Povežite se sa nama

MONITORING

DPS-OVI GRADONAČELNICI U RALJAMA BEZAKONJA: Kolekcionari krivičnih prijava

Objavljeno prije

na

Kada je prije osam godina imao ozbiljan sukob sa Slavoljubom Migom Stijepovićem, tokom fudbalskog derbija Budućnost – Zeta, Miomir Mugoša nije ni sanjao da će baš njemu morati da prepusti fotelju gradonačelnika, nakon što je iz nje vedrio i oblačio Podgoricom punih četrnaest godina. To je samo svježi dokaz da je svemoć potrošna roba. Duhoviti Podgoričani su slučaj obilježili na svoj način – čuvene mugiće još prije izbora prekrstili su u migiće. No, sada je mnogo bitnije – da li će gubitkom gradonačelničke fotelje Mugoša izgubiti i slobodu?

Indikativno je da se Mugoša razvlašćuje u vrijeme kada se Evropska komisija interesuje za prijave i istrage koje se vode protiv njega i, takođe odlazećeg, gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića. Iz nezvaničnih izvora saznajemo da bi se na tom spisku mogli uskoro naći i još neki bivši gradonačelnici.

Povjerljivi dopis, kako pišu Vijesti, eksperti EK dostavili su Vladi Crne Gore. Oni podsjećaju da su Mugoša i vlasnik podgoričkih Carina Čedomir Popović pod istragom zbog ,,zloupotrebe službenog položaja u prodaji opštinskog zemljišta preduzeću Carine, uzimanje i davanje mita”.

U maju 2010. godine MANS je podnio prijavu protiv Mugoše i Popovića zato što je Mugoša navodno oštetio gradski budžet za 11 miliona eura tako što je Popoviću 2007. prodao zemljište na Starom aerodromu za 2,5 miliona, iako je ono vrijedjelo 13,5 miliona.

Vrhovni sud je poništio taj aranžman, ali Mugoša se na to nije osvrtao. Onda je državna tužiteljka Ranka Čarapić, nakon što je tužilaštvo aprila 2012. godine saopštilo da je Mugoša prodajom tog zemljišta prekršio zakon i prekoračio ovlašćenja, zatražila da Ministarstvo finansija poništi gradonačelnikovu nezakonitu odluku. Tadašnji ministar finansija Milorad Katnić o to se oglušio.

Nije to jedina afera u kojoj je glavna ličnost bio gradonačelnik Podgorice. On je 1999. i 2000. godine, kako je detaljno pisao i Monitor, sa srpskim partnerima ICN Jugoslavija i Best farma sklopio sporne poslove vrijedne nekoliko miliona dolara prilikom nabavke preparata za zdravstveni sistem Crne Gore. Mugoša je 1999. godine bio učesnik i prve sumnjive privatizacije Instituta Simo Milošević u Igalu. Dio akcija je prodat Mugošinom partneru, vlasniku ICN Jugoslavija. Sporno je bilo da li je ugovor potpisan prije ili poslije devalvacije jugoslovenskog dinara od gotovo 100 odsto i da li je neko dobro zaradio na toj razlici.

Mugoša je optužen 2005. godine da je nezakonito zaključivao ugovore o ustupanju lokacija za reklamne panoe. Naredne godine protiv njega je podnesena nova krivična prijava zato što je, kako se tada tvrdilo, kompanije Čelebić i CMC iz Podgorice protivzakonito oslobodio obaveze plaćanja dva miliona eura naknade za uređenje građevinskog zemljišta radi izgradnje Delta sitija.

Početkom aprila ove godine Mugošu je Forum 2010 optužio da opština kupcu Kombinata aluminijuma dodatno poklanja zemljište vrijedno 26 miliona eura i nakon završetka tendera ga oslobađa plaćanja komunalija.

Upućeni sada tvrde da bi razvlašćeni Mugoša mogao biti serviran Evropskoj komisiji kao jedna od ,,krupnih riba” zbog korupcije.

Žarko Pavićević je ,,pod istragom” zbog ,,organizovanja kriminalne strukture u upravljanju opštinskim zemljištem, razvojnom planiranju i izgradnji i javnim nabavkama”, piše u dokumentu Evropske komisije.

Pavićević je od 1992. bio generalni direktor Zavoda za izgradnju Bara. Kad je 2006. postao gradonačelnik Bara postao je i glavni vlasnik Zavoda. Tako je istovremeno šefovao opštinom i građevinskom firmom, koja je podigla brojne zgrade po Baru. Pavićević političar uspješno je sarađivao sa Pavićevićem biznismenom.

U maju prošle godine MANS je Vrhovnom državnom tužiocu dostavio krivičnu prijavu protiv Pavićevića zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj kako bi sebi i povezanim osobama i kompanijama omogućio sticanje imovinske koristi. Dio krivične prijave odnosi se na poslove Pavićevića sa kompanijom Basketing, čiji je vlasnik Nebojša Milošević, brat Tarzana Miloševića, funkcionera DPS-a. U proljeće 2001. godine, na primjer, prema dokumentaciji koju je prikupio MANS, Pavićevićev Zavod za izgradnju Bara ugovorio je posao sa opštinom oko izgradnje sportske dvorane vrijedan oko pet miliona maraka. Kasnije je opština, takođe na čelu sa Pavićevićem, morala da angažuje drugu firmu da završi sportski centar.

Gradonačelnik Bara našao se u povlašćenom društvu kome je Prva banka braće Đukanović davala milionske kredite, često kršeći bankarske propise. U vrijeme dok joj je bila zabranjena kreditna aktivnost, Prva banka je dala kredit od 1. 411.849, 34 njegovoj kompaniji Samba. Nagrada za nesebičnu brigu o interesima partijske centrale u Podgorici i porodičnim poslovima Đukanovića.

U novembru 2011. godine MANS je podnio prijavu u kojoj se Pavićević tereti da je zloupotrijebio službeni položaj, jer je u javnom natjecanju za izgradnju nadvožnjaka u Baru favorizovao podgoričku firmu Bemaks, iza koje navodno stoji kapital bivšeg ministra inostranih poslova Milana Roćena. Kada je te godine tužiteljica Ranka Čarapić najavila okončanje ,,jednog velikog predmeta”, nagađalo se da bi se među krupnim ribama mogao naći Pavićević. Pavićević je u međuvremenu opet izabran za gradonačelnika Bara.

Pavićević je poznat i po tome što je Opština Bar kupila 15 automobila marke škoda od njegove kompanija Samba, a od gradonačelnikove firme taj automobil kupovale su i državne službe – od Pošte do Željeznice Crne Gore.

Jedan od većih poslova gradonačelnika Pavićevića bila je prodaja imovine firme Tehnopromet u saradnji sa barskim katastrom. ZIB je 2002. godine preuzeo višemilionsku imovinu Tehnoprometa, po osnovu pozajmice od 150 hiljada eura.

Pavićević je karijeru započeo kao policijski inspektor, odsjek za privredni kriminal. Vidjećemo hoće li mu to pomoći da ne doživi sudbinu Rajka Kuljače, bivšeg gradonačelnika Budve, koji je takođe bio u službi jedne moćne familije – Marović. Krajem 2010. godine Kuljača je uhapšen sa još devet osoba, među kojima je bio i potpredsjednik opštine Dragan Marović, brat Svetozara Marovića.

Kuljača i Marović se sumnjiče da su iskoristili službeni položaj i firmi Zavala invest iz Budve pribavili protivpravnu imovinsku korist i opštinu Budva oštetili za oko 821. 000 eura. Kuljača je jedno vrijeme proveo u pritvoru. Nakon hapšenja podnio je ostavku.

Sličnu sudbinu doživio je i njegov nasljednik. U martu ove godine, po zahtjevu specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal, zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vrijeme dok je obavljao funkciju potpredsjednika Opštine zaduženog za finansije, uhapšen je gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. Specijalna tužiteljica Đurđina Ivanović pokrenula je istragu o poslovanju Opštine 2007. godine, u kojoj je opštinska kasa oštećena za dva miliona eura prilikom kupoprodaje opštinskog zemljišta na brdu Košljun.

Aferom Košljun počelo je da se odmotava klupko višegodišnjih kriminalnih aranžmana u Budvi prilikom prodaje vrijednog zemljišta u državnoj svojini. Sumnja se da su milioni eura završili u džepovima političara i biznismena.

Predstavnici crnogorskih institucija prezentovali su evropskim ekspertima slučaj Zavala kao korupciju na visokom nivou, objavile su nedavno Vijesti.

I bivši gradonačelnik Nikšića Nebojša Radojičić zaradio je krivičnu prijavu. Podnijela je policija početkom marta protiv njega i bivšeg predsjednika Komisije za rješavanje stambenih potreba opštinskih funkcionera Zdravka Filipovića „zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja i opštinski budžet oštetili za 150.000 eura u periodu 2012. godina – april 2013. godine”.

Radojičiću i njegovoj porodici, mandat je bio berićetan, dok je Nikšić sve više propadao. Na čelu nikšićke opštine bio je osam godina.

Eksperti Evropske komisije zatražili su od crnogorskih institucija da im, iz oblasti organizovanog kriminala, prezentuju šta su uradile u slučaju Šarić. A kad smo kod tog slučaja, onda se neizbježno mora pomenuti gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković. On se, u jeku afere Šarić, pohvalio kako je sa Darkom Šarićem ,,u vrlo dobrim odnosima”. Kad su ga novinari pitali gdje se nalazi Šarić, brecnuo se: ,,I da znam ne bih rekao… Mislim da su to vrlo korektni momci i da je sve vezano za njih predimenzionirano”.

Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić zaprijetio je da će Vuković krivično odgovarati zbog te izjave o pljevaljskom narko bosu. Iz DPS-a su pohvalili Vukovića što je uvažio pretpostavku nevinosti. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica je rekla da je riječ o političkoj izjavi, te da tu za sud nema posla.

Imalo bi da je iz DPS-a naređeno drugačije. Vidjećemo.

Promaja u kasama

Gotovo sve opštine u Crnoj Gori grcaju u velikim dugovima. Rekorder je Mugošina Podgorica sa 133. 800.000 eura. Budva, čiji je gradonačelnik Lazar Rađenović, kako su prije nekoliko dana objavile Vijesti, duguje 43 miliona eura. Nikšićka opština, na čijem je čelu donedavno bio Nebojša Radojičić, je u minusu 33 miliona. Herceg Novi duguje 9,5 miliona, a Bar (gradonačelnik Žarko Pavićević) dva i po miliona manje. Kasa bjelopoljske opštine zadužena je sa 8.117.000 eura, tivatska sa pet , a cetinjska sa nešto manje od 12 miliona. Pljevlja su takođe u debelom minusu – dug je narastao na 17. 035.000 eura, dva miliona manje iznosi dug Berana. Ništa ne duguju jedino kotorska i plužinska opština.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USTAVNI SUD SMATRA DA JE MILOŠ MEDENICA NEOSNOVANO U PRITVORU: Hoće li se pridružiti ostalima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

 

 

Ustavni sud usvojio je žalbu branioca  Miloša Medenice, advokata Stefana Jovanovića,  da se njegov branjenik neosnovano nalazi u pritvoru, objavili su mediji ove sedmice .

U odluci Ustavnog suda navodi se da mjera obezbjeđenja nije neophodna.

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Razlog tome,smatra njegova odbrana,  nije težina krivičnih djela za koja se tereti, niti mala suma koja se nudi za njegovovu slobodu,  već to što je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda. Upravo to je u jednoj od mnoštva žalbi naveo njegov advokat .

„Ovoliko dugo neopravdano trajanje pritvora meni govori upravo u tom pravcu, i to je nešto što sam potencirao u žalbama, pogotovo u poslednjoj žalbi, jer ne postoji apsolutno nijedan zakonom ili Ustavom propisan ili utemeljen razlog za dalje trajanje pritvora. To je lični stav branioca, iznijet je u žalbi. Da li je cijenjen od strane Apelacionog suda kada je odlučivao o žalbi i da li je cijenjen od strane Ustavnog suda kada je on odlučivao o ustavnoj žalbi, ja tu informaciju nemam ali to je svakako moj lični stav i ja se držim njega, kaže Jovanović za Monitor.

Kako saznaje Monitor o tome se govorilo i na nedavno održanoj sjednici Ustavnog suda, gdje je jedan od sudija kolegama saopštio  da se ovom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom, jer su neki od njih , kako je kazao, bez valjanih i zakonom utemeljenih stavova smatrali da Medenica ne treba da napusti zatvor.

Od sedam sudija  koliko ih je na plenumu odlučivalo o žalbi advokata Miloša Medenice, dvoje je ostalo pri mišljenju da ovaj optuženi i dalje treba da bude u pritvoru.  Većina je ipak bila drugačijeg stava i ne samo da je prihvatila još jednu u nizu, žalbu koju je napisao advokat Jovanović, već su donijeli odluku da se ukine odluka Apelacionog suda kojom se njegovom klijentu potvrđuje pritvor.

Sa novom odlukom Jovanović nije upoznat, ali ako je zaista takva, dodaje on, onda je očigledno Ustavni sud na istom fonu kao i odbrana.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo