Mediji, ovdje i u Srbiji, s pravom su izrazili zgražavanje zbog užasnog pokliča dijela hrvatskih navijača. “Ubij, Srbina”.  Međutim, vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori su ovaj događaj iskoristili za vrijeđanje svega što je crnogorsko uz ciljana preuveličavanja i izmišljotine. Žuta velikosrpska štampa se fokusirala na poznati slogan: “ Sa Lovćena vila kliče / oprosti nam Dubrovniče,  protivnika ratne politike Mila i Momira i njihovog šefa Slobodana Miloševića iz ranih 90-tih

U ponedjeljak veče je u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u fudbalu Crna Gora na zagrebačkom Maksimiru igrala sa Hrvatskom. U VIP loži utakmicu se gledali i predsjednici dvije zemlje, Jakov Milatović i Zoran Milanović. Osim loše igre crnogorske reprezentacije (koja je izgubila 4:0) utakmicu je obilježilo par događaja na tribinama koji su odjeknuli u regionu. Početkom drugog poluvremena na južnoj tribini, na kojoj je bilo smješteno nekoliko stotina crnogorskih navijača, na kratko je razvijen veliki transparent na kome je pisalo: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti na Dubrovniče”. Nepunih 10 minuta kasnije sa sjeverne tribine se moglo čuti skandiranje dijela hrvatskih navijača “Ubij ubij Srbina”. To je, na žalost, uobičajeni repertoar poruka mržnje i zla na fudbalskim utakmicama u regionu. Kako skandiranje nije dobilo “na masi” ubrzo je utihnulo. Hrvatskim domaćinima će vrlo vjerovatno brzo stići i novčana kazna od međunarodnih fudbalskih institucija što neće biti prvi put.

Mediji, ovdje i u Srbiji, s pravom su izrazili zgražavanje zbog užasnog pokliča. Međutim, vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori su ovaj nemio događaj iskoristili za vrijeđanje svega što je crnogorsko uz ciljana preuveličavanja i izmišljotine

Žuta velikosrpska štampa se fokusirala na poznati slogan protivnika ratne politike Mila Đukanovića i Momira Bulatovića i njihovog beogradskog šefa Slobodana Miloševića iz ranih 90-tih. Crnogorski rezervisti su tada napali i držali pod opsadom Dubrovnik osokoljeni huškanjem i izmišljotinama Bulatovića i  Đukanovića i guslanjem (bukvalnim i fugurativnim) mitropolita Amfilohija. Ooslobođena” teritorija metodično je  pljačkana dok je  Đukanovićeva Vlada na zvaničnim sjednicama raspoređivala “oslobođenu” pokretnu imovinu. Treće lice crnogorskog vazalnog trijumvirata Svetozar Marović je  skovao slogan Rat za mir pod kojim je  pustoštena komšijska zemlja. U međuvremenu je Marović našao zaštitu od zatvora kod novog beogradskog gazde Aleksandra Vučića zbog pustošenja vlastite zemlje i rodnog grada u iznosima koji se mjere stotinama miliona eura.

Večernje novosti, koje vodi poznati Miloševićev ratni huškač i nosilac crkvenih ordena Milorad Vučelić, su objavile naslov: “Hrvati zgrozili ceo svet, a tek će se pričati o potezu Crnogoraca”. Tu piše: “Ono što možda još više boli je potez crnogorskih navijača koji su skoro pa odobravali sramno ponašanje Hrvata i postavili u Zagrebu transparent. ” U  kome se moli Dubrovnik za oproštaj. Dio “skoro pa odobravali” su drugi vučićevski mediji dodatno obradili, vjerovatno uz pomoć/savjet “sa brda” (sjedište državne bezbjednosti). Prvo je ekstremno žuti i Vučiću najbliskiji Informer dan nakon utakmice objavio:  “U EU dobrodošli samo izdajnici” – tj. “oni koji se na toj istoj utakmici izvinjavaju za Dubrovnik, dok se skandira to :Ubij Srbina ”. Isti dan se glasnuo i šef režima u Beogradu na Prvoj TV: “Primetili ste da je u toku jedan pravi poltronski odnos zvaničnika Crne Gore prema Hrvatskoj, da bi im ovi omogućili da napreduju na evropskom putu”. Rastumačio je da mu je “manji problem” to što Milatović “nije napustio stadion” već je gore bilo to kako je “dio medija u Crnoj Gori tumačio ustaške poklike u Zagrebu” jer se time “trećini stanovnika Crne Gore preti ubistvom”. Istog dana je i njegov Milan Knežević uputio otvoreno pismo Milatoviću s tipičnim vokabularom iz kuhinje “sa brda”. Knežević “poslije ustaškog skandiranja na Maksimiru” ne može Milatovića više nazivati predsjednikom i pitao ga je zašto nije napustio stadion. Onda je zaključio: “ Naša  politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu ‘dubokog grla’, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio”. Milatović je isti dan izjavio da najoštrije  osuđuje skandiranje jednog broja navijača kojim je demonstriran govor mržnje prema Srbima.

Nastavak slijedi i narednog dana. Informer je, pozivajući se na vučićevski portal u Crnoj Gori borba. me (što bi neki rekli – drug Marko se poziva na sebe), objavio: “Objelodanjeni novi detalji: Gore je nego što se mislilo!”. Borba je napisala da “tokom utakmice… među publikom koja je skandirala sramotne parole ‘Ubij, ubij Srbina’ primijećeni su šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore Ivica Janović, kao i poslanik Pokreta Evropa sad Tonči Janović”. Navodno je Borbi “više izvora je potvrdilo ovu šok informaciju”.  Braća Janović “nisu bila u sektoru gdje su se nalazili navijači Crne Gore, već upravo među onima koji su horski uzvikivali poruke mržnje”. Onda se navodi kako posebno zabrinjava što je riječ o visokim državnim funkcionerima koje svojim prisustvom u takvom okruženju šalju krajnje problematične poruke.

Isti dan se oglasila i ANB uz priloženu fotografiju iz šireg ugla. Braća Janović su bili tačno ispod VIP lože u kojoj su bili  predsjenici Milanović i  Milatović,  koja se nalazi na zapadnoj tribini. ANB je napomenula, da je njen direktor bio privatno sa sinom i bratom u Zagrebu kako bi podržali crnogorski tim.

“Obzirom da je štićena ličnost, detalji vezani za mjesto na zapadnoj tribini unaprijed je određeno od strane službi koje brinu o bezbjednosti štićenih ličnosti” navodi se u odgovoru. Povici su dolazili, kako je ranije i Borba objavila, sa sjeverne tribine. Nikakvo izvinjenje nije stiglo od redakcije nakon objave cijele fotografije. Neće ni stići.

Isti dan se, preko mreže X (na kojoj se i dalje predstavlja kao poslanik Skupštine) u vučićev(ićev) šovinistički diskurs uključio i lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević. Medojević je čest gost u medijima Prve familije Srbije o čijim kriminalnim poslovima, je odavno prestao pričati. Ovaj nekada građanski političar je iznio blanko tvrdnju da je “šef ANB-a organizovao pisanje transparenta na utakmici u Zagrebu i tamo je navijao za reprezentaciju Hrvatske!!” Pozvao je kolege iz PES-a da smijene Janovića.

Iz PES-a se glasnuo poslanik Vasilije Čarapić: “Oprost od Dubrovnika treba da traži Milo Đukanović i oni koji su stali iza ratne politike 90ih”. On  tvrdi da je bila  “odluka Mila Đukanovića da Crnu Goru uvuče u ratnu politiku… i agresiju na Dubrovnik. Ta odluka je dovela Crnu Goru do izolacije, ekonomskog sloma i moralne sramote.” Na ovu izjavu su nervozno reagovali DPS i miloistički novinski komentatori.

Mediji braće Vučić su u svojim analizama nastavili s konstrukcijama da su u Hrvatskoj ružno primili transparent crnogorskih navijača navodeći da je “Ubij Srbina” bio posljedica toga. Srpski režimski mediji su naveliko citirali uvredljive online komentare navodnih čitalaca hrvatskih medija. Od ranije je poznato da stranka braće Vućić i njihova BIA raspolažu ogromnim brojem botova i lažnih naloga kojima manipuliraju online komentarima i sadržajima. Twitter (sadašnji X) je u aprilu 2020. godine zvanično objavio da je krajem 2019. godine ugasio 8.558 naloga namijenjenih promociji vladajuće partije u Srbiji i njenog lidera. “Ovakvo djelovanje je u suprotnosti sa našim propisima i predstavljaju namjeran pokušaj ugrožavanja slobode javnog izražavanja“ naveo je tada Twitter. Vučićevski botovi i lider jedne od njegovih partija u Crnoj Gori su se takođe obrušili na, kako su napisali, “ND(H) Vijesti” i njihovog novinara koji je izvještavao iz Zagreba jer nisu podržali njihov narativ.

U hrvatskim medijima antiratni slogan crnogorskih navijača je izazvao pozitivne reakcije, što se može lako utvrditi jednostavnom online pretragom. Tokom intoniranja crnogorske himne na Maksimiru nije bilo zvižduka. Ni crnogorski navijači obučeni u crveno i sa crnogorskim zastavama nisu tokom dana imali bilo kakvih problema u Zagrebu na ulicama i kafićima.

Naravno,  Vučiću i njegovim crnogorskim vazalima i medijima ne smetaju slična pojanja srpskih navijača:  “Udri, zakolji da Šiptar/Hrvat ne postoji” ni “Nož, žica, Srebrenica”. Ni oni ni njihov gospodar nisu osudili takva skandiranjima niti su ikada napustili fudbalske i košarkaške utakmice dok su to isto tražili sada od Milatovića. Matrica ponašanja je jasna. Beograd, ali i KGB-ovski dio DPS-a i HDZ-a, će sve učiniti da Crna Gora ne uđe u Evropsku Uniju i postavi EU zastavu na granici sa državom braće Vučić.

Uskoro će imati novu priliku kad se bude igrala utakmica s Hrvatskom u Podgorici. BIA i karteli imaju i agente i logistiku u Crnoj Gori što se odlično vidjelo nedavno pri postavljanju spomenika četničkom ratnom zločincu u Gornjem Zaostru. Ivici Janoviću i policiji neće biti lako.

Jovo MARTINOVIĆ  

Kada bi mjerili obećano sa stvarnim učinkom, 44. Vlada ne bi bila ponovo  rekonstruisana. Pala bi. Pošto aktuelnu većinu na okupu ne drže programska načela nego lična korist – ona traje. Milojko Spajić možda  i bi da promijeni nešto, ali ne zna ni s kim ni kako da to uradi

Višemjesečne, uglavnom nezvanične, najave rekonstrukcije 44. Vlade Crne Gore, koje su se kretale od suštinske promjene vladajuće većine (ulazak/povratak DPS-a), preko  prekompozicije unutar aktuelne vlasti u kojoj bi bez portfelja ostali ključni kadrovi Demokrata, do kozmetičkih izmjena i ukidanja par suvišnih resora nijesu se obistinile. Makar ne još.

“Nemam informaciju da premijer planira rekonstrukciju Vlade”, saopštio je početkom septembra predsjednik DNP-a Milan Knežević. Onda je to, na sebi svojstven način, potvrdio i Milojko Spajić: „Mislim da smo kao Vlada bili i bićemo u permanentnoj sezoni rekonstrukcije, tako da se ona može desiti sjutra, za mjesec ili za godinu, a možda i za dvije.“

Samo što su naredni parlamentarni već zakazani za ljeto 202.7, usvojenim zakonima iz tzv. izborne reforme, pa iako  premijer ne zna, do rekonstrukcije vlade neće doći za dvije godine..

Priča o novoj rekonstrukciji Vlade započela je nedugo nakon što je premijer Spajić, prvom rekonstrukcijom i ulaskom u Vladu koalicije ZBCG (bivši DF) i Bošnjačke stranke, oformio kabinet sa sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i još jednog ministra bez portfelja.

Premijer je tada slavodobitno poručio: “Crna Gora je najpomirenija u svojoj istoriji. Imamo istorijsku većinu, koja je testament da će Crna Gora biti stabilna i da će zemlja moći da se posveti suštinskim temama, integracijama, ekonomiji i socijalnoj politici”.

Pokazalo se, da su nam suštinske teme rehabilitacija četničkih prvaka i njihove ideologije. Da se ekonomska politika svela na tendere za zakup plaža i aerodrome uz pokušaje da se loši ekonomski pokazatelji relativizuju ili krivica prebaci na nekoga drugoga. Smanjenje broja noćenja tokom ljetnje turističe sezona, pad prihoda u odnosu na očekivane od poreza na dodatu vrijednost i doprinosa za penziono osiguranje, niži rast BDP od očekivanog (i ukalkulisanog u državnu potrošnju), spora realizacija obećanih infrastrukturnih projakata – od nastavka autoputa do podgoričkog postrojenja za preradu otpadnih voda…

Premijer se drži svoje priče: “Ekonomija u Crnoj Gori prilično dobro radi i evidentna je činjenica da su se plate duplirale za četiri godine, da su penzije tri puta veće, da je prosječna plata 1.000 eura”. Istovremeno, ignoriše podatke koji pokazuju da je administrativno povećanje zarada i penzija anulirano rastom cijena, dok vlast nije našla način da uštedama ili većim prihodima na nekoj drugoj strani nadomjesti novac u državnoj kasi koga se odrekla kroz programe Evropa sad 1 i 2. Zato budžetski deficit raste, kvalitet usluga javnih službi opada, dok nova zaduženja postaju jedini mehanizam za uravnoteženje naraslih želja i sve ograničenijih mogućnosti.

O (ne)uspjehu socijalne politike svjedoči  nezadovoljstvo i najavljeni protesti prosvjetnih i zdravstvenih radnika, policajaca i poljoprivrednika. Manjak lijekova u apotekama i zdravstvenim ustanovama. Epidemija vršnjačkog nasilja. Tu je i činjenica da su građani Crne Gore, iz zemlje i inostranstva, prikupljali sredstva za pomoć porodici Dejana Božovića, pripadnika Vojske Crne Gore koji je izgubio život gaseći ljetošnje požare. Vlada im se u tom poslu pridružila koju nedjelju kasnije, nakon što su se ministri vratili sa odmora.

Proces pristupanja EU predstavlja posebnu priču. “Kao što vidite, imamo nevjerovatnu priliku da sljedeće godine zatvorimo sva poglavlja, da uđemo u EU kao sljedeća članica 2028. godine”, kaže premijer.

Premijer očito ne vidi  da kod dijela  vlasti jača otpor eurointegracijama, dok nastavljaju politiku konfrontacije sa susjedima (Hrvatska, BiH). Neke partije  vladajuće većine ljetos su  odbile da podrže paket zakona skopčanih sa procesom pristupanja EU, pa su oni usvojeni zahvaljujući podršci opozicionih poslanika. Vladajuća koalicija se, zapravo, raspala na poslednjoj sjednici proljećnog zasjedanja Skupštine, zbog čega predloženi zakon o amnestiji (predizborno obećanje Kneževića i Andrije Mandića stanovnicima ZIKSA) nije dobio potrebnu podršku, da bi nakon toga iz procedure bili povučeni, pored ostalih, i novi zakoni o policiji i ANB-u.

Sudeći po mišljenju stručnjaka, neusvajanje pomenutih zakona i nije neka šteta, ali svjedoči o (ne)slozi istorijske većine  koja zemlju, umjesto obećenog prosperiteta , vodi putem revizije istorijskih činjenica iz bliske prošlosti i državne/društvene destrukcije. U novu veliku krizu. Teren to prepoznaje.

Evropska komisija (EK) odobrila je, nedavno, Crnoj Gori prvu redovnu tranšu iz Plana rasta za zapadni Balkan u iznosu od 10,2 miliona eura, umjesto 18 miliona koliko su očekivali u Vladi. Ispostavilo se kako smo dobili samo ono što smo  zaradili jer polovina neophodnih i precizno dogovorenih reformskih koraka nije  ispunjena.

“Nakon što su naše institucije prvobitno procijenile da je od 14 planiranih koraka ispunjeno 10, u komunikaciji s Evropskom komisijom i kroz njihovu zvaničnu procjenu Prvog polugodišnjeg izvještaja o sprovođenju Reformske agende, potvrđeno je da je sedam koraka u potpunosti realizovano, dok sedam Komisija smatra započetim, ali ne i u potpunosti realizovanim u predviđenom roku do 28. februara 2025. godine. Zbog toga je isplaćena tranša od 10,2 miliona eura, a ne 18 miliona koliko je inicijalno bilo očekivano”, objasnili su iz Ministarstva evropskih poslova.

Posljedice antievropske politike vide se i u zemlji.

Poslednje istraživanje Eurostata pokazalo je da je podrška procesu EU integracija u ozbiljnom padu. Pozitivan stav o EU ima 60 odsto anketiranih građana Crne Gore dok su slična istraživanja, krajem prošle i početkom ove godine, pokazivala da je više od 80 odsto ispitanika imalo pozitivan stav o EU.

“Nema sumnje da je jedan od razloga takvog drastičnog pada, koji prijeti da se nastavi, i odnos pojedinih članica EU prema Crnoj Gori i tolerisanje takvog ponašanja”, pojasnio je poslanik NSD i predsjednik Odbora za ljudska prava u Skupštini Crne Gore Jovan Vučurović. “U prvom redu, imamo konstantne pritiske hrvatskih političara na našu državu, i nerealne zahtjeve koji pokazuju da zvanični Zagreb i ne želi dobre odnose već se sve svodi na ucjene i ponižavanje Crne Gore”.

U odsustvu drugih tumačenja iz vladajuće koalicije, Vučurovićev stav mogli bi razumjeti kao zvanično objašnjenje pomenutog “fenomena”. Nije bilo davno kada su nas iz Spajićeve partije ubjeđivali da radikali i revizionisti ne mogu biti njihovi partneri na putu ka EU. “PES je taj koji određuje kakav će biti naš put i dinamika na putu ka Evropskoj uniji”, tvrdio je poslanik Tonči Janović. On je prinuđen  ovih dana da se  brani od optužbi da je na stadionu Maksimir u Zagrebu klicao mržnju. (BORBA OTKRIVA: Šef ANB-a i poslanik Evrope sad među publikom koja je u Zagrebu skandirala “Ubij, ubij Srbina”?). Optužbe stižu sa paraportala koji su pod kontrolom srpskih službi i njegovih koalicionih partnera.

Spajić na sve to kaže kako se vlast ne može svakodnevno baviti tim i sličnim “seoskim temama”. Mogli bi zaključiti da premijer drži kako u taj red spadaju Pavle Đurišić, heroji sa Zabjela koji su prekinuli projekciju filma Roda, koalicioni partneri kojima se izaslanici Aleksandra Vučića zahvaljuju za podršku u aktuelnom obračunu sa mladošću Srbije. Ili, recimo, Dario Vraneš. Dan-dva pošto su iz lokalnog PES-a zaprijetili da bi mogli uskratiti podršku predsjedniku opštine Pljevlja, neko je kamenovao njihove prostorije. Iz Spajićeve partije prstom su uprli u “one koji nemaju ni program ni viziju, (pa) pribjegavaju vandalizmu i pokušavaju da zadrže duh prošlosti obilježene stagnacijom i podjelama”. Iz tog smo saopštenja saznali da politički protivnici PES-a “nude destrukciju i podgrijavaju nacionalizam i netrpeljivost”. Nijesmo doznali kako se oni zovu.

Odgovor na to pitanje razriješio bi, možda, i postojeće dileme o rekonstrukciji vlade (danas, sjutra, za godinu…). Mada, dosta govori i čutanje. Milojko Spajić možda bi da promijeni nešto, ali ne zna ni s kim ni kako da to uradi.

Zoran RADULOVIĆ

Nesporno je jedino da je Podgorici neophodno novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Postojeći sistem  star je 46 godina, a njegov kapacitet tri puta manji od potreba glavnog grada. Djelimično prečišćene, ali i neprečišćene otpadne vode slivaju se u Moraču, pa u Zetu i Skadarsko jezero. Izgradnja kolektora jedan je od uslova za zatvaranje poglavlja 27

Nakon lutanja i nedoumica, gradonačelnik Podgorice Saša Mujović je prelomio – postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda se mora graditi u Botunu, a radovi moraju početi do kraja godine. ,,Iza svega ovoga stojim i svojim naučnim bićem i političkim kapacitetom i iznad svega svojim moralnim kapacitetom”, izjavio je on.

Ukoliko radovi ne počnu prijeti plaćenje odštete od preko 100 miliona: ,,To bi značilo kataklizmu za ovaj grad, a ja finansijsku kapitulaciju Podgorice neću dozvoliti ni potpisati”, rekao je Mujović.

Na predaju, međutim, ne pomišljaju ni koalicioni partneri Mujovićevog Pokreta Evopa sad (PES), koji se protive gradnji. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević najavio je povlačenje odbornika te partije iz podgoričke skupštine ukoliko počne gradnja postrojenja u Zeti.

Projekat je sa 30 miliona finansirala Evropska unija (EU), a Njemačka razvojna banka kreditirala sa 35 miliona.

Mujović je saopštio da se sastao sa premijerom Milojkom Spajićem, predsjednikom Skupštine  Andrijom Mandićem, šefom delegacije EU Johanom Satlerom i liderom DNP-a Milanom Kneževićem. ,,Sastanak je bio off record, dakle grupe ljudi koja može riješiti neki problem.  Da budem vrlo eksplicitan, Milan Knežević je pred Satlerom i svima nama, jasno rekao da neće ni na koji način opstruirati izgradnju postrojenja. Zadržava svoj stav po tom pitanju, ali nikakve opstrukcije vršiti neće”, kazao je Mujović.

Knežević je demantovao te navode. ,,Sa velikim žaljenjem konstatujem da je gradonačelnik Saša Mujović za kratko vrijeme svog mandata  toliko puta promijenio stav oko izgradnje kolektora, da počinjem vjerovati da Saša Mujovića ima najmanje trojica”, kazao je.

Mještani Botuna kojih se ova priča najviše tiče, i koji žive u zagađenom okruženju od strane propalog Kombinata aluminijuma sa nezaštićenim bazenima crvenog mulja, već 17 godina protestuju protiv namjere da se kolektor gradi baš kod njih. Sada imaju i partijsku podršku: ,,Imamo podršku cijele Zete, Opštine, predsjednika Mihaila Asanovića, predsjednika DNP-a Milana Kneževića, Demokrata Zete, SNP-a Zete i velikog broja Podgoričana”, saopštili su Botunjani.

Priča o izgradnji kolektora u Botunu počela je prije skoro dvije decenije, u vrijeme kada Zeta nije bila zasebna opština već dio Podgorice.

,,Ovo je jedinstven primjer u svijetu da jedan grad pravi kolektor na teritoriji druge opštine. Mi ćemo se sigurno suprotstaviti zajedno sa građanima Botuna, a pozvaću i sve građane Zete bez obzira na političku pripadnost, jer se ovdje radi prije svega o životima tih građana. Suprotstavićemo se svim demokratskim principima”, oglasio se  predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović.

Spora nema jedino oko toga da je Podgorici neophodno novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Postojeći sistem  star je 46 godina, a njegov kapacitet tri puta manji od potreba glavnog grada. Djelimično prečišćene, ali i neprečišćene otpadne vode slivaju se u Moraču, a preko nje u Zetu i Skadarsko jezero. Izgradnja ovog objekta jedan je od uslova za zatvaranje poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene.

Na javnoj tribini Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive, koju je organizovao Univerzitet Crne Gore (UCG) stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Da problem ima i društveno-političku dimenziju naglasio je profesor Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Upletene su razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Mještani Botuna koji su doživjeli ekološku katastrofu od rada KAP-a, uz iseljavanje dijela stanovnika u zahvatu bazena crvenog mulja, strahuju da će im kolektor donijeti nove nevolje.

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu PPOV-a u Podgorici, koji je napravio Glavni grad  u septembru 2024, navodi se da je pored postrojenja za tretman otpadnih voda (PPOV) i postrojenja za tretman kanalizacionog mulja, kao i zajedničkih tehničkih objekata, predviđena gradnja i postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja.

Spalionica najviše brine mještane. Mještani sa kojima je Monitor razgovarao tvrde da imaju mišljenja inostranih steručnjaka u kojima se navodi da se radi o zastarjeloj tehnologiji koja će uticati na zdravlje građana.

,,Postoji realna opasnost od aerozagađenja”, izjavio je ranije o ovom problemu za CIN-CG Čedo Maksimović, koji na Imperijal koledžu u Londonu predaje vodene i ekološke sisteme. Nijaz Varevac-Šahović, inženjer koji je vlasnik akcija u više firmi u Njemačkoj koje se bave ekološkim projektima i proizvodnjom alternativne energije ,takođe je iznio sumnje. Ocijenio je da je Njemačka razvojna banka često finansira i zastarjele tehnologije i da sumnja da ovdje postoji korupcija, kao i na kolektoru koji je građen u Budvi.

Bojan Bašanović, mještanin Bortuna i savjetnik za komunikaciju Agencije za zaštitu životne sredine je nedavno u svom autorskom tekstu napisao da su u Elaboratu za PPOV prikazane reference ‘stručnjaka’ koji su mahom nepoznati crnogorskoj javnosti.

„Kakav su fijasko na javnim raspravama doživjeli, najbolje ilustruje činjenica da se jedan od autora pravdao da nije potrebne struke, tvrdeći da su drugi isti pisali te da on samo prenosi njihove stavove“, navodi on u tekstu.

Da je neophodan hitan sastanak odabranih eksperata, koji će analizirati projekat i dati prijedlog i građanima i vlastima, poručio je Mihailo Burić, inženjer hidrogeologije i specijalista za kvalitet voda. On je u autorskom članku poručio da su ,,aktuelni postulati teško razumljivi s aspekta stručnosti i elementarnog sistema komunikacije. Imao sam više susreta i zahtjeva iz Zete na temu kolektora. Svi su nezadovoljni odnosom nadležnih i načinom komunikacije”.

,,Nijesmo krivi što su slagali Evropsku banku i kazali da je prva kuća udaljena kilometar, kao i EU da sve ide po planu”, jasni su mještani Boruna. Poručuju da će uz prvu lopatu za gradnju objekta uslijediti konstantna blokada kružnog toka ka aerodromu, sajbraćajnice u Podgorici i mjesta gdje se gradi kolektor.

Postupak procjene uticaja na životnu sredinu za navedeni projekat već duže vrijeme je, uz brojna odlaganja, kod Agencije za zaštitu životne sredine. Očekuje se da će Agencija mišljenje dati do kraja septembra.

,,Sačekaćemo mišljenje Agencije. Ako odgovor ne bude pozitivan,  nema gradnje. Ako se pokaže da nema problema sa aspekta negativnog uticaja na životnu sredinu, onda je to momenat kada prestaju svi racionalni razlozi za odlaganje, kada treba da se ujedinimo i zajedno sa mještanima Botuna gradimo postrojenje”, nada se gradonačelnik Mujović.

Lider DNP Milan Knežević je, međutim, saopštio da je u saznanju da je Agencija već pripremila pozitivno mišljenje i saglasnost za izgradnju kolektora u Botunu.

„Pozivam SDT da protiv članova komisije koji su dali pozitivno mišljenje na ekološki genocid u Gornjoj Zeti po službenoj dužnosti pokrene istražni postupak i utvrdi da li u njihovom ponašanju ima elemenata zloupotrebe službenog položaja i koruptivnosti, a na šta osnovano sumnjam i javno ukazujem“, saopšio je i najavio da će u protivnom on lično podnijeti prijavu.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić je na Kneževićeve tvrdnje odgovorio da Komisija te Agencije još nije dala pozitivno mišljenje za izgradnju kolektora u Botunu. Najavio je da će mišljenje biti objelodanjeno u petak.

U međuvremenu, novim Prostorno urbanističkim planom Podgorice, usvojenim  15. Avgusta, u Zeti je planirano još jedno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ucrtano je u Berislavcima, pored lokalnog puta ka Plavnici.

Stara priča, stare tehnologije

Realizacija projekta novog kolektora u Podgorici počela je dok je na vlasti bio gradonačelnim Miomir Mugoša. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017. godine, potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacijaFilip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Tadašnji gradonačelnik Ivan Vuković kazaotada da je u pitanju projekat vijeka  vrijednosti preko 50 miliona eura.

Vuković u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju.Paraf na dokument od 3.500 strana stavili su i tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova – direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.

Nova vlast u Podgorici je nastavila sa realizacijom ovog projekta bez provjere da li je u njemu bilo eventualne korupcije.

Prema projekcijama, kolektor bi imao životni vijek od svega 17 godina, jer se već u 2045. godini procjenjuje da sistem više neće ispunjavati potrebne kapacitete i tehničke zahtjeve.

Predrag NIKOLIĆ