FOKUS
SVI PREMIJEROVI KUMOVI: Gospodar prstenova

Narodno predanje kazuje da je kumstvo duhovna svetinja od koje zavisi porodični i domaći napredak. Prelista li se podugačak spisak kumova sedmostrukog premijera Crne Gore Mila Đukanovića predanje se pokazuje kao istinito: svi Đukanovićevi kumovi, uporedo sa njim, napreduju. I to – materijalno i statusno. Kako je takođe po predanju, kumstvo često jače i od srodstva po krvi, Crna Gora je premrežena familijom od kumova. Bog na nebu, kum Milo na zemlji.
Svuda ih ima. Prije neki dan, recimo, bio je aktuelan Odbor za odbranu i bezbjednost, povodom sve češćih napada na novinare. Na njegovom čelu je Mevludin Nuhodžić. Đukanovićev kum. Klicu kumstva odavno je posijao, za vrijeme socijalističkog samoupravljanja. Dok je Đukanović, kao plaćeni omladinski funkcioner KP, boravio u Beogradu, Nuhodžić mu se, osamdesetih, pridružio u traženju karijere. U glavnom gradu Srbije, vodio je komisiju za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu.
Kada su junoše zauzele dizgine moći, Nuhodžić je, uz budućeg kuma, napredovao: poslanik u Skupštini sa početka devedesetih, ministar bez portfelja, ponovo poslanik, član predsjedništva DPS-a sa početka dvijehiljaditih, direktor Uprave za imovinu, opet poslanik… Nuhodžić sada zarađuje 1.500 eura mjesečno samo po osnovu poslaničke plate; supruga Aida vozi mercedes A klase; mladi sin Amar ima ključeve od luksuznog automobila range rover… Nije kum dugme.
Dok je sa Nuhodžićem razbirao politiku socijalizma sa drugim kumom, Vukom Rajkovićem, Đukanović je studirao ekonomiju. Pod dirigentskom palicom profesora Veselina Vukotića. Po završetku studija uslijedio je uspon uz ljestvice vlasti u čemu mu je, iz duboke pozadine, pripomogao i Rajković. Ispostaviće se: budući kum i biznismen. Onda je i on krenuo ka gore.
Pisali smo: u podgoričkom hotelu Ljubović, tokom sankcija, Rajković je imao kancelariju iz koje je kontrolisao poslove s naftom. Potom, nakon privatizacije, postaje član UO Jugopetrola, pa vlasnik festivala Sunčane skale, pa pokreće Radio Gorica, pa lansira cigarete Yes. Koncem devedesetih direktor je Trećeg kanala TVCG. Nešto kasnije, početkom dvijehiljaditih, direktor dnevnika Publika.
Do polovine dvijehiljaditih kum Rajković bio je sekretar Nadzornog odbora Eurofonda (još jednog kuma, Veselina Barovića), a do 2008. godine i predsjednik UO Prve banke. Mreža istraživačkih novinara objavila je 2012. godine podatke o sumnjivom poslovanju Prve Aca Đukanovića – nezakonitostima u slučaju milionskog kreditiranja firmi (Kia Montenegro i još tri) bratovog kuma Vuka.
Zajedno sa kumom Đukanovićem (pola-pola), Rajković je vlasnik preduzeća Global Montenegro koje je osnovalo firmu T-Mobile, čiji je jedan od vlasnika bio sadašnji direktor TVCG-a Rade Vojvodić, veoma blizak Đukanoviću. Kumovi su, onda, preko Global Montenegra u katastru zaveli imovinu u Podkošljunu, Budva, površine 20.229 m2. To je prostor na kojem, od starta, pod sumnjivim okolnostima, namjeravaju izgraditi turističko-stambeni kompleks.
Još jedan biznismen je kum. Dragan Brković. Čovjek čija je poslovna imovina u stečaju, kroz dvije decenije uz Đukanovića uzeo je stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje, od planina do mora, desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, podigao stotine miliona kredita. Vlasnik je mnogo čega: od Vektre Montenergo do Vektre Jakić, a privatizovao je nekoliko firmi – od HTP Boke, preko Rumijatransa i Moračatransa do Korporacije Jakić. Imperija.
Nekada nije bilo tako. Počeo je kao prodavac auto djelova. Onda su došle devedesete i sankcije tokom kojih je ,,otkrio” aluminijum. Logika biznisa bila je odveć prosta, i odveć podržana sa vrha: plaćao je KAP-u obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Posao je predstavljan kao herojsko djelo (pisali smo detaljno u tekstu Kamioni, avioni, milioni), jer se tako, kršeći sankcije, navodno, spašavao KAP. Spašavali su se, ipak, kumovi.
Danas, Đukanovićevo kumče Bojan Brković zna da kaže kako je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”.
Tu je i Đukanovićev drug sa košarke, ali i, kasnije, italijanske optužnice za šverc cigaretama, gdje su (uz znamenito učešće još jednog Đukanovićevog intimusa, Branka Vujoševića) ,,kapnuli” prvi kumovski milioni. Jedan od najodanijih intimusa, Veselin Barović. Njegov je gorepomenuti Eurofond preko kojeg posjeduje veliki broj preduzeća: Solanu Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimozu, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasicu Rada… Posjeduje nekretnine, zemljište, poslovne prostore. Svuda po Crnoj Gori.
Samo njegova Solana (15 miliona kvadrata zemljišta), prema računici MANS-a, vrijedi oko milijardu! Tako to rade premijeru bliski: prostornim planom od 2008. godine, jednim jedinim dokumentom, to zemljište je od industrijskog preimenovano u građevinsko. Time je zemljište koje je Barović platio 30 centi po kvadratu dostiglo cijenu od 100 eura po kvadratu!
Kum je i Duško Ban. Prema izvorima Monitora Ban je jedan od najodanijih Đukanovićevih kumova. Njegova kompanija ProHous (udio ima i rođeni brat Dejan) većinski je vlasnik Pomorskog saobraćaja, trajektne firme iz Kamenara, koja ima monopol na frekventnoj liniji Lepetane-Kamenari u Boki. Rudnik novca. Preduzeće je 2004. godine privatizovano: bez tendera, prodajom državnih akcija na berzi. Kada kum kupuje.
Kum Ban nedavno je ,,uslikan” kako u podgoričkom lokalu sjedi zajedno sa Đukanovićevom ekipom za, između ostaloga, diskreditovanje kritičkih medija. Ban je bio sa kontroverznim biznismenom Stankom Subotićem Canetom, kojem se sudi zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio srpski budžet, i direktorom NVO Institut za javnu politiku Vladimirom Bebom Popovićem. Čuvao ih je Zoran Jovanović, Đukanovićev tjelohranitelj.
Đukanović je bio kum i na vjenčanju Gorana Rakočevića Sita kada se, prije nekoliko godina, u luksuznom hotelu na sjeveru Crne Gore, vjenčao sa glumicom Jelenom Nenezić. Rakočević se, koncem devedesetih, obreo na poziciji ministra kulture. Bio je u kabinetima sadašnjeg kuma Đukanovića, ali i ,,predsjednika” Filipa Vujanovića. Obavljao funkciju direktora TVCG, kada su napravljeni milionski gubici. Dužnost ambasadora u Zagrebu preuzeo je juna 2009. godine.
Bio je Rakočević i u upravi kumovske Prve banke, ali ga je taj poslovni angažman koštao prijateljstva sa vlasnikom Acom. U jednom trenutku menadžment Prve čak je i tužio Rakočevića, zbog zloupotrebe službenog položaja. Klica nepovjerenja: dok je bio u upravi, Sito je s bankom sklopio ugovor po kojem joj iznajmljuje prizemlje porodične kuće u Kolašinu. Rakočević je 300 hiljada eura od zakupnine naplatio unaprijed, a novac je deponovao na račun. U konkurentsku banku. To se nikako nije svidjelo Acu.
Netrpeljivost među njima prerasla je u sukob, zbog čega je, prema izvorima Monitora, premijer i skrajnuo kuma Rakočevića u ambasadu u Hrvatskoj. Dok se strasti mlađeg Đukanovića ne smire. Sve je bilo jasno na svadbi Gorana i Jelene, kada je Aco uzeo riječ i osuo po Milovom kumu, ali i drugim kumovima koji su zahvaljujući njegovom bratu stekli sve što imaju. Video klip sa narečenim pojavio se i na YouTubu, ali samo na kratko. Dok nije primijećen, u vrhu.
Još gore prošlo je Đukanovićevo kumstvo sa nekadašnjim šefom trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu Ratkom Kneževićem. On je u Zagrebu svjedočio u procesu optuženima za ubistvo vlasnika Nacionala Iva Pukanića i saradnika Nika Franića. Direktno je za ubistva optužio ,,duvansku mafiju”, Mila Đukanovića i Stanka Subotića Caneta. Đukanović je u javnoj razmjeni optužbi, poručio da je ,,bio svjedok na vjenčanju Ratka Kneževića, na njegov poziv. A takav poziv se, po starom crnogorskom običaju, ne odbija.”
Sa biznismenom Draganom Perovićem, kumom, nema trzavica. Perović je skupa sa kompanijama iz grčkog konzorcijuma ETL bio suosnivač kompanije Promonte, prvog mobilnog operatera u zemlji. Društvo je svoje akcije prodalo Telenoru za 64,8 miliona eura. Prema pisanju medija, Perović je sa grčkim biznismenima, među kojima je najpoznatiji milioner Viktor Restis, prije dvije godine ušao u brojne poslove u Crnoj Gori.
Perović koji posjeduje lanac hotela i restorana Astoria u Budvi, Kotoru i Podgorici, nedavno je u glavnom gradu otvorio još jedan ugostiteljski objekat u centru, luksuzni hotel Hemera. Otvaranju je prisustvovao državni vrh. Među gostima su, osim kuma sa suprugom Lidijom, bili ministri Branimir Gvozdenović i Ivan Brajović, direktor Uprave za inspekcijske poslove Božidar Vuksanović…
Nasuprot Hemere, personifikacije dana, jedne noći, koncem devedesetih, prema izvoru Monitora iz DPS-a, žena iz regiona, medicinska sestra, usnila je da joj prvi čovjek susjedne države, Milo Đukanović, kumuje ženskom djetetu. Zaputila se u Podgoricu, i nekako došla do njega. I desilo se: Đukanović je, prema običajima pridošlih, ošišao pramen djevojčicine kose. Ubrzo je napredovala zajedno sa suprugom – dobili stan, zaposlila se u Domu Zdravlja… Đukanovićevo kumstvo, daleko se čuje.
Sve narečeno primijetio je i prvi Njemački ambasador u Crnoj Gori Tomas Šmit. Nakon referenduma, na predavanju koje je održao na Pravnom fakultetu, kazao je da su u Crnoj Gori, zbog istorijskog nasljeđa državne institucije bile zamijenjene plemenskim i kumovskim vezama, te da i danas pleme, kumstvo i bratstvo na skriven, ali efikasan način utiču na donošenje odluka – ,,Nekada čak i dominantno”.
Milo Đukanović, gospodar prstenova.
Kumovi vedre i oblače
U Crnoj Gori, je nezakonito i nelegitimno instalirana paradržavna mreža kojom su vladajući funkcioneri, uz pomoć bliskih osoba, najčešće kumova ili rodbine, preuzeli u lični posjed veliki dio državnih privrednih i prirodnih resursa, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević. ,,Tako su stvoreni koruptivni, a u mnogim segmentima i kriminogeni odnosi u društvenom životu Crne Gore koji traju do današnjeg dana. Način vladanja Mila Đukanovića je od samog početka bio zasnovan na ekstremnoj neodgovornosti po pitanjima javnog interesa, fanatičnom klijentelizmu i promociji sopstvene familije i bliskih, kao i besomučnom progonu političkih i privrednih neistomišljenika. Tako se stvorio sistem u kome su njegovi kumovi koji bi, imajući u vidu njihove sposobnosti i sklonosti, u nekom demokratskom sistemu najvjerovatnije bili predmet brige socijalnih službi, sada milioneri i imaju moć da vedre i oblače nad sudbinama stotina crnogorskih porodica. Iako je nakaradnost takvog sistema društveno-ekonomskih odnosa očigledna, to ne znači da njegova promjena neće zahtijevati korijenitu i tešku političku borbu koja se može nadati uspjehu samo kroz zajedničko djelovanje svih neoligarhijskih faktora.”
Poslovni kumovi
Osim kumova po prstenu, u arhitekturi Đukanovićevih odnosa, nalaze se oni koji imaju status veoma blizak kumovskom. Punopravni su članovi familije. Jedan od takvih je Tomislav Čelebić. Sa njim je Đukanović izgradio Univerzitetski kompleks u Donjoj Gorici. Uz vlasnika građevinske kompanije Čelebić, i Đukanovića, tu su i profesori Dragan Vukčević i Veselin Vukotić. Izgradnja univerzitetske zgrade krenula je bez potrebnih dozvola. Ne samo to: i upis prve generacije studenata započet je prije nego što je Ministarstvo izdalo sve potrebne papire. Čelebić, nekadašnji predsjednik FK Budućnost, početne milione, kako kažu upućeni, zaradio na taj način što je nekoliko zgrada, na atraktivnim mjestima u glavnom gradu izgradio po sistemu – uradi dva-tri sprata više, poslije će biti legalizovani. Kumovski. Čelebić se bavi i opremom poslovnih prostora. Osim nove zgrade Vlade dotjerivao je i kancelarije Uprave za nekretnine, Komisije za hartije od vrijednosti i ANB… Interesantan detalj s tim u vezi: Komisija za hartije od vrijednosti kupila je prostor u Čelebićevoj poslovnoj zgradi koji je potom izdavala UDG-ju, na kojem je direktor Komisije Zoran Đikanović predavao. U tom prstenu je i Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen, a ozbiljni izvori tvrde i paravan za poslove porodice Đukanović. O Ćoćovim aktivnostima od mora do Kolašina, od Avale do Bjanke, Monitor je u više navrata pisao. Mimo svih Đukanovićevih prijateljstava ipak je ono sa Branom Mićunovićem. Jedino se tu, tvrde upućeni, sa sigurnošću ne zna ko je kome – KUM.
Marko MILAČIĆ
Komentari
FOKUS
PREDIZBORNI SAMODOPRINOS HAOTIZACIJI TRIDESETO AVGUSTOVSKIH POBJEDNIKA: Do Kvon u našem sokaku

Nezvanično Monitor saznaje da je Glavni specijalni tužilac (GST) Vladimir Novović odbio formirati predmet po prijemu Kvonovog pisma, u kojem pominje Milenka Spajića što je izazvalo nezadovoljstvo čelnih ljudi Vlade
Hapšenje dva državljanina Južne Koreje 23. marta na podgoričkom aerodromu u pokušaju ukrcaja na privatni avion za Dubai je vratilo, poslije dužeg vremena, Crnu Goru na naslovne stupce svih globalnih medija. Privedeni su Kvon Do-Hjung (poznatiji kao Do Kvon) i Hon Čang Jon za kojima je Interpol raspisao crvenu potjernicu zbog masovnih manipulacija sa kriptovalutama zbog kojih su investitori i ulagači širom planete oštećeni za 42 milijarde dolara. Kvon je nekadašnji kralj kriptovaluta je suosnivač i izvršni direktor Terraform Labs-a sa sjedištem u Singapuru čiji su kriptovalutni sistemi terraUSD i Luna doživjeli krah u maju prošle godine nakon što im je cijena pala sa rekordnih 116 dolara na pedeseti dio jednog centa. Vlasti u Seulu se nakon toga pokrenule nekoliko krivičnih istraga zbog varanja i kršenja zakona o tržištu kapitala, a u septembru prošle godine izdat je nalog za hapšenje Kvona i još pet njegovih saradnika. U tom trenutku za Kvona se vjerovalo da je u Singapuru sa kojim Seul nema ugovor o ekstradiciji. Kasnije su korejski mediji javili da je Kvon preko Dubaija odletio za Srbiju citirajući neimenovanog seulskog sigurnosnog zvaničnika a u februaru je javljeno su napravljeni kontakti sa srpskom vladom oko lociranja i ekstradicije Kvona.
Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je po hapšenju izjavio da je Do Kvon jedan od najtraženijih svjetskih bjegunaca čiji ulazak u zemlju nije evidentiran i da je sa svojim kolegom probao napustiti Crnu Goru sa krivotvorenim pasošem Kostarike, a pronađena su im i južnokorejska i lažna belgijska dokumenta. Ministar Adžić je saopštio da Kvona potražuju Južna Koreja, Singapur i Sjedinjene Američke Države. Pride toga, objavljeno je i da su policija i osnovni tužilac oduzeli tri laptopa i pet mobilnih telefona.
Dva i po mjeseca nakon hapšenja, u zadnjoj sedmici predizborne kampanje, Kvon i njegovi zaplijenjeni elektronski uređaji će opet postati fokus naših medija i borbe političkih partija u sve prljavijoj utakmici. Meta je opet lider Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić čija skoro osnovana partija je doživjela astronomski rast. Spajić je prvo u martu uspješno izbačen iz predsjedničke trke, nakon asistencije Vučićeve vlasti koja je prvi put o komunikaciji sa zvaničnom Podgoricom podijelila informacije da neko lice (u ovom slučaju Spajić) ima prebivalište i državljanstvo Srbije. Nevješto Spajićevo pravdanje i hvatanje samog sebe u neistinama mu izgleda nisu nanijeli dovoljnu političku štetu, kojoj su se nadali njegovi oponenti. Nakon izbora je išla i prijava Vlade i njenog ministra finansija Aleksandra Damjanovića Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog Spajićeve uloge u zaduživanju Crne Gore za 750 miliona eura kroz emisiju obveznica na berzi u Londonu. Optužbe o tom poslu su već neko vrijeme pripremane baražnom vatrom Nebojše Medojevića i Raška Konjevića (koji se kasnije ogradio od ranijih izjava) Prijava je bila zasnovana na manipulacijama i iskrivljivanju činjenica o čemu je Monitor već pisao i najavio da se priprema novi napad u susret glasanju 11. juna.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Listu Jasno je! Bošnjačke stranke predvodiće njen predsjednik Ervin Ibrahimović. Po obrazovanju magistar metalurgije, Ibrahimović je trenutno potpredsjednik Vlade i ministar kapitalnih investicija. Prije profesionalnog angažmana u politici radio je kao profesor u Srednjoj stručnoj školi u Rožajama, bio košarkaški trener u KK Rožaje i KK Tutin (Srbija), savjetnik za eksterno utvrđivanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada i konzul u Generalnom konzulatu Crne Gore u Frankfurtu.
Poslanik je od 2016. a predsjednik BS od 2021. U Vladu Dritana Abazovića ušao je kao neformalni zastupnik interesa DPS-a, vrijeme provedeneo u njoj obilježila su česta neslaganja sa odlukama predstavnika partija koje čine većinu u vladi (GP, URA i SNP) ali i optužbe da je funkciju iskoristio za zapošljavanje velikog broja partijskih saradnika, rođaka, prijatelja i zemljaka. I danas, deset dana pred izbore, aktuelni su konkursi za zapošljavanje na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu kapitalnih investicija.
Hrvatska građanska inicijativa izlazi sa listom Na pravoj strani svijeta koju predvodi Adrijan Vuksanović. Diplomirani inženjer elektrotehnike oprobao se kao pjesnik a radio kao novinar Radio Duxa, službenik Elektroprivrede CG i profesor u Podgorici. I on je, kao ministar bez portfelja, bio član odlazeće vlade koju je napustio nakon što je premijer Abazović, nakon izglsanog nepovjerenjenja u Skupštini, inicirao postupak razrješenja dvojice ministara iz radova SDP-a.
Vuksanović je zastupnik crnogorskih Hrvata u hrvatskom Vijeću za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predsjednik krovne zajednice Hrvata Boke kotorske Dux Croatorum i član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine. Pred njim je zadatak da HGI vrati u crnogorski parlament nakon neuspjeha na izborima 2020. godine.
„Crnogorski i srpski advokat i političar“ Vladimir Leposavić predvodi izbornu listu grupe građana Narodni pokret Pravda za sve. Član je pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske i bivši ministar pravde u Vladi Zdravka Krivokapića. Smijenjen je nakon konstatacije da ne priznaje presudu Međunarodnog suda pravde prema kojoj je u Srebrenici počinjen najteži ratni zločin – genocid.
Leposavić interesovanje za politiku ispoljava od 2012, kada je uoči parlamentarnih izbora podržao i govorio na mitingu koalicije Srpska sloga koju su činile male, uglavnom ekstremno desne nacionalne partije: Srpska lista Dobrila Dedeića, Narodna stranka Predraga Popovića, Otadžbinska srpska stranka Aleksandra Stamatovića i Stranka srpskih radikala.
Dvije godine kasnije Leposavić je pred lokalne izbore podržao SNP i njeno protivljenje ulasku Crne Gore u NATO. U tom kontekstu, zanimljiv detalj o njemu nalazimo i na Vikipediji gdje stoji da je oženjen Amerikankom vijetnamskog porijekla koja je zaposlena u Ministarstvu odbrane SAD.
Koaliciju Za tebe (SNP i Demos) predvodi predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković. I on na izbore izlazi sa zaleđem funkcija potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, ali i uz teret da su ostali ministri iz njegove partije i predsjednica parlamenta odbili da budu na poslaničkoj listi za predstojeće izbore. Po obrazovanju elektrotehničar, Joković je izvan profesionalnog političkog angažmana javnosti bio poznat kao vrhunski sportista (karate) i uspješan preduzetnik.
Na čelo SNP-a došao je 2017. nakon ostavke Srđana Milića, a prepoznajemo ga i po izjavama srednjevjekovnog kova, poput one kojom se obračunavao sa nekadašnjim partijskim kolegama iz Demokratske Crne Gore: „Ne možete glasati za nekoga da vodi vašu decu, ko nema svoju decu. Ni kučeta ni mačeta…Više ja i moj potpredsednik Dragoslav Šćekić imamo dece nego čitav poslanički klub Demokrata.”
Kotorski advokat i nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić predvodi Narodnu koaliciju – Složno i tačka (Demohrišćanski pokret, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora, Demokratska srpska stranka, Pokret za Pljevlja). I oni će tražiti glasove na desnom polu ovdašnje političke scene.
Vukšićev izbor za direktora ANB-a pratile su primjedbe da je kao advokat zastupao čelnike jednog od kotorskih narko klanova, dok je njegov mandat u ANB-u obilježilo privođenje i optužnica protiv prethodnog direktora Službe, kome se spočitava nezakonito prisluškivanje novinara, civilnih aktivista, sveštenika, opozicionih političara, sve zaključno sa Glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.
Čini se da Dejan Vukšić na toj funkciji nije gubio vrijeme. „Kada pogledam personalni sastav određenih lista koje su potvrđene na ovim izborima, vidim da određena lica nikada ne bi prošla bezbjednosnu provjeru, a očito su već unaprijed planirani za obavljanje odgovornih državnih funkcija“, poručio je nedavno objašnjavajući da na taj način „poluge vlasti ponovo preuzimaju one kriminalne strukture protiv kojih smo se borili, ali sada samo preko nekih drugih ljudi. Ja se za to nisam borio“.
Listu Albanska alijansa (Demokratska partija, Forca, Demokratski savez u Crnoj Gori, Pokret za Tuzi) predvodi Genci Nimanbegu. Diplomirani ekonomista po obrazovanju, za poslanika je biran u tri mandata, počev od 2009. godine. A za predsjednika Nacionalnog Savjeta Albanaca u Crnoj Gori izabran je 2013.
Iz radne biografije Nimanbegua izdvajaju se njegovi angažmani u humanitarnom sektoru. „Tokom ratnih dešavanja na Kosovu (mart – jun 1999) osnovao je i vodio humanitarnu organizaciju Drita, formiranu u Ulcinju, u cilju zbrinjavanja i pomoći kosovskim izbjeglicama“, stoji u njegovoj biografiji, „Radio je i u Svjetskom programu hrane UN (UN/WFP) od juna 1999. godine do zatvaranja misije u Crnoj Gori, marta 2004. godine“.
Debitantsku listu pokreta Preokret Preokret za sigurnu Crnu Goru predvodi profesor književnosti Srđan Perić. Od 2012. bio je poslanik nekadašnje Pozitivne Crne Gore Darka Pajovića. Ostao je upamćen da je, kao jedini poslanik, nakon raskola u toj partiji, podnio ostavku na poslaničku funkciju. „Vjerujem da politika mora biti zasnovana na poštovanju potpisa. Potpisao sam dokument gdje manadat stavljam na raspolaganje stranci, i ja svoj potpis poštujem“, poručio je nakon odbijanja da podrži aranžman vrha partije sa DPS-om, ili se pridruži otcijepljenim partijskim kolegama Mladenu Bojaniću i Dritanu Abazoviću.
Perić se sa saradnicima dodatno afirmisao kroz aktivnosti NVO KOD, razobličavajući i dokumentujući sporne privatizacione aranžmane DPS vlasti sa domaćim i stranim tajkunima. Sada traži prostor za Preokret, kao jedan od rijetkih čija obećanja prati i plan za njihovu realizaciju.
„Postaje dominanta crnogorske političke scene da vlast živi u sopstvenoj predstavi realnosti gdje suštinske probleme manje-više svode na tehnički karakter. To je bila praksa stare, to je praksa i nove vlasti – očito da nijesmo uspjeli od promjena dobiti ono što smo mogli – pokretanje opštedruštvenog dijaloga o svim za zajednicu važnim temama, te preuzimanje odgovornosti kada ne uspijete da realizujete neko od političkih obećanja“, kaže Perić, „Da bismo to mijenjali, potrebna nam je ozbiljna politika. Odustajanja nema – istrajnost je nužna da bi se slijedila ideja da idemo ka građanskom, modernom društvu, koje je bazirano na jednakopravnosti svih građana“.
O Nebojši Medojeviću, predsjedniku Pokreta za promjene i predvodniku njihove liste Prvo Crna Gora, reforme za spas zemlje, što bi se reklo, svi sve znamo. Nekadašnji socijaldemokrata postao je vatreni podržavalac politike Donalda Trampa, sklon periodičnim nacionalističkim ispadima. A ostao vatreni borac protiv šverca i korupcije sa kojima je, kaže, Crna Gora u državnoj zajednici. Jednima je problem što su njegove eksplicitne tvrdnje o umiješanosti starih i novih zvaničnika izvršne vlasti sve rjeđe i slabije dokumentovane. Druge to zabavlja.
Nakon raskida desetogodišnje koalicije Demokratski front, Medojević i njegov PzP traže podršku vraćajući se počecima. „Nasilje, siromaštvo, korupcija, politička nestabilnost, razorene institucije i ugroženo funkcionisanje osnovnih sistema“, opisuje Medojević crnogorsku stvarnost. „Ja sam spasio svoju dušu i uporno sam govorio kuda nas vode takve politike, ali moj narod to nije shvatao ozbiljno. A samo primitivni narodi svoje odluke donose na osnovu sopstvenog iskustva. A kad bude svima jasno, biće kasno.“
Listu Da, mi možemo za građansku Crnu Goru predvodi dr Dragica Perović Ivanović, ljekarka, direktorica i jedan od osnivača prve privatne bolnice u Crnoj Gori – Codra. Ni gugl nam nije pomogao da o pokretu Da, mi možemo i njenom nosiocu liste saznamo više detalja. Osim onoga što govore u aktuelnoj kampanji. A to nam daje za pravo da ih pozicioniramo na lijevoj strani ovdašnjeg političkog spektra.
„Država je u rasulu. Lični interesi su postali nova ideologija. Briga o čovjeku skoro da ne postoji. U kolapsu nam je obrazovni sistem. Zdravstveni je van moći da odgovori potrebama društva. Kultura i tradicionalne vrijednosti, antifašizam i borba za slobodnu, prosperitetnu i evropsku, viševjersku i višenacionalnu Crnu Goru na izdisaju su“, kazuje Perović Ivanović.
Danijel Živković, nedavno imenovani v.d. predsjednika DPS-a, predvodi koalicionu listu te partije Zajedno! Za budućnost koja ti pripada na kojoj su još Socijaldemokrate, Demokratska unija Albanaca i Liberalna partija.
Rođeni Pljevljak, diplomirani pravnik, Živković se kao poslanik nametnuo odmjerenošću i ozbiljnošću. U Podgoricu je, kažu upućeni, došao iz građanske porodice koja je i u vrijeme raspada SFR Jugoslavije u Pljevljima čuvala komšije i sugrađane bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. To, opet, nije garancije da će Živković uspješno iznijeti teret koga se prihvatio.
Dodatno opterećenje predstavljaće mu to što nije jasno da li je na čelo DPS-a postavljen kao privremeno rješenje – neko na koga će pasti odgovornost za očekivano slabiji izborni rezultat te partije – ili je riječ o izboru na duge staze koji će dobiti priliku da partiju reformiše i nanovo pozicionira.
„Što se više budemo približavali izbornom danu uvjeren sam da će svima biti jasno da je jedino program koalicije Zajedno! realan i racionalan put do boljeg kvaliteta života u Crnoj Gori i punopravnog članstva u EU“, optimista je Živković. Ili je krajnje nerealan: „Iza nas ne stoje prazne riječi već vidljivi rezultati i vjerujemo da će to građani prepoznati 11. juna“.
Evropu sad (pokret Evropa sad, Ujedinjena Crna Gora, Civis, lokalne liste) predvodi osnivač i glavni ideolog Milojko Spajić. Nesuđeni predsjednik, nezakoniti dvostruki državljanin, bivši ministar finansija, japanski student, američki broker, čovjek o čijim nekretninama su nas obavijestili njegovi politički oponenti – nada se pobjedi PES-a i mandatu za sastav buduće vlade.
Djeluje kako će o svemu ostalom – od unutarpartijskih razmirica, preko nedostatka jasne političke profilacije njegovog pokreta do obaveze da ispuni obećano (veće plate i penzije, kraće radno vrijeme, duži životni vijek…) – razmišljati nakon izbora. „Nijesam neko ko planira da se zadrži u politici 30 godina, posebno ako ne mogu da isporučim značajne rezultate“, poručuje Spajić sa predizbornih tribina, „ građani će kroz svoje slobodno iskazano mišljenje odrediti moje trajanje u politici“.
Listu SDP Za našu kuću na predstojećim izborima predvodi Nikola Đurašković. Po struci poslovni menadžer, aktuelni gradonačelnik Cetinja, i prvi od obnove nezavisnosti koji nije iz redova DPS-a, eksponent je onog dijela partije koji nije želio u kolaiciju sa DPS-om. Oni koji ga poznaju, Đuraškoviću kao najveću manu spočitavaju nedostatak političkog iskustva. Mada ima i onih koji kažu da u našem sistemu to nije mana nego vrlina.
Na drugoj strani te medalje su Aleksa Bečić (Hrabro se broji – Demokratska Crna Gora, Građanski pokret URA), Milan Knežević (Za budućnost Crne Gore – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Radnička partija) i Nik Đeljošaj (Albanski forum – Albanska alternativa, Demokratski savez Albanaca, Nacionalna albanska unija). Životne i političke biografije bivšeg predsjednika parlamenta, aktuelnog gospodara Zete sa premijerskim ambicijama i predsjednika Opštine Tuzi dobro su poznate javnosti.
Samo najkraće. Diplomirani ekonomista, omladinski fudbalski reprezentativac i osvajač dva kupa u seniorskoj konkurenciji, Bečić je jednima tolerantan a drugima lažno neopredijeljen. Koalicija sa Abazovićem pokazuje kako nije zlopamtilo. Ili da je, makar, dovoljno pragmatičan. Nije nedosljedan.
Milan Knežević piše pjesme i zadijeva kavgu. Ne libi se da uvrijedi. Kad obeća, održi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, smjer Srpski jezik i svjetska književnost, a politički angažman vodio ga je i do Spuža. Još mu se sudi za tzv. državni udar. Ako postane premijer, kaže, povući će priznanje Kosova. Ako ne uđe u vladu – napustiće politiku. Kao i Bečić, u politiku je krenuo iz SNP-a.
Nik Đeljošaj je odavno zaslužio poštovanje političke konkurencije. Od DPS-a je preoteo Tuzi, nakon ozbiljnih zađevica sa Vladom tokom korona zatvaranja. Oponenti kažu da je nacionalista. A on – da mu je draži 21. maj od 13. jula. „Trinaestog jula 1878. godine (Berlinski mir i priznanje Crne Gore) nijesu učestvovali naši preci, a 21. maja listom jesu svi i to 100 posto za Crnu Goru“. Na pitanje koju bi opciju zastupao kada bi Tuzi, hipotetički, birale između Crne Gore i Albanije, Đeljošaj odgovara: „Na hipotetička pitanja u politici odgovaraju manipulatori i maloumni, a ja ne pripadam ni jednoj od tih grupa“.
Makar ne možemo reći da nemamo za koga da glasamo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti