Dok premijer glumi popustljivog vladara, spremnog da dozvoli da mu opozicionari vršljaju po dvorištu, one koji su se usudili da svjedoče o njegovim nepočinstvima čekaju svirepe kazne. U tišini, skoro bez dignutog glasa otpora. Kako prolaze oni koji su upirali prstom u nedodirljivog nam gospodara, nepogrešivo ilustruju dva ovonedjeljna događaja, od kojih je jedan skoro pa prošao neprimjetno. A golem je zločin ne samo prema jednoj hrabroj aktivistkinji, nego i prema slobodi govora.
No, hajdemo redom. U crnogorskoj sudnici ove sedmice nije ustanovljeno ko je bacio eksploziv na redakciju Vijesti još 2013. Dvojica uhapšenih za taj napad Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović, pravosnažno su oslobođeni optužbi. Nema dovoljno dokaza, kaže sud, da su oni to počinili. To što su na njima pronađene čestice baruta, nije pomoglo. Na kraju, svakom se desi da slučajno dodirne eksploziv kad izađe u šetnju. Uglavnom, nakon evo skoro tri godine znamo ko je nedužan ali ostaje mala režimska tajna – ko je kriv. Država je nevoljna da zaštiti kritičare režima, čitko je još jednom poručio premijerov sistem.
Nije sve tako crno. Prijatelji Đukanovića uživaju punu zaštitu pravosudnog sistema. Sudu nije nedostajalo dokaza da utvrdi da je Vladimir Beba Popović jedan nevini, uredni građanin kom na pamet ne bi palo da postavlja montirani porno materijal o jednoj od najoštrijih kritičarki režima njegovog ovdašnjeg poslodavca – Vanji Ćalović. Jeste da je on sam na TV B92 kazao da je distribuirao sporni materijal, ali šta sad. U sudnici je čak, u maniru zaštićenog siledžije, kazao da se za to suđenje spremao tako što je dan ranije zajedno sa advokatom posjećivao porno sajtove i provjeravao da li je na njima još snimak koji on šeruje svima. Sutkinja je ovog finog gospodina potom legalizovala. Popović je dobio sudsku potvrdu da ima čast i dostojanstvo.
Presuda u njegovu korist donijeta je još početkom godine, a ove sedmice na adrese medija stigli su kranje neobični zahtjevi. Radi se o pismima izvršiteljke Aleksandre Tomković-Vukoslavčević i Popovićevog advokata Vladana Bojića, zastupnika brojnih premijerovih kontroverznih prijatelja, koji sa svojim klijentima prije suđenja posjećuje porno sajtove. U mejlovima upućenim ovdašnjim redakcijama oni su tražili da ,,pod prijetnjom zakonskih posljedica” mediji integralno objave tekst presude u kom se kaže da je Vanja povrijedila dostojanstvo Popovića i da je zbog toga dužna da tu presudu o svom trošku objavi u svim medijima ovdje i u Srbiji. Potom se od istih medija traži da jednu fakturu sa obračunatim troškovima objavljivanja dostave izvršitelju, a drugu na privatnu adresu Vanje Ćalović, koja je uredno navedena u mejlu!
Đukanovićevi izvršitelji, očito svjesni da je šikaniranje njegovih kritičara poželjna zanimacija, u mejlu nijesu pojašnjavali koje su to ,,zakonske posljedice” koje u protivnom čekaju medije. Bombaški napadi neidentifikovanih počinilaca za tragovima baruta na rukama?
Dok u Đukanovićevoj demokratiji niko ne odgovara za postavljanje bombi na dnevni list koji ne cjeliva premijera, Vanja Ćalović bi zbog izgovorene riječi mogla da plati milione eura. I da ih plaća do kraja života. Pošto je dužna da objavi presudu o svom trošku u svim ovdašnjim i srpskim medijima, pa i u onim koji nikada nijesu ni pomenuli Popovića, a nije precizno definisano ni u kojoj sve vrsti medija, Vanjini troškovi bi mogli dostići rekordni iznos ikada dodijeljen kao kazna za izgovorenu riječ. Da ‘e vječna.
Analogijom parola kojima se u svijetu brani sloboda govora, mogli bismo reći – Svi smo mi Vanja. Ali, preciznije je reći – svi bismo mi možda mogli biti Vanja. Možda bi svako od nas mogao biti neustrašivi borac za slobodu. Za jednakost. Za zajedničko dobro. Za ugrožene. Za žrtve. Protiv korupcije. Protiv nelegalnog bogaćenja funkcionera. Protiv sistema u kom Beba Popović za distribuiranje montiranog porno sadržaja, uz sudski amin, hoće da zaradi milione. U kom te ponižavaju. Preko svake crte.
Samo, hajde, budi Vanja Ćalović.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ