Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG POKRETA UJEDINJENA REFORMSKA AKCIJA: Dnevno se zadužujemo 1,8 miliona eura

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zašto je Građanski pokret URA odlučio da izađe iz Vlade izbornog povjerenja?
RAKČEVIĆ: Dva su nivoa analize argumenata zbog čega je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja. Prvi je u domenu nečega što je infrastruktura za slobodne i fer izbore, borba protiv zloupotrebe državnih resursa i partijskog zapošljavanja. Na tom planu smo očekivali i naišli na opstrukcije. Drugi nivo priče, ne manje važan, bili su zadaci Vlade izbornog povjerenja. Znali smo kako funkcioniše DPS i zbog toga smo proveli sate i sate da bi u Poglavlju jedan ubacili nedvosmislen stav da potpisnici izražavaju spremnost da odluke i zakone od posebnog interesa usvajaju konsenzusom. I u Savjetu za privatizaciju predviđen je taj oblik odlučivanja. Dakle, za URU ne može biti sitnica sudbina energetskog kompleksa Crne Gore, ne može biti sitnica sudbina A2A , Termoelektrane Pljevlja i Rudnika uglja Pljevlja, Buljarice. Ne može biti sitnica ni neusvajanje medijskih zakona. No, neki žele da predstave da su to sitnice.

MONITOR: U pojedinim medijima objavljeno je da je URA ranije planirala izlazak iz Vlade.
RAKČEVIĆ: Strategija DPS-a bila je poznata sredinom jula kada su propagandisti DPS-a krenuli sa pričom da „Trojka” izlazi iz Vlade, da ništa nijesu našli, da je sve kristalno čisto, da nema zloupotreba i da „Trojka” mora objasniti biračima svoj neuspjeh i da se oni bore za cenzus pa se spašavaju.

Laž je da su URA, Demos i SDP planirali izlazak iz Vlade. Strategija DPS-a bila je da nas uvuku u blato, da nas ponize i da kao nevoljni saučesnici sprovodimo program Demokratske partije socijaista, da uništavamo najznačajnije resurse Crne Gore. To je bila logika koju je potvrdio Đukanović porukom iz Berana da on ne daje pet para za sporazum sa opozicijom i da se u njegovoj vladi neće odlučivati konsenzusom. To je bila poruka – ili se ukloni ili se pokloni. URA se zaista neće saginjati kada su u pitanju štetni ugovori i uništavanje najznačajnijih resursa Crne Gore. Odavno ođe ni potpis ni riječ ne znače ništa.

MONITOR: Ni kad se radi o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore?
RAKČEVIĆ: Za vrh vlasti slobodni izbori su ništa u odnosu na slast i u odnosu na veličinu kolača elektroprivrednog sistema Crne Gore i Buljarice. URA je i prilikom ulaska i prilikom izlaska iz vlasti pokazala da nijesmo željni vlasti no promjena i da nijesmo u vlasti zarad vlasti.

MONITOR: Zašto potencirate Elektroprivredu i Termoelektranu?
RAKČEVIĆ: DPS i njegovi sateliti godinama nijesu dali odgovor zašto je pogažen ugovor o upravljanju sa italijanskim A2A. Zašto, shodno ugovoru, nijesu insistirali na izvjesnom negativnom mišljenju o upravljanju iz koga je proisticala pravo takozvana kol opcija prodavca da Crna Gora ima pravo da uz značajno smanjenje vrati 41,75 odsto akcija od svoje Elektroprivrede od italijanske A2A. Medijska mašinerija laži DPS-a pripremala je javnost da su naši fantastični pregovarači izboksovali da se za 250 miliona kupi ono što su Italijani platili 430 miliona eura. I đeci je jasno da to A2A neće uraditi do kraja marta. Razrađena je blokada u odlučivanju i izvjesno se otvara mogućnost da A2A proda svoj paket akcija skuplje od onoga što je omogućavao prvobitni ugovor i kol opcija prodavca. Začudilo bi me da kupac ne bude neki strateški off shore partner ove vlasti.

Druga strana medalje je znakoviti tajming ovih dešavanja. Tri godine se pregovaralo sa Škodom oko Termoelektrane Pljevlja II faza, a sa Italijanima od 2009. godine i onda se ove strateške stvari iz tog tajnog društva zvanog Vlada Crne Gore sa oznakama tajno daju Vladi izbornog povjerenja (povjerenja – čuš povjerenja?) da se na dva dana pred Dan ustanka 13. jula, sve aminuje i spakuje ka korumpiranoj većini u Skupštini.

Rudnik uglja u Pljevljima je u većinskom vlasništvu A2A koji ima 40 procenata i Aca Đukanovića sa 11,5 odsto, na vrhu crne liste firmi koje ne plaćaju poreze i doprinose i u ovom času duguje 15,2 miliona eura. I taj će dug narod pozlatiti.

MONITOR: Kakvo je iskustvo kontrolora URE dok su bili u vlasti?
RAKČEVIĆ: Kao predsjednik URE zaista dugujem zahvalnost svim kontrolorima, ne samo kontrolorima URE. Dakle, počev od Borisa Marića, koji je kao nestranačka ličnost dao veliki doprinos i ukazao na način funkcionisanja socijalng sistema na 85.000 ljudi koji su u mnogo čemu zavisni od DPS-a u zarobljenom društvu, preko Rada Miloševića koji je ogolio funkcionisanje Zavoda za zapošljavanje i brojne zloupotrebe, preko Ivana Ašanina koji je ukazao šta se radi u Direkciji za saobraćaj, govorio o milionskim štetama i podnio krivičnu prijavu zato što se nekim ortacima vlasti oprašta zakupnina bilborda pored saobraćajnica, Radivoja Merdovića iz Poreske uprave koji je učinio javnom listu najvećih poreskih dužnika i upozorio da su preko 20 miliona eura oštećeni fondovi jer se mimo logike milioni eura na godišnjem nivou vraćaju onima koji imaju prosječnu platu preko 55.000 eura godišnje, Tanje Bečanović koja je ukazala na nezakonito zapošljavanje direktora škola, Mileta Radovanića koji je iznio strukturu carinskog duga – opet isti privilegovani partneri vlasti, Dejana Mijovića koji je ukazao na pogubnost odluka u Elektroprivredi, Ilira Harasanija koji je kontrolisao inspekcijske službe, pa sve do kapilarne kontrole u opštinama, hrabre Ljiljane Popović u Kotoru koja je razobličila funkcionisanje kapilarne korupcije DPS-a po dubini…

MONITOR: I oni su, u stvari, dokazali da je DPS organizovana kriminalna grupa koja je zarobila Crnu Goru?
RAKČEVIĆ: Ono što je zajedničko toj hobotnici jeste sistematsko uništavanje resursa Crne Gore i njihova zloupotreba kao i partijsko zapošljavanje podobnih, a diskriminacija nepodobnih i neposlušnih. Decenijama djelovi DPS-a funkcionišu kao organizovana kriminalna grupa. Hobotnica koja je zarobila našu Crnu Goru, naše duše i srce. Većina DPS-a ipak nije takva i vjerujem da u njemu ima profesionalaca i njima treba otvoriti put da se distanciraju od te politike i da pređu na sunčanu stranu ulice. Međutim, većina i zna da to nije samo organizovana kriminalna grupa drugog čovjeka DPS-a Svetozara Marovića i tih otetih 45 miliona eura. Nijesu to samo ni gradonačlenici Budve, Bara i Nikšića. Hipokriziji nikad kraja. Hoćemo li biti iznenađeni kad otkrijemo, ukoliko elementarno budu radili tužilaštvo, policija, sudstvo… šta je sa bivšim gradonačelnikom Podgorice, sa bivšim i sadašnjim ministrima, sa vrhom DPS-a? Zato oni koji vole Crnu Goru i imaju zeru dostojanstva i lične hrabrosti ne bi smjeli da ćute.

MONITOR: Ekonomski analitičari tvrde da je Crna Gora danas višestruko zaduženija nego prije desetak godina…
RAKČEVIĆ: Crna Gora je pred slomom javnih finansija, kreditni rejting nikad nije bio niži, treba da se zadužujemo po nevjerovatnih 7,5 procenata efektivne kamatne stope. Sve više i skuplje se zadužujemo nemoćni da plaćamo dospjele obaveze i otimačine ove vlasti. Svaki treći euro našeg budžeta je pozajmljen.

Ponoviću: ove i naredne godine treba da pozajmimo 1,3 milijarde eura ili 1,8 miliona era dnevno se zadužujemo! Predizborno povećanje plata i penzija je šarena laža. Od referenduma javni dug je preko četiri puta veći, a građani su zaduženi milijardu eura! Preko četiri puta više prosječno građanin je zadužen danas nego prije deset godina.

Dug za struju, kao jedan od indikatora, je blizu dvjesta miliona eura. Preko 21.000 domaćinstava je navodno isključena sa mreže, jer duguju gotovo 29 miliona eura i na uzici su vlasti. Njihov prosječan dug za struju je 1400 eura. Zamislite kad dođe, što je realno, strateški of šor partner ove vlasti, kad bude u posjedu polovine Elektroprivrede i kad poveća cijenu struje – ko će to da plaća?

MONITOR: Ogroman je i poreski dug?
RAKČEVIĆ: Poreski dug je, prema izvještajima Državne revizorske insititucije, 770 miliona. Carinski dug šest miliona. Za koncesije probranih koji krče naše šume i izvoze oblovinu duguje se preko šest miliona eura. Na vrhu crnih lista je kum do kuma, brat do brata, ortak do ortaka. Pojedini ortaci vrha DPS-a zvanično zbirno duguju gotovo 20 miliona eura – ne plaćaju poreze, doprinose, carine, koncesije a imaju ogromno netaknuto lično bogatstvo. I opet vlast im daje kredit od tri miliona eura uz državne garancije. Užas. Već građani plaćaju poklone Deripaski 132 miliona eura, MNSS-u, of šor strateškom partneru za Željezaru, 24 miliona eura, Nebojsi Boškoviću iz Primorke četiri miliona palih garancija. Ti ljudi su zatvorili svaku fabriku i uništili sve čega su se dohvatili. To nije moja ni naša Crna Gora, to je njihova privatna, obijesna, kriminalna Crna Gora i to se mora mijenjati. Nijesu problem spoljnopolitički prioriteti Crne Gore. Uostalom, ja se decenijama zalažem, kao i Monitor, za građansku, sekularnu Crnu Goru u evroatalntskom društvu. Okolnosti su takve da je u ovom času najveća opasnost po opstanak Crne Gore ovakva vlast DPS-a i njegovih poniznih satelita.

MONITOR: Ko može Crnu Goru spasiti iz ovakvog beznađa?
RAKČEVIĆ: Crnu Goru ne mogu na put oporavka izvesti DPS ortaci, ljudi sa crnih poreskih i crvenih Interpol lista. Dio njih iz vrha DPS-a se bori za slobodu i nije im do slobodnih i fer izbora. Mnogo ljudi su lažnim obećanjima prevarili pred izbore. Žele preko svojih ortačkih medija lažima da ocrne alternativu. Zato su i spriječili dogovoreno usvajanje medijskih zakona i zato DPS crno-ružičasta medijska imperija blati kao nikad. Devedesetih nije bilo ovoliko laži i hajke. Bili smo u vladi izbornog povjerenja, a DPS mediji Informer, Pinkov Minut, dva, dio Statisovih medija, sve uz skupštinski cirkus i pajace su svakodnevno nevjerovatnim lažima blatili čelne ljude i kontrolore URE.

Ni ovakav DPS, ali ni dio profesionalne opozicije sa retrogradnom, poraženom antizapadnom politikom nijesu i ne mogu biti izlaz za Crnu Goru. URA je činila i čini sve da dođe do objedinjavanja demokratske, građanske, evropske opozicije. Crnoj Gori treba kredibilna alternativa. Lično, kao i devedesetih, nijesam nezainteresovani i nijemi posmatrač. Vjerujem, znam, javno djelujem i mirna mi je savjest pred sudom vremena.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

na

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo