Povežite se sa nama

FOKUS

TEŠKE DROGE, LAKA ZARADA: Kako se vlast navukla

Objavljeno prije

na

Sutkinja Suzana de Feliće, u obrazloženju nedavne odluke o oslobađanju Stanka Caneta Subotića od optužbi za učešće u kriminalnoj organizaciji mafijaškog tipa, u procesu za šverc cigareta, bilježi: zahvaljujući protekciji crnogorskih institucija, osim cigareta švercovano je ratno oružje i opojne droge! Dakle: iz sudnice zemlje članice Evropske unije, stiže zvanična potvrda o direktnom učešću države Crne Gore u organizovanom poslu sa narkoticima. Kako tih devedesetih, tako danas: na čelu države isti je sedmostruki premijer Milo Đukanović. Kako je stvorena narko imperija?

Zbog šverca cigareta, od sredine devedesetih pa do početka dvijehiljaditih, u Italiji je još u toku postupak u kojem su optuženi i crnogorski državljani Branislav Mićunović, Veselin Barović, Branko Vujošević, Dušanka Pešić-Jeknić. Donedavno je na spisku bio i bivši ministar Miroslav Ivanišević. Na listi, kao glava domaće hobotnice, bio je i Đukanović (dok mu zbog imuniteta ime nije arhivirano), terećen za krivično djelo – kriminalno udruživanje u cilju uvoza i stavljanja u promet stranih ilegalnih cigareta i saučestvovanje u više epizoda krijumčarenja stranih cigareta.

Zahvaljujući sutkinji de Feliće, znamo: svi mehanizmi (vidi box 1), čitava utabana „transnacionalna kriminalna organizacija i njen centralni čvor” preokupirani cigaretama, važili su i za drugi „delikt”: narkobiznis. Ustaljenim rutama šverca cigareta, koji se sa zvanične crnogorske adrese pravdao i pravda tranzitom zarad preživljavanja tokom sankcija (vidi boks 2), prostrujala je teška droga. I laka zarada.

Tako to ide: krijumčari koriste kanale jedne vrste robe za krijumčarenje svake druge vrste – i na tržištu dozvoljene, i nedozvoljene. Izgradnja i održavanje kanala zavisi i od carine, policije, i od organizovanih grupa kriminalaca u regionu, kaže za Monitor član Svjetske asocijacije šefova policije Marko Nicović. On pojašnjava da je za krijumčare posebna blagodet ako su dio vlasti i političkih struktura animirali da uz diobu dobiti rade na obostranu korist. U slučaju Crne Gore upravo je to bio slučaj.

,,Devedesetih je u pitanju bio klasični šverc. Čuvena Balkanska ruta bila je kamionski saobraćaj od Bliskog, preko Srednjeg istoka prema Zapadu, preko Jugoslavije. Sa njenim raspadom, luke na Jadranu, ne samo u Crnoj Gori već i u Hrvatskoj, su bile idealne ze šverc, posebno kokaina, iz Južne Amerike ka Evropi.”

Zahvaljujući poziciji Crne Gore, objašnjava Nicović, italijanska mafija dobija poklon sa neba. Tako što su mogli da izbjegnu italijanske luke, jer, ipak, u Italiji rade obučeni carinici, policajci, finansijski eksperti koji nijesu, u tolikoj mjeri, podložni korupciji kao u Crnoj Gori.

,,U Crnoj Gori sankcija, inflacije, ekonomske krize bilo je vrlo lako animirati carinike, policajce koji su radili i za sebe i za ‘državu’, a, u stvari, i za mafiju. Sve je to bilo vrlo teško raditi bez političkog odobrenja vrha države. Kad država kontroliše krijumčarenje droge, onda je izuzetno teško, skoro nemoguće, da se ono obavlja ako krijumčari nemaju pokriće od vrha vlasti ili dijela vrha vlasti. Ni ti mogući otuđeni djelovi vlasti koji funkcionišu u sivoj zoni, ne mogu operisati bez uticaja i odobrenja najveće vlasti”.

Na tim temeljima i frekventnim rutama, između ostaloga, ponikla je imperija onih narko-bosova koji će nešto kasnije dospjeti u crnogorsku i svjetsku javnost. Vrlo korektnih momaka (izraz predsjednika Opštinskog odbora DPS-a u Pljevljima, Filipa Vukovića, 2010. godine): Nasera Keljmendija, Safeta Kalića, Darka Šarića… Italijansko tužilaštvo je, po izbijanju afere Balkanski ratnik i zapljene 2.174 kilograma kokaina, saopštilo da je Šarićev klan koristio infrastrukturu stvorenu tokom šverca cigareta devedesetih.

Pomenuti narko-magnati, konektovali su se na velike svjetske narko-kartele, latinoameričku, italijansku ili rusku mafiju, koji za partnere uvijek traže ljude na lokalu koji su bliski sa vlašću i koji imaju dobre veze u državi.

,,Onda ih karteli odaberu kao svoje oficire za vezu između njih i vlasti. To je pozicija i Keljmendija, i Kalića, i Šarića. Karteli analiziraju mogućnosti i testiraju kroz probne pošiljke sposobnosti tih lokalaca, oficira za vezu. Kada lokalci prođu probu, onda zažive kao neki, recimo, detaširani ljudi zaduženi za pokrivanje tog prostora” navodi za naš list Nicović.

Monitor je u više navrata pisao: nakon što su pale prve pošiljke kokaina na putu od Luke Bar pa preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u tim gradovima ukrstili putevi droge – heroina sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike. Ukrstili su se i kriminalni krugovi u ovom regionu, koji veoma dobro sarađuju. Tako, prema izvorima Monitora iz policije, od Keljmendijevih saradnika najveći uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima. Oni haraju crnogorskim podzemljem. Prisutni su najviše preko Ismeta Osmanija zvanog Curi, koji ima i crnogorski pasoš.

Ambasadori globalnih kartela, momci sa crnogorskog sjevera, Pljevalja i Rožaja, nedaleko od granice sa važnom destinacijom na ruti svjetske droge – Kosovom, uživali su potpunu zaštitu crnogorske vlasti. Svoje narko-eure, ulagali su u izgradnju luksuznih građevinskih objekata, hotela, diskoteka, pretežno na siromašnom sjeveru Crne Gore.

Novac su upumpavali u legalne tokove i preko Prve banke, porodice premijera Đukanovića, ponajviše njegovog brata Aca. Prema saznanjima Monitora, Keljmendi je avgusta 2007. dobio kredit, godinu pošto je, po sopstvenom priznanju, pomogao crnogorsku nezavisnost. Keljmendijev stan u Ulcinju pod hipotekom je Prve banke (rješenje 060-2074/07), a kredit je izdat u vrijeme kada je Prva obilato i rizično pomagala prijatelje u milionskim iznosima.

Prva je izdašno kreditirala i Darka Šarića. Koncem 2012. godine ispostavilo se da se luksuzni hotel Max prestige u Budvi, koji se formalno vodi na srpskog državljanina Bojana Stanojkovića, glavnog ortaka Šarića, nalazi pod hipotekom Prve banke, na iznos od oko 15 miliona eura. Kasnije je banka brata Aca spašavana novcem poreskih obveznika, za vrijeme mandata brata Mila.

Ogromni priliv gotovine bilo je potrebno oprati i integrisati u finansijski sistem. ,,To je u Crnoj Gori bilo veoma jednostavno i ogromne količine gotovine su deponovane u komercijalnim bankama, a najviše u Prvoj banci, za koju postoje indicije, da je osnovana, ne da bude standardna komercijalna banka, već da se preko nje opere gotovina od trgovine kokainom, kao i novac ruske mafije.” kaže za Monitor lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Ozbiljnija istraga, smatra Medojević, brzo bi pokazala da su i neke druge banke sa inostranim vlasništvom, takođe bile spremne da otvore svoje sefove za gotovinu koja je stizala od prodaje narkotika. Posebno bi, kaže on, bila interesantna istraga o aktivnostima Hypo Alpe Adria banke i aranžmanima sa firmama iza kojih stoje Subotić i Šarići.

,,Tako su dva najrizičnija elementa u švercu kokaina (istovar kokaina u luci u Evropi i deponovanje gotovine u bankarski sistem) postala potpuno bezbjedna i to je na svjetskoj mapi narko biznisa Crnu Goru popelo na sami vrh najbezbjednijih mjesta. Gotovina ubačena u bankarski sistem u Crnoj Gori je lagano transferisana na račune off shore firmi i sa njih su kupovane nekretnine, preduzeća, investirano u sport, izgradnju noćnih klubova, hotela….”

Uz amin vrha vlasti na razne se načine i obilato prao novac. Šarić je finansirao i bio aktivan i u Srbiji, i u Bosni, i u Crnoj Gori, i Hrvatskoj, i Makedoniji, i Slovačkoj, i Češkoj, i Mađarskoj, svuda je ulagao pare, ali to nijesu sve njegove pare, kaže za naš nedjeljnik Marko Nicović. ,,Devedeset odsto novca pere za kartele. To je uloga lokalaca. Ne može Darko Šarić da švercuje robu od tri milijarde i da sav taj novac bude njegov. To su pare južnoameričkih kartela i ruske mafije. On sem zadatka krijumčarenja ima zadatak i da pere pare, kroz nekretnine, privatizacije… preko lokalnih veza sa politčarima i tajkunima”.

Veze nijesu mogle biti snažnije. Ilustracije radi: listing telefonskih razgovora narko-bosa Nasera Keljmendija (čiji balkanski klan broji od pet do osam hiljada članova), od 2007. do 2010, objavljen u Danu, pokazuje da je on i imao intenzivnu komunikaciju sa funkcionerima, poslanicima DPS-a, zvaničnicima policije i ANB-a, te predstavnicima podzemlja. Komunicirao je i sa Damirom Mandićem, optuženim za učešće u ubistvu urednika Dana Duška Jovanovića. Dva dana prije nego što je Mandić uhapšen.

Kada je početkom 2000. jedan od braće Šarić zaustavljen u kontroli na Rudešu kod Berana, saobraćajni policajac je dobio nalog da vozača dovede u stanicu. U prostoriju gdje je Šarić priveden ušao je službenik državne bezbjednosti, i priča je, uz njegovu garanciju, završena.

Na snimku svadbe Safeta Kalića (na kojem su i zvanice iz samog vrha ANB-a!) za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica, nalazi se i audio snimak telefonskog razgovora dvojice policajca. Jedan, sa kontrolnog punkta Ribarevina kaže: „Uhvaćen je čovjek sa većom količinom novca, Keljmendi. Poziva se na vas i na Duška Markovića.” Sa druge strane, se navodno čuje šef službe Državne bezbjednosti iz Mojkovca. Odgovara: „Slobodno neka ide.”

Na slobodu su, nakon pritvaranja, iz zatvora u Spužu promptno pušteni i najbliži saradnici Darka Šarića, Goran Soković iz Pljevalja i Dejan Šekularac iz Bijelog Polja (nekadašnji pripadnik crnogorske policije), osumnjičeni za šverc dvije tone kokaina. Tužilaštvo je, februara 2010. godine, pravdajući se proceduralnostima na relaciji Beograd – Podgorica, ocijenilo da protiv njih dvojice nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Koliko je Soković bio uplašen od crnogorskih službi govori i podatak da se sam predao.

Komotno je u zatvoru, otkrio je svojevremeno izvor Monitora, i mlađem Šariću, Dušku. On je u nedavnom, ponovljenom postupku, skupa sa još jednim Pljevljakom, Jovicom Lončarom, osuđen na pet i po godina zatvora (prvobitno na osam), zbog milionskog pranja novca. Izvor našeg lista tvrdi da Duško ima povlašćen položaj u odnosu na ostale zatvorenike. Tek djelić: čim je stigao u svoj zatvorski sektor, nije bio zadovoljan kupatilom, pa ga je o svom trošku – renovirao!

Koliko je snažna borba crnogorske vlasti protiv odbjeglih narko-bosova slikovito pokazuje i slučaj oduzete imovine porodice Šarić. Ona je dobila privremenog vlasnika: Radovana Štrpca. On je prijatelj i dugogodišnji advokat odbjeglog Darka Šarića. Štrbac – kome se u Srbiji sudi zbog optužbi da je oprao Šarićeve milione kupovinom firmi u Vojvodini – će tako ubuduće državi na ime zakupa plaćati skoro 56 hiljada eura, mjesečno!

Koliko kod bili moćni, pomenuti narko-bosovi, smatraju upućeni, teško da na malenoj teritoriji Crne Gore mogu funkcionisati samostalno, bez odobrenja višeg šefa, u podzemlju. Izvori Monitora više puta su tvrdili da je klan odbjeglog Kalića tek jedna Keljmendijeva ispostava u našoj državi. Prema tvrdnjama naših izvora čak ni Šarić nije na vrhu ovdašnjeg narkobiznisa. I iznad njega je, navodno, Keljmendi. Ko je iznad Keljmendija?

Indikativan je podatak da je srpsko tužilaštvo za organizovani kriminal u jednom od zahtjeva od suda tražilo dozvolu za prisluškivanje Šarića, navodeći da je u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. Tužilaštvo je Mićunovića označilo, prenijeli su mediji, kao organizatora šverca droge i cigareta u međunarodnim razmjerama. Na insistiranje odbrane, ime Mićunovića je zatamnjeno u spisima predmeta.

Mićunović je intimus crnogorskog premijera. Osim na italijanskoj, njegove poslovne veze sa Milom Đukanovićem pominju se i u švajcarskoj optužnici, takođe za pranje novca zarađenog u duvanskom švercu preko Crne Gore.

Nije sav posao prošao bez dodira sa običnim čovjekom. Na terenu stvari izgledaju ovako: 2005. godine, samo za oblast Podgorice, bilo je upisano oko 3.500 narkomana. Kako po naučnoj doktrini na jednog registrovanog narkomana dolaze najmanje još tri, to znači da je samo u glavnom gradu tada bilo 10.000 narkomana, a u Crnoj Gori najmanje 30.000. Od tada je prošlo više od osam godina, a upliv droge se znatno povećao. Prema Monitorovom stručnom izvoru u Crnoj Gori danas ima najmanje 60.000 narkomana. Deset odsto stanovništva.

Tako se vlast navukla na profit od droge. Tako su nas navukli.

Premijer ćuti o poslu sa narkoticima

Monitor je premijeru uputio pitanja, smatrajući da bi za obradu ove veoma značajne teme ,,bilo značajno da se čuje mišljenje predsjednika Vlade Mila Đukanovića, koji je i u tom periodu bio na čelu Crne Gore”.

Naime, sutkinja Suzana De Feliće, je, u obrazloženu odluke o oslobađanju Stanka-Caneta Subotića od optužbi u procesu za šverc cigareta u Bariju, konstatovala da je zahvaljujući protekciji crnogorskih institucija, pored cigareta, devedesetih, švercovano i ratno oružje i opojne droge.

1. Kako to komentarišete?
2. Budući da ste za posao sa cigaretama govorili da je riječ o tranzitu kako bi se za vrijeme sankcija punio državni budžet, da li su i poslovi sa drogom bili tranzitni, te da li je i od njih punjen budžet?

Nijesmo dobili odgovore.

Beskrupuloznost i podmuklost

Javni tužilac napuljskog suda podnosi ,,zahtjev za izricanje preventivne mjere pritvora za Đukanović Mila, predsednika Republike Crne Gore.” Nakon što zahtjev poništavaju dvije više instance, iza njega staje ona najviša, 17. septembra 2004. godine – Vrhovni Kasacioni sud, na čelu sa sudijom Đusepeom Savinjanom (Sudska odluka br. 1050-49666/04, Reg. Gen. N. 22570/2004, deponovana 28.12.2004.). On nalaže ponavljanje suđenja. Obrazloženje Apelacionog suda da Đukanovića, u tom trenutku predsjednika Crne Gore, štiti imunitet, Savinjano odbacuje. Objašnjava: Crna Gora u tom trenutku nije imala puni međunarodni subjektivitet. Dakle, Đukanović može biti priveden. Ipak nije: potrčao je u susret nezavisnosti, pa obezbijedio puni subjektivitet i – imunitet.

Savinjano je bio izričit o Đukanoviću: „To je neprestana kriminalna aktivnost lica pod istragom (koju isti obavlja posredstvom svojih ljudi, a koja se ogleda u obezbjeđivanja logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću na polju ovog delikta, i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola), kao i transnacionalni karakter kriminalne organizacije i svojstvo njenog centralnog čvora da opstane uprkos raznim okolnostima koje zateknu njene pojedinačne članove. Na drugom mjestu je opasnost od sabotiranja dokaznog materijala…, kao i beskrupuloznost i podmuklost ispoljene u naporima da (preko Jeknićeve) dospije do informacija koje bi ga oslobodile krivice”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo