Povežite se sa nama

FOKUS

NAPADI NA MEDIJE: UZROCI I POSLJEDICE: Riječ, tužba, napad na neprijatelja

Objavljeno prije

na

13. jula 2001: Stanko Subotić Cane tužio bivšeg urednika Dana Vladislava Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala o duvanskoj mafiji.

4. oktobra 2001: Milo Đukanović tuži Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala, čiji su glavni urednik i zamjenik Ivo Pukanić i Niko Franić ubijeni 2008. godine.

6. decembra 2001: Ašanin osuđen na tri mjeseca zatvora po tužbi Đukanovića.

26.09.2002: Presuda protiv Ašanina u korist Subotića.

27. maj 2004: Ubijen direktor Dana Duško Jovanović. Slučaj nije u potpunosti rasvijetljen. Nalogodavci i motivi nepoznati. Iste godine Subotić u Srbiji sklapa poslovni aranžman sa Waz –om koji je godinu ranije privatizovao Vijesti, a najavljivao i pregovore sa Danom.

1. septembar 2007: Na godišnjicu Vijesti napadnut direktor te kuće Željko Ivanović. Ivanović optužuje Đukanovića da stoji iza napada. Mjesec dana kasnije WAZ napušta Vijesti, nakon neuspjelog pokušaja da otkupi preostalih 50 odsto.

3. septembar 2007. godine: Đukanović u Pobjedi Ivanovića naziva ,,osobom bez integriteta, koja ima politički narasle ambicije i koja se lažno predstavlja žrtvom političkog autoriteta”.

5. septembar 2007: uhapšena dvojica navodnih napadača na Ivanovića, dobrovoljaca. Nejasni motivi i nelagodavci.

6. septembar 2007: Đukanović podnosi tužbu protiv Ivanovića, nakon čega kreće sezona milionskih tužbenih zahtjeva protiv Vijesti, Dana i Monitora. Među tužiocima su brojni Đukanovićevi prijatelji.

1. novembar 2007: Novinar Monitora i Vijesti Tufik Softić pretučen ispred svoje kuće. Napadači neotkriveni.

28. maj 2008: napadnut novinar Mladen Stojović u svom stanu. Stojović je javno govorio o fudbalskoj mafiji. Pominjao Brana Mićunovića. Napadači neotkriveni.

21. naj 2009: Đukanović: ,,Kritike o Milu Đukanoviću dolaze iz više izvora, i iz različitih razloga, ali se na kraju sve sliva u jedno prljavo korito, što najbolje odslikava lik i djelo što tajnih, što javnih protivnika, nezadovoljnika i kompleksaša, za šta apsolutno ne hajem. Ko god ih čuje, svejedno da li je iz Brisela ili Gornje Morače, jasno mu je da ne može vjerovati ljudima koji tako pljuju po svojoj državi, jasno mu je da je riječ o politički ambicioznim i neuspješnim, isfrustriranim ljudima, od kojih će nekima, kako vrijeme odmiče, sve manje trebati vlast, a sve više pojačana porodična pažnja ne bi li bar ostali podnošljivo agresivni u svom radnom i životnom okruženju”.

5. avgust 2009: Urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića fizički napali gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin. Nakon višegodišnje farse u pravosuđu, osuđen Mugošin sin. Gradonačelnik platio 400 eura.

Proljeće 2010: U državnoj Pobjedi kreće feljton o vlasnicima Vijesti u kom se oni predstavljaju kao kriminalci koji su nezakonito stekli imovinu.

29. jun 2011: U Pobjedi počinje novi serijal u kom se jezikom mržnje, laži i uvreda piše o novinarima, urednicima i vlasnicima Vijesti i Monitora, kopa po njihovim privatnim životima. Nadležni ćute.

6. jul 2011: Đukanović optužuje Vijesti, Monitor i Dan da preko ,,obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma” vode kampanju protiv Crne Gore i njega lično jer ga doživljavaju ,,kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije”.

14. jul 2011: Ispred zgrade Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zapaljena dva službena automobila Vijesti. Počinioci neotkriveni.

23. novembar 2011: Đukanović poziva na deratizaciju: ,,Priča o sanaderizaciji je izraz političke gluposti ljudi koji su očigledno inferiorni i bez ideja kako ostvariti svoje ciljeve… To sve skupa govori da je riječ o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima, kojima je potrebna prije svega deratizacija umjesto sanaderizacije”.

7. mart 2012: Novinarka Vijesti Olivera Lakić, ispred svog stana izudarana bejzbol palicom. Prethodno joj je prijećeno sms porukama, zbog čega se sudi bliskom saradniku Veselina Veljovića, tadašnjeg šega Uprave policije.

4. april 2012: Đukanović predlaže da se, ukoliko u Crnoj Gori treba sprovesti hapšenja na kojima insistira EU, zatvore čelnici opozicije i vlasnici nekontrolisanih medija: ,,Posebno jedan među njima koji je vlasnik svega i svačega u Crnoj Gori i jedne medijske imperije, a izgore od želje da postane predsjednik Crne Gore. Njega u najboljem slučaju možemo smatrati liderom neorganizovanog kriminala… Dobar dio njih nakon dolaska na vlast želi da Crnu Goru prinese na žrtvenik velkosrpskog nacionalizma”.

11. april 2012: sa imejl adrese UPIS-a, udruženja kojim gazduju Sava Grbović i Brano Mićunović poslata prijeteća poruka, modifikovana pjesma beogradske grupe Zana u kojoj mafija ubija izvjesnog Rajka. Prethodno u Vijestima novinar Rajko Milić pisao o monopolu Mićunovića u igrama na sreću. Tužilaštvo ne reaguje.

14. april 2012. godine: Sava Grbović u državnoj Pobjedi poziva na nasilje nad vlasnicima i novinarima Vijesti i Monitora. Pobjeda od tada do danas kontinuirano objavljuje karikature UPIS-a na kojima se omalovažavaju urednici, novinari i vlasnici Monitora i Vijesti.

6. maj: Miomir Mugoša u Pobjedi, Vijesti, Monitor i Dan naziva medijskom rđom.

10. maj 2012: Đukanović saopštava da je u ovoj državi „medijska mafija” snažna, nazivajući dnevni list Vijesti – „monstrumom”, a njegove osnivače ljudima sa „galopirajućom upalom mozga, koji su mislili da im sve može biti”. Vijesti i Monitor su, po njemu, ,,kičma medijske mafije”. „Zemljotresom koji su izazvali iskopali su sebi grobnicu “

5. jul 2012: Đukanović, Vreme: ,,Uporedite naslovne strane Dana, Vijesti i Monitora nema razlike. Uskoro će, vjerovatno u interesu racionalizacije, svi imati jednu redakciju. Njihov „izvor informisanja” su iste obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma i koji za metu imaju Crnu Goru i mene koga doživljavaju kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta Velike Srbije. Ti mediji su zauzeli mjesto rasparčane, nesposobne i bezidejne crnogorske opozicije i sa tih pozicija pokazuju vrlo jasne ambicije”.

5. oktobar 2012 : Novinar Vijesti Goran Malidžan napadnut nakon konvencije Demokratske partije socijalista u Pljevljima.

21. decembar 2012 : Po nalogu tužilaštva uhapšeno nekoliko bivših menadžera CKB banke, među kojima je i sestra Miodraga Perovića Milka Ljumović. Istražni sudija ih pušta jer ,,ne zna o kom je djelu riječ”. Pink i Pobjeda narednu 2013. godinu posvećuju isključivo toj ,,aferi” .

21. maj 2013: Đukanović, Pobjeda: ,,Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž'te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa”.

11. avgust 2013: Bačen eksploziv ispred kuće novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Počinoci nepoznati.

3. septembar 2013: Vladimir Beba Popović, nakon sastanka sa Subotićem, napao novinare Vijesti dok su ga fotografisali. Tužilaštvo tvrdi da nije bilo napada.

11. oktobar 2013: Održana Konferencija Riječ, slika, neprijatelj kojom rukovodi Beba Popović, a koju je finansijski podržala Vlada. Usmjerena protiv tri crnogorska medija čijim je predstavnicima i zabranjeno da joj prisustvuju. Organizovana izložba naslovnih strana dominantno Monitora, Dana i Vijesti na kojoj se kao poseban gost pojavljuje Đukanović.

14. oktobar 2013 : Đukanović: ,,Svi oni koji blate državu nekažnjeno prolaze. Sve afere su iskonstruisane”.

16. novembar 2013: Prijeteća poruka direktorici Monitora Milki Tadić- Mijović. Još se ne zna ko ju je poslao.

21. novembar 2013: Đukanović na premijerskom satu optužio Pozitivnu Crnu Goru da ih je ,,osnovala medijska mafija da bi odbranila svoj kriminal”.

19. decembar 2013: Đukanović saopštio da neće mijenjati svoj odnos prema nezavisnim medijima jer ne vidi da se na njih vrši pritisak i stvara atmosfera mržnje.

26. decembar 2013: Postavljena eksplozivna naprava razorne moći ispred zgrade Vijesti . Počinioci nepoznati.

3. januar 2014: Napadnuta novinarka Dana Lidija Nikčević. Počinioci nepoznati

9. januar 2014: Većinski vlasnici Vijesti, predstavnici američkog MDIF i austrijske Štirije zatražili su od Đukanovića obustavljanje huškačke kampanje protiv lista, izražavajući zabrinutost da će nakon bombaškog i ostalih neistraženih napada na novinare i imovinu lista, neko biti ubijen.

KAKO ODGOVORITI NA NAPADE
Štrajkom protiv nasilja

Većina Monitorovih sagovornika slaže se da bi štrajk upozorenja, ali i zaštita novinara kao službenih lica bili dobar način da se odgovori na učestale nekažnjene napade na novinare i

Željko Ivanović: Osnovni problem kod funkcionisanja medija u Crnoj Gro je atmosfera mržnje i progona koju kreira vrh vlasti. Ta činjenica implicira zaključak da dok se ne promijeni vrh ove vlasti nema govora o suštinskim promjenama na polju slobode izražavanja. Taj famozni nedostatak političke volje koji se pominje u svim izvještajima EK kada su u pitanju vladavina prava, funkcionisanje institucija, slobodni izbori, važi i za problem slobode medija.

Zato su sve akcije koje ukazuju na problem u funkcionisanju medija dobrodošle ali ne treba imati iluziju da one mogu suštinski promijeniti situaciju dok se ne promijeni ova i ovakva vlast. Mislim da je od svih inicijativa na tom polju najzanimljivija ova o dodjeljivanju novinarima statusa službenog lica. Usvajanjem takvog zakona, čak i u ovim okolnostima, značajno bi se unaprijedila sigurnost novinara i redakcija što bi onda uticalo i na

poboljšanje ambijenta u kojem funkcionišu nezavisni mediji.

Duško Vuković: Mislim da bi štrajk upozorenja bio dobro rješenje u smislu da zvuči kao alarm i da se baš novinari obrate društvu. Ideja dobijanja statusa službenog lica mi se ne dopada, jer je protivna ideji o novinarstvu kao slobodnoj profesiji. Meni je bliža ideja o poštovanju kaznene politike kada su u pitanju krivična djela napada na novinare i medije.

Tea Gorjanc-Prelević: Akcija je već uputila predlog parlamentu i očekujemo da ga što hitnije razmotre – da se uvedu nova krivična djela i obezbijede strože kazne za napade na novinare. Mi se zalažemo za isti nivo zaštite novinara koji uživaju službenih lica, ali ne i da novinari dobiju status službenih lica. Naravno, najvažnije bi bilo utvrditi sve odgovorene za posljednji i sve prethodne napade na novinare. Takođe treba strožim kažnjavanjem spriječiti i naručivanje napada.

Marijana Camović: Generalni štrajk nije realna opcija imajući u vidu broj medija i potpuno različite interese i uređivačke politike, mislim da je gotovo nemoguć. To su odluke koje se ne donose preko noći i za koje je potreban širok konsenzus. Ipak, neki oblik štrajka upozorenja, protesta ili bojkota izvještavanja sa, na primjer, zvaničnih događaja Vlade ili Skupštine je nešto što bi, u našim uslovima, bilo realnije. Kada bi nekoliko puta predsjednici, ministri, poslanici pričali, a to niko ne bi prenio javnosti, možda bi nas manje uzimali zdravo za gotovo i konačno shvatili da se mora reagovati. Naše je da ne pristajemo na situaciju u koju su nas doveli.

U Sindikatu medija smatramo da bi zaštita medijskih radnika po uzoru na službena lica možda bila efikasnija od ovogo što sada imamo. Ako bi se u KZ dodala krivična djela – „sprječavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka” i „napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka i kao posljedica vršenja profesionalnih zadataka” i za to se odrede precizne kazne možda bi imalo efekta.

Nikola Marković: Apsolutno podržavam ideju da novinari dobiju status službenog lica. Iako to neće zaustaviti napade, vjerujem da će rigoroznije kazne učiniti da oni koji iz tmuše napadaju novinare nezavisnih medija bar smanje broj napada.

Kada je u pitanju štrajk upozorenja mislim da bi jedinstvena akcija nezavisnih medija i novinara bila ozbiljno upozorenje prije svega evropskim institucijama na položaj novinara u Crnoj Gori. Siguran sam da bi Sindikat medija tu mogao da odigra veliku ulogu jer je jedina organizacija koja objedinjuje predstavnike nezavisnih medija- Dana, Vijesti i Monitora i to bih svesrdno podržao.

Krajnje je vrijeme da se sa riječi pređe na djelo i vlast primora da popravi uslove u kojima rade novinari. Sumnjam da je režim personifikovan u Đukanoviću voljan da to uradi, jer, ne zaboravimo, napadi na novinare su učestali otkako je premijer počeo da se medijski obračunava sa nezavisnim medijima. Slučajno ili ne, poslije svakog verbalnog napada premijera i njegovih medijskih ortaka na Dan i Vijesti, nešto se užasno desi tim medijima-bomba ili prebijanje. Uostalom o odnosu vlasti prema slobodi medija najbolje govori podatak da će u maju decenija od ubistva Duška Jovanovića a da taj zločin još uvijek nije rasvijetljen.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

750 MILIONA DOLARA NOVOG DUGA ZA VRAĆANJE STAROG: Uzmi da vratiš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing. Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina. Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura

 

 

Prema službenim podacima Londonske berze, Crna Gora je u srijedu emitovala državne obveznice u vrijednosti 750 miliona dolara, uz godišnju kamatu od 7,25 odsto. Izdate obveznice dospijevaju na naplatu za sedam godina, u martu 2031.

Nezvanično, preko društvene mreže X, premijer Milojko Spajić javnosti je ponudio drugačije upakovane brojke. “Upravo je zaključena 7-godišnja transakcija na londonskoj berzi u iznosu od 650 miliona eura i kamatnom stopom 5.8%!!!”, skuckao je zadovoljni premijer: “Najbitnije da je sve uspješno završeno sa nevjerovatnim rezultatima zahvaljujući sjajnom timu Ministarstva finansija. Svaka vam čast ljudi, moj duboki naklon.”

Nešto kasnije se ispravio, zamjenivši prvoupisani iznos novog državnog zajma brojkom od 687 miliona eura. Dodatna pojašnjenja ponudio je ministar finansija Novica Vuković. Država se preko berze u Londonu zadužila u dolarima, ali je istog dana sa još uvijek nepoznatim partnerima sklopljen ugovor o hedžingu (zaštita od valutnog rizika). Krajnji ishod tih finansijskih operacija je, prema ministru Vukoviću, kreditni priliv od 687 miliona eura uz kamatnu stopu od 5,88 odsto.

Dakle, ni godišnja kamata nije, kao što je to objavio premijer, 5,8 nego 5,88 odsto. Zaboravljenih 0,08 odsto kamate Crnu Goru će koštati oko 550.000 eura godišnje, odnosno, skoro četiri miliona u konačnom sedmogodišnjem aranžmanu. Pod uslovom da ugovorena pravila hedžinga ostanu nepromijenjena. Samo što to nije sasvim izvjesno.

Iz Vlade nije saopšteno koliko godina važi ugovoreni hedžing aranžman koji će Crnu Goru štititi od nepovoljnih izmjena valutnog odnosa dolar- euro (jačanje američke valute u odnosu na evropsku). Finansijski stručnjaci kažu da je gotovo sigurno da on ne pokriva svih sedam godina (uobičajeno je, kažu, 2-4 godine). Zato bi nas, na kraju, ovonedjeljni aranžman skupa sa kamatama mogao koštati i znatno više od projektovanih 1,13 milijardi eura.

Očekivano, opozicija je novo državno zaduženje dočekala na nož.

Poslanik DPS Nikola Milović piše: “2024. godina i istorijski najskuplje zaduženje Crne Gore.” Milović, očigledno, kalkuliše sa osnovnom kamatom od 7,25 odsto koja je dio dolarske pozajmice u Londonu. Ali, ni u tom slučaju ovonedjeljni kreditni aranžman 44. Vlade nije najskuplji (najveća kamata).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo