Povežite se sa nama

MONITORING

AUTOPUT KORUPCIJE: Prečica za bankrot

Objavljeno prije

na

Iako je parlament za 15-ak dana odložio izjašnjavanje o vladinom prijedlogu zakona o autoputu Bar – Boljare (rasprava će, umjesto ove nedjelje, započeti 25. novembra), nema sumnje da će taj akt postati zvaničan državni dokument bez obzira na sve manjkavosti i nedorečenosti – i njegove i posla kojega se on tiče.

Pravno gledano, danas imamo sljedeću situaciju: i ako je u Crnoj Gori od 2008. godine na snazi Zakon o koncesiji za autoput Bar –Boljare, Vlada je u februaru, kršeći taj Zakon, sa kineskom kompanijom CRBC potpisala Ugovor o projektovanju i izgradnji autoputa, odnosno dionice Smokovac – Uvač –Mateševo (potpisao Ivan Brajović, ministar saobraćaja). Potom je Vlada sa kineskom Eskim bankom potpisala ugovor o kreditu vrijednom malo manje od 944 miliona dolara (ugovor potpisao ministar finansija Radoje Žugić). Tek onda je Vlada parlamentu uputila prijedlog zakona o autoputu koji bi, pod uslovom da bude usvojen, dao pravni osnov poslovima kojima se izvršna vlast bavila duže od godinu, kršeći važeće propise.

Vlada na odluku Skupštine gleda kao na već gotovu stvar. Iz njihovih se izjava ponekad čini kako je i sama gradnja autoputa negdje na samom kraju. A istina je sljedeća: izuzev iskazane volje i (pod precizno definisanim i veoma rigoroznim uslovima) obezbijeđene pozajmice zbog koje bi mogla zapasti u dužničko ropstvo, Crna Gora nema ispunjen ni jedan preduslov za ulazak u ovaj projekat.

Elementarno – ne zna se da li je ova država kadra da sebi priušti autoput vrijedan skoro tri milijarde eura. Samo takozvana prioritetna dionica (iako niko ne umije da objasni ko joj je i kada dao ovaj stepen važnosti) dužine 41 kilometar, koštaće između 800 miliona i 1,1 milijarde eura (računajući kamate na obećani kredit). I pored toga što će izvođač i njegovi saradnici biti oslobođeni plaćanja carina na uvezeni materijal, 2/3 akcize za potrošeno gorivo, plaćanja PDV-a, poreza i doprinosa na zarade angažovanog nedomicilnog stanovništva…

Početkom godine, dok se pregovaralo o krediti sa Eskim bankom, iz Vlade su saopštili da su Ekonomski i Građevinski fakultet u Podgorici uradili studiju izvodljivosti za ovu dionicu. Tu je, navodno, dokazana i ekonomska opravdanost cijelog projekta. NVO MANS je početkom marta od Građevinskog fakulteta dobio odgovor da on ,,nije učestvovao u izradi studije izvodljivosti za izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa”. Isti odgovor stigao je i od Ekonomskog fakulteta. Ko je onda pravio računice na koje se poziva Vlada?

Dio te tajne razriješen je nedavno, kada su Atlas televizija i Pobjeda objavili razgovor sa profesoricom Ekonomskog fakulteta Jasminom Ćetković, ,,jednom od autora socio-ekonomske analize tog projekta”. Ta je analiza, tvrdi profesorica, pokazala da će se sredstva uložena za gradnju prioritetne dionice vratiti za 17 godina od početka gradnje, odnosno 13 godina nakon početka eksploatacije tog dijela autoputa.

Istovremeno profesorica Ćetković kaže kako finanasijska analiza tog posla pokazuje da će država morati da subvencioniše koncesionara između 20 i 30 miliona godišnje. Analize su, očigledno, rađene prema modelu koji je u međuvremenu propao. Ali, i one, po svoj prilici, pokazuju da gradnja autoputa nije ekonomski samoodrživ projekat.

A i kako bi bio kada govorimo o troškovima od najmanje 20 miliona eura po kilometru dionice autoputa. Čija se trasa do danas ne zna. Ili se krije od javnosti.

A evo i zašto. Sredinom 2009. godine, Vlada je usvojila Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan za dionicu Smokovac – Uvač – Mateševo. Potom je Vlada, prema saznanjima Monitora, u namjeri da snizi troškove gradnje koji su prelazili 1,2 milijarde eura, trasu puta spustila na nižu kotu. Orginalna trasa je zaobilazila zaštićeni kanjon Tare, ali nova, jeftinija ideja vodi uz kanjon i siječe ga mostovima na nekoliko mjesta. Na taj način je postignuto da Aktor/HCH svoju ponudu od 1,2 milijarde eura za dionicu Smokovac-Mateševo spustila na 1,05 milijarde (taj posao je propao zbog nedostatka novca). Prema Zakonu o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu Vlada je bila dužna da nakon izmjene trase ponovi postupak procjene i o izmijenjenoj trasi zatraži mišljenje javnosti, ali to do danas nije učinila.

Uglavnom, u skladu sa poznatim idejnim projektom na dionici Smokovac-Uvač-Mateševo biće 18 tunela ukupne dužine 17,6 kilometara i 13 mostova dužine 3,3 kilometra. I čemu sve to i momentu kada država već duguje oko dvije milijarde eura, dok je novi kredit dovodi do zaduženosti u visini 80 odsto godišnjeg društvenog proizvoda. Pred vrata bankrota.

Da stvar bude problematičnija, Crna Gora danas nema robe, izuzev bukovih oblutaka, koja bi mogla od proizvođača do potrošača putovati dionicom Smokovac – Mateševo. Nema ni ljudi, posebno ne na sjeveru države, koji bi imali interesa i ekonomske moći da ovaj put koriste u mjeri dovoljnoj da bi on bio održiv. O profitabilnosti da i ne govorimo.

,,Način na koji je zaključen ovaj višestruko rizičan i ekonomski

neuvjerljiv posao dodatno potvrđuje praksu netransparentnog upravljanja javnim finansijama i potrebu režima da po svaku cijenu uđe u ovaj

projekat kako bi se održao na vlasti”, kaže za Monitor poslanik Mladen Bojanić upozoravajući da je i ovog puta izostala ozbiljna debata, dok smo na djelu imali propaganda oslonjenu na ,,državne medije, obavezni službeni optimizam i režimske poslovne interese”.

O spornim odredbama predloženog zakona Bojanić kaže: ,,Način finansiranja dionice autoputa koji je izabrala naša Vlada oslobađa izvođače gotovo svih poreskih

obaveza, ali i prevaljuje najveće rizike koje nosi ovako skupa i složena

investicija na teret građana Crne Gore. Pomenuću samo neke: rizik roka izgradnje, odnosno prekida posla (kašnjenje je limitirano na pet odsto od ukupne investicije na teret izvođača), rizik kvaliteta gradnje (rok za popravke na teret izvođača je samo dvije godine), rizik servisiranja kredita koji je obezbjeđen državnom imovinom. Da, na kraju, dodam i valutni rizik. Naime, zadužujemo se u dolarima, a znamo da odnos USD/EUR može pretrpjeti velike skokove”.

Makar posljednje upozorenje poslanika Bojanića moralo bi u Vladi naići na plodno tlo. Naime, i premijer Milo Đukanović je, skupa sa prijateljem i poslovnim partnerom Vukom Rajkovićem osjetio sve tegobe zaduživanja uz deviznu klauzulu. Njihova Global Montenegro je uzela kredit u švajcarskim francima i danas je on (u eurima) mnogo veći. Realna je opasnost da bi se i Crna Gora mogla suočiti sa istom nevoljom.

Na opasnost rizičnog (pretjeranog) zaduživanja koje nije u skladu sa proklamovanim poštovanjem pravila euro zone upozorava i Dejan Mijović ekonomski analitičar iz Foruma 2010. On podsjeća da je Svjetska banka proljetos, zbog plana o novom zaduženju za potrebu početka gradnje autoputa, preusmjerila već odobrenu pozajmicu od 50 miliona dolara za konsolidaciju crnogorskog budžeta. ,,Stav međunarodnih institucija prema namjeri Vlade da uzme kineski kredit bio bi vjerovatno još negativniji da su znale za beneficije koje su date izvođaču projekta, jer je kredit sa tim beneficijama skuplji od svih ranije dobijanih koncesionih ponuda koje su, između ostalog, uključivale u cijeni i upravljanje i održavanje puteva po najvišim standardima”, kaže Mijović.

Brojne primjedbe na Vladin projekat vijeka u kontinuitetu iznose i iz političkog kluba Pravedna Crna Gora. Jedna od njih kaže: ,,Vlada jedan ovako basnoslovno skup i hazarderski posao nije uspjela ni u pravnom smislu da učini nespornim, jer je očigledno da predloženi zakon otvara uvjerljive dileme u pogledu njegove ustavnosti”.

Kome onda treba dionica Smokovac – Mateševo.

Dio odgovora na to pitanje nude vlasnici građevinske operative. ,,Na osnovu ovog posla mnoge kompanije, pa i naša, već su kupile dosta novih mašina. Smatram da je ovaj posao došao u pravo vrijeme što se tiče svih građevinskih kompanija”, kazao je Saša Aćimić, vlasnik i izvršni direktor kompanije Tehnoput. Zadovoljan je Veselin Kovačević iz Bemax-a. On se za TVCG pohvalio: ,,Crnogorske firme jedva čekaju da počne jedan tako značajan projekat za našu državu i u potpunosti su spremne da odgovore tom zahtjevu”. Stavovi vlasnika ovih firmi, su razumljivi.

Sumnja se da bi profitirati mogao još po neko. Pritiješnjen dokazima, ministar saobraćaja je priznao da su u Vladi imali informaciju da je izabrani izvođač iz Kine, ali i njegova majka firma, na crnoj listi Svjetske banke zbog optužbi da su skloni mitu i korupciji. ,,Kineske kompanije CCC i CRBS koje će graditi prvu dionicu autoputa ka sjeveru koje su na crnoj listi Svjetske banke zbog sumnji da su sklone mitu i korupciji nikad nisu dobile dokaz od te međunarodne institucije za takve tvrdnje”, kazao je Brajović uz napomenu da je naša Vlada znala da je Svetska banka zabranila saradnju sa Kinezima do 2017. godine. Brajović zna da i u Crnoj Gori imamo sličan slučaj. Dojče Telekom je vlastima SAD platio 100 miliona dolara zbog korumpiranja vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije lokalnih teleoperatera, ali se crnogorski premijer Milo Đukanović i njegovi saradnici i srodnici do danas brane na identičan način: niko im još nije dostavio dokaze. A i neće, dok oni kontrolišu stvari.

Zato najavu gradnje crnogorskog autoputa treba posmatrati kroz prizmu svega što je pratilo prethodne ekonomske projekte ovdašnjih vlasti – od šverca duvana do privatizacije KAP-a i Elektroprivrede. Onda će vam i konačan ishod te avanture postati mnogo jasniji.

Ulicom protiv korupcije

Mi jesmo za modernu putnu vezu prema sjeveru, ali smo protiv ovog ponižavajućeg, korupcionaškog Ugovora koji je ministar Brajović potpisao sa Kinezima. To je sažetak našeg političkog stava, kaže za Monitor Koča Pavlović portparol PzP i poslanik DF-a:

,,Vlada nema nadležnosti da krši Ustav, što je u više odredbi ovog Ugovora urađeno. Skupština nema mandat da to kršenje Ustava verifikuje. Zato mi u PzP jedini izlaz iz ove nezakonite i protivustavne situacije vidimo u referendumu, a ne u skupštinskoj raspravi koja predstoji.

SDP-ovo ustupanje našeg državnog suvereniteta Kinezima kroz Ugovor o finansiranju auto-puta i DPS-ovo ustupanje našeg prava na eksploataciju gasa i nafte oko Prevlake Hrvatima predstavljaju stvarni temelj novog koalicionog sporazuma vladajućih partija. A taj se novi temelj može kratko nazvati – korupcija.

Nakon dvogodišnjeg zavaravanja crnogorskih birača, SDP je pobrisao svaku razliku u odnosu na njihovog velikog brata.

A jedina brana ostvarenju njihovog udruženog kriminalnog poduhvata, koji za cilj ima pljačku svega što je ostalo, u ovom trenutku predstavlja državni suverentet i Ustav kao akt u kome je taj suverenitet definisan i ozakonjen. Zato mi danas imamo ovakvo unisono nasrtanje na Ustav sa svih strana, i po svim osnovama.

Moderne „tate” naše državne suverenosti, Milo Đukanović i Ranko Krivokapić, očito misle da im to umišljeno očinstvo daje pravo da se prema Crnoj Gori odnose kao prema njihovom privatnom placu, koji mogu dobro unovčiti. U ovoj situaciji je ulica jedino što državu Crnu Goru može spasiti od potpunog kolapsa. Moramo izaći iz ovih kvazi institucija na ulicu, i na jedini raspoloživi način pokazati ovoj bagri da država Crna Gora nije njihov privatni posjed.”

 

Glupost ili zla namjera

,,SNP CG ne spori potrebu gradnje autoputeva jer ih jedino Crna Gora nema u regionu, pa gotovo ni u Evropi”, kaže za Monitor Aleksandar Damjanović. ,,Sporni su ekonomski, pa i politički prioriteti ove Vlade, a tiču se namjere gradnje autoputa prema sjeveru ( fokus na dionici od Podgorice do Mateševa, odnosno Kolašina). Mišljenja smo da su prioritetni crnogorski infrastrukturni projekti morali biti rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, kao i gradnja drugog bloka TE Pljevlja, koji bi u znatno bržem roku generisali veće koristi, i finansijske i socijalne za građane i sjevera i Crne Gore.”
– Interesantno je da Vlada, uz gradnju autoputa u pravcu jug sjever, paralelno forsira i tzv. trasu dionice Transjadranskog gasovoda u pravcu istok-zapad, što je ekonomski nelogično, da ne kažem glupo. Uz autoput ka Srbiji treba razmišljati o dionici kraka Južnog toka, dok je uz dionicu Transjadranskog gasovoda realno planirati i dionicu Jadransko-jonskog autoputa. Ili se radi o megalomanskim ambicijama u smislu ulaganja više milijardi evra, maltene odjednom, u najmanje tri kapitalna projekta što Crna Gora – niti bilo koja država regiona – jednostavno ne može da izdrži, ili o gluposti onih koji izgleda žele da planiraju i naše sudbine, ili o zloj namjeri i skrivenim geo-političkim, pa i finansijskim ambicijama na štetu ključnih političko-ekonomskih interesa Crne Gore. I o tome će SNP otvoriti priču. ,,U svakom slučaju”, zaključuje Damjanović, ,,bez preciznih informacija o svim troškovima, i javnim i skrivenim, i o koristima koje Crna Gora može da ima od ovog projekta, jednostavno nema ozbiljne rasprave i SNP CG neće prihvatiti da daje bezrezervnu podršku nečemu što samo po sebi izaziva niz rezervi, da ne kažem kontroverzi”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo