Povežite se sa nama

MONITORING

EPIDEMIJA TERORIZMA: Čuvanje leđa

Objavljeno prije

na

Nema samo Crna Gora velom misterije prekriveni pokušaj terorizma i državnog udara. Epidemija se širi. Taman pošto je premijer Srbije Aleksandar Vučić javnost obavijestio da su neki drugi teroristi, koje je Beograd uhapsio, pokušavali atentat na premijera Mila Đukanovića, a ne 20 državljana Srbije koje su crnogorski organi optužili za pokušaj terorizma i kriminalno organizovanje na izborni dan, i sam je navodno postao meta neuspjelog atentata.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović je u subotu, 29. oktobra saopštio da je u blizini kuće oca srpskog premijera, u kojoj Vučić često boravi, u beogradskom naselju Jajinci, pronađeno naoružanje i municija. Naoružanje se nalazilo u sanducima, a kako procjenjuju tamošnji mediji, pronađena količina oružja bila je dovoljna da uništi kolonu vozila – automobila, autobusa i kamiona.

Oružje je pronađeno na mjestu, objasnili su srpski istražni organi, gdje zbog konfiguracije terena mora da se uspori. ,,To je idealno mesto za počinioca koji bi izvršio krivično delo i nestao”, rekao je ministar Stefanović. Stefanović nije objasnio zašto je neko ko pokušava atentat na visokog državnog zvaničnika oružje ostavio blizu njegove kuće i otišao.

Ministar policije Srbije je naveo da još nije poznato kada i kako je oružje dospjelo na mjesto na kome je otkriveno. Ocijenio je da je veoma mala vjerovatnoća da bi neko donio oružje da bi ga tu odložio, jer ,,nije logično ni po jednom parametru”.

Neuspjeli teroristički akti u Srbiji i Crnoj Gori imaju neke zajedničke crte. Jedna od njih su nevjerovatno šlampavi teroristi, čije je motive teško utvrditi. Druga je da je istražnim organima dojavljeno da obrate pažnju na mogući terorizam. U Srbiji je to anonimni građanin, a u Crnoj Gori, prema Katnićevoj verziji Bog i crnogorski talik, odnosno, kako smo potom saznali jedan od uhapšenih ,,terorista” Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka. Velimirovića je Bratislav Dikić, glavni osumnjičeni za pokušaj terorizma na izborni dan u Crnoj Gori optužio da je policijski doušnik koji mu je podmetnuo inkriminišuće ,,dokaze” i namjestio hapšenje.

Ministar Stefanović je ipak procijenio da su oni koji su ostavili oružje ispred kuće oca srpskog premijera moguće ,,ozbiljni profesionalci”. Saopštio je da je u krugu od oko jedan kilometer od Jajinaca nakon što je pronađeno oružje evidentirano 97 ,,bezbednosno interesantnih osoba”, i da to nije slučajno. Stefanović u svemu vidi tragove ozbiljnog profesionalizma. Izjavio je da je zabrinut za bezbjednost Vučića, zbog čega je srpski premijer sa porodicom prebačen na bezbjedno mesto. Početkom sedmice tamošnji mediji dramatično su javili da se srpski premijer nije pojavio na posao.

Javnost ima jako malo informacija o tome šta se u stvari dogodilo. Ministar Stefanović je potvrdio da su na otkrivenom oružju nađeni DNK tragovi najmanje tri osobe. Pošto se radi o miješanim, ,,parcijalnim tragovim”, rekao je da će ih biti teško uzorkovati i identifikovati.

Bezbjednosne službe BiH imaju određene informacije o pronađenom oružju u blizini porodične kuće premijera Srbije, ali ta priča nije još zaokružena, rekao je ministar bezbijednosti te države Dragan Mektić. „Još se provjeravaju određene činjenice”, kazao je on medijima u BiH.

Brojni ministri Vučićeve Vlade i analitičari naklonjeni režimu procjenjivali su da Vučić smeta mnogima u svijetu i da nema šta drugo nego da se radilo o pripremi atentata na njega. ,,Oružje sigurno nije sakriveno da bi se mravi igrali s njim”, analizirao je potpredsjednik Vlade Srbije, Rasim Ljajić; A nije baš ni skrivano.

S druge strane Vučić , koji često u istupima u javnosti iskazuje nervozu, napetost, pa i agresivnost, djelovao je pomirljivo i uzdržano na konferenciji za novinare. Baš kao i premijer Đukanović dok je saopštavao da se preko medija informiše o državnom udaru i njegovom hapšenju od strane terorista na izborni dan.

Vučić je kazao da zasad nema dokaze i podatke da je neko imao namjeru da izvrši atentat na njega, i da pretpostavlja da je neko slučajno ostavio oružje na tom mjestu. Kazao je da nema govora o uvođenu vanrednog stanja, čak i u slučaju da se dokazi o pripremi napada na njega pronađu. On i ministri su tu zbog Srbije, a ne obrnuto, poručio je.

I u Srbiji, kao i ovdje, pojavila su se ,,mišljenja” da su iza pokušaja državnog terorizma stajale snage koje su protiv modernizacije dviju zemalja. „Atentat su spremali protivnici modernizacije Srbije”, kazao je tako gradonačelnik Novog Sada i visoki funkcioner Vučićeve stranke Miloš Vučević.

Božo Prelević, advokat i nekadašnji koministar unutrašnjih poslova, izjavio je da je ovo vrijeme nasilja, ali i laži i spinovanja. ,,Teško je u ovom trenutku i sa informacijama koje imamo zaključiti o čemu se radi. Niko ne izvršava takva dela tako što odveze puna kola oružja i ostavi ih. Tu nema logike. Moguće je i da su ti ljudi pobegli, ali ne znamo da li je ovo uobičajena varijanta dizanja tenzija,” kazao je Prelević.

Za Miroslava Hadžića, predsjednika Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, najveći problem je kontradiktornost izjava koje se puštaju u javnost. ,,Jedan dan slušamo da su građani bezbjedni, a sjutradan da su svi ugroženi. Jedan dan službe su odlične u svom poslu, a onda ne valjaju. Svi slušamo o državnim udarima, atentatima, špijunima… niko sa zdravim razumom to ne može da shvati,” navodi Hadžić. On smatra da ovakve afere često umiju da budu uvertira za kadrovske promjene unutar službi bezbjednosti. ,,Podaci koji se iznose su neprovjerljivi. Nismo mogli da čujemo ništa ozbiljno dokumentovano. U takvim okolnostima, razni igrači, od kojih su neki i nepoznati javnosti, pokušavaju da pribave sebi resurse, ovlašćenja i pristup moći”, kazao je Hadžić.

Kada je Vučić otkrio javnosti da je i u Srbiji uhvaćena „kriminalna organizacija” sa „elementima inostranosti” koja je radila protiv crnogorskog premijera, on je na istoj konferenciji za štampu informisao javnost da je neimenovani visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije (UKP) odavao povjerljive podatke. Sjutradan je ministar Stefanović precizirao kako je dotični „duže vreme sarađivao sa obavještajcima jedne zapadne službe”. Na kraju je provladin Informer „visokog funkcionera UKP” identifikovao kao Veljka Poparu, a „jednu zapadnu službu” kao američku Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA).

I sagovornici u Crnoj Gori dobro upućeni u bezbjednosni sektor smatraju da se u pozadini navodnog atentata na Vučića može raditi o pospremanju u tom sektoru. ,,Prema mojim informacijama Vučić je kreirao ovu predstavu sa oružjem da bi očistio BIA i UP”, kaže naš sagovornik.

Neki analitičari u Vučićevom istupu „uhvatili smo anti-Đukanovićeve teroriste”, vide staru i duboku interesnu povezanost koja postoji između dvojice premijera. Pri tome kao „pokrovitelja” Vučićeve i Đukanovićeve „veze” smatraju kontroverznog biznismena Slavka Subotića Caneta.

Kritičari Vučićeve vlasti priznaju da je do sada operacija zaluđivanja javnosti po autore odlično tekla. „Ko će još od običnih čitalaca i gledalaca u Srbiji, zasutih lavinom špijunsko-atentatorskih (dez)informacija, pronaći vremena i snage da kopa po internetu i da pokuša da razabere šta je istina, a šta ne,” naveo je jedan od najljućih kritičara Vučićeve politike Slobodan Antonić. On pominje i glasine kako možda iza svega stoji „spin majstor” Beba Popović.

Švajcarski Tagesancajger izveštavajući o čestom pominjanju špijunaže, agenata i stranih tajnih službi na Balkanu ovih dana navodi: „Može se sumnjati da će nove navodne zavjere ikada biti do kraja razjašnjene. Ni u Crnoj Gori ni u Srbiji pravosuđe nije zaista nezavisno. Uostalom, političari rado brbljaju o velikim opasnostima kako bi u narodu probudili difuzne strahove. Tako se skreće pažnja sa stvarnih problema poput siromaštva, korupcije i organizovanog kriminala”. Autor Enver Robeli nastavlja: ,,Majstor ove bizarne politike je srpski premijer Aleksandar Vučić. On uporno ponavlja kako mu strane službe rade o glavi i konstruišu afere. (…) Dodaje da nema razloga za paniku jer srpski agenti dobro rade svoj posao. Naravno, zahvaljujući budnosti premijera. Ali to on ne mora da naglasi. To se podrazumeva”.

I zaista: priče o dva državna udara u Srbiji i Crnoj Gori, dva oka u glavi, imaju toliko rupa i nepoznanica, da je o njima teško ozbiljno govoriti. Jedno je samo sigurno: da dva premijera drže jedan drugom stranu i da se obojica trude da pošto poto održe – vlast. Sredstva, makijavelistički, nijesu bitna.

PREDRAG POPOVIĆ O SRPSKOM PREMIJERU: Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata

Nakon informacije o navodnoj pripremi atentata na srpskog premijera, portal Slobodna Bosna podsjetio je na tekst Predraga Popovića, sa kojim je Vučić nekada sarađivao, a koji je objavljen na Popovićevom blogu 2013. U tekstu pod nazivom Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata iznosi se teza da Vučić ima patološku potrebu da izmišlja atentate na sebe. Prvi od pokušaja atentata koje je Vučić preživio, a koje Popović navodi u tekstu, odigrao se navodno u ljeto 1994. ,,Pravio sam intervju sa Šešeljem u sedištu SRS-a u Francuskoj ulici. Usplahiren, u kabinet je ušao Vučić i tihim glasom, uzdisanjem prekidajući rečenice, ispričao kako je upravo preživeo atentat. U stranku je krenuo iz Poslaničkog kluba republičkog parlamenta. Seo je u crveni stranački jugo, na mesto suvozača, pored svog šofera Gorana Novakovića Narkomana. Zločinci su ih čekali u zasedi na prvom semaforu. Kad su stali na ‘crveno’, izvršen je brutalni napad sleđa. U jugo se zakucao neki neidentifikovani auto. Vučić je viknuo ‘joj’. Češkanje auta je bilo toliko da nijedan vozač nije ni izašao da vidi štetu. Atentator je mahnuo rukom Vučićevom šoferu, ovaj mu je odgovorio istom merom. Međutim, 200 metara dalje, na pola puta do stranke, mladi generalni sekretar SRS-a shvatio je da je upravo za dlaku izmakao ubicama. – Vučiću, nikome to ne pričaj. Smiri se i zaboravi – rekao mu je Šešelj”, navodi se u Popovićevom tekstu. Pa onaj u vrijeme bombardovanja zgrade RTS-a. ,,Trebalo je da ja budem tamo zbog poziva Lerija Kinga, šoumena američke televizije Si-En-Ena. Iako sam unapred odbijao svaku pomisao da gostujem u šou programu jedne agresorske zemlje, iz kabineta Lerija Kinga su tri puta zvali i insistirali da u 2.30 budem u studiju RTS-a i uključim se u živi program. Čak je na teletekstu Si-En-Ena to najavljeno. Trebalo je da tačno u dva sata uspostavimo direktnu satelitsku vezu iz tog dela zgrade koji je, šest minuta kasnije, pogođen. Izgleda da su hteli da imaju živu sliku hica u ministra i osoblje naše televizije – sprdao se Vučić žrtvama, pretvarajući njihovu tragediju u svoje laži. (Velika Srbija, maj 1999)”, piše Popović. ,,U vreme vladavine Borisa Tadića, dok smo sarađivali u Pravdi, na Vučića su izvršena tri nepostojeća atentata”, piše dalje Popović, podsjećajući na druge brojne Vučićeve tvrdnje da mu je život bio u opasnosti i da se izvukao za dlaku.

CRNOGORSKA VERZIJA UDARA , NOVA MISTERIJA: Kako je Sinđelić stigao u Spuž

Jedan od organizatora grupe koju tužilaštvo sumnjiči za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori, Beograđanin Aleksandar Sinđelić je u Istražnom zatvoru u Spužu, pišu Vijesti. Pema izvorima te dnevne novine iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Sinđeliću je pritvor određen nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Jedan od izvora kazao je da je Sinđelić pod krajnje sumnjivim okolnostima završio iza rešetaka. ,,Niko se zvanično nije oglasio tim povodom. Najvjerovatnije je posrijedi dogovor između njega i onih koji rukovode ovom istragom. Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najvjerovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, kazao je sagovornik Vijesti. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, koja je 16. oktobra u Podgorici, na dan izbora, navodno planirala da puca u građane okupljene ispred Skupštine i uhapsi premijera Mila Đukanovića. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije odgovorio Vijestima na pitanja o Sinđeliću, uputivši ih na PR službu tužilaštva. ,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa”, sopšteno je iz tužilaštva. Prema pisanju prorežimskih Dnevnih novina Sinđelić je ,,u najvećoj tajnosti” uhapšen prije dva dana u Beogradu i u večernjim satima ,,pod specijalnim mjerama bezbjednosti, letjelicom crnogorskih državnih organa doveden u Podgoricu”. ,,Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najverovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, smatra s druge strane sagovornik Vijesti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STEČAJNA MAFIJA: ISPARAVANJE MILIONA U VEKTRA BOKI: Privredni sud, SDT i država ćute

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudija Privrednog suda Nemanja Popović je sredinom ovog mjeseca donio rješenje kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom

 

 

U utorak je objavljeno rješenje sudije Privrednog suda Nemanje Popovića (koje nosi datum 15. 6. 2026) kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom. Vektra Boku je još 2007. preuzeo kontroverzni biznismen Dragan Brković, kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića. Od pompeznih najava investicija i modernizacije nije bilo ništa, dok je imovina Vektra Boke rastakana i opterećivana raznim kreditima koji su koristile ili izvlačile druge Brkovićeve firme. Krivični postupak koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo protiv Brkovića, njegovih sinova i Milića Popovića zbog zlopotreba, pranja novca i pribavljanja protivzakonite imovinske koristi tapka u mjestu.

Zahtjev za stečaj je podnijet 22. 12. 2025. godine sa prvopotpisanim Danilom Matijaševićem, izvršnim direktorom Ellena Group (posjeduje trećinu akcija Vektra Boke) kome se pridružilo još 14 radnika s ukupnim potraživanjem od 260.000 eura za neisplaćene zarade iz 2023. i 2024. Ova odluka je objavljena nakon što su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) prošle sedmice podnijeli zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini radi zaštite državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza i zaštite prava radnika (oko 200, bivših i sadašnjih).

Sagledavajući cjelokupno stanje u Vektra Boki, 260.000 eura neisplaćenih zarada se može svrstati u manje probleme u kompaniji. Račun Vektra Boke je u konstantnoj blokadi još od 2019. godine s potraživanjima koja su narasla na preko 11 miliona eura. Skupština akcionara koja je bila zakazana za 9. 3. 2026. u cilju usaglašavanja akata društva u skladu sa novim Zakonom o privrednim društvima nije održana. Početkom februara ove godine predsjednik odbora direktora Mitar Bulatović je podnio neopozivu ostavku, a sredinom februara i član borda Slobodan Đokić. Time je bord de facto prestao postojati. Izvršnom direktoru Vektra Boke Miliću Popoviću je istekao mandat uključujući i naknadnih 60 dana na koje ima pravo po Statutu biti vršilac dužnosti, navodi se u predstavci od 24. 4. 2026. Ellena Group Privrednom sudu. Novog direktora nema ko ni izabrati, stoga se traži od Privrednog suda da postavi privremenog zastupnika u Vektra Boki. Iako je rok da sud u osam dana odluči o ovom zahtjevu, Privredni sud nije reagovao ni nakon dva mjeseca.

Štaviše, policija je u maju podnijela i prijavu protiv Milića Popovića zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju. Sumnjiči se da je „nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju javnog izvršitelja kojim je bilo zabranjeno raspolaganje imovinom izvršnog dužnika Vektra Boka AD, za List nepokretnosti 502 KO Topla (kompleks Hotela Igalo), prekoračio granice svojih ovlašćenja i postupio suprotno odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju”, naveli su iz policije.

Privredni sud se na ove katastrofalne okolnosti nije obazirao. U svom rješenju od 15. 6. da odbije uvođenje stečaja, Privredni sud se samo osvrnuo na to da bivši/aktuelni radnici i povjerioci (Danilo Matijašević i još trojica) s potraživanjem od  21.5 hiljada eura nisu stečajni povjerioci pa ne mogu predlagati otvaranje stečaja. Oni su, naime, postali razlučni povjerioci što im daje pravo da se namire iz te imovine prije drugih povjerilaca. Ostali radnici koji su se priključili kao drugi povjerioci za 240.000 ne mogu postati supredlagači već samo posebnim prijedlogom inicirati stečaj. Zakon o stečaju ne poznaje razliku između stečajnih i razlučnih povjerilaca. Član 13 kaže da je valjani razlog za stečaj kada „povjerilac koji u izvršnom postupku… nije mogao namiriti svoje potraživanje bilo kojim sredstvom izvršenja u roku od 45 dana od dana pokretanja izvršnog postupka”.

Sudiji Popoviću je za ovakvo rješenje trebalo skoro sedam mjeseci. Na to rješenje  postoji pravo žalbe Apelacionom sudu.

U ranijim slučajevima, za vrijeme Blaža Jovanića i Vesne Medenice, Privredni sud je bez problema uvodio stečaj za najmanje sitnice kada su postojali apetiti moćnih miloističkih lobija. Monitor je već pisao da je u slučaju Nivel Investa iz Budve, koji je posjedovao višemilionsku imovinu blizu obale, uveden stečaj zbog 111.000 eura po osnovu jemstva prema Prvoj banci. Sudija Dragan Vučević je tada odbio dozvoliti Stevanu Đukiću, izvršnom direktoru Nivel Investa, realizaciju dogovorene prodaje pet stanova za 2.5 miliona kako bi riješio jemstvo Prvoj banci i odblokirao račun firme. Kasnije su privredne sudije, stečajni upravnici i osobe bliske njima razgrabili dio stanova Nivel Investa po navodima Đukića u krivičnoj prijavi SDT-u.

U slučaju kompanije UEP Montenegro irskog biznismena Luisa Megvajera Jovanićev sud je uveo stečaj u isto vrijeme kad i Nivel Investu zbog potraživanja od samo 2.000 eura. Megvajer je ranije rekao Monitoru da je nekoliko puta pokušao platiti dug deponiranjem novca na račun Privrednog suda ali je odbijen pod izgovorom da uplata mora ići preko računa UEP-a koji je bio u blokadi. UEP Montenegro je imao 25 odsto akcija Hotela Fjord (procijenjen na 16 miliona eura) i 30 odsto bivše zgrade Jugooceanije Kotor (procijenjene na 11 miliona). Megvajer se javno požalio Đukanoviću da mu je Branimir Gvozdenović tražio asistenciju od dva miliona eura za rješavanje problema.

Blažo Jovanić i njegov kum Sreten Mrvaljević su takođe imali uloge u Vektra Boki u prethodnom stečaju i Planu reorganizacije (2017–2022) koja je propala. Dragan Vučević je bio stečajni sudija u Brkovićevoj Vektri Montenegro u bankrotu i krajem prošle godine je otišao u penziju.

Kao i u slučaju Nivel Investa, manjinski akcionari Vektra Boke optužuju Mrvaljevića za priznavanje fiktivnih faktura od 2.4 miliona u Vektra Montenegru u stečaju (večinski vlasnik Vektra Boke) kao i neosporavanje kredita od 3.25 miliona kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) od kojih je u Vektra Boku leglo samo 168.000. Mrvaljević je uhapšen kad i Jovanić i protiv njega se vodi krivični postupak.

Brkovićeve investicije u Vektra Boki su i više nego upitne. Iako je po privatizacionom ugovoru potpisanom 10. 12. 2007. Brkovićeva Vektra Montenegro  trebala biti pod kontrolom Savjeta za privatizaciju i njenog Kontrolora u vezi ispunjenja investicionih obaveza u Vektra Boki, to se nije desilo. U odgovoru od 18. 6. 2026. Ellena Groupi, na zahtjev za uvid u investiciona ulaganja u Vektra Boku sa svim fakturama, računima, građevinskim knjigama i dnevnicima itd., Savjet za privatizaciju je odgovorio da „dokumentacija… nije u njegovom posjedu”. Da samo posjeduje Aneks ugovora s Vektra Montenegrom kojim se Brković obavezao uložiti 64, umjesto prvotnih 50 miliona.

Savjet za privatizaciju, u odgovoru u koji je Monitor imao uvid, takođe navodi da nema ni „četiri fakture od po 612.000 eura koje su priznate u Planu reorganizacije (Vektra Boke) od strane stečajnog upravnika Sretena Mrvaljevića”. Savjet je uputio na Privredni sud i Ministarstvo turizma kako bi eventualno tamo dobili traženu dokumentacuju. Matijašević se u razgovoru za Monitor požalio da mu Privredni sud ne dozvoljava pristup. Na isto su se ranije žalili i zastupnici i umješači Nivel Investa i Luis Megvajer. SDT i specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović se do sada nije oglašavala na veliki broj krivičnih prijava i pritužbi vezanih za poslovanje Vektra Boke.

Odbijanje Privrednog suda da uvede stečaj će najviše pogoditi radnike „jer Zakon o stečaju predviđa da su radnici prvi isplatni red” ističe bivši radnik Vojin Miljanić za RTHN. Drugi ocjenjuju da bi otvaranjem stečaja isplivale mutne radnje za vrijeme Plana reorganizacije i planirano isisavanje miliona eura Brkoviću i Jovanićevoj ekipi iz Privrednog suda kojoj se sudi za druge slične stvari.

Matijašević (Ellena Group) zamjera i državi da nije prijavila razlučno potraživanje pošto većinske akcije Vektra Montenegro (sada u stečaju bankrotstva) u Vektra Boki imaju teret u ulaganju koje nikad nije realizovano shodno privatizacionom ugovoru. U razgovoru za Monitor Zaštitnica imovinsko pravnih interesa (ZIPI) Crne Gore Bojana Ćirović odbacuje navode da je država neaktivna i da 64 miliona neulaganja nisu razlučno potraživanje već razlog za raskid ugovora.

Ipak, za sada nije došlo do raskida ugovora zbog složenosti situacije. Savjet za privatizaciju po ugovoru ima pravo na jednostrani raskid ugovora ukoliko dođe do pokretanja stečajnog postupka nad kupcem (što se već desilo) ili nedostavljanja neke od garancija za izvršenje posla ili nedostavljanja mjenice kao sredstvo obezbjeđenja obaveze kupca. U slučaju raskida država bi morala vratiti i 70 odsto kupoprodajne cijene kupcu u slučaju da je izvršio više od 50 odsto ukupnog investicionog programa – što se svako slaže da nije slučaj. Do sada država nije aktivirala Brkoviću nikakve garancije.

Ćirović se slaže da investicija „nije na pravi način kontrolisana” i da je sadašnja nomenklatura naslijedila složene probleme iz perioda ranije vlasti. Postojeći krivični postupci i more novih krivičnih prijava samo usložnjavaju već teško rješiv gambit.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OTVARANJE SVETOG STEFANA NAKON PET GODINA: Aman ili Janu – novo poglavlje najpoznatijeg crnogorskog ostrva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura

 

 

Nakon višegodišnjeg zastoja i arbitražnog postupka, postignut je dogovor koji je omogućio povratak ekskluzivnog turističkog kompleksa na svjetsko turističko tržište. Vlada Crne Gore i zakupac Aidwey Investment koga zastupa kompanija Adriatic properties iz Budve, ovim su stavili tačku na jedno od najosjetljvijih pitanja turističke privrede i pozicije najpoznatijeg crnogorskog ostrva u svijetu luksuznih putovanja.

Zatvaranje elitnog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan i Miločer 2021. godine predstavljalo je ne samo poslovni problem za državu i zakupca, već ozbiljni udarac međunarodnom imidžu Crne Gore kao adrese visokog turizma.

Gvozdeni lanci koji su „krasili“ kapiju hotela Sveti Stefan dugih pet ljeta, biće skinuti 1. jula, kada se očekuje svečano otvaranje hotela i prijem prvih gostiju. Iz kompanije Adriatic navode da postoji veliko interesovanje gostiju za odmor u kućama i apartmanima na Svecu, te da u tom pogledu očekuju veoma uspješan povratak.

Hotel Miločer počeo je sa radom 22. maja, kada je u potpunosti popunjen, što i nije bilo teško s obzirom na to da raspolaže sa osam apartmana.

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura.

Apartmani u starom hotelu Miločer, nekadašnjem letnjikovcu članova dinastije Karađorđević, prodaju se po cijeni većoj od 1.500 eura za noć, zavisno od posebnih uslova i želja gostiju.

Stigla su i dva nova gastronomska brenda na Sveti Stefan. Restoran japanske kuhinje modernijeg, savremenog koncepta iz lanca restorana Zuma. Otvoren je novi grčki restoran Nammos, koji donosi tradicionalnu mediteransku kuhinju.

Za korišćenje plažnog mobilijara na hotelskim plažama u Miločeru i na Svetom Stefanu istaknute su nove cijene. Iznajmljivanje kompleta od dvije ležaljke sa suncobranom staje 240 eura na dan. Uz ovaj iznos gost dobija osvežavajuća posluženja, vodu, sokove, voće…

Poznata mala Kraljičina plaža zadržala je isti status koji joj je zakupac odredio na samom startu ugovora o zakupu, 2007. godine. Ova pješčana uvala, jedno od najljepših prirodnih kupališta Crnogorskog primorja, i ove godine je nepristupačni, zabranjeni dio turističkog kompleksa, rezervisan isključivo za goste hotela, na kome je svima, pa i starosjediocima okolnih naselja, pristup ograničen.

Javna staza pored plaže ponovo je zatvorena gvozdenima kapijama sa obje strane, koje je nedavno postavio zakupac i time vratio problem tamo gdje je prije pet godina nastao.

Podsjećamo da su uoči turističke sezone 2021. mještani Pržna i Svetog Stefana porušili metalne kapije kojima je bio onemogućen prolazak pored plaže. Rušenje kapija izazvalo je revolt zakupca i kompanije Aman, koji su obustavili rad hotela i pokrenuli arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa obrazloženjem da ne mogu garantovati privatnost, ekskluzivnost i mir svojim gostima.

Ishod je poznat, nakon pet godina postignut je obostrani dogovor o odustajanju od arbitraže, potpisan sporazum kojim su se saglasile obje strane. Po tom sporazumu, koji je djelimično predstavljen u javnosti, kapija na Kraljičinoj plaži više nema. Prolaz je obezbijeđen svima. Navedeno je i da će Kraljičina plaža biti u režimu korišćenja za sve one koji žele da plate postavljeni mobilijar. Ispostavilo se da je neko obmanuo građane. Vlada ili Adriatic properties.

Vraćanje kapija na Kraljičinu plažu izazvalo je ogorčenje mještana. Članovi Savjeta Mjesne zajednice (MZ) Sveti Stefan podnijeli su krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv Adriatic properties d. o. o. iz Budve i drugih državnih i opštinskih organa i subjekata, zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela povreda slobode kretanja i nastanjivanja i neizvršavanje sudske odluke. Jer je zakupac suprotno važećoj pravosnažnoj presudi, ponovo postavio ograde koje onemogućavaju prolaz šetalištem od Svetog Stefana do Miločerskog parka, pored Kraljičine plaže, od 8 do 20 časova.

Podnijeli su i zahtjev Komunalnoj inspekciji Opštine Budva sa zahtjevom za uklanjanje nelegalno postavljenog objekta na javnom šetalištu uz Kraljičinu plažu.

Niko se iz Vlade ne oglašava ovim povodom, da upozori i opomene zakupca da poštuje taze potpisan sporazum. Ili u papirima o poravnanju nikakvog dogovora oko Kraljičine plaže nije ni bilo.

Upornost zakupca da gvozdenim kapijama brani prilaz Kraljičinoj plaži ima svoje dublje razloge. Tokom petogodišnje pauze u radu hotela Sveti Stefan dogodile su se pomjene i u kompaniji Aman koja obavlja posao hotelskog operatera i pod čijim znakom Aman Sveti Stefan luksuzuni hotel otvara novu turističku sezonu.

Vlasnik Amana, ruski milijarder Vladislav Doronjin, razvio je u okviru iste kompanije novi brend JANU.

„Janu na sanskritu – duša, predstavlja vizionarski hotelski i rezidencijalni brend koji živi u ritmu svoje destinacije. Kao dio porodice Aman, Janu daje energiju i inspiriše trnasformisanim prostorima, inovativnim restoranima i velness sadržajima. Spajajući 35-godišnje nasljeđe Aman grupe sa stručnošću osnivača i izvršnog direktora Vlada Doronjina u razvoju ultra luksuznih nekretnina, kompanija Janu uspješno rezidizajnira putovanja..“, stoji na zvaničnom sajtu Doronjina.

Amanova marka Janu u svijetu u gotovo svim novim projektima pored hotela gradi rezidencijalne objekte visoke kategorije za prodaju na tržištu nekretnina. Tako je i u Miločeru, gdje je poslovni fokus Doronjina prešao sa klasičnog Aman resorta na razvoj Janu rezidencija uz novi hotel u miločerskom parku, pod imenom Janu Montenegro, iako Aman nije formalno napustio Sveti Stefan.

Projekat Janu Montenegro predstavlja centralni dio budućeg razvoja Miločera. Država je priznala pravo investitora da nastavi započetu gradnju na osnovu ranije izdatih dozvola. Na sajtu kompanije Janu, budući apartmani i rezidencijalni objekti prodaju se uz napomenu da će kupci luksuznih nekretnina imati pirvilegovan pristup Kraljičinoj plaži.

„Smješten na osamljenoj litici, obuhvatajući hotel i rezidencije brenda Janu, Janu Montenegro se nalazi u priobalnom pejzažu sa privilegovanim pristupom Kraljičinoj plaži, jednoj od najljepših plaža duž jadranske obale…, među borovima, maslinama i kedrima sa pogledom na zaliv,“ navodi se na zvaničnom sajtu kompanije Janu, u opisu projekta u miločerskom parku koji na tržište stiže – „uskoro“.

Ekskluzivnost prostora direktno povećava vrijednost budućih stanova i apartmana. U međunarodnoj praksi luksuznih resorta privatna plaža, kontrolisan pristup i ograničeno korišćenje prostora, predstavljaju ključne argumente za prodaju skupih rezidencija. Ponovno ograđivanje Kraljičine plaže radi se sa ciljem očuvanja privatnosti kupaca budućeg Janu kompleksa.

Upravo na Kraljičinoj plaži u Miločeru sudarili su se javni interes i logika luksuznog nekretninskog biznisa milijardera Vladimira Doronjina i zakupca Adriatic propertiesa za koje interesi zajednice nemaju nikakvog značaja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPOLITIZACIJA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: SLUČAJ EPCG: Partijska se ne poriče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština akcionara EPCG usvojila je novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. No, i površna analiza pokazuje da se desilo tek partijsko usklađivanje

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je u utorak Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države. Tim propisom se, saopšteno je iz Ministarstva finansija, uvodi novi sistem upravljanja državnim kapitalom zasnovan na profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti.

„Jedna od najvažnijih novina odnosi se na profesionalizaciju upravljačkih struktura u državnim preduzećima. Uvode se jasni i strogi kriterijumi za izbor kandidata, nezavisna komisija koja vrši selekciju, kao i obaveza da članovi organa upravljanja posjeduju odgovarajuće znanje, iskustvo i kompetencije. Članovi organa upravljanja će biti birani po sprovedenom javnom konkursu“, naveli su iz resora ministra Novice Vukovića. „Prostor za diskreciono odlučivanje i politički uticaj biće značajno sužen, dok će rezultati i učinak biti ključni pokazatelji uspješnosti”.

Usvajanje ovako bitnog propisa, nakon što je Vladin prijedlog na čekanju u parlamentu proveo skoro četiri mjeseca, prošao je bez pripadajuće pažnje javnosti. Izostale su čak i očekivane samohvale zvaničnika.

Dio te tišine mogao bi se pravdati očekivanjima da usvojeni Zakon, takav kakav je, neće dovesti do najavljene profesionalizacije i depolitizacije menadžmenta državnih kompanija. Pošto je za tako nešto potrebna veća sila od zakonskog akta sa nepunih 70 članova (25 stranica).

„Zakon još uvijek daje ogromne diskrecione mogućnosti da ukoliko političke partije budu željele da njihovi prvaci budu u organima upravljanja privrednih društava u vlasništvo države, oni to i budu“, ocijenio je Marko Sošić iz Instituta alternativa.

Vladajuća politička elita, poput njihovih prethodnika, nema stvarnu namjeru da se odrekne privilegije raspolaganja i upravljanja (preostalom) državnom imovinom. Sa naglaskom na njeno korišćenje u cilju jačanja političko-finansijske infrastrukture. Partijske i lične. Zato je ovaj Zakon usvojen pod moranje, da bi se ispunila očekivanja Brisela. Istovremeno, iznalaze se modeli za što je moguće duže održavanje postojećeg stanja u kome je partijska knjižica važnija od profesionalnih referenci.

Za potvrdu te teze, nećemo se pozvati na primjer, recimo, Luke Bar. Bilo bi suviše lako. Koliko proše nedjelje, zaposleni tog državnog preduzeća uputili su Vladi Milojka Spajića zahtjev da se „javno, pisano i nedvosmisleno” izjasni o budućnosti preduzeća na kome je, nekada, projektovana ekonomska budućnost Crne Gore. Od 490 zaposlenih, 451 potpisao je zahtjev kojim se traži odgovor na pitanje: da li se Luka Bar razvija kao državna strateška kompanija ili se, kroz nejasne aranžmane i odluke donesene bez učešća zaposlenih, priprema teren za njeno prepuštanje tuđim interesima? Zvaničan odgovor se čeka.

Po sličnom principu, bilo bi neozbiljno primjenu decembarskog Zakona o privrednim društvima i ovonedjeljnog Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države provjeravati na primjeru Plantaža AD. U toj državnoj kompaniji, duže od godinu dana, od javnosti kriju čak i podatke o školskoj spremi i radnom iskustvu izvršnog direktora Igora Čađenovića.

Da pođemo od glave državnog preduzetništva. Elektroprivreda Crne Gore je „najveća, najvrjednija, najvažnija, najbolja…”, kompanija u državnom vlasništvu. Kad u njoj zažive pomenuti zakoni, pola priče biće ispričano. Samo treba imati strpljenja da se to i desi.

Skupština akcionara EPCG usvojila je u ponedjeljak novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. „Donošenjem ovog akta, EPCG blagovremeno sprovodi proces usklađivanja sa novim zakonskim okvirom, imajući u vidu da rok za usklađivanje, propisan Zakonom o privrednim društvima, ističe upravo danas“, navodi se u saopštenju nakon Skupštine akcionara.

Zgodno se namjestilo, pa je rok za usklađivanje pravnih akata sa Zakonom o privrednim društvima isticao dan prije nego što je Zakon o upravljanju u državnim preduzećima usvojen u Skupštini. Da je, primjera radi, predsjednik parlamenta Andrija Mandić taj propis stavio na dnevni red prije 10-20 dana,  Odbor direktora EPCG, predvođen Milutinom Đukanovićem, bi morao kompanijski Statut prilagoditi i odredbama tog Zakona. Makar onima čija primjena nije prolongirana da početka naredne godine.

Ne bi to bio baš jednostavan posao.

Površna analiza pokazuje kako usvojeni Statut EPCG, suprotno tvrdnjama, nije usklađen sa važećim Zakonom o privrednim društvima. Uzmimo za primjer: Statut EPCG ne prepoznaje rodnu zastupljenost u organima upravljanja; politika naknada (naglasak je na novcu koji se, stalno ili periodično, dijeli menadžmentu mimo redovne plate) je definisana mnogo paušalnije nego što to propisuje krovni Zakon; nema dijela koji se odnosi na periodičnu procjenu rada Odbora direktora i komisija koje on imenuje (nema godišnje evaluacije rada Odbora, predsjednika  odbora …), Odbor direktora namjerava zadržati nadležnosti koje novi Zakon prebacuje na komisiju za imenovanja

Manjinski akcionari analizirali su još detaljnije. Tako je Nataša Backović ukazala na problematičan sadržaj člana 93 novog Statuta koji propisuje da članovi organa preduzeća „ne odgovaraju za štetu koja nastane kao rezultat sprovođenja odluka Skupštine akcionarskog društva“, odnosno, da ,, pravo akcionarskog društva da zahtijeva naknadu štete u skladu sa ovim članom zastarijeva u roku od 5 godina od dana nastanka štete“.

EPCG i njen menadžment nijesu zakonodavni organ da odlučuju o rokovima zastare, obrazložila je.

Dejan Mijović ukazuje na kumulativne efekte izmjena kompanijskog Statuta, ukazujući na tri grupe odredbi koje „djeluju sinergijski, odnosno u istom pravcu” – član 93 potencijalno ograničava odgovornost organa upravljanja za štetu; članovi 121 i 122 omogućavaju da se finansijske posljedice eventualno štetnih odluka apsorbuju u ukupnim, agregiranim rezultatima Društva; članovi 133 i 134 značajno proširuju mogućnost ograničavanja pristupa informacijama koje su ključne za detektovanje loših odluka i utvrđivanje te iste odgovornosti.

Mijović te primjedbe stavlja u kontekst rekonstrukcije TE Pljevlja koju je već problematizovao pred nadležnim organima. „Posmatrane zajedno, ove odredbe stvaraju osnovanu sumnju da njihov praktični, sistemski efekat može biti otežavanje ili opstrukcija budućih postupaka za utvrđivanje odgovornosti i naknadu štete”.

Kada bi u kontekst stavili i Zakon o upravljanju u državnim preduzećima, slika bi bila zanimljivija. A ideja autora prepoznatljivija.

Novi Statut EPCG definiše Revizorski odbor kao posebno tijelo koje nadzire finansijsko izvještavanje, interne kontrole, upravljanje rizicima i rad interne revizije. U opisu tog tijela i njegovih nadležnosti naglašena je nezavisnost.

Međutim, članove Revizorskog odbora bira Odbor direktora. On utvrđuje visinu naknade koju primaju članovi i ocjenjuje njihov rad. Ovonedjeljni zakon predviđa mnogo jači sistem komisija i procedura imenovanja kroz konkursni postupak i komisije za imenovanja.

Da ne otvaramo priču u depolitizaciji menadžmenta. Koja će na dnevni red doći u najboljem slučaju, tek poslije sljedećih parlamentarnih izbora.

Do tada, ostajemo nemoćni pred informacijama poput one iz izvještaja revizora za prošlu godinu, gdje se navodi da je prosječna cijena uvoznog MWh bila 106 eura, dok je EPCG tu struju građanima prodavala po cijeni od 55 eura. Ko je donio odluku da EPCG, odnosno država i građani kao njeni vlasnici, po svakom uvoznom megavatu izgube oko 49 eura? I kako se to uklapa sa vladinom pričom o „profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti” u državnim preduzećima? Odgovori su negdje „po dubini” kadrovske politike vladajućih.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo