Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVA IZDRŽAVA TAJKUNE: Prijatelji s povlasticom

Objavljeno prije

na

Bliži se vrijeme za sumiranje efekata Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, koji je Skupština, na prijedlog Vlade, usvojila krajem prošle godine. Zakonom je propisano da se sve neuredne platiše državnih obaveza, bez obzira na visinu duga i njegovu starost, oslobađaju zaračunatih kamata ako dug izmire u roku od 30 dana.

Propis je, dakle, namijenjen onima koji imaju novca ali nijesu htjeli da ga potroše na plaćanje dažbina. Ni država ih na to nije pokušala primorati – postojećim mjerama prinudne naplate. Sada ih miti oprostom dijela duga.

Valja raščistiti nedoumicu: premijer Milo Đukanović ne može imati direktne materijalne koristi od Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, za razliku od nekih drugih propisa i vladinih odluka koji su direktno išli naruku njegovim preduzetničkim interesima. Đukanović je, odnosno njegova kompanija Global Montenegro u kojoj je suvlasnik sa kumom Vukom Rajkovićem, nakon dvije godine kašnjena izmirio poreski dug od 22 hiljade eura. Učinio je to dok je Vlada pripremala propis o olakšicama za svoje dužnike, ali tek pošto se informacija o njegovom poreskom dugu pojavila u ovdašnjim medijima.

Koliko će njegov primjer slijediti saradnici i prijatelji iz političko-ekonomske elite biće poznato uskoro. Do tada je izvjesno da će država primjenom novog zakona biti zakinuta za dio potraživanja, dok će poreski obveznici koji uredno izvršavaju obaveze praktično biti kažnjeni za revnost. Ministarstvo finansija je uz podršku parlamenta, neki kažu olako, pokazalo spremnost da se odrekne državnih potraživanja od 98 miliona. Pod uslovom da usvojeni zakon zaživi u punom obimu.

Prema posljednjim podacima Poreska uprava je od neurednih platiša potraživala 330 miliona eura. Prema zvaničnoj listi 200 najvećih poreskih dužnika u Crnoj Gori, od pet najvećih dužnika tri su u stečaju (Duvanski kombinat, Pantomarket i KAP). Zapravo, većina državnih potraživanja sa liste 200 najvećih poreskih dužnika odnosi se na kompanije koje su u međuvremenu pale u stečaj (od njih se potražuje 65,6 miliona) dok su neke već i izbrisane iz Centralnog registra Privrednog suda (od takvih Poreska uprava želi da naplati 8,2 miliona). Prema podacima Poreske uprave, sa njene crne liste aktivno je 129 preduzeća. Država od njih potražuje 61,2 miliona.

Bilo bi dobro, drugo je pitanje koliko je to realno, kada bi recimo Veselin Barović (Eurofond) i Aco Đukanović (Prva banka) riješili višegodišnji sudski spor nastao u momentu kada je Prva, oglušujući se o rješenje Ministarstva finansija, zaplijenila novac Eurofonda namijenjen plaćanju zaostalih poreza. Makar toliko, ako ne i veće čudo je da Barović i njegovi saradnici izmire poreze i doprinose koje duguju kompanije pod njihovom upravom – od ulcinjske Solane, barskog Izbora, do bjelopoljske Bijele Rade. Zanimljivo, BBM, provajder kablovske televizije u kome je Barović manjinski vlasnik, se nalazi na bijeloj listi Poreske uprave kao jedno od preduzeća koje uredno izvršava obaveze prema državi.

Zadrži li se nedavni snijeg makar šest mjeseci ili još bolje – bude li sezona skijanja trajala, bez prestanka, tri naredne godine – obaveze prema državi mogle bi izmiriti i kompanije iz portfolija Zorana Bećirovića, još jednog biznismena iz kruga prve familije.

Ovako, ostaje na snazi rješenje ministra finansija Radoja Žugića kojim je Bećirovićeva kompanija Ski Resorts Kolašin 1450 od države prošle godine potpomognuta sa 350 hiljada eura. Pomoć se ogleda u tome što su porezi i doprinosi Ski rezorta odloženi za sedam godina.

Sličnu pomoć, u vidu odgađanja plaćanja poreza, Vlada je prošle godine udijelila i Rudniku uglja, Radio televiziji CG, Pošti, Duvanskom kombinatu (u stečaju), Opštini Bar… Od privatnih vlasnika, poreske olakšice dobili su zakupci Svetog Stefana (Viktor Restis i društvo), Rokšped, MI-RAI, Cijevna komerc, Bemax, cetinjski Martex, Paganini, barska Primorka, Kvin of Montenegro… sve zvučne firme uticajnih vlasnika.

To je samo djelić priče. Nedavno je ozvaničen i podatak Uprave carine po kome su njihovi dužnici, 1. oktobra prošle godine, državnom budžetu dugovali 38,9 miliona eura. Može biti zanimljivo – preko 95 odsto prijavljenog carinskog duga napravile su tri kompanije u većinskom vlasništvu države (EPCG, Montenegro erlajns i Željeznička infrastruktura) i dva državna mezimca u dominantno privatnoj svojini, oba u stečaju – KAP Olega Deripaske i Vektra Dragana Brkovića.

Ministar Žugić i pored toga pokušava da bude optimista. Tako je u parlamentu saopštio da je carinski dug, ,,iako može djelovati kao visok”, naplativ u iznosu većem od 95 odsto. Ostaje samo da svoj optimizam ministar i njegovi saradnici pretoče u prihod državnog budžeta.

U sjenci Zakona o otpisu kamata koji je promovisan kao način da se makar malo popune rupe u državnim finansijama, promakla je vijest o novom paketu državnih garancija koje je Đukanovićeva Vlada platila novcem poreskih obveznika.

Vlada je jesenas platila pet miliona eura za neotplaćeni kredit nikšićkih Rudnika boksita. Potom su iz državne kase otišla još tri miliona. Ceh su, na ravne časti, podijelile državna Fabrika elektroda Plužine i nikšićka privatna fabrika namještaja MI-RAI – po milion i po.

Sjećate li se kako je, kao novopostavljeni premijer, Igor Lukšić glasno i strasno zahtijevao od Duška Kneževića da državi ustupi/proda akcije Fabrike elektroda pošto su Lukšić i njegovi ,,imali plan”. Sada, kad je ceh te igrarije prispio na naplatu svi ćute. Proći će, vjeruju.

Uglavnom, već se najavljuje da bi budžet mogao ostati kraći za još pet miliona eura kojim je država garantovala vraćanja kredita barske Melgoni-Primorke i bjelopoljske Lenke.

U priči o državnim garancijama padaju u oči dvije stvari. Postalo je pravilo da država plati sve kredite za koje je garantovala, nezavisno od toga da li su garancije date državnim ili privatnim firmama. Drugo, pokazalo se da državne garancije ne znače da je firma zdrava. KAP i Željezara su ekstremni dokazi te tvrdnje, ali se isto (nelikvidnost i stečaj) dešava i manjim kompanijama. Nepristojno je i krajnje nepatriotski postavljati pitanje bilo čije odgovornosti u slučaju pada državnih garancija.

,,Važno je da se obezbijede kriterijumi na osnovu kojih će se davati garancije i Vlada u svakom slučaju to poštuje”, ustvrdio je Zoran Vukčević, poslanik DPS-a. Vukčeviću nije zasmetao prošlogodišnji Izvještaj o reviziji državnih garancija, koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI). Taj je dokument pokazao da su nepoštovanje propisa i zanemarivanje rizika bili standardni obrazac ponašanja u svim analiziranim poslovima. DRI je kontrolisao sve Vladine aranžmane teže od 10 miliona (tako se spisak sveo na pet kompanija – KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička Infrastruktura i Željeznički Prevoz – kojima je država garantovala i, uglavnom, već platila pozajmice u ukupnom iznosu od 214,53 miliona eura).

Da bismo razumjeli DPS-ov odnos prema izdavanju i plaćanju državnih garancija, valja se vratiti u 2006. godinu. Budvanske lokalne vlasti su tada garantovale za kredit od 1,5 miliona eura kiparskoj firmi Numerico. Kredit je pao na teret lokalnih poreskih obveznika, a potom su objelodanjena dokumenta po kojima je jedan od suvlasnika ,,renomirane španske kompanije” zapravo Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

Eto traženog modela. Sada postaje jasnija ideja prema kojoj bi pregovarački tim u arbitražnom postupku sa CEAC-om trebalo da predvodi Branko Vujović. Direktor Agencije za nadzor osiguranja imenovan je za predsjednika Radne grupe u arbitražnom postupku. Nikome od nadležnih nije zasmetalo to što je Vujović bio jedan od glavnih aktera u već legendarnim poslovima privatizacije Željezare sa ruskim Midlendom (Rusi su pobjegli iz Crne Gore, a njihova firma se još nalazi na popisu blokiranih preduzeća sa dugom većim od 2,7 miliona) i englesko/holandskim MNSS-om.

Dok su neznani junaci iz MNSS-a pakovali Željezaru za stečaj, Vujović im je omogućio (državnim garancijama) kredit od 23 miliona. Podrazumijeva se, platili smo ga. Potom je država ostala i bez činidbene garancije i depozita teškog 20-ak miliona eura. Tog novca država se odrekla da bi MNSS isplatio dugove Prvoj banci. Nedavno su objavljeni podaci koji ukazuju da je aranžman između MNSS-a i Prve sklopljen mimo propisa, na lijepe oči, zahvaljujući rodbinskim vezama ljudi i žena koji su tada gazdovali Prvom i Željezarom.

Vujović je mjesto u ekonomskim i pravnim udžbenicima zaslužio kada se, sredinom 2009, dogovorio sa predstavnikom većinskog vlasnika Željezare G.H.J. de Haasom. Oni su nakon konstatacije da vlasnik Željezare „nije izvršio svoje investicione obaveze” sklopili pisani sporazum u kome je i obećanje: „Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji… ” I taj ceh je platila država.

Ko mari. Stari znanci su opet u akciji. Biće troška.

NVO MANS je podnio inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu Žugićevog Zakona. ,,Zakon o otpisu kamate na poreske i carinske dugove samo je jedna u nizu sramnih Vladinih odluka koje donosi kako bi pomogla propale biznise domaćih tajkuna ili lica povezanih sa organizovanim kriminalom”, stoji u njihovom saopštenju.

Prozvani ćute.

Prva ljubav zaborava nema

Evo kratke paralele između načina na koji se vodi stečajni postupak u dva, po svemu privilegovana, privatna preduzeća – KAP-u i Vektri.

Od zahtjeva za uvođenje stečaja koji je podnijela Vlada pa do odluke o proglašenju bankrota u Kombinatu prošlo je manje od četiri mjeseca. Uzaludna su bila sva protivljenja CEAC-a . Vladu nije omela ni činjenica da će, pokretanjem stečaja, pasti državne garancije teške više od 110 miliona eura (dio od 30-ak miliona ranije je plaćen). Nije je uzbunilo ni saznanje da će of-šor kojim gazduju Deripaska i njegovi skriveni partneri pokrenuti protiv Crne Gore arbitražni zahtjev težak milijardu eura.

Upravljanje Kombinatom preuzeo je Montenegrobonus, državna kompanija koja se nalazi praktično na svim dužničkim listama u Crnoj Gori i redovan je korisnik državne pomoći. Detalji poslovnog aranžmana između KAP-a, Vlade i Montenegrobonusa brižljivo se kriju od javnosti.

Na drugoj strani, povjerioci predvođeni OTP bankom duže od dvije godine pokušavaju da naplate i makar dio potraživanja od Brkovićevih kompanija u Pljevljima, Podgorici i Herceg Novom. Uzalud. Postupak uvođenja stečaja traje beskonačno, dok djelovi Vlade u isto vrijeme sipaju naš novac u Brkovićeve poslovne bezdanice, o čemu svjedoče i nedavni aranžmani ministra poljoprivrede Petra Ivanovića i Dragana Brkovića.

Đukanoviću, Ivanoviću i njihovim saradnicima iz Vlade ne smeta ni to što Vektra državi na ime neizmirenih poreza, doprinosa, koncesija i carina duguje između pet i deset miliona eura. Da sada ne pominjemo lažna obećanja o pokretanju proizvodnje u Vektra Jakiću u Pljevljima i oživljavanju turističkih kapaciteta HTP Boka, između ostalog i zbog toga što bi procjena štete koju je Vektra na taj način nanijela Crnoj Gori i njenim stanovnicima bila izuzetno obiman posao.

Dragan Brković, ipak, uživa institucionalnu zaštitu zasluženu prije četvrt vijeka, u vremenima kada je, kao ambiciozni prodavac francuskih automobila, našao načina da pridobije naklonost tada najmlađeg premijera u Evropi – Mila Đukanovića. Ruski milijarder Oleg Deripaska nije, izgleda, pokazao tu dozu suptilnosti i senzibiliteta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo