FOKUS

BLAGA KAZNA ZA DARKA ŠARIĆA: Veze koje su se isplatile

Objavljeno prije

11 godina

17 Jula, 2015

Objavio:

Nakon što je Darko Šarić pred Specijalnim sudom u Beogradu ove sedmice osuđen na 20 godina zatvora, čini se još jasnijom njegova strategija u sudnici, a posebno ćutanje o vezama sa visokom politikom ovdje i regionu, zahvaljujući kojima je godinama uspjevao nesmetano da razvija kokainsko carstvo.

“Tako ogromna količina droge ne može biti švercovana, a tako ogroman narko klan opstati, bez saradnje sa politikom ili državnim aparatom. Propustili smo priliku da paralelno sa suđenjem utvrdimo činjenice o tim vezama”, ocijenio je beogradski kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Iako se dvodecenijska kazna Šariću nekima može učiniti primjerena, pa čak i neočekivana, pošo su u korist narkobosa ntezivno pred izricanje kazne radili pojedini mediji i djelovi bezbjedonosnih službi u regionu predstavljajući ga žrtvom montiranog procesa, radi se o veoma blagoj kazni. Da li su mu i to donijele veze sa vrhovima politike?

Šariću je prijetio zatvor i do 40 godina, što je uostalom bio i zahtjev srpskog tužilaštva u sudnici. Beogradski mediji podsjećaju da je narkobos dobio kaznu bližu donjoj granici, jer je za to djelo propisano od 10 do 40 godina zatvora. Blic piše da su sitniji dileri drogom za neuporedivo manje količine narkotika kažnjavani sa 15 godina zatvora. Šarić je osuđen na 20 godina zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina vrijednog više od 170 miliona eura. Kristijan Golubović dobio je 14 godina zatvora zbog 25 grama heriona, Hikmet Hajrović 15 godina zbog 14 kilograma heriona, podsjeća taj medij.

Vojislav Tufegdžić, urednik Newsweek-a ocijenio je da se niža kazna za Šarića nije mogla ni očekivati ne samo zbog težine krivičnog djela, već imajući u vidu i to da je iza cijele akcije hapšenja Šarića stajala američka DEA. “Prosto, nije bilo moguće da sve prođe nekažnjeno, kao što se to dešavalo ranije na ovim prostorima” , kazao je.

Ne manje važno je i to da se radi o prvostepenoj presudi koja, kako je nakon suđenja primijetio Stevan Dojčinović, beogradski novinar koji je izdao knjigu o Šariću, “u Srbiji ne znači ništa”. On je podsjetio da je Šarić u sudnici saopštio da je ovo tek prva runda.

“Prvostepene presude u Srbiji ne znače mnogo, a posebno kada su u pitanju procesi vezani za organizovani kriminal. Dešavalo se da se neke presude iz korijena promjene. Definitvno mislim da na ovaj slučaj tačka još nije stavljena”, ocijenio je Dojčinović.

Krajem prošle godine je optuženi za šverc cigareta, biznismen Stanko Subotić, čiji se putevi ukrštaju sa Šarićevim, pred Specijalnim sudom u Beogradu oslobođen krivice, iako je srpsko tužilaštvo godinama vodilo istragu o tome, a prva presuda označila ga krivim, kada je osuđen na šest godina zatvora. Tu odluku preinačio je Apelacioni sud, da bi u ponovljenom psotupku Subotić bio oslobođen optužbi. Sud je tvrdio da ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se potvrdile tvrdnje dijela optužnice, dok je drugi dio optužnice odbijen zbog zastarjelosti.

Obrt se desio nakon dolaska na vlast srpskog premijera Aleksandra Vučića. Vučićevi bivši politički saborci iz SRS optužili su ga da je tom presudom ” ispunio Subotiću obećanja iz Rica”. Radi se o ranijim optužbama sa iste adrese prema kojima se Vučić još 2007. sastajao sa Subotićem , i crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu. SRS tvrdi da je na tom sastanku, Subotić postao finasijer Vučićeve partije a da mu je zauzvrat dato obećanje da će biti oslobođen optužbi u Srbiji.

Vučić je tvrdio da je u Ricu samo “popio kiselu vodu”. Priznao je da je 2007. bio u tom hotelu sa Tomislavom Nikolićem, ali nije i ko je još bio sa njima. Nikolić je kazao da je crnogorski premijer bio sa njima u društvu. Kako god, nakon Vučićevog dolaska na vlast, Subotić je oslobođen , a odnosi crnogorske i srpske vlade, kako je to primijerio i crnogorski premijer, postali – “mnogo bolji”.

Da li slučajno, ali i Darko Šarić, čiji se poslovi višestruko povezuju sa Subotićem, kao i Prvom bankom braće Đukanović, je procijenio da će “imati pošteno suđenje” u Vučićevoj Srbiji, odbijajući ranije da se preda. Kako je objašnjavao, nije vjerovao da bi mu pošteno suđenje bilo omogućeno za vrijeme ranije srpske vlasti, koja je po verziji koju je iznio u sudnici stajala iza montiranog procesa protiv njega.

Subotić i Đukanović su bili skupa na italijanskoj optužnici za šverc cigareta devedesetih. Crnogorski premijer izuzet je iz procesa zbog imuniteta, dok je Subotić oslobođen optužbi. Italijanski istražni organi utvrdili su da su za krijumčarenje droge kroz tu zemlju korišćeni isti kanali kojima je ranije švercovan duvana-

Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Subotićem, a svjedok saradnik Nebojša Joksović je u sudnici tvrdio da je Šarić preko Subotića “prao” novac.

Šarić se povezuje sa Subotićem i preko kompanije Štampa, u čijem je vlasništvu učestvovao kao i Subotić, ali i preko transakcija vršenih preko Prve banke porodice Mila Đukanovića. Detalje tih transakcija, među kojima je i to da je Šarićeva kompanija bila garant za kredit Subotiću u Prvoj banci, razotkrili su novinarka OCCRP Miranda Patrucić I Dejan Milovac iz MANS-a. Upravo su za to istraživanje pod nazivom Nečasna Alijansa prethodnog mjeseca dobili nagradu EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. I dok su Đukanovićevi režimski specijaci proteklih dana osporavali nagradu i kvalitet istraživanja, u Beogradu je portal Antidot koji se dovodi u vezu sa Subotićem, vodio medijsku kampanju pred izricanje presude Šariću, koja je Pljevljaka predstavljala nevinom žrtvom političkog procesa, baš po istom modelu po kom je građena Subotićeva medijska odbrana.

Antidot je, kako su objavili beogradski mediji, bio registrovan na advokatsku agenciju Monfrini Crettol & Partners, koja je u Srbiji poznata po tome što zastupa biznismena Stanka Subotića. Portal se povezuje i sa drugim zvučnim imenima poput reditelja Stanka Crnobrnje, jedan od osnivača crnogorske TV Atlas u vlasništvu premijerovog prijatelja Duška Kneževića.

Medijsku kampanju u korist Šarića pomagali su i srpski tabloidi koji su inače u službi Vučičeve propagande. Takođe, neposredno pred izricanje presude proces je uzdrman dokumentima srpske službe (BIA) kojima je tužilaštvo označeno kao sumnjivo a pojačana Šarićeva odbrana. Nakon što je Aleksandar Đorđević postao novi šef BIE 2013., nije bilo nekadašnje tjesne saradnje te službe i tužilaštva. Vučić je predložio Đorđevića za novog šefa BIA-e, uz ocjene da se radi o odanom, profesionalnom čovjeku.

“Šarići su imali veze u svim mogućim vlastima, u prethodnim, pa i onima pre njih, pa i u ovima. Imali su veze u državnim službama. Ako vi propustite da utvrdite gdje se Darko Šarić krio, kako je došlo do njegove predaje, ko su ljudi koji su mu obećavli ovo ili ono, onda ste sigurno tako pokazali da vam nije mnogo stalo da otkrijete celu istinu oko tog posla”, prokomentarisao je kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Srpsko pravosuđe još nije dostavilo novinarskoj mreži BIRN podatke o detaljima Šarićeve predaje, iako je to od njih zahtjevao povjerenik za informacije od javnog značaja. BIRN je te podatke zatražio nakon što su se u medijima pojavile spekulacije o tome da je Darko Šarić u pregovorima oko predaje, za sebe, navodno, izdejstvovao određene benefite.

U dokumentima službe koja su procurela u javnost, pojavio se i podatak da je jedna od ranijih akcija predaje Šarića, išla preko Branislava Brana Mićunovića, još jednog premijerovog prijatelja sa optužnice za šverc cigareta.

Prije nego se predao srpskim vlastima, Šarić je tražio pauzu u Crnoj Gori. Jedan od njegovih zahtjeva bio je da tu obavi kontakt sa svojim braniocem i sa porodicom.

O čemu je od 6 i 30 do 7 i 30 Šarić razgovarao na dan predaje na podgoričkom aerodromu prije leta za Beograd, ne zna se. Šta god bilo, stvari za njega odvijaju povoljno. Osim blage kazne, proces protiv njegovog brata Duška Šarića u Crnoj Gori, zbog “greške” ovdašnjeg pravosuđa vraćen je na početak.

A čeka ga i druga runda.

SVE VEZE ŠARIĆA SA CRNOGORSKIM VRHOM

Dejan Milovac iz MANS-a pozvao je opet, nakon presude u Beogradu, crnogorsko tužilaštvo da se pozabavi vezama Darka Šarića ca crnogorskim političkim vrhom.

On je podsjetio da je MANS je još u aprilu prošle godine Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju podnio krivičnu prijavu u kojoj se traži da se ispitaju poslovni i svi drugi odnosi Šarića sa članovima izvršne vlasti i visokom političkim funcionerima DPS-a.

Da hoće crnogorsko tužilaštvo imalo bi posla, imajući u vidu brojne dokaze o tim vezama.

PRVA BANKA: U periodu kada je Šarićev kokainski posao cvjetao ovdje i u regionu, narkobos je obilato kreditiran u Prvoj banci braće Đukanović. Jedan od tih kredita, u vrijednosti od pet miliona eura, o čemu je Monitor pisao, izdat je Šariću u vrijeme kada je toj banci bila zabranjena kreditna aktivnost.

Osim podataka o transkacijama Šarića i Subotića preko Prve banke, objavljenim u istraživanju Mirande Patrucić I Dejana Miovca, iscrpno istraživanje OCCRP bazirano i na izvještajima Centralne banke Crne Gore (CBCG) otkrilo je brojne nepravilnosti u poslovanju Prve sa Šarićem i neobično povjerenje uprave banke prema misterioznim of-šor kompanijama sa kojih su se u Prvu slivali milioni i odlivali u legalne tokove, iza kojih su se krili Šarić i saradnici.U banci nikada nijesu provjeravali identitet vlasnika kompanija, niti su te transakcije prijavljivane Upravi za sprečavanej pranja novca. Istraživači OCCRP u istraživanju navode da je ,,za ovu banku Šarić bio pouzdan klijent koji im je u vreme krize pritekao u pomoć, oročivši milionski deposit kada je banka jedva izvršavala naloge svojih deponenata”.

MINISTAR I ŠARIĆ: U proljeće prošle godine OCCRP (Patrucić, Milovac) objavio je istraživanje koje je aktuelnog ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, odanog premijerovog saradnika na više projekata, dovelo u vezu sa Šarićevim carstvom.

Otkriveno je da iza kompanije Nova Star CG čiji je direktor pomoćnik ministra Ivanovića Blagota Radulović druga firma – Nikomat LLC iz Delavera, iza koje stoje Šarićeva sestra Danijele i Nebojše Jestrović. Takođe, otkriven je dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings koja se povezuje sa Šarićem. Dopis je Ivanoviću poslat na kućnu adresu, a od njega se traži da potpiše punomoćje koje je ta firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović, koja je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem.

Kompanija Adriatic Overseas Holdings koja je uputila Ivanoviću je prema podacima OCCRP preuzela propalu firmu San Investments u vlasništvu Subotića, kojoj je Šarićeva komapanija bila garant za kredit u Prvoj.

Monitor je u proljeće 2014. takođe objavio da se Ivanović nalazio na privatnom letu sa Šarićem, kada je narkobos 15. oktobra 2009 u napustio Podgoricu i zaputio se u Ženevu, nekoliko sati pred prva hapšenja pripadnika njegovog klana u Srbiji.

Ivanović je bio i na čelu Upravnog odbora Hipo Alpe adria banke koju, je kako je Monitor dokumentovao u seriji tekstova, klan Darka Šarića koristio za legalizaciju desetina miliona eura. To je kasnije bio i predmet istrage u sudskom procesu protiv Šarićevog brata Duška i Jovice Lončara.

POSLOVI SA SA DPS-OM U BUDVI I PLJEVLJIMA: Istraživanje OCCRP je pokazalo i da je prije više godina budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio vrijedno zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, Šarićevoj kompaniji, a ne ,,investitorima iz Švajcarske i Francuske” kako je govorio. Lazović je čitav aranžman potpisao sa dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro koje se povezuju sa Šarićem, ali i ministrom Ivanovićem.

Šarić je takođe imao veliku podršku pljevaljskog gradonačlenika Filipa Vukovića, (DPS) koji je svojevremeno izjavio das u “Šarići korektni momci”, te da ne bi otkrio gdje se krije Šarić ni kad bi znao. U tom gradu Šarićeve kompanije imale su velike poslove sa lokalnom upravom.

KOTORSKA VEZA: Na jugu Šarićev saradnik Dragan Dudić imao je ekskluzivne aranžmane sa kotorskom vlašću. Dudić je bio značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro. Dudić je od još jednog Šarićevog saradnika Rododljuba Radulovića preuzeo kompaniju Trecom i naslijedio aranžman Radulovića iz 1989. godine napravljen sa Opštinom Kotor. Radulović je od opštine uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina, sa mogućnošću da zakup produži na 99 godina.

Aranžman Trecoma sa opštinom je nastavljen u vrijeme DPS gradonačelnice Marije Ćatović. Lokalni DPS-je podržao odluiku da se Trecomu po nevjerovatnim uslovima izdaju vrijedni lokali. Dudiću su opštinski poslovni prostori ustupljeni bez tendera, na 35 godina, za samo 1,8 miliona eura.

Dudić je pored ostalih brojnih kompanija bio vlasnik firme Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, značajnom za narko biznis. Luku je preuzeo dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović. Vujanović je prisustvovao otvaranju, I tada kazao je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”.

PASOŠ, NEVINOST I PREMIJER: U vrijeme kada je već krenula akcija Balkanski ratnik i hapšenja Šarićevih saradnika, objavljeno je da je MUP Crne Gore Šariću dao garancije da će dobiti crnogorsko državljanstvo ukoliko se odrekne srpskog.

Premijer Đukanović je tada objasnio da u tom slučaju nije bilo ništa sporno, jer Šarić u momentu podnošenja zahtjeva, nije bio pravosnažno osuđen.

Đukanoviću očito nijesu smetala saznjanja crnogorske poicije još iz 2007 o Šarićevom klanu. Tada je direktor policije Veselin Veljović pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Među njima, poimenično su bili navedeni Darko i Duško Šarić

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1291

Sljedeće

BRACO I(LI) BUDŽET: Limeni ljudi za limena vremena

Ne propusti

BLAŽO JOVANIĆ I ZORAN BEĆIROVIĆ TJERAJU RUSKE INVESTITORE: Privredni sud na braniku Familije

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

6 dana

6 Marta, 2026

Objavio:

Monitor online

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča – Limenke, Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano, završila je na naslovnicama. No, Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča – Limenke, Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka. “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja” “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom Đukanovićevog tima i nadležnih, teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja. “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca. U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine. Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice. Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji procesi protiv Đukanovića, iako i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci – Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju. Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave , organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se – da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću Đukanovićevu poruku novim vlastima. Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi, bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora. Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala – bivši DPS ministri, biznismeni tog doba, bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo, kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje saopšteno je da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24). Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel. Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi

Objavljeno prije

2 sedmice

27 Februara, 2026

Objavio:

Monitor online

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar Crne Gore . Otvaranjem prve privatne bolnice, taj trend se nastavlja. Kao i odliv pacijenata. Javno zdravstvo biraju samo oni koji u stvari nemaju izbora

Javno zdravstvo, u kom su liste čekanja sve duže, ne napuštaju samo pacijenti koji sebi to mogu da priušte. Kontinuirani odliv medicinskog kadra iz javnog u privatno zdravstvo, nastavlja se.

,,Godinama sam radio u Kliničkom i privatno, nisam imao vremena ni života. Dobio sam ponudu da za veću platu pređem u privatnu ambulantu. Počinuo sam, prvi put imam vremena za porodicu i sebe”, kaže za Monitor medicinski tehničar sa preko 20 godina radnog staža u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG).

Branislav Martinović, vlasnik Glosarija, farmaceutske kompanije koja je zastupnik i ovlašćeni distributer za preko 90 odsto ljekova koji se prodaju u Crnoj Gori i Milan Mijović, bivši direktor KCCG, otvaraju ,,prvu privatnu bolnicu nove generacije u Crnoj Gori. ,,Zdravstveni sistem Moj Lab uskoro ulazi u novu eru razvoja. Nakon devet laboratorija, pet poliklinika i jedne dnevne bolnice u čak osam crnogorskih gradova, uskoro sa radom počinje Opšta bolnica Moj Lab, koja će vrata pacijentima otvoriti početkom 2026. godine”, najvaljeno je iz ove kompanije.

Martinović (43 odsto) i Mijović (36 odsto) su suvlasnici Moj Laba. Prema podacima registara Poslovna mreža, Dragan Bokan, vlasnik kompanije Voli, bio je suvlasnik, 33 odsto, kompanije Moj lab do juna 2025. godine.

U ovoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi radi preko 100 specijalista iz Crne Gore i regiona, a konkursi za prijem novih ljekara i medicinskih radnika su otvoreni. Kao jedinstvenost nove privatne bolnice ističe se da će u sklopu nje biti otvoreno i najveće privatno porodilište u Crnoj Gori.

Prema podacima portala Ordinacija.me, u Crnoj Gori trenutno postoji 170 privatnih ordinacija.

Procenat građana koji sami finansiraju zravstvene troškove u Crnoj Gori je veći nego u zemljama Evrope. Različiti podaci govore da od 38 do 40 odsto zdravstvenih troškova u Crnoj Gori finansiraju sami građani, dok je prosjek Evropske unije od 15 do 20 odsto. Najviše se plaćaju ljekovi i privatni pregledi.

Podaci SZO govore i da je 9,1 odsto domaćinstava u Crnoj Gori izloženo tzv. katastrofalnim zdravstvenim troškovima – izdacima koji ugrožavaju osnovne životne potrebe. Čak 70 odsto tih katastrofalnih troškova odlazi na ljekove koji se kupuju u apotekama (van recepta ili zbog nestašica). Među najsiromašnijim slojem stanovništva, taj procenat raste jer svako treće siromašno domaćinstvo mora da bira između ljekova i hrane.

U teoriji javno i privatno zdravstvo bi trebalo da se nadopunjuju u cilju unaprijeđenja zdravlja građana. No u Crnoj Gori liječenje sve više postaje simbol nejednakosti.

Oni koji ne mogu da izdvoje novac za liječenje u privatnim klinikama suočavaju se sa sve dužim listama čekanja na specijalističke preglede. Od mjesec dana do pola godine pacijenti čekaju da dođu na red kod ljekara specijaliste u KCCG. Najduže se čeka na CT dijagnostiku, do šest mjeseci. Liste čekanja u pulmološkoj i hematološkoj ambulanti su do tri mjeseca, slijede reumatologija, enrdokrinologija, kardiologija…

Dostupnost i čekanje na zdravstvene usluge odražavaju snagu i stanje zdravstvenog sistema, upozorili su iz kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori. No to je samo vrh ledenog brijega mnogobrojnih problema u ovdašnjem zdravstvu.

KCCG kao najveća medicinska ustanova u zemlji opslužuje oko 70 odsto ukupnih potreba građana Crne Gore. Prema riječima direktora KCCG Aleksandra Radovića u posljednjih godinu dana Klinički centar je zaposlio 140 medicinskih sestara, a od 2022. do kraja prošle godine zaposleno je 108 ljekara.

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić nedavno je izjavila da građani usljed predugog čekanja u javnom zdravstvu potraže alternativu kroz privatnu praksu: ,,I naravno da su ljuti, zato što u privatnoj praksi vjerovatno srijeću ljekare koji rade i u državnom sektoru”. Ocijenila je da neko državni sektor namjerno opstruira, te da će ljekar čiji obim posla odgovara radu tri ili četiri ljekara, koji je premoren, iscrpljen i funkcioniše u improvizovanom sistemu, definitivno taj sistem napustiti i preći u privatni sektor.

Na sve veći jaz u platama i uslovima rada između javnog i privatnog zdravstva upozorio je u decembru prošle godine i direktor Instituta za bolesti djece, Velibor Majić. Ukazao je i da se Dječja bolnica suočava sa najavljenim odlaskom više ljekara i deset medicinskih sestara, među kojima su i najiskusniji kadrovi sa neonatologije i intenzivne njege.

Potencirao je da su ljekari izuzetno opterećeni, jer pored redovnog posla i rada u svojim užim specijalnostima, tokom noći praktično obavljaju posao primarne zdravstvene zaštite.

Majić je uporedio uslove rada u javnom i privatnom sektoru, ukazujući da država više nije konkurentna. ,,Kod ljekara, startna plata u javnom sektoru ide od oko 1300 do 1700 eura, zavisno od staža i uže specijalizacije. U privatnom sektoru, start je 3000 eura pa naviše i to za redovan rad, bez dežurstava i pripravnosti… Medicinska sestra na neonatologiji, sa osam noćnih smjena, ima oko 750 do 800 eura. A u privatnom sektoru im se nude 50 odsto veće plate, bez noćnog rada“, kazao je i poručio da je krajnje vrijeme da državni sistem reaguje.

Sistem i ministar zdravlja Vojislav Šimun je prećutao ova upozoranje, pa je iskusni i cijenjeni stručnjak Majić krajem decembra podnio ostavku.

U međuvremenu, napravljen je mali pomak. Od ovog mjeseca povećane su plate za medicinske sestre i tehničare u javnom zdravstvu, od 10 do 25 odsto.

No, nije sve ni u novcu. U zravstvene ustanove van Crne Gore upućuju se osiguranici za stanja i oboljenja koja ne mogu uspješno da se liječe ili dijagnostikuju u našim zdravstvenim ustanovama. Najveći broj njih upućuje se u Srbiju i Tursku. Godišnje iz budžeta zdravstva za ovu svrhu se izdvaja između 10 i 15 miliona eura.

Isti iznos novca, iz budžeta za zdravstvo, preusmjerava se i privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Najčešće u oblastima gdje su liste čekanja u KCCG preduge: operacije katarakte, radiologija, vantjelesna oplodnja, PET/CT skeniranje.

Crna Gora je do prošle godine bila jedina zemlja u okruženju koja nije imala PET skener. Ovaj aparat je nezaobilazan u liječenju karcinoma i njime se pored otkrivanja i određivanja stadijuma bolesti, procjenjuje efikasnost liječenja i detektuje ponovna pojava bolesti.

Pomislili biste da taj aparat košta besnoslovno, ali prema podacima koji se mogu naći na sajtu KCCG tržišna vrijednost novog PET/CT-a se kreće od 1,2 do 1,5 miliona eura. Ipak, godinama nije bilo novca da se on kupi, iako su prema nedavnoj prezentaciji Ministarstva zdravlja za samo tri godine (2023–2025) ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu porasla više od osam puta u odnosu na raniji period.

Od maja prošle godine osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje mogu obaviti PET/CT snimanje u Podgorici u poliklinici Medikol, koja posluje u okviru privatne bolnice Codra. Najavljeno je da će prvi PET skener u KCCG biti pušten u rad tokom ove godine.

Iz Ministarstva zdravlja uglavnom ćute na brojne probleme, ali se hvale da je tokom 2024. godine završena izgradnja dvije klinike i to: Klinike za mentalno zdravlje i Klinike za infektivne bolesti i dermatovenerologiju Kliničkog Centra Crne Gore. Najavljena je i izgradnja Univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici. Nije precizirano kada, ali se zna da će koštati 313 miliona eura i finansiraće se iz kreditnog zaduženja.

Uspješnom izgradnjom tri klinike u Kliničkom centru Crne Gore Klinike za mentalno zdravlje, Klinike za dermatovenerologiju i infektivne bolesti, pohvalio se i Šimunov prethodnik Dragoslav Šoškić, koji je pored funkcije ministra zdravlja bio i na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore. U nedavnom intevjuu Pobjedi o stanju u zdravstvu je izjavio: ,,O nekim suštinskim problemima ćemo drugom prilikom pričati, jer ne smijemo zanemariti ‘farmaceutsku mafiju’ i svjesno gušenje javnog zdravstva u korist privatnog, iako mislim da taj odnos mora biti partnerski”.

Za vrijeme mandata 43. Vlade u kojoj je bio i Šoškić pokušano je suzbijanje monopola na uvoz ljekova. Bezuspješno.

Stručnjaci sada upozoravaju da je problem dostupnosti ljekova i terapija alarmantan. ,,Ako pacijent sa minimalnim primanjima mora da kupuje terapiju koju bi trebalo da dobije kroz sistem, onda govorimo o ozbiljnom socijalnom problemu”, izjavio je dr Elvir Zvrko, poslanik Demokratske partija socijalista za E TV.

,,Programom Evropa sad ukinut je tradicionalni način finansiranja zdravstva. U Crnoj Gori, pak, mi danas imamo nominalno veće plate ljekara, ali i značajno veće probleme u sistemu. Vrlo često možemo čuti svjedočenja pacijenata o nestašicama ljekova, uključujući i terapije za najteže bolesti, te potrebi da, prilikom odlaska u dom zdravlja ili bolnicu, sami kupuju gazu ili fiziološki rastvor. To su poražavajuće stvari i za mnogo siromašnije države nego što je Crna Gora”, izajvila je za portal Standard, specijalizantkinja urgentne medicine, Slađana Vujačić.

Dok se ministar zdravlja Šimun i smijenjeni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Vuk Kadić javno svađaju ko je kriv za nestašicu ljekova i situaciju u zdravstvenom sistemu, privatni sektor širi kapacitete.

Ozbiljni alarmi

Mediji su protekle sedmice objavili da šesnaestogodišnja onkološka pacijentkinja iz Bara nije primljena na bolničko liječenje u Klinički centar Crne Gore iako je za to imala uput, jer ljekari te zdravstvene ustanove ,,nisu mogli da se dogovore” da li je ona za odraslo ili dječje odjeljenje.

U decembru smo saznali da je uzrok iznadne smrti devetogodišnjeg dječaka iz Bara, koji je preminuo 15. novembra, bakterijsko trovanje krvi – sepsa, kao posljedica komplikacije ovčijih boginja.

U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.

Roditelji još nijesu dobili odgovore o smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića. Liječen je u Opštoj bolnici u Nikšiću i privatnim klinikama, a preminuo je u decembru 2024. KCCG.

Navodeći da se greške u liječenju i neželjeni događaji i ishodi dešavaju svuda, Popović Samardžić je kazala da druge sisteme od crnogorskog razlikuje to što oni iz takvih slučajeva nešto nauče. ,,U drugim sistemima imate jednu objektivnu istragu kojoj je cilj da utvrdi gdje je deficit znanja, zašto je došlo do propusta i da sistem popravi i osnaži u dijelu gdje utvrdi slabu tačku. U Crnoj Gori se to ne dešava. Dešavaju se floskule – “komisija će utvrditi”, “biće sankcionisani”, “biće smijenjeni””, kazala je Popović Samardžić

Ove sedmice iz Fonda za djecu Ujedinjenih nacija (UNICEF) saopštili su zabrinutost zbog navoda da se maloljetnici i dalje upućuju u psihijatrijsku bolnicu za odrasle i pozivaju na hitno uspostavljanje održivih usluga podrške mentalnom zdravlju za djecu i adolescente.

Sve ovo dodatno urušava povjerenje u zdravstvo. Jedan od rezultata je i to što je u Crnoj Gori vakcinacija MMR vakcinom među najnižima u Evropi. Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da je prvu dozu MMR vakcine primilo samo oko 22 odsto djece rođene 2023. godine, što je izuzetno nizak procenat u odnosu na preporučeni nivo (95 odsto ili više).

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde

Objavljeno prije

3 sedmice

20 Februara, 2026

Objavio:

Monitor online

Kada svedemo saldo hapšenja u prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici iz privatnog sektora mogu početi da strahuju od eventualnog dolaska istražitelja i policije na njihova kućna vrata negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku

Svjedočimo novoj ofanzivi crnogorskog tužilaštva.

Kritičari aktuelnih vlasti tvrde da je riječ o proračunatom pokušaju da se, nizom privođenja i procesuiranja osoba koje su svojevremeno imali veliku (van)institucionalnu moć, preusmjeri pažnja javnosti sa problema objelodanjenih bjekstvom Miloša Medenice i Lidije Mitrović. I naknadno demonstriranog odsustva koordinacije između pravosudne i izvršne vlasti na zajedničkim poslovima.

Prvo je, prošlog petka, uhapšen Veselin Barović. Kontroverzni biznismen iz vremena prvobitne akumulacije kapitala švercom, burazerskim privatizacijama i berzanskim špekulacijama, pritvoren je po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, zbog sumnje da je počinio krivično djelo utaje poreza. Iz Uprave policije su saopštili kako Barović, po sumnjama istražitelja, poreznicima nije prijavio 3,7 miliona eura koje je 2018. godine zaradio na razlici između kupovne i prodajne cijene akcija neimenovanog preduzeća u kome je bio manjinski vlasnik. „Na taj način je, po osnovu obračuna poreza na kapitalnu dobit za 2018., utajio porez u iznosu od 331.893,36 eura, čime je ostvario protivpravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, a na direktnu štetu Budžetu Crne Gore“, predočeno je iz UP. Barović je saslušan i pušten, a istraga se nastavlja.

Nešto starija publika tog biznismena pamti i po mnogo atraktivnijim pričama iz rubrike crna hornika, neprocesuiranim optužbama za međunarodni šverc cigareta, osnivanje i upropašćavanje privatizacionog Eurofonda, gazdovanjem ulcinjskom Solanom i pokušajem njenog pretvaranja u građevinske parcele… Mlađima, opet, ime Veselina Barovića ne znači mnogo, pošto se kontroverzni biznismen prije desetak godina povukao sa prve linije javne scene.

Slijedila su nova hapšenja. Najveću pažnju privuklo je privođenje i zadržavanje u pritvoru Vesne Bratić, nekadašnje ministarke obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Zdravka Krivokapića. Specijalno državno tužilaštvo nije se oglašavalo, pa su mediji i analitičari pokušali samostalno odgonetnuti razlog zbog koga se Bratić sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja.

Prva pretpostavka vodila je na opštepoznatu sječu direktora iz 2021. Tada je Bratićkino Ministarstvo, ne izvršavajući obavezu imenovanja polovine članova školskih odbora, dovelo sve direktore ovdašnjih osnovnih i srednjih škola u poziciju da krše zakon. Da bi ih onda, i zato, smijenilo. Više od 150 ljudi, među kojima je bila i jedna pokojnica (u resornom Ministarstvu nijesu registrovali da je direktorka jedne škole umrla, pa su napisali rješenje o njenoj smjeni). Na njihova mjesta, prema tvrdnjama upućenih, imenovane su osobe sa popisa avgustovskih pobjednika, onako kako su oni po dubini podijelili osvojene državne funkcije.

Smijenjeni su tražili zaštitu suda. I dobili je. Neki postupci još traju, ali je aktuelna ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović prošle godine objelodanila da je država zbog nezakonitih smjena školskih direktora isplatila više od 400 hiljada eura. Ceh nije konačan.

Problem sa ovom hipotezom bila je činjenica da je sve ovo poznato, a dijelom i pravosnažno presuđeno,već godinama. Kako se SDT „dosjetio“ nečega što je ispričana priča još od 2021?

U razmatranje je uzet nalaz Državne revizorske institucije (DRI) iz septembra 2022., u kome je rad Ministarstva kojim je rukovodila Vesna Bratić ocijenjen „dvostrukim negativnim mišljenjem“. Riječ je o budžetu koji je vrijedio 220 (tadašnjih) miliona eura, a konstatovane nepravilnosti navele su čelnike DRI da dokument, nakon zvanične prezentacije, dostave tužilaštvu.

Višemilionske isplate bez dokumentacije, neslaganja u evidenciji, nepravilan ili neosnovan prenos sredstava, nedokumentovani rashodi, konsultantski ugovori bez pravnog osnova, javne nabavke suprotne zakonu… To je tek dio nepravilnosti konstatovanih u Izvještaju DRI.

Nedovoljno za SDT. Ili su nepune četiri godine premalo vremena da obrade predmet. Pošto se pokazalo da nezakonito potrošeni milioni, odnosno, stotine hiljada eura štete proizvedene nezakonitim otkazima školskim direktorima nijesu razlog Bratićkinog hapšenja.

Suprotno medijskim pretpostavkama, Bratić se tereti zbog toga što 2021. nije razriješila još 40-tak školskih direktora koji su se, zahvaljujući resornom Ministarstvu, našli u istom pravnom problemu kao i njihove smijenjene kolege. „Nakon analize cjelokupne dokumentacije SDT našlo je do stepena osnovane sumnje da je službeni položaj zloupotrijebljen u smislu nerazrešenja četrdeset direktora obrazovnih ustanova iako ta lica nijesu u potpunosti ispunila obaveze…“, navodi se u Rješenju o zadržavanju bivše ministarke koje je citirala E televizija.

Sad čekamo rasplet. Može li se Bratić odbraniti od optužbi pozivajući se na pravosnažne presude po kojima su tadašnje smjene direktora bile nezakonite? Ili će SDT uspjeti da optuži, pa na sudu dokaže da je nekadašnja ministarka kriva zato što je, postupajući selektivno, izbjegla da napravi totalnu štetu.

Možda u daljem postupku saznamo i zašto je tih 40 direktora ostalo na radnom mjestu. Ministarstvo je zaboravilo da ih smijeni? Ostali su na pozicijama nakon što je utvrđeno/procijenjeno da su po mjeri novih vlasti? Ili njihova radna mjesta nijesu zavrijedila pažnju privilegovanih da do funkcija dođu podjelom vlasti po dubini.

Do tada, vrijedi se osvrnuti na politički rukavac započetog pravosudnog postupka.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić završio je sjednicu parlamenta monologom kojim je iskazao želju da Vesnu Bratić „ohrabri da izdrži sve nevolje kroz koje će proći“. Nakon što se požalio: „Danas je čitava Crna Gora mogla vidjeti jedan odnos prema nekadašnjoj ministarki prosvjete, profesorici Univerziteta, doktoru nauka Vesni Bratić, koja je tretirana kao najobičniji kriminalac, stavljanjem onih lisica na ruke”.

Mandiću se pridružio Goran Danilović, predsjednik partije (Ujedinjena CG) u kojoj je Bratić našla svoje mjesto nakon odlaska sa ministarske funkcije. „Ono što je Vesna Bratić uradila 2021. i 2022. godine, čisteći školstvo od (DPS) političkog taloga je za medalju, a ne za zatvor“, poručio je Danilović sa protesta koji je njegova partija organizovala pred zgradom Vrhovnog tužilaštva.

U odbranu bivše ministarke stala je i Eparhija budimljansko-nikšićka SPC. „U državi koja ovako postupa sa Vesnom Bratić, nije uhapšena samo ona, nego i svaki građanin sa živim osjećanjem za istinu i pravdu“, sažetak je njihovog saopštenja u kome je, uz opštekonstatovani problem lisica na rukama, naglašeno da se „proces protiv nje sprovodi kao čin javne političke odmazde“.

Nakon što su Medenica i Mitrović izbjegli odlazak na služenje zatvorske kazne, bilo je očekivano da će tužioci i sudije mnogo lakše tražiti i izricati mjeru pritvora. Između ostalog, da se sačuvaju od pojavljivanja na naslovnim stranama. Predsjednik parlamenta previđa i da Vesna Bratić nije prvi doktor nauka i univerzitetski profesor sa lisicama na rukama. Sredinom 2022. (slučaj Plantaže) uhapšena su dva univerzitetska profesora i jedan akademik. Nikome u vlasti to nije smetalo. Do danas im nije izrečena ni prvostepena presuda.

Sa najmanjom pažnjom javnost je propratila hapšenje bivšeg direktora Uprave za imovinu Blaža Šaranovića i Budvanina Duška Radunovića, vlasnika firme Stan projekt. Ta priča zaslužuje mnogo veću pozornost.

Šaranović i Radunović su, po nalogu SDT, uhapšeni zbog sumnji na zloupotrebe tokom kupovine poslovne zgrade na uglu bulevara Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića (kod mosta Milenijum, uz zgradu NLB banke) koja je 2020. godine kupljena sa naumom da se u njoj prostorno zbrinu Monstat (Uprava za statistiku), dio Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Zaštitnika imovinsko pravih interesa Crne Gore.

Uprava za nekretnine tada je, po prilično ubrzanoj proceduri, realizovala odluku Vlade Duška Markovića da se pronađe i kupi adekvatna zgrada. Tender u kome je tražen završeni prostor po sistemu „ključ u ruke“, izmijenjen je tako da je naknadno zatražen nezavršen prostor („siva faza“) koji se opisom u potpunosti podudarao sa kupljenim objektom.

U kupljenoj zgradi ima pet podzemnih etaža sa 81 parking mjestom i 1.303 kvadrata tehničkih prostorija. Tenderskim uslovima je tražena zgrada sa minimum 75 parking mjesta u garaži i da ima između 1.300 i 1.400 kvadrata tehničkih prostorija. Ponuđena zgrada ima 4.313 kvadrata poslovnog prostora, dok je tenderskim uslovima traženo da ima između 4,3 i 4,6 hiljada kvadrata. Slučajnost?

Medijima je ovaj posao pažnju privukao još u vrijeme njegove realizacije. Pa je primijećeno da je zgrada preplaćena (skoro devet miliona u odnosu na pet koliko bi bila njena tadašnja „realna“ tržišna vrijednost), a da su ponuđači nekretnina povezana lica (kompanije vlasnički povezane sa Novim Volvoxom i braćom od stričeva Milanom i Vladanom Ivanovićem).

Pet godina nakon medijskih napisa, za državnu kupovinu poslovne zgrade u centru Podgorice zvanično se zainteresovao i SDT. Saopštili su da službenici SPO, po njihovom nalogu, izvršavaju „hitne dokazne radnje“ prema više lica zbog postojanja osnova sumnje da su tokom ove trgovine „učinila krivična djela zloupotreba službenog položaja“. Međutim, postoje indicije da su se SDT i SPO pričom o Vladinoj kupovini zgrade u centru Podgorice (usput, ista ne zadovoljava tehničke i bezbjednosne standarde koje EU i NATO očekuju od sjedišta Monstata) počeli baviti još 2021. godine. Uz očekivanja da bi istraga mogla otići i više i šire od njenog sadašnjeg obuhvata. Onda je „nešto“ uticalo da istraga zamre.

Može li biti da su to zvanično ne pomenuti, a zapravo ključni, akteri afere?

Kada svedemo saldo hapšenja prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici mogu početi da strijepe od eventualnog dolaska istražitelja negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku.

Veskobar jednog doba

Prenosimo dio jednog od mnoštva tekstova iz Monitora koji su posvećeni Veselinu Baroviću, svojevremeno jednom od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori:

U martu 2002., zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.
Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.
Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.
U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.
Srećko Kestner je 2001. u intervjuu za Nacional kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”…