FOKUS
DA LI USTAVNI SUD ŠTITI MILA ĐUKANOVIĆA I DUŠKA MARKOVIĆA: Režim protiv rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Deset godina i dva mjeseca nakon što je ispred redakcije ubijen Duško Jovanović, suvlasnik i glavni urednik dnevnog lista Dan, sudije Ustavnog suda donijele su odluku o ukidanju osuđujuće presudu Damiru Mandiću koji u Spužu izdržava kaznu od 18 godina zatvora (odležao je, do sada, nešto manje od polovine).
Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navodi se u saopštenju Ustavnog suda uz konstataciju da su Mandiću i njegovim advokatima tužilaštvo i sud uskratili ,,garantovane procesne postulate kao što su jednakost oružja i pravo na neposredno učestvovanje u dokaznom postupku”.
Tako će se jedinom optuženom za ovaj zločin ponovo suditi. Uz sve postojeće (desetogodišnje) nedoumice i kontroverze. I nekoliko novih.
Prvo suđenje Damiru Mandiću za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića okončano je u decembru 2006. godine. Optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je naveo da pred njegovim vijećem nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret. ,,Nije dokazano da je optuženi naručio automobil niti da ga je kupio od prethodnog vlasnika. Nije proveden nijedan dokaz da je Mandić nabavio dvije puške, niti je proveden ijedan dokaz na osnovu kojeg bi se moglo utvrditi da je bio u vozilu u noći kada je ubijen Jovanović”.
Kao jedan od detalja koji su obilježili to suđenje pamti se svjedočenje Dragana Đurovića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade, koji je u vrijeme ubistva vlasnika Dana bio ministar policije u Vladi Mila Đukanovića. Duško Marković, današnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde, bio je jedan od Đurovićevih najbližih saradnika zadužen za resor državne bezbjednosti (današnja ANB).
Đurović je pred sudom tvrdio kako ni on ni policija ne znaju ko su ubice kojima je Damir Mandić, navodno, pomagao. Potom se, na insistiranje advokata porodice Jovanović, ispravio. ,,Ako piše da sam u izjavi datoj TV IN rekao da su za ubistvo Jovanovića sumnjivi Vuk Vulević i Muša Osmanagić, onda sam dao takvu izjavu”, kazao je Đurović i otišao na nove partijske zadatke (nekadašnji poslanik, direktor Pobjede i ministar, danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo). Njegovi drugovi iz Vlade do danas su, u ,,slučaju Jovanović”, sačuvali demonstriranu sposobnost selektivnog pamćenja (filtriranja podataka) koja se povremeno graničila sa krivičnom odgovornošću. Ali, o tome nešto kasnije.
Nedugo po izricanju pomenute presude sudija Mandić bio je prinuđen da sudijsku togu zamijeni advokatskom kancelarijom. Iz tog perioda baštinimo aferu prisluškivanje – sudije Radovan Mandić i Ivica Stanković, tadašnji predsjednik Višeg suda u Podgorici a aktuelni kandidat za VDT, stavljeni su, navodno, ,,pod mjere tajnog nadzora” na zahtjev višeg tužioca Novaka Ražnatovića, a u okviru istrage specijalnog tužioca za organizovani kriminal Stojanke Radović. Slučaj je zataškan pa je sav ceh pao na teret glasnika – Monitora i našeg novinara Petra Komnenića.
Zanimljivo, Novak Ražnatović je, tvrde novinari Dana, najzaslužniji što iskaz Damira Mandića sa detaljima ubistva Duška Jovanovića nije mogao biti korišćen na sudu. Ražnatović je, kažu, odbio poziv policije da u kasnim večernjim satima dođe u policijske prostorije kako bi, kao što zakon nalaže, Mandić u njegovom prisustvu potpisao datu izjavu. Sjutra je bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem… I Ražnatović je danas advokat.
A Apelacioni sud je početkom 2008. godine, ukinuo oslobađajuću presudu Radovana Mandića.
Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je nekadašnji šampion karatea (dva puta biran za sportistu godine u Crnoj Gori) osuđen na 30 godina zatvora. ,,Činjenično utvrđenje sud u nedostatku direktnih dokaza zasniva na posrednim dokazima izvedenim na pretresu, između kojih je takva međusobna veza da predstavljaju sistem indicija”, obrazložio je Aković presudu krajem aprila 2009. U decembru iste godine Apelacioni sud je presuđenih 30 preinačio u 18 godina zatvora, čime je presuda postala pravosnažna.
Lazar Aković, međutim, u tom momentu više nije bio sudija. Nakon što je izrekao osuđujuće presude u dva po mnogo čemu najkomplikovanija sudska procesa u novijoj crnogorskoj istoriji – optuženom za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića i optuženima za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića – Aković 23. oktobra objavljuje kako je ,,prinuđen da podnese ostavku”. Monitoru je kazao da to radi pod pritiskom nadređenih – predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.
Da nastavimo niz koincidencija: Dujović je bio član sudskog vijeća koje je 2006. godine, u nedostatku dokaza, oslobodilo Damira Mandića. Vesna Medenica je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića bila Vrhovni državni tužilac. Njoj su se, kažu, policijski inspektori obratili sa zahtjevom da im obezbijedi prisustvo tužioca pred kojim će Mandić potpisati priznanje. Ona ih je uputila na Ražnatovića i(li) njegovu koleginicu Ljiljanu Klikovac.
Tako stižemo i do ovonedjeljne odluke Ustavnog suda.
Znači li to što su preporuke Ustavnog suda obevezujuće za sudove nižeg reda da će, ne bude li novih dokaza, na sljedećem suđenju jedini za sada optuženi za ubistvo Duška Jovanovića biti ponovo oslobođen? Koji su razlozi što je žalba Mandićevih advokata duže od četiri godine ležala skoro zaboravljena, da bi – na iznenađenje i pojedinih članova Ustavnog suda – na svjetlost dana bila izvučena baš u trenutku kada priča o ubistvu Duška Jovanovića, njegovim inspiratorima, naručiocima i izvršiocima ponovo zaokuplja pažnju javnosti.
Da li se samo slučajno poklopilo to što je odluka Ustavnog suda stigla praktično 24 sata nakon što je Veselin Vučković, vršilac dužnosti VDT-a saopštio kako će premijer Đukanović biti saslušan sljedeće nedjelje o Jovanovićevom ubistvu. Vučkovićeva najava stigla je gotovo dva mjeseca nakon što je premijer u parlamentu saopštio: ,,Ovih dana sam dobio poziv državnog tužioca i odgovorno ću se odazvati u prvom terminu u kojem mi dozvole obaveze na funkciji premijera”.
Povod za Đukanovićevo svjedočenje je njegova izjava da je ,,Duška Jovanovića ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ” uz preciziranje kako je ,,To isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”. Sve ovo je premijer objelodanio prije 15 mjeseci, na konferenciji za štampu kojom je obilježeno prvih 100 dana njegove sedme vlade (vješto: saopštena ekskluziva je odgurala u zapećak vladinu katastrofalnu ekonomsku politiku).
Pošto je samo koju noć ranije Vladimir Beba Popović, kontroverzni tumač događaja vezanih za ubistvo srpskog premijera, u Živoj istini pomenuti politički kišobran smjestio u ruke Vojislava Koštunice, nije bilo teško odgonetnuti koga optužuje Đukanović. Premijer se, pride, potrudio da demantuje svoje saradnike, od ministra policije Raška Konjevića do ministra pravde Duška Markovića, koji su njegovu izjavu pokušavali protumačiti kao prvenstveno ,,političku”. Dakle – i ničim potkrijepljenu.
,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun”, govorio je Đukanović, naglašavajući da je spreman „da svakom državnom organu ponovim ovo što sam kazao”. Samo državni organi nijesu bili spremni da ga čuju. Zašto?
Djelić odgovora na ovo pitanje mogli bi pronaći u prošlomjesečnoj konfuziji oko Vladine odluke da obnovi nagradu od milion eura za informacije koje bi dovele do rasvjetljavanja ubistva urednika Dana. ,,Prihvatanjem izvještaja Komisije, Vlada Crne Gore je preuzela obavezu da raspiše nagradu od milion eura za informacije koje bi mogle dovesti do rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića, ali i da utvrdi novčane nagrade za sve ostale slučajeve napada na novinare i imovinu medija”, saopštio je Nikola Marković, predsjednik državne Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare, sredinom juna. Samo dvadesetak dana kasnije, nakon što se Komisiji javio potencijalni svjedok voljan da, uz garantovanu zaštitu i finansijsku stimulaciju, otkrije detalje koji bi mogli dovesti do rasvjetljavanja Jovanovićevog ubistva, iz Vlade je stigla vijest da nagrada o kojoj se pisalo danima – ne postoji.
Pažljivi posmatrači ovog slučaja već su znali da narečena milionska nagrada, zapravo, nikada nije ni postojala. Obznanila je to advokatica porodice Jovanović Lidija Božović, još na prvom suđenju Damiru Mandiću.
Nagrade, dakle, nema, ali ima novih preplitanja slučaja Jovanović i Ščekić. Od onih na granici bizarnog, poput vijesti da je na nedavnom zatvorskom vjenčanju Damira Mandića mladoženjin kum bio Ljubo Bigović. Ovaj Baranin je do sada tri puta nepravosnažno osuđen kao jedan od organizatora ubistva Slavoljuba Šćekića (na 30 godina zatvora) ali je presuda sva tri puta padala na višoj instanci. Posljednji put prije dva mjeseca, kada je Vrhovni sud ukinuo presudu i naložio novo suđenje ali, praktično bez ključnih dokaza u dosadašnjem postupku – iskaza koje su pred specijalnim tužiocem dali svjedoci Žarko Radulović i Zoran Vlaović. Ti iskazi, prema odluci Vrhovnog suda ,,nijesu pravno valjani dokazi na kojima se može zasnivati presuda u ovoj krivično pravnoj stvari”.
Ni tu spisak čudesa nije konačan.
Početkom godine, pred obilježavanje desete godišnice ubistva Duška Jovanović, potpredsjednik Marković je u TV intervjuu objasnio zašto, kao bivši čelnik ANB-a ,,ne osjeća nikakvu odgovornost” za Jovanovićevo ubistvo. ,,Mi smo ukazivali na određene rizike i opasnosti koje se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Ja sam tada čak i pisao odgovarajuća pisma ministru Jovićeviću da se o tome povede više računa”. Skandal je nastao kada se ispostavilo da je Marković u potpunosti prećutao priču i eventualne podatke o ugroženosti Duška Jovanovića kada je, nakon njegovog ubistva, dao iskaz pred istražnim sudijom Radomirom Ivanovićem. Nikola Marković je zato u januaru podnio krivičnu prijavu protiv potpredsjednika Vlade, ,,zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo pomoć učiniocima poslije izvršenog krivičnog djela”. Tek pet mjeseci kasnije Marković je višem državnom tužiocu Vesni Jovićević dao izjavu. Detalji su tajna.
Odluka Ustavnog suda, a posebno momenat u kome je ona donijeta otvara nove dileme. Najvažnija od njih – da li se vlast trudi da razriješi ili da zataška ovaj zločin.
Nikola Marković nema dileme. ,,Saučesniku u ubistvu Duška Jovanovića data je nagrada za decenijsko ćutanje o nalogodavcima”, kaže Marković za Monitor. ,,Kao u najgorim krimi pričama sa ovakvim sitnim kriminalcima kombinuju se metode štapa i šargarepe – malo kazne malo nagrade. Presudom Ustavnog suda režim je pokazao šta misli i o istragama za napade na novinare, ali i o napadačima. Sve što je do sada urađeno na otkrivanju napadača na novinare, pokazalo se, desilo se zbog pritiska međunarodne zajednice… Režim je imao obavezu prema EU i nešto je počeo da radi, ali se onda pokazalo da mnogo veću obavezu ima prema mafiji…”.
Još jedno prisjećenje. Među dokumentima objavljenim na sajtu Vikiliksa našla se i analiza, najvjerovatnije s početka 2007. godine, u kojoj se tadašnja zamjenica ambasadora SAD u Podgorici Arlin Feril bavi reakcijom institucija na ubistvo Duška Jovanovića.
,,Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”, izvještava Feril komentarišući i suđenje okončano oslobađajućom presudom. ,,Rupe u dokazima su bile dovoljne da stvore osnovane sumnje oko toga da li je vlada dokazala svoj slučaj protiv Mandića”.
Slijedi poenta: ,,Ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovani su od prvog dana. Dodatno, crnogorske sudije i sudovi ne uživaju povjerenje javnosti pošto se smatra da su podložni nedopustivim spoljnim uticajima. Obije ove opservacije objašnjavaju oštre reakcije na oslobađanje, ali ne poništavaju legitimnost sudske presude”.
Danas se nema šta dodati ovom zaključku. Iako za razliku od 2007. godine, sada imamo tri različite presude. I nove neposredne i posredne dokaze koji kazuju da Damir Mandić nije jedini koji krije tajnu ubistva Duška Jovanovića.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
Objavljeno prije
3 danana
24 Januara, 2026
Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice
Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.
To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo) nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.
Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.
Ako to uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno, između 1,2 i 1,3 milijarde eura.
Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.
Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.
Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.
Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.
Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.
Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.
Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.
To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.
Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…
Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori) možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.
To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.
Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.
Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?
“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti
Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.
A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)
Dionica Andrijevica – Boljare (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.
Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.
Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.
Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.
Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.
A2 Jadransko-jonski autoput
Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn” u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.
Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.
Dionica Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).
Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.
Najavljene saobraćajnice na primorju
Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.
Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.
Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa, trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.
Najavljene saobraćajnice na sjeveru
Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.
Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.
Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja
Dionica Podgorica–Danilovgrad (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara. Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.
Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.
Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.
Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra). Sredinom 2024. potpisan ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.
Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba
Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.
Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.
Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.
Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.
Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.
Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.
Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.
,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.
U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame, putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena
Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.
Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile. Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.
Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.
Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.
Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.
,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV Vijesti.
On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.
Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen put od Berana do Kolašina.
Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je Grgurović.
Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.
Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.
Pripreme za požarnu sezonu
Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.
,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.
,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.
Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
Objavljeno prije
4 sedmicena
31 Decembra, 2025
Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda
Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi 31. decembra.
Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo ekološke muke Botuna i Podgorice.
Krizi sa kolektorom koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada u pregovore intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.
Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“ Botuna vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić. To je, očito, i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog srpstva u CrnojGori.
Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet. Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu. Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“ samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.
Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih ima na desetine, posvuda.
Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.
Lutnja Botunjana tokom intervencije policije bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.
Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je nastavljajući o sebi u trećem licu. “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je. Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost. Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.
Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su „sprovodili zakon“, izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.
Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.
Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .
Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu, dok njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio? Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.
Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.
Mandić je kazao da je posebno zabrinut zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.
Predsjednik parlamenta koji mjesecima nije mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje da se problem mora riješiti “dogovorom”.
Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.
Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.
Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.
Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio, sjajnoj akciji.
“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.
Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade u interesu evropskog puta zemlje. Bilo da igraju za Vučića ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.
Milena PEROVIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
-
INTERVJU3 sedmiceBOŽO KOPRIVICA, PISAC: Nema pravog duplog pasa
-
DRUŠTVO3 sedmiceVISOKOPROFILNI PROCESI NA KRAJU 2025. GODINE: Još jedna godina prođe
-
Izdvojeno3 sedmiceSVIJET U 2025.: Nova godina, nove strijepnje
-
Izdvojeno3 sedmiceBJELORUSIJA NA RAKRŠĆU: Lukašenko će pokrenuti staru igru, ovaj put uz Trampovu pomoć
-
INTERVJU3 sedmiceDR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Trampa vodi jedno načelo: MTGF – Make Trump Great Forever
