Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVA IZDRŽAVA TAJKUNE: Prijatelji s povlasticom

Objavljeno prije

na

Bliži se vrijeme za sumiranje efekata Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, koji je Skupština, na prijedlog Vlade, usvojila krajem prošle godine. Zakonom je propisano da se sve neuredne platiše državnih obaveza, bez obzira na visinu duga i njegovu starost, oslobađaju zaračunatih kamata ako dug izmire u roku od 30 dana.

Propis je, dakle, namijenjen onima koji imaju novca ali nijesu htjeli da ga potroše na plaćanje dažbina. Ni država ih na to nije pokušala primorati – postojećim mjerama prinudne naplate. Sada ih miti oprostom dijela duga.

Valja raščistiti nedoumicu: premijer Milo Đukanović ne može imati direktne materijalne koristi od Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, za razliku od nekih drugih propisa i vladinih odluka koji su direktno išli naruku njegovim preduzetničkim interesima. Đukanović je, odnosno njegova kompanija Global Montenegro u kojoj je suvlasnik sa kumom Vukom Rajkovićem, nakon dvije godine kašnjena izmirio poreski dug od 22 hiljade eura. Učinio je to dok je Vlada pripremala propis o olakšicama za svoje dužnike, ali tek pošto se informacija o njegovom poreskom dugu pojavila u ovdašnjim medijima.

Koliko će njegov primjer slijediti saradnici i prijatelji iz političko-ekonomske elite biće poznato uskoro. Do tada je izvjesno da će država primjenom novog zakona biti zakinuta za dio potraživanja, dok će poreski obveznici koji uredno izvršavaju obaveze praktično biti kažnjeni za revnost. Ministarstvo finansija je uz podršku parlamenta, neki kažu olako, pokazalo spremnost da se odrekne državnih potraživanja od 98 miliona. Pod uslovom da usvojeni zakon zaživi u punom obimu.

Prema posljednjim podacima Poreska uprava je od neurednih platiša potraživala 330 miliona eura. Prema zvaničnoj listi 200 najvećih poreskih dužnika u Crnoj Gori, od pet najvećih dužnika tri su u stečaju (Duvanski kombinat, Pantomarket i KAP). Zapravo, većina državnih potraživanja sa liste 200 najvećih poreskih dužnika odnosi se na kompanije koje su u međuvremenu pale u stečaj (od njih se potražuje 65,6 miliona) dok su neke već i izbrisane iz Centralnog registra Privrednog suda (od takvih Poreska uprava želi da naplati 8,2 miliona). Prema podacima Poreske uprave, sa njene crne liste aktivno je 129 preduzeća. Država od njih potražuje 61,2 miliona.

Bilo bi dobro, drugo je pitanje koliko je to realno, kada bi recimo Veselin Barović (Eurofond) i Aco Đukanović (Prva banka) riješili višegodišnji sudski spor nastao u momentu kada je Prva, oglušujući se o rješenje Ministarstva finansija, zaplijenila novac Eurofonda namijenjen plaćanju zaostalih poreza. Makar toliko, ako ne i veće čudo je da Barović i njegovi saradnici izmire poreze i doprinose koje duguju kompanije pod njihovom upravom – od ulcinjske Solane, barskog Izbora, do bjelopoljske Bijele Rade. Zanimljivo, BBM, provajder kablovske televizije u kome je Barović manjinski vlasnik, se nalazi na bijeloj listi Poreske uprave kao jedno od preduzeća koje uredno izvršava obaveze prema državi.

Zadrži li se nedavni snijeg makar šest mjeseci ili još bolje – bude li sezona skijanja trajala, bez prestanka, tri naredne godine – obaveze prema državi mogle bi izmiriti i kompanije iz portfolija Zorana Bećirovića, još jednog biznismena iz kruga prve familije.

Ovako, ostaje na snazi rješenje ministra finansija Radoja Žugića kojim je Bećirovićeva kompanija Ski Resorts Kolašin 1450 od države prošle godine potpomognuta sa 350 hiljada eura. Pomoć se ogleda u tome što su porezi i doprinosi Ski rezorta odloženi za sedam godina.

Sličnu pomoć, u vidu odgađanja plaćanja poreza, Vlada je prošle godine udijelila i Rudniku uglja, Radio televiziji CG, Pošti, Duvanskom kombinatu (u stečaju), Opštini Bar… Od privatnih vlasnika, poreske olakšice dobili su zakupci Svetog Stefana (Viktor Restis i društvo), Rokšped, MI-RAI, Cijevna komerc, Bemax, cetinjski Martex, Paganini, barska Primorka, Kvin of Montenegro… sve zvučne firme uticajnih vlasnika.

To je samo djelić priče. Nedavno je ozvaničen i podatak Uprave carine po kome su njihovi dužnici, 1. oktobra prošle godine, državnom budžetu dugovali 38,9 miliona eura. Može biti zanimljivo – preko 95 odsto prijavljenog carinskog duga napravile su tri kompanije u većinskom vlasništvu države (EPCG, Montenegro erlajns i Željeznička infrastruktura) i dva državna mezimca u dominantno privatnoj svojini, oba u stečaju – KAP Olega Deripaske i Vektra Dragana Brkovića.

Ministar Žugić i pored toga pokušava da bude optimista. Tako je u parlamentu saopštio da je carinski dug, ,,iako može djelovati kao visok”, naplativ u iznosu većem od 95 odsto. Ostaje samo da svoj optimizam ministar i njegovi saradnici pretoče u prihod državnog budžeta.

U sjenci Zakona o otpisu kamata koji je promovisan kao način da se makar malo popune rupe u državnim finansijama, promakla je vijest o novom paketu državnih garancija koje je Đukanovićeva Vlada platila novcem poreskih obveznika.

Vlada je jesenas platila pet miliona eura za neotplaćeni kredit nikšićkih Rudnika boksita. Potom su iz državne kase otišla još tri miliona. Ceh su, na ravne časti, podijelile državna Fabrika elektroda Plužine i nikšićka privatna fabrika namještaja MI-RAI – po milion i po.

Sjećate li se kako je, kao novopostavljeni premijer, Igor Lukšić glasno i strasno zahtijevao od Duška Kneževića da državi ustupi/proda akcije Fabrike elektroda pošto su Lukšić i njegovi ,,imali plan”. Sada, kad je ceh te igrarije prispio na naplatu svi ćute. Proći će, vjeruju.

Uglavnom, već se najavljuje da bi budžet mogao ostati kraći za još pet miliona eura kojim je država garantovala vraćanja kredita barske Melgoni-Primorke i bjelopoljske Lenke.

U priči o državnim garancijama padaju u oči dvije stvari. Postalo je pravilo da država plati sve kredite za koje je garantovala, nezavisno od toga da li su garancije date državnim ili privatnim firmama. Drugo, pokazalo se da državne garancije ne znače da je firma zdrava. KAP i Željezara su ekstremni dokazi te tvrdnje, ali se isto (nelikvidnost i stečaj) dešava i manjim kompanijama. Nepristojno je i krajnje nepatriotski postavljati pitanje bilo čije odgovornosti u slučaju pada državnih garancija.

,,Važno je da se obezbijede kriterijumi na osnovu kojih će se davati garancije i Vlada u svakom slučaju to poštuje”, ustvrdio je Zoran Vukčević, poslanik DPS-a. Vukčeviću nije zasmetao prošlogodišnji Izvještaj o reviziji državnih garancija, koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI). Taj je dokument pokazao da su nepoštovanje propisa i zanemarivanje rizika bili standardni obrazac ponašanja u svim analiziranim poslovima. DRI je kontrolisao sve Vladine aranžmane teže od 10 miliona (tako se spisak sveo na pet kompanija – KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička Infrastruktura i Željeznički Prevoz – kojima je država garantovala i, uglavnom, već platila pozajmice u ukupnom iznosu od 214,53 miliona eura).

Da bismo razumjeli DPS-ov odnos prema izdavanju i plaćanju državnih garancija, valja se vratiti u 2006. godinu. Budvanske lokalne vlasti su tada garantovale za kredit od 1,5 miliona eura kiparskoj firmi Numerico. Kredit je pao na teret lokalnih poreskih obveznika, a potom su objelodanjena dokumenta po kojima je jedan od suvlasnika ,,renomirane španske kompanije” zapravo Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

Eto traženog modela. Sada postaje jasnija ideja prema kojoj bi pregovarački tim u arbitražnom postupku sa CEAC-om trebalo da predvodi Branko Vujović. Direktor Agencije za nadzor osiguranja imenovan je za predsjednika Radne grupe u arbitražnom postupku. Nikome od nadležnih nije zasmetalo to što je Vujović bio jedan od glavnih aktera u već legendarnim poslovima privatizacije Željezare sa ruskim Midlendom (Rusi su pobjegli iz Crne Gore, a njihova firma se još nalazi na popisu blokiranih preduzeća sa dugom većim od 2,7 miliona) i englesko/holandskim MNSS-om.

Dok su neznani junaci iz MNSS-a pakovali Željezaru za stečaj, Vujović im je omogućio (državnim garancijama) kredit od 23 miliona. Podrazumijeva se, platili smo ga. Potom je država ostala i bez činidbene garancije i depozita teškog 20-ak miliona eura. Tog novca država se odrekla da bi MNSS isplatio dugove Prvoj banci. Nedavno su objavljeni podaci koji ukazuju da je aranžman između MNSS-a i Prve sklopljen mimo propisa, na lijepe oči, zahvaljujući rodbinskim vezama ljudi i žena koji su tada gazdovali Prvom i Željezarom.

Vujović je mjesto u ekonomskim i pravnim udžbenicima zaslužio kada se, sredinom 2009, dogovorio sa predstavnikom većinskog vlasnika Željezare G.H.J. de Haasom. Oni su nakon konstatacije da vlasnik Željezare „nije izvršio svoje investicione obaveze” sklopili pisani sporazum u kome je i obećanje: „Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji… ” I taj ceh je platila država.

Ko mari. Stari znanci su opet u akciji. Biće troška.

NVO MANS je podnio inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu Žugićevog Zakona. ,,Zakon o otpisu kamate na poreske i carinske dugove samo je jedna u nizu sramnih Vladinih odluka koje donosi kako bi pomogla propale biznise domaćih tajkuna ili lica povezanih sa organizovanim kriminalom”, stoji u njihovom saopštenju.

Prozvani ćute.

Prva ljubav zaborava nema

Evo kratke paralele između načina na koji se vodi stečajni postupak u dva, po svemu privilegovana, privatna preduzeća – KAP-u i Vektri.

Od zahtjeva za uvođenje stečaja koji je podnijela Vlada pa do odluke o proglašenju bankrota u Kombinatu prošlo je manje od četiri mjeseca. Uzaludna su bila sva protivljenja CEAC-a . Vladu nije omela ni činjenica da će, pokretanjem stečaja, pasti državne garancije teške više od 110 miliona eura (dio od 30-ak miliona ranije je plaćen). Nije je uzbunilo ni saznanje da će of-šor kojim gazduju Deripaska i njegovi skriveni partneri pokrenuti protiv Crne Gore arbitražni zahtjev težak milijardu eura.

Upravljanje Kombinatom preuzeo je Montenegrobonus, državna kompanija koja se nalazi praktično na svim dužničkim listama u Crnoj Gori i redovan je korisnik državne pomoći. Detalji poslovnog aranžmana između KAP-a, Vlade i Montenegrobonusa brižljivo se kriju od javnosti.

Na drugoj strani, povjerioci predvođeni OTP bankom duže od dvije godine pokušavaju da naplate i makar dio potraživanja od Brkovićevih kompanija u Pljevljima, Podgorici i Herceg Novom. Uzalud. Postupak uvođenja stečaja traje beskonačno, dok djelovi Vlade u isto vrijeme sipaju naš novac u Brkovićeve poslovne bezdanice, o čemu svjedoče i nedavni aranžmani ministra poljoprivrede Petra Ivanovića i Dragana Brkovića.

Đukanoviću, Ivanoviću i njihovim saradnicima iz Vlade ne smeta ni to što Vektra državi na ime neizmirenih poreza, doprinosa, koncesija i carina duguje između pet i deset miliona eura. Da sada ne pominjemo lažna obećanja o pokretanju proizvodnje u Vektra Jakiću u Pljevljima i oživljavanju turističkih kapaciteta HTP Boka, između ostalog i zbog toga što bi procjena štete koju je Vektra na taj način nanijela Crnoj Gori i njenim stanovnicima bila izuzetno obiman posao.

Dragan Brković, ipak, uživa institucionalnu zaštitu zasluženu prije četvrt vijeka, u vremenima kada je, kao ambiciozni prodavac francuskih automobila, našao načina da pridobije naklonost tada najmlađeg premijera u Evropi – Mila Đukanovića. Ruski milijarder Oleg Deripaska nije, izgleda, pokazao tu dozu suptilnosti i senzibiliteta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo