitelj.

Đukanović je bio kum i na vjenčanju Gorana Rakočevića Sita kada se, prije nekoliko godina, u luksuznom hotelu na sjeveru Crne Gore, vjenčao sa glumicom Jelenom Nenezić. Rakočević se, koncem devedesetih, obreo na poziciji ministra kulture. Bio je u kabinetima sadašnjeg kuma Đukanovića, ali i ,,predsjednika” Filipa Vujanovića. Obavljao funkciju direktora TVCG, kada su napravljeni milionski gubici. Dužnost ambasadora u Zagrebu preuzeo je juna 2009. godine.

Bio je Rakočević i u upravi kumovske Prve banke, ali ga je taj poslovni angažman koštao prijateljstva sa vlasnikom Acom. U jednom trenutku menadžment Prve čak je i tužio Rakočevića, zbog zloupotrebe službenog položaja. Klica nepovjerenja: dok je bio u upravi, Sito je s bankom sklopio ugovor po kojem joj iznajmljuje prizemlje porodične kuće u Kolašinu. Rakočević je 300 hiljada eura od zakupnine naplatio unaprijed, a novac je deponovao na račun. U konkurentsku banku. To se nikako nije svidjelo Acu.

Netrpeljivost među njima prerasla je u sukob, zbog čega je, prema izvorima Monitora, premijer i skrajnuo kuma Rakočevića u ambasadu u Hrvatskoj. Dok se strasti mlađeg Đukanovića ne smire. Sve je bilo jasno na svadbi Gorana i Jelene, kada je Aco uzeo riječ i osuo po Milovom kumu, ali i drugim kumovima koji su zahvaljujući njegovom bratu stekli sve što imaju. Video klip sa narečenim pojavio se i na YouTubu, ali samo na kratko. Dok nije primijećen, u vrhu.

Još gore prošlo je Đukanovićevo kumstvo sa nekadašnjim šefom trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu Ratkom Kneževićem. On je u Zagrebu svjedočio u procesu optuženima za ubistvo vlasnika Nacionala Iva Pukanića i saradnika Nika Franića. Direktno je za ubistva optužio ,,duvansku mafiju”, Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta. Đukanović je u javnoj razmjeni optužbi, poručio da je ,,bio svjedok na vjenčanju Ratka Kneževića, na njegov poziv. A takav poziv se, po starom crnogorskom običaju, ne odbija.”

Sa biznismenom Draganom Perovićem, kumom, nema trzavica. Perović je skupa sa kompanijama iz grčkog konzorcijuma ETL bio suosnivač kompanije Promonte, prvog mobilnog operatera u zemlji. Društvo je svoje akcije prodalo Telenoru za 64,8 miliona eura. Prema pisanju medija, Perović je sa grčkim biznismenima, među kojima je najpoznatiji milioner Viktor Restis, prije dvije godine ušao u brojne poslove u Crnoj Gori.

Perović koji posjeduje lanac hotela i restorana Astoria u Budvi, Kotoru i Podgorici, nedavno je u glavnom gradu otvorio još jedan ugostiteljski objekat u centru, luksuzni hotel Hemera. Otvaranju je prisustvovao državni vrh. Među gostima su, osim kuma sa suprugom Lidijom, bili ministri Branimir Gvozdenović i Ivan Brajović, direktor Uprave za inspekcijske poslove Božidar Vuksanović…

Nasuprot Hemere, personifikacije dana, jedne noći, koncem devedesetih, prema izvoru Monitora iz DPS-a, žena iz regiona, medicinska sestra, usnila je da joj prvi čovjek susjedne države, Milo Đukanović, kumuje ženskom djetetu. Zaputila se u Podgoricu, i nekako došla do njega. I desilo se: Đukanović je, prema običajima pridošlih, ošišao pramen djevojčicine kose. Ubrzo je napredovala zajedno sa suprugom – dobili stan, zaposlila se u Domu Zdravlja… Đukanovićevo kumstvo, daleko se čuje.

Sve narečeno primijetio je i prvi Njemački ambasador u Crnoj Gori Tomas Šmit. Nakon referenduma, na predavanju koje je održao na Pravnom fakultetu, kazao je da su u Crnoj Gori, zbog istorijskog nasljeđa državne institucije bile zamijenjene plemenskim i kumovskim vezama, te da i danas pleme, kumstvo i bratstvo na skriven, ali efikasan način utiču na donošenje odluka – ,,Nekada čak i dominantno”.

Milo Đukanović, gospodar prstenova.

Kumovi vedre i oblače

U Crnoj Gori, je nezakonito i nelegitimno instalirana paradržavna mreža kojom su vladajući funkcioneri, uz pomoć bliskih osoba, najčešće kumova ili rodbine, preuzeli u lični posjed veliki dio državnih privrednih i prirodnih resursa, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević. ,,Tako su stvoreni koruptivni, a u mnogim segmentima i kriminogeni odnosi u društvenom životu Crne Gore koji traju do današnjeg dana. Način vladanja Mila Đukanovića je od samog početka bio zasnovan na ekstremnoj neodgovornosti po pitanjima javnog interesa, fanatičnom klijentelizmu i promociji sopstvene familije i bliskih, kao i besomučnom progonu političkih i privrednih neistomišljenika. Tako se stvorio sistem u kome su njegovi kumovi koji bi, imajući u vidu njihove sposobnosti i sklonosti, u nekom demokratskom sistemu najvjerovatnije bili predmet brige socijalnih službi, sada milioneri i imaju moć da vedre i oblače nad sudbinama stotina crnogorskih porodica. Iako je nakaradnost takvog sistema društveno-ekonomskih odnosa očigledna, to ne znači da njegova promjena neće zahtijevati korijenitu i tešku političku borbu koja se može nadati uspjehu samo kroz zajedničko djelovanje svih neoligarhijskih faktora.”

Poslovni kumovi

Osim kumova po prstenu, u arhitekturi Đukanovićevih odnosa, nalaze se oni koji imaju status veoma blizak kumovskom. Punopravni su članovi familije. Jedan od takvih je Tomislav Čelebić. Sa njim je Đukanović izgradio Univerzitetski kompleks u Donjoj Gorici. Uz vlasnika građevinske kompanije Čelebić, i Đukanovića, tu su i profesori Dragan Vukčević i Veselin Vukotić. Izgradnja univerzitetske zgrade krenula je bez potrebnih dozvola. Ne samo to: i upis prve generacije studenata započet je prije nego što je Ministarstvo izdalo sve potrebne papire. Čelebić, nekadašnji predsjednik FK Budućnost, početne milione, kako kažu upućeni, zaradio na taj način što je nekoliko zgrada, na atraktivnim mjestima u glavnom gradu izgradio po sistemu – uradi dva-tri sprata više, poslije će biti legalizovani. Kumovski. Čelebić se bavi i opremom poslovnih prostora. Osim nove zgrade Vlade dotjerivao je i kancelarije Uprave za nekretnine, Komisije za hartije od vrijednosti i ANB… Interesantan detalj s tim u vezi: Komisija za hartije od vrijednosti kupila je prostor u Čelebićevoj poslovnoj zgradi koji je potom izdavala UDG-ju, na kojem je direktor Komisije Zoran Đikanović predavao. U tom prstenu je i Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen, a ozbiljni izvori tvrde i paravan za poslove porodice Đukanović. O Ćoćovim aktivnostima od mora do Kolašina, od Avale do Bjanke, Monitor je u više navrata pisao. Mimo svih Đukanovićevih prijateljstava ipak je ono sa Branom Mićunovićem. Jedino se tu, tvrde upućeni, sa sigurnošću ne zna ko je kome – KUM.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo