Povežite se sa nama

FOKUS

NAPADI NA MEDIJE: UZROCI I POSLJEDICE: Riječ, tužba, napad na neprijatelja

Objavljeno prije

na

nazif_cungu

13. jula 2001: Stanko Subotić Cane tužio bivšeg urednika Dana Vladislava Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala o duvanskoj mafiji.

4. oktobra 2001: Milo Đukanović tuži Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala, čiji su glavni urednik i zamjenik Ivo Pukanić i Niko Franić ubijeni 2008. godine.

6. decembra 2001: Ašanin osuđen na tri mjeseca zatvora po tužbi Đukanovića.

26.09.2002: Presuda protiv Ašanina u korist Subotića.

27. maj 2004: Ubijen direktor Dana Duško Jovanović. Slučaj nije u potpunosti rasvijetljen. Nalogodavci i motivi nepoznati. Iste godine Subotić u Srbiji sklapa poslovni aranžman sa Waz –om koji je godinu ranije privatizovao Vijesti, a najavljivao i pregovore sa Danom.

1. septembar 2007: Na godišnjicu Vijesti napadnut direktor te kuće Željko Ivanović. Ivanović optužuje Đukanovića da stoji iza napada. Mjesec dana kasnije WAZ napušta Vijesti, nakon neuspjelog pokušaja da otkupi preostalih 50 odsto.

3. septembar 2007. godine: Đukanović u Pobjedi Ivanovića naziva ,,osobom bez integriteta, koja ima politički narasle ambicije i koja se lažno predstavlja žrtvom političkog autoriteta”.

5. septembar 2007: uhapšena dvojica navodnih napadača na Ivanovića, dobrovoljaca. Nejasni motivi i nelagodavci.

6. septembar 2007: Đukanović podnosi tužbu protiv Ivanovića, nakon čega kreće sezona milionskih tužbenih zahtjeva protiv Vijesti, Dana i Monitora. Među tužiocima su brojni Đukanovićevi prijatelji.

1. novembar 2007: Novinar Monitora i Vijesti Tufik Softić pretučen ispred svoje kuće. Napadači neotkriveni.

28. maj 2008: napadnut novinar Mladen Stojović u svom stanu. Stojović je javno govorio o fudbalskoj mafiji. Pominjao Brana Mićunovića. Napadači neotkriveni.

21. naj 2009: Đukanović: ,,Kritike o Milu Đukanoviću dolaze iz više izvora, i iz različitih razloga, ali se na kraju sve sliva u jedno prljavo korito, što najbolje odslikava lik i djelo što tajnih, što javnih protivnika, nezadovoljnika i kompleksaša, za šta apsolutno ne hajem. Ko god ih čuje, svejedno da li je iz Brisela ili Gornje Morače, jasno mu je da ne može vjerovati ljudima koji tako pljuju po svojoj državi, jasno mu je da je riječ o politički ambicioznim i neuspješnim, isfrustriranim ljudima, od kojih će nekima, kako vrijeme odmiče, sve manje trebati vlast, a sve više pojačana porodična pažnja ne bi li bar ostali podnošljivo agresivni u svom radnom i životnom okruženju”.

5. avgust 2009: Urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića fizički napali gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin. Nakon višegodišnje farse u pravosuđu, osuđen Mugošin sin. Gradonačelnik platio 400 eura.

Proljeće 2010: U državnoj Pobjedi kreće feljton o vlasnicima Vijesti u kom se oni predstavljaju kao kriminalci koji su nezakonito stekli imovinu.

29. jun 2011: U Pobjedi počinje novi serijal u kom se jezikom mržnje, laži i uvreda piše o novinarima, urednicima i vlasnicima Vijesti i Monitora, kopa po njihovim privatnim životima. Nadležni ćute.

6. jul 2011: Đukanović optužuje Vijesti, Monitor i Dan da preko ,,obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma” vode kampanju protiv Crne Gore i njega lično jer ga doživljavaju ,,kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije”.

14. jul 2011: Ispred zgrade Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zapaljena dva službena automobila Vijesti. Počinioci neotkriveni.

23. novembar 2011: Đukanović poziva na deratizaciju: ,,Priča o sanaderizaciji je izraz političke gluposti ljudi koji su očigledno inferiorni i bez ideja kako ostvariti svoje ciljeve… To sve skupa govori da je riječ o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima, kojima je potrebna prije svega deratizacija umjesto sanaderizacije”.

7. mart 2012: Novinarka Vijesti Olivera Lakić, ispred svog stana izudarana bejzbol palicom. Prethodno joj je prijećeno sms porukama, zbog čega se sudi bliskom saradniku Veselina Veljovića, tadašnjeg šega Uprave policije.

4. april 2012: Đukanović predlaže da se, ukoliko u Crnoj Gori treba sprovesti hapšenja na kojima insistira EU, zatvore čelnici opozicije i vlasnici nekontrolisanih medija: ,,Posebno jedan među njima koji je vlasnik svega i svačega u Crnoj Gori i jedne medijske imperije, a izgore od želje da postane predsjednik Crne Gore. Njega u najboljem slučaju možemo smatrati liderom neorganizovanog kriminala… Dobar dio njih nakon dolaska na vlast želi da Crnu Goru prinese na žrtvenik velkosrpskog nacionalizma”.

11. april 2012: sa imejl adrese UPIS-a, udruženja kojim gazduju Sava Grbović i Brano Mićunović poslata prijeteća poruka, modifikovana pjesma beogradske grupe Zana u kojoj mafija ubija izvjesnog Rajka. Prethodno u Vijestima novinar Rajko Milić pisao o monopolu Mićunovića u igrama na sreću. Tužilaštvo ne reaguje.

14. april 2012. godine: Sava Grbović u državnoj Pobjedi poziva na nasilje nad vlasnicima i novinarima Vijesti i Monitora. Pobjeda od tada do danas kontinuirano objavljuje karikature UPIS-a na kojima se omalovažavaju urednici, novinari i vlasnici Monitora i Vijesti.

6. maj: Miomir Mugoša u Pobjedi, Vijesti, Monitor i Dan naziva medijskom rđom.

10. maj 2012: Đukanović saopštava da je u ovoj državi „medijska mafija” snažna, nazivajući dnevni list Vijesti – „monstrumom”, a njegove osnivače ljudima sa „galopirajućom upalom mozga, koji su mislili da im sve može biti”. Vijesti i Monitor su, po njemu, ,,kičma medijske mafije”. „Zemljotresom koji su izazvali iskopali su sebi grobnicu “

5. jul 2012: Đukanović, Vreme: ,,Uporedite naslovne strane Dana, Vijesti i Monitora nema razlike. Uskoro će, vjerovatno u interesu racionalizacije, svi imati jednu redakciju. Njihov „izvor informisanja” su iste obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma i koji za metu imaju Crnu Goru i mene koga doživljavaju kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta Velike Srbije. Ti mediji su zauzeli mjesto rasparčane, nesposobne i bezidejne crnogorske opozicije i sa tih pozicija pokazuju vrlo jasne ambicije”.

5. oktobar 2012 : Novinar Vijesti Goran Malidžan napadnut nakon konvencije Demokratske partije socijalista u Pljevljima.

21. decembar 2012 : Po nalogu tužilaštva uhapšeno nekoliko bivših menadžera CKB banke, među kojima je i sestra Miodraga Perovića Milka Ljumović. Istražni sudija ih pušta jer ,,ne zna o kom je djelu riječ”. Pink i Pobjeda narednu 2013. godinu posvećuju isključivo toj ,,aferi” .

21. maj 2013: Đukanović, Pobjeda: ,,Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž'te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa”.

11. avgust 2013: Bačen eksploziv ispred kuće novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Počinoci nepoznati.

3. septembar 2013: Vladimir Beba Popović, nakon sastanka sa Subotićem, napao novinare Vijesti dok su ga fotografisali. Tužilaštvo tvrdi da nije bilo napada.

11. oktobar 2013: Održana Konferencija Riječ, slika, neprijatelj kojom rukovodi Beba Popović, a koju je finansijski podržala Vlada. Usmjerena protiv tri crnogorska medija čijim je predstavnicima i zabranjeno da joj prisustvuju. Organizovana izložba naslovnih strana dominantno Monitora, Dana i Vijesti na kojoj se kao poseban gost pojavljuje Đukanović.

14. oktobar 2013 : Đukanović: ,,Svi oni koji blate državu nekažnjeno prolaze. Sve afere su iskonstruisane”.

16. novembar 2013: Prijeteća poruka direktorici Monitora Milki Tadić- Mijović. Još se ne zna ko ju je poslao.

21. novembar 2013: Đukanović na premijerskom satu optužio Pozitivnu Crnu Goru da ih je ,,osnovala medijska mafija da bi odbranila svoj kriminal”.

19. decembar 2013: Đukanović saopštio da neće mijenjati svoj odnos prema nezavisnim medijima jer ne vidi da se na njih vrši pritisak i stvara atmosfera mržnje.

26. decembar 2013: Postavljena eksplozivna naprava razorne moći ispred zgrade Vijesti . Počinioci nepoznati.

3. januar 2014: Napadnuta novinarka Dana Lidija Nikčević. Počinioci nepoznati

9. januar 2014: Većinski vlasnici Vijesti, predstavnici američkog MDIF i austrijske Štirije zatražili su od Đukanovića obustavljanje huškačke kampanje protiv lista, izražavajući zabrinutost da će nakon bombaškog i ostalih neistraženih napada na novinare i imovinu lista, neko biti ubijen.

KAKO ODGOVORITI NA NAPADE
Štrajkom protiv nasilja

Većina Monitorovih sagovornika slaže se da bi štrajk upozorenja, ali i zaštita novinara kao službenih lica bili dobar način da se odgovori na učestale nekažnjene napade na novinare i

Željko Ivanović: Osnovni problem kod funkcionisanja medija u Crnoj Gro je atmosfera mržnje i progona koju kreira vrh vlasti. Ta činjenica implicira zaključak da dok se ne promijeni vrh ove vlasti nema govora o suštinskim promjenama na polju slobode izražavanja. Taj famozni nedostatak političke volje koji se pominje u svim izvještajima EK kada su u pitanju vladavina prava, funkcionisanje institucija, slobodni izbori, važi i za problem slobode medija.

Zato su sve akcije koje ukazuju na problem u funkcionisanju medija dobrodošle ali ne treba imati iluziju da one mogu suštinski promijeniti situaciju dok se ne promijeni ova i ovakva vlast. Mislim da je od svih inicijativa na tom polju najzanimljivija ova o dodjeljivanju novinarima statusa službenog lica. Usvajanjem takvog zakona, čak i u ovim okolnostima, značajno bi se unaprijedila sigurnost novinara i redakcija što bi onda uticalo i na

poboljšanje ambijenta u kojem funkcionišu nezavisni mediji.

Duško Vuković: Mislim da bi štrajk upozorenja bio dobro rješenje u smislu da zvuči kao alarm i da se baš novinari obrate društvu. Ideja dobijanja statusa službenog lica mi se ne dopada, jer je protivna ideji o novinarstvu kao slobodnoj profesiji. Meni je bliža ideja o poštovanju kaznene politike kada su u pitanju krivična djela napada na novinare i medije.

Tea Gorjanc-Prelević: Akcija je već uputila predlog parlamentu i očekujemo da ga što hitnije razmotre – da se uvedu nova krivična djela i obezbijede strože kazne za napade na novinare. Mi se zalažemo za isti nivo zaštite novinara koji uživaju službenih lica, ali ne i da novinari dobiju status službenih lica. Naravno, najvažnije bi bilo utvrditi sve odgovorene za posljednji i sve prethodne napade na novinare. Takođe treba strožim kažnjavanjem spriječiti i naručivanje napada.

Marijana Camović: Generalni štrajk nije realna opcija imajući u vidu broj medija i potpuno različite interese i uređivačke politike, mislim da je gotovo nemoguć. To su odluke koje se ne donose preko noći i za koje je potreban širok konsenzus. Ipak, neki oblik štrajka upozorenja, protesta ili bojkota izvještavanja sa, na primjer, zvaničnih događaja Vlade ili Skupštine je nešto što bi, u našim uslovima, bilo realnije. Kada bi nekoliko puta predsjednici, ministri, poslanici pričali, a to niko ne bi prenio javnosti, možda bi nas manje uzimali zdravo za gotovo i konačno shvatili da se mora reagovati. Naše je da ne pristajemo na situaciju u koju su nas doveli.

U Sindikatu medija smatramo da bi zaštita medijskih radnika po uzoru na službena lica možda bila efikasnija od ovogo što sada imamo. Ako bi se u KZ dodala krivična djela – „sprječavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka” i „napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka i kao posljedica vršenja profesionalnih zadataka” i za to se odrede precizne kazne možda bi imalo efekta.

Nikola Marković: Apsolutno podržavam ideju da novinari dobiju status službenog lica. Iako to neće zaustaviti napade, vjerujem da će rigoroznije kazne učiniti da oni koji iz tmuše napadaju novinare nezavisnih medija bar smanje broj napada.

Kada je u pitanju štrajk upozorenja mislim da bi jedinstvena akcija nezavisnih medija i novinara bila ozbiljno upozorenje prije svega evropskim institucijama na položaj novinara u Crnoj Gori. Siguran sam da bi Sindikat medija tu mogao da odigra veliku ulogu jer je jedina organizacija koja objedinjuje predstavnike nezavisnih medija- Dana, Vijesti i Monitora i to bih svesrdno podržao.

Krajnje je vrijeme da se sa riječi pređe na djelo i vlast primora da popravi uslove u kojima rade novinari. Sumnjam da je režim personifikovan u Đukanoviću voljan da to uradi, jer, ne zaboravimo, napadi na novinare su učestali otkako je premijer počeo da se medijski obračunava sa nezavisnim medijima. Slučajno ili ne, poslije svakog verbalnog napada premijera i njegovih medijskih ortaka na Dan i Vijesti, nešto se užasno desi tim medijima-bomba ili prebijanje. Uostalom o odnosu vlasti prema slobodi medija najbolje govori podatak da će u maju decenija od ubistva Duška Jovanovića a da taj zločin još uvijek nije rasvijetljen.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo