OKO NAS
DOBROČINSTVA NADE RADIMIR: Pomoći drugom
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Najveće i najvrjednije donacije Kotoru i Crnoj Gori u posljednje dvije decenije došle su iz Australije dobročinstvom Nade Radimir, 84-godišnja Dobroćanke. Ona je zbog značajnih donacija Pomorskom muzeju u Kotoru prošle godine dobila nagradu za filantropiju Iskra, za individualni doprinos.
,,Ponosna sam da sam u društvu dobitnika nagrada u kojem sam se našla i milo mi je da sam mogla nastaviti filantropsku tradiciju mojih predaka iz Dobrote i Perasta”, napisala je u zahvalnici prilikom uručivanja nagrade Iskra.
Nada je nastavila tradiciju davanja za opšte dobro porodice Radimir koja od sredine 15. vijeka aktivno učestvuje u trgovačkoj, kulturnoj, vjerskoj i ratnoj istoriji Boke kotorske. Po majci Angeli Radimir rođenoj Radoničić, Nada ima rođačke veze sa starim bokeljskim porodicama Smecchia iz Perasta, i Vicković, Brajković, Bujović… Ona podsjeća da je jedan Smecchia sa svojim brodom otvorio za Veneciju put za Baltik, a jedan je komandirao flotu Petra Velikog i izvojevao njegovu pobjedu nad Šveđanima i time ruskom caru obezbijedio premoć na Baltičkom moru.
O porodičnoj tradiciji a i njenom burnom životu protkanom brigom za drugoga, Nada za Monitor kaže: ,,Osnovno su me naučili roditelji da sve treba dijeliti sa drugima – od komada kruha do veselja. No žalosno je da u svijetu ima sve manje darovatelja. Svi zaboravljaju da zadnja košulja nema džepa”.
Dobročinstva je sve manje i u Crnoj Gori, a život Nade Radimir, proveden od Njujorka do Australije, svjedoči koliko je ono neophodno.
Nada je rođena 1930. u Sarajevu gdje je njen otac Dragutin radio kao šumarski inženjer. Zapisano je da je njegovom zaslugom pošumljeno dosta goleti po Hrvatskoj, Srbiji, BiH. Zaslužan je i što je Pančićeva omorika prenešena u zagrebačke parkove i druge krajeve bivše Jugoslavije. Nekoliko sekvoja koje rastu diljem Hrvatske i Crnogorskog primorja su takođe posađene njegovom zaslugom.
Prije Drugog svjetskog rata porodica Radomir se seli u Zagreb. ,,U toku rata sam radila kao kurir ilegalac – između ostalih i za Ivu Lola Ribar (sekretara Komunističke omladine Jugoslavije ), koji je često zalazio u kuću mojih roditelja koja se smatrala sigurnom kućom”, sjeća se Nada. Hapšena je od strane Ustaške nadzorne službe.
Poslije rata diplomira na novinarskoj i diplomatskoj školi u Beogradu, magistrira engleski i njemački jezik u Zagrebu i Beogradu i doktorira u Njemačkoj. Radi u turizmu a početkom 60-ih seli se u Njujork, od 1973. živi u Ženevi, da bi se 2000. odselila u Australiju.
Veza sa domovinom Nadi je bila sestra Vjera, udata za Vladimira Popovića Španca, Baranina, narodnog heroja, generala JNA, diplomate.
,,Nakon što sam dobila australijsku penzionersku vizu, u maju 1993. godine sam došla u Beograd da se oprostim od sestre. Ona je bila profesor francuskog, talijanskog i latinskog jezika. Ostala je udovica 1972. godine kad je Vladimir umro u Londonu. Tokom posjete, mojoj sestri su na VMA ustanovili da ima rak jetre kao posljedicu hepatitis C kojeg je preboljela u Jasenovcu”, priča Nada.
Nada odlaže odlazak za Australiju i ponovo se zapošljava u Ženevi kako bi mogla da je opskrbljuje ljekovima koje VMA tada nije imala.
,,U toku 1993. i 1994. osam puta sam putovala iz Ženeve za Beograd preko Budimpešte. U Beogradu sam kupila ukradena kola renault 4, kako bih mogla nabavljati hranu, nositi prijateljima. Neizmjerno mi je pomagala porodica Vladovog prijatelja, narodnog heroja i generala Voje Kovačevića, njegova supruga Mina i kćerka Planinka Kovačević”.
Živeći na relaciji Ženeva-Beograd, Nadi se u Švajcarskoj za pomoć obraćaju porodice iz Zagreba i Beograda. ,,U Ženevu je došlo nekoliko mladića iz Beograda i Zagreba koji su pobjegli iz Jugoslavije da ne služe vojsku. Kako Švajcarska nije dozvoljavala da se izbjeglice zadržavaju u njihovoj zemlji trebalo ih je sve što prije otpremiti i naći načina da negdje odu. Sve sam ih smjestila, osim jednoga koji je ostao dvije godine u mom stanu i upisao se kao student na Univerzitet u Ženevi dok nije spremio diferencijalne ispite iz medicine za SAD”.
Nadina sestra Vjera umire u martu 1994. Njena urna je prenesena u porodičnu grobnicu na groblje Sv. Matije u Dobroti.
Tih ratnih godina, Nadi se za pomoć obraća rodbina, ali i poznati i nepoznati iz opkoljenog Sarajeva. ,,Iz Sarajeva sam preko veza sa Jevrejskom općinom – gospodinom Jakicom Fincijem, gospodinom Leonom Davicom, gospođom Danielle Mailefer, Švajcarkom, mojom prijateljicom koja je radila za UNICEF i bila stacionirana u Sarajevu, iz okruženog Sarajeva izvukla 20 osoba, među njima i suprugu i dva unuka prote Bjelajca”.
Nakon kraja ratova na Balkanu, Nada se 2000. seli u Australiju. Kaže da je u Sidneju provela 13 divnih godina. No kako je Australija postala jedna od 10 najskupljih zemalja na svijetu, prošle godine se seli u Beograd.
Iako je provela vijek izvan Crne Gore, čuvala je veze sa domovinom. O tome svjedoči i poklanjanje porodičnog nasljedstva Muzeju u Kotoru. ,,Nažalost ja o Crnoj Gori ne znam mnogo. Prvi Crnogorac koji je ušao u moju porodicu je bio suprug moje sestre Vladimir Popović Španac. Kad su mi pred par godina predložili da pišem knjigu o njemu, nisam mogla jer o Crnoj Gori ne znam mnogo”.
,,Imam veliko poštovanje prema Crnoj Gori iz mnogo razloga. Prvo jer je taj hrabri narod uspio da održi svoju slobodu od Turaka. Drugo Vladika Rade je u mojoj porodici uživao veliko poštovanje i kad je silazio u Boku odsjedao je u našim porodičnim kućama, ako se ne varam i danas su spomen ploče u Boki na nekima i znam da su članovi naših porodica pomagali materijalno otpor Turcima”.
Kaže da su joj uspomene na Dobrotu i Boku vezane za par posjeta tokom djetinjstva. ,,Boravila sam u palati moje majke, posjećivala djeda i baku, i igrala se na obali. Posjećivali smo iz Dobrote porodicu u Perastu i Prčanju. U kuću u Dobroti je iz jednog sela sa Lovćena dolazila baba Jana, donosila svježi sir i na početku ljetovanja dovodila kozu da bih ja imala mlijeko. No babu Janu ja nisam razumjela, govorila je meni stranim jezikom”.
Pomoć drugima je za Nadu Radimir postao univerzalni jezik.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Nadležni tvrde da prepreka za gradnju kolektora u Botunu više nema i da se početak pripremnih radova očekuje tokom ovog mjeseca. Uz nemušte prijetne da će država znati da odgovori ukoliko dođe do ometanja
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je, protekle sedmice, građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom naselju Botun. Ministarstvo na čijem čelu je kadar Nove srpske demokratije (NOVA) Slaven Radunović dozvolu je dalo na zahtjev Glavnog grada i podgoričkog Vodovoda.
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović iz Pokreta Evopa sad (PES) čestitao je svome koalicionom kolegi Radunoviću na profesionalizmu i ,,što nije dozvolilo da odluka poprimi neke političke obrise: ,,Razumijem nepovjerenje i sve negativne posljedice koje su proistekle radom Kombinata aluminijuma. Spremni smo da riješimo taj problem, da saniramo bazene crvenog mulja. Novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda je prečišćivač a ne zagađivač, i nema bojazni po njihovo zdravlje ili životnu sredinu”, poručio je Mujović.
Ministrovo odobrenje nije tako blagonaklono primljeno u redovima Demokratske narodne partije (DNP), partije sa kojom je ministrova NOVA bila na istoj izbornoj listi. Lider ove partije Milan Knežević tvrdi da resorna ministarstva nijesu donijela odluke utemeljene na činjeničnom stanju o ugroženoj životnoj sredine u Zeti, već su se rukovodila političkim kalkulacijama da Zetu treba pretvoriti u crnogorski Černobilj.
Na ranije najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast,gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast. Iz opozicije sada tvrde da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.
Član Kneževićeve stranke, predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović izjavio je da nijesu iznenađeni izdavanjem građevinske dozvole, s obzirom na pritiske koji su vršeni sa državnih adresa, NVO i ambasada, kao ni od oba ministarstva prostornog planiranja i ekologije na čelu sa Damjanom Ćulafićem, iz redova Demokrata. ,,Ipak sa ljudske strane očekivali smo od ministra Radunovića da pokuša da prolongira odluku znajući da Opština Zeta nije saglasna sa tim. Istovremeno znajući da je zajedno sa nama obećavao u kampanji za lokalne izbore, kada je bio nosilac liste 2018. da neće graditi kolektor u Botunu. Očekivali smo da neće ovako brzo reagovati, ali nas sa druge strane i ne čudi jer su u ministarstvu Radunovića sve kadrovi DPS-a i Gvozdenovića počevši od državnih sekretara koji su bili na listama DPS-a pa i svih načelnika i službenika. Kada to pogledamo i sagledamo ne čudi nas ova odluka”, naveo je Asanović.
Da je ministar Radunović ipak ostavio prostora za prolongiranje, naveo je direktor gradskog preduzeća Vodovod i kanalizacija Aleksandar Nišavić, član Demokrata. On je pozvao Radunovićevo ministarstvo da objasni zbog čega Opština Zeta ima status stranke u postupku u predmetu izdavanja građevinske dozvole za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. ,,Ne znam koji je osnov za to i bilo bi lijepo da nadležno ministarstvo to i obrazloži i koja su prava susjedne opštine, imajući u vidu da je riječ o parceli koja je u vlasništvu Glavnog grada, a koja nema terete i ograničenja i koja se nalazi na KO Dajbabe i Botun. Podsjetiću da je ovo projekat od državnog interesa i ne znam koji je osnov da nadležno ministarstvo daje ovakav status susjednoj opštini”, kazao je Nišavić.
Iz Opštine Zeta tvrde da se prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji dio katastarskih parcela planiranih za kolektor nalazi na teritoriji opštine Zeta. ,,Mi ćemo prema Upravnom sudu pokrenuti žalbe. Iskoristićemo sve mehanizme koje možemo, nećemo odustati, ali na kraju ostaje nam mehanizam da fizički branimo da se gradi kolektor na toj teritoriji”, istakao je Asanović.
Nadležni tvrde da prepreka za gradnju više nema i da se početak pripremnih radova očekuje tokom ovog mjeseca, uz za sada nemušte prijetne da će država znati da odgovori ukoliko dođe do ometanja. Botunjani su na ovonedjeljnom protestu, koji je po prvi put obezbjeđivala policija, poručili da će blokirati aerodrom dođe li i jedna mašina na mjesto gdje se planira gradnja kolektora.
Opština Zeta je zakazala referendum o postrojenju za 14. decembar. Botunjani traže da se sačekaju rezultati. ,,Blokirat ćemo im aerodrom, moraju sačekati da se referendum završi i čuti stav stanovnika Zete i prije svega Botuna… Dovedu li mašine, mi ćemo ih zaustaviti. Mi smo se prije mjesec dana obratili direktora policije, želeći da ga upoznamo sa situacijom, nije nas primio na razgovor, tako da nema potrebe ni da najavljujemo bilo kakve proteste”, kazao je na protestu mještanin Milan Četković.
Protivljenje mještana Botuna da se postrojenje gradi u njihovom dvorištu je konstantno otkako je, prije duže od deceniju, priču o novom kolektoru lansirao tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.
Postrojenja je jedan je od uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene. Iz podgoričke vlasti ponavljaju da ćemo se ukoliko gradnja postrojenja ne počne do Nove godine suočiti sa preko 100 miliona odštete. Predstavnici Evropske unije (EU) i Njemačke razvojne banke (KfW) upozorili su ljetos lokalnu i državnu vlast o rizicima ako se ne počne sa realizacijom projekta kolektora u Botunu.EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke.
,,Njemačku banku ne interesuje gdje će da bude kolektor. Dio opreme je kupljen i prije nego što je urađen elaborat o uticaju na zaštitu životne sredine, što je van evropskih standarda. Još se kupuje zastarjela tehnologija sa spalionicom, koja izbacuje kancerogene čestice u vazduh. Mi smo na konsultantske usluge dali oko 13,6 miliona evra, a da nijesmo uradili elaborat”,izjavio je Knežević.
Ono na čemu Botunjani insistiraju je da će postrojenje, prije svega zbog planirane spalionice, biti štetno za zdravlje. Dodatno su oprezni zbog decenijskog trovanja od strane KAP-a i bazena crvenog mulja koji i dalje truju zemlju, vode i ljude u ovom zetskom naselju.
Asanović je najavio da će za desetak dana biti gotova studija stručnjaka sa Univerziteta u Londonu: ,,Siguran sam da izgradnja kolektora na planiranoj lokaciji u Botunu ugrožava život građana, jer se već na 150 metara nalaze kuće, a na oko 500 metara postoji velika gustoća naseljenosti. Smatramo da je planirana tehnologija zastarjela i nebezbjedna za ljude koji žive u neposrednoj blizini”.
Zećani su, u međuvremenu, pozvali Specijalno državno tužilaštvo da ispita ugovor o kolektoru.
Dok jedni čekaju početak radova, drugi se uzdaju u referendum. A političari strijepe kako će epilog botunske drame uticati na njihove političke rejtinge.
Istorijat projekta vijeka
U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.
Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolktor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju, ostalo su septičke jame.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
BEZ RJEŠENJA ZA SPAS BIOGRADSKOG JEZERA: Kako zaustaviti oticanje
Objavljeno prije
8 satina
8 Novembra, 2025
Ne postoji održivo rješenje koje bi spriječilo zasipanje, poniranje i eroziju Biogradskog jezera. Novi lokalni i međunarodni projekti pokušavaju da očuvaju ekosistem i prilagode ga klimatskim promjenama, ali budućnost jezera ostaje neizvjesna
Uprkos tome što su još od sredine druge polovine prošlog vijeka, pokretane brojne inicijative za spašavanje Biogradskog jezera, i dalje ne postoji jasno definisano rješenje za njegovo dugoročno očuvanje. Trenutno se realizuju dva projekta koja u fokusu imaju taj dio Nacionalnog parka Biogradska gora, međutim, nije se daleko odmaklo u konkretnim idejama za konačnu sanaciju.
Iako su ranija geološka istraživanja i izrada karata područja, kao i prethodni projekti, dali polaznu osnovu za sanaciju Biogradskog jezera, ne postoji saglasnost o tome koje tehničko rješenje treba primijeniti. Stručnjaci naglašavaju da je za ovako složen i osjetljiv postupak neophodno uključiti kompletnu domaću, ali i međunarodnu zajednicu, kako bi se pronašlo održivo rješenje za očuvanje jezera. Više puta je ponovljeno da je za održivo rješenje neophodno sagledati sve prirodne procese koji utiču na jezero i razviti pristup koji će biti u skladu sa očuvanjem zaštićenog područja.
To je konstatovano i u Planu upravljanja za Nacionalni park „Biogradska gora“ za 2021–2025. godinu. U tom dokumentu piše i da jezero gubi vodu kroz više ponora na njegovom sjevernom kraku.
„Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog vijeka vršena su geološka istraživanja i rađene geološke karte područja i predlagana su tehnička rješenja za sanaciju prirodnih procesa. Istraživanja rađena 1999.godine utvrdila su da postoji mogućnost vađenja nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem. Tokom 2005. i 2007. godine urađena su dva projekta, koja su dala solidnu polaznu osnovu za dalju projektnu razradu i početak izvođenja radova na sanaciji Biogradskog jezera. Može se zaključiti da još uvijek ne postoji saglasnost o tome kakvo tehničko rješenje treba primijeniti u cilju sanacije Jezera, i za ovako zahtjevan, složen i osjetljiv postupak potrebno je da se uključi kompletna domaća, ali i međunarodna zajednica“, piše u Planu.
Jezero leži na takozvanoj „čeonoj moreni“ koja je široka svega 50 metara, podsjeća za Monitor nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. Brana je, prema njegovim riječima, zbog podrivanja rijeke Jezerštice, svake godine kraća za oko tri metra.
Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1.094 metra, a rijeka Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu, prijeteći da otvori protok prema donjem dijelu jezera. Ovaj proces godišnje napreduje i mogao bi dovesti do potpunog oticanja i nestanka Biogradskog jezera. Zbog manjka novca, problem se ranije rješavao fazno, a istraživački projekat za potrebe „sanacije jezera“ započeo je od zatvaranja ponora.
Prema Dožićevim riječima, hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja podrazumijevala su zatvaranje ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine, a nakon 1997. godine stali zbog nedostatka novca. Krajem 1990. godine obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka na djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Potom su „Zeleni“, uz finansijsku podršku države, uradili projekat „Biogradsko jezero – idejno rješenje anti-erozione zaštite“. Taj predlog, kao ni kasnija studija Građevinskog fakulteta, nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir uticaj izvođenja radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Procijenjeno je da bi značajan dio nanosa mogao završiti u Tari, koja je takođe zaštićeno područje.
Trenutno je u toku nekoliko projekata koji se odnose na Biogradsko jezero. U prilično nepreciznom saopštenju iz kolašinske lokalne uprave nedavno je najavljeno da će opština učestvovati u međunarodnom projektu „CityLake“, zajedno sa partnerima iz Italije, Estonije, Grčke, Španije, Moldavije, Portugala i Ukrajine. Projekat, koji traje 30 mjeseci i ima budžet od 750 hiljada eura, usmjeren je na zaštitu jezerskih ekosistema i unapređenje upravljanja vodnim resursima. Ipak, u saopštenju nije navedeno na koji način će Kolašin konkretno doprinositi realizaciji projekta, niti koje će aktivnosti biti sprovedene na lokalnom nivou.
Projekat „CityLake“ ima za cilj da unaprijedi saradnju između lokalnih vlasti, naučnih institucija, zajednice i turističkog sektora, kroz zajedničke modele zaštite jezera i vodenih resursa. Inspiraciju pronalazi u italijanskom gradu Borgomanero, poznatom po praksi „Ugovor o jezeru Cusio“, primjeru uspješnog upravljanja prirodnim resursima. U Kolašinu fokus bi, prema saopštenju Opštine, trebalo da bude na Biogradskom jezeru, jednom od najstarijih glečerskih jezera u Evropi i simbolu prirodnog bogatstva Crne Gore, te njegovoj zaštiti kroz održive oblike turizma i lokalnog razvoja.
Istovremeno, u toku je realizacija Projekta rehabilitacije Biogradskog jezera, koji je prije četiri godine započelo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u saradnji sa JP „Nacionalni parkovi Crne Gore“, u okviru IPA programa „Podrška u pripremi projekata za sektor životne sredine i klimatskih akcija u Crnoj Gori“. Projekat ima za cilj da ispita razloge smanjenja nivoa vode u jezeru i da pripremi tehničku dokumentaciju za buduće radove na njegovoj zaštiti.
Na tom poslu je angažovan multidisciplinarni tim lokalnih eksperata koji su, uz podršku rendžera NP Biogradska gora, sproveli terenska istraživanja i mjerili proticaj Biogradske rijeke. Aktivnosti uključuju prikupljanje i analizu postojećih podataka, procjenu stanja jezera i projektovanje istražnih radova. Tokom prve faze definisani su glavni problemi koje treba rješavati u cilju upravljanja prirodnim procesom nestanka jezera: zasipanje jezera erodovanim materijalom koji donose Biogradska rijeka i Lalev potok, poniranje jezerskih voda kroz serije ponora po dnu jezera i progresivna erozija u kanjonu Jezerštice.
Nakon završetka prve faze projekta, saopšteno je da intenzivni sušni periodi smanjuju nivo vode u Biogradskom jezeru, dok jake oluje i obilne padavine ubrzavaju eroziju i taloženje sedimenata, što dodatno zatrpava jezerski basen. Objašnjeno je i da vodostaj Biogradskog jezera varira u zavisnosti od hidrološkog ciklusa i priliva vode.
„Tokom druge faze projekta, koja još uvijek traje, izvedeni su detaljni istražni radovi (hidrološki – instalirano je pet hidroloških stanica u slivu Biogradskog jezera, hidrogeološki, geološki, geofizički i geodetski radovi) koji predstavljaju neophodnu podlogu za buduće projektovanje održivog rješenja koje bi pomoglo u usporavanju procesa nestajanja Biogradskog jezera“, saopšteno je lani sa jednog od okruglih stolova posvećenih tom projektu.
Struka upozorava da lednička jezera u Crnoj Gori prirodno ulaze u završnu fazu svog ciklusa, što vodi ka postupnom zatvaranju jezerskih basena i njihovom eventualnom nestanku. Istovremeno ističu da „buduća sanaciona rješenja moraju biti usmjerena na promjenu prirodnih procesa u Biogradskoj gori, ali u punoj harmoniji sa prirodom, kako se ne bi ugrozilo zaštićeno područje“.
Biogradsko jezero, zajedno sa istoimenom prašumom, zaštićeno je područje od 1878. godine, tada nazvano „Knjažev zabran“ ili „Branik“. Moračka i rovačka plemena dali su knjazu Nikoli dio svojih posjeda podno najviših vrhova Bjelasice. Bilo je to samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu – Jelouston u SAD. „Biogradska gora“ postaje prvi nacionalni park u Crnoj Gori zvanično 1952. godine i do danas je jedan od aduta turističke ponude sjevera.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VELJE BRDO, GRADSKI STAN I DRUGA OBEĆANJA: Pusti snovi o jeftinijem stanovanju
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2025
O sad već pomalo zaboravljenom projektu Velje brdo, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. izgleda – više ne važi
Preko 10.000 građana konkurisalo je, do sada, za stanove na Veljem brdu. Većina prijava dolazi iz Podgorice, a ostale uglavnom iz opština sa sjevera. O pomalo zaboravljenom projektu, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. više ne važi.
Ideju o izgradnji novog grada na Malom brdu za 40 hiljada stanovnika, prvi put su u septembru prošle godine, osam dana pred podgoričke izbore, predstavili premijer Milojko Spajić i ministar Radunović. Vlada je krajem 2024. aktivirala portal za prijavu za stanove na Veljem brdu, uz obećanje premijera da će prve stambene jedinice biti useljive sredinom 2026. Obećali su stanove po cijeni od 1.000 eura, što je duplo manje od prosječne cijene kvadrata u Podgorici, poručivši da projekat nema veze sa lokalnim izborima.
Od konkretnih stvari koje se rade, na ovom, kako su iz vlasti najavili najambicijoznijem projektu u istoriji Crne Gore, trebalo bi da do Nove godine krene izgradnja bulevara prema Veljem brdu, da se probije put kroz budući grad.
Ministarka javnih radova Majda Adžović izjavila je da je već raspisan tender za projektovanje saobraćajnice, što označava početak samog projekta. Tender je raspisan u junu, a Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju ponudu za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta bulevara Velje brdo, koji treba da poveže regionalni put Podgorica-Spuž sa ovim budućim naseljem, izabralo 74.536 eura vrijednu ponudu konzrocijuma koji čine bjelopoljski Optimusproject i podgorički Route project.
Skuplje od idejnog rješenja i projekta koštao je rad Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo. Članovima ovog tijela u proteklih godinu dana na ime naknada isplaćeno je ukupno 79.784 eura. Ministru Radunoviću, koji je i predsjednik Koordinacionog tijela, inkasirano je ukupno 8.962 eura, dok je 11 članova u posljednja dva mjeseca 2024. primalo po 493 eura, a od 1. januara ove godine naknada je iznosila 541 eura. Svaki član Koordinacionog tijela primio je u ovom periodu po 6.402 eura.
Na prvom sastanku Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje Brdo, održanom u prostorijama Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine 30. oktobra 2024. godine, ocijenjeno je da ovaj projekat predstavlja najambiciozniji poduhvat u istoriji Crne Gore, sa ciljem da rastereti prekomjernu gradnju i urbanizaciju Podgorice, te omogući pristojan život u Glavnom gradu.
,,Jedino što trenutno postoji od famoznog projekta Velje brdo jesu izdaci za naknade članovima Koordinacionog tijela”, naveli su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT). Istraživanje ove organizacije pokazalo je manjak transparentnosti oko ovog i ostalih najavljenih velikih projekata: ,,Velike ekonomske projekte i odluke ove Vlade karakteriše izražena netransparentnost, što je naročito vidljivo u slučajevima poput sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, tendera za dugoročnu koncesiju aerodroma ili projekta Velje brdo”, istakli su iz CDT-a.
Svoje nezadovoljstvo iskazali su i oni kojih se ovaj projekat najviše tiče – podstanari. Iz Udruženja podstanara Crne Gore izrazili su zabrinutost, kako su naveli, zbog potpune tišine koja je nastala u vezi sa projektom. Nakon prvih medijskih najava, nema javno objavljenih rokova kada će gradnja početi, objašnjenja kriterijuma, ko će dobiti stanove i na osnovu kojih prioriteta, niti komunikacije sa građanima koji su već poslali prijave, saopštili su iz ove organizacije. Pitaju Vladu da li je ovaj projekat i dalje aktivan, ili je riječ o političkoj predstavi.
Umjesto konkretnih i jasnih informacija građani su krajem septembra obavješteni od strane premijera Spajića, putem mreže x, da je Svjetska banka spremna da pruži svu neophodnu podršku projektu Velje Brdo. Pojasnio je da su spremni Crnoj Gori da pomognu oko finansijskog i ekološkog aspekta u realizaciji projekta pristupačnog stanovanja.
U dokumentu Vlade Crne Gore Strategija stambene politike do 2034., koja je predstavljena prošlog mjeseca, stoji putokaz za projekat Velje brdo: izmjena planske dokumentacije i raspisivanje tendera za infrastrukturne radove (vodovod, elektro i dr.) do kraja 2026. godine. Međutim, u dokumentu nema ni riječi o izgradnji stambenih zgrada u tom roku.
,,Velje brdo je školski primjer kako se velika politička obećanja razbijaju u paramparčad kada se suoče sa realnim izazovima. Vaši čitaoci se sjećaju da je sve počelo predizbornom bombastičnom najavom ‘prvi stanovi na Veljem brdu u prvoj polovini 2026.’, uz navedene cijene i kamate, da bi samo godinu dana kasnije ista vlast lagano preformulisala poruku u ‘prve zgrade 2027.”, kaže ekonomski analitičar Miloš Vuković.
On dodaje da je ovo priznanje da prvobitna najava nije imala realno uporište ni u planovima, ni u procedurama, ni u budžetu a prvenstveno u realnom okvirima: ,,Ispostavilo se da nema gotovog projekta, nema dozvola, nema zatvorene finansijske konstrukcije, nema ugovorenih infrastrukturnih radova, a kapitalni budžet za Velje brdo nije vidio ni centa ulaganja. Čitava stvar je ostala u zoni PR pojave i on line formulara na koji se prijavilo 12.000 građana, umjesto u zoni gradilišta, tendera i potpisanih ugovora za gradnju. No, jedna stvar je realna: naknade za rad članova komisije”.
I dok je Velje brdo za sada u ćorkosaku, iz vlasti promovišu novi projekat. Glavni grad bi do kraja 2028. godine trebalo da izgradi 220 stanova u okviru projekta Gradski stan, idejno rješenje za stambeni kompleks biće završeno i odabrano u decembru, a potom je planiran konkurs za glavni projekat, reviziju i izbor izvođača.
Iz Glavnog grada je saopšteno i da bi gradnja mogla početi krajem sljedeće godine, a kompleks biti završen do kraja 2028. Cijena metra kvadratnog u planiranom stambenom kompleksu na Starom aerodromu trebalo bi da bude poznata nakon odabira izvođača radova.
Gradonačelnik Saša Mujović donio je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje 12. septembra ove godine. Gradnja 220 ,,socijalnih stanova”, planirana je na tri urbanističke parcele ukupne površine od oko 18.600 metara kvadratnih, u zahvatu DUP-a ,,Konik – Stari Aerodrom – faza III”.
Konkursom, koji podsjeća na raniju propagandu o Veljem brdu, se traže rješenja koja će omogućiti raznovrsnu tipologiju stanova, efikasno i fleksibilno korišćenje prostora, energetsku efikasnost i održivost, ali i prijatno i funkcionalno okruženje za stanare. Poseban akcenat je stavljen na kvalitet zajedničkih i zelenih površina, kao i na racionalnost izgradnje u okviru planiranog budžeta.
U dokumentaciji koja je sastavni dio međunarodnog konkursa se navodi da se Podgorica, kao najveći urbani centar u Crnoj Gori, suočava sa izraženim izazovima u domenu stanovanja: značajan broj domaćinstava nema trajno riješeno stambeno pitanje, visoke cijene novogradnje čine pristup stanovima ograničenim za veliki dio populacije, dok su posebno ugroženi mladi, samohrani roditelji i višečlane porodice. Doslovno ponovljena priča kao oko Veljeg brda.
Prema podacima za drugi kvartal 2025. godine, prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Podgorici iznosila je 2.108 eura. Prema podacima Monstata najmanje 64.000 građana Crne Gore živi podstanarski, a najviše ih je u Podgorici, kao najvećem gradu – 25.107, odnosno 8.967 domaćinstava.
,,Ovakvo ponašanje predstavlja kontinuitet predstavnika vlasti: sjetimo se obećanja o sedmočasovnom radnom vremenu, pa o povećanju plata za 25 odsto, prosječnih penzija na 600 eura, puna zaposlenost i slične bilbord besmislice”, podsjeća Vujković. On navodi da se ,,svaki put ponavlja ista matrica: bombastična obećanja kojima se građani svjesno obmanjuju naveliko, a kad nešto treba da se realizuje, obećanje se relativizuje, rok se pomjera, odgovornost se razvodnjava, a građani ostaju kratkih rukava”.
I tako sve do izbora. Biće opet slučajno da se projekti koji su nazvani ,,crnogorski san” planiraju realizovati baš u vrijeme izborne 2027.
Predrag NIKOLIĆ
Tekst je nastao kroz istraživački projekat koji Organizacija KOD realizuje uz podršku Heinrich BöllStiftung fondacije iz Njemačke. Sadržaj ovog članka isključivo je odgovornost autora/ke i izdavača i nužno ne odražava stavove Heinrich Böll Stiftung fondacije.
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 8 sati
Nedovršeno
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 8 sati
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra?
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Samo da ih mrzimo
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
Monegašani u Palestini
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Poruka
Milena Perović
Novi broj

Dalekovito
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceMK GRUPA ŽELI DA GRADI STANOVE NA SLOVENSKOJ PLAŽI: Oko 300 hiljada novih komercijalnih kvadrata umjesto hotela
-
DRUŠTVO4 sedmiceVRŠNJAČKO NASILJE U ZEMLJI GOVORA MRŽNJE: Uče od starijih
-
Izdvojeno4 sedmiceDVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Vladavina diletanata
-
FOKUS4 sedmiceALEKSANDAR MIJAJLOVIĆ I DRUŠTVO: Ogledalo
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma
-
DRUŠTVO3 sedmiceVIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde
