Povežite se sa nama

FOKUS

ĐUKANOVIĆ OBILJEŽIO 100 DANA OD OKTOBARSKOG UDARA: Živ, bogat i slobodan

Objavljeno prije

9 godina

na

milivoje-katnic

Približno tri i po mjeseca (sto dana) nakon 16. oktobra i događaja koji su obilježili ne samo godinu za nama nego, moguće je, i budućnost ove zemlje, Milo Đukanović nam je ponudio svoju verziju tih, i dalje kontroverznih, događaja.

Po starom, mada nepisanom pravilu, bivši predsjednik i premijer Crne Gore „podanicima” se obratio uz pomoć stranih medija. Ali, da ne dangubimo – 16. oktobar 2016. Šta se desilo?

„Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukuje nas predsjednik DPS-a: „Dakle, meta nije bio Milo Đukanović kao osoba, već kao legitimni premijer i zagovornik politike evroatlantskih integracija”.

Istog momenta javili su se i Đukanovićevi oponenti, prisjećajući se kako je „legitimni zagovornik politike integracija” istovremeno i čovjek čija je politika od Crne Gore proizvela prvu evropsku zemlju kojoj su uvedene ekonomske i političke sankcije Ujedinjenih nacija (kao dijela SRJ Slobodana Miloševića). Isti, dalje, tvrde da bivši premijer ne mora biti „na meti” samo zbog svojih političkih stavova, već i kao neko ko je sinonim crnogorske tranzicije i tranzita koji su doveli do prvobitne akumulacije kapitala. A, potom, proizveli more finansijski motivisanih prijatelja i neprijatelja – zavisno od računa da li im je Đukanovićeva vlast dala ili uzela ono što im, navodno, pripada.

„Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj sekundi nalazi”, stoji u jednom od saopštenja Demokratskog fronta o ovoj temi.

Da i to pitanje za sada ostavimo po strani. Šesnaesti oktobar. „To je bio posljednji pokušaj da se osujeti ulazak Crne Gore u NATO, a vjerujem i njena evropska integracija”, tvrdi Đukanović, objašnjavajući novinarima Jutarnjeg lista prethodna saznanja o tome da mu je život u opasnosti.

„Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije. No, moram reći da o zlokobnosti cijelog plana nisam znao dok te informacije Specijalno tužiteljstvo nije saopštilo i cijeloj javnosti”, citira Jutarnji Đukanovića. Bez potpitanja. Izgleda da se svuda na Balkanu podrazumijeva da aktivnosti opozicije ne mogu biti drugačije do zlokobne.

Ovdje je, ipak, važnije primijetiti da smo uz pomoć hrvatskih medija saznali kako je Đukanović nekoliko dana prije izbora znao da se „priprema jedan takav scenario”. Podsjetimo, u svojoj izjavi datoj ovdašnjim medijima na dan izbora, tadašnji premijer je tvrdio da o događajima u kojima je, navodno, glavna meta planiranog udara zna koliko i svi ostali građani, ono „što se za sada pojavilo putem medija”. Zapravo, zeru više: „Od državnih organa sam dobio potvrdu da je postupak pripreme saopštenja u završnoj fazi”. Tek da se zna – to saopštenje državnih organa nikada nije ugledalo svjetlost dana.

Prije Đukanovićevog istupa vijesti o spriječenom puču stigle su u formi nezvanično od TV Pink, Portala Analitika i Antene M. Potom se oglasilo Specijalno tužilaštvo. Oni su nas, u pisanoj formi, obavijestili o hapšenju 20 ljudi koji su, navodno, planirali da „u vrijeme proglašenja rezultata izbora, uz upotrebu oružja, napadnu okupljene građane ispred Skupštine i službenike Uprave policije, a da potom zauzmu prostorije Skupštine. Takođe se sumnja da je plan kriminalne organizacije bio lišavanje slobode premijera Crne Gore”. (citat iz saopštenja). Specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je, koji dan kasnije, objašnjavao da je saopštenje objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Prema vlastitim tvrdnjama, na isti način – iz medija – o pripremanim napadima na narod, političare, državne institucije i vojsku i policiju obaviješteni su i tadašnji ministri MUP-a i vojske Goran Danilović i Milica Pejanović-Đurišić.

Ko su, onda, državni organi od kojih je Đukanović „dobio potvrdu”. Do danas ne znamo. Kao što ne znamo da li se ozbiljnost tih prijetnji, zaista, može mjeriti onim što je, u vidu stenograma snimljenih telefonskih razgovora zavjerenika, objavljeno u dijelu „patriotske štampe”. Dnevne novine i CDM su objavile navodne snimke razgovora između Aleksandra Sinđelića (postao svjedok saradnik) i Bratislava Dikića (prema prvoj verziji objavljenih razgovora), odnosno Mirka Velimirovića (koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):

SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”

VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”

SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”

VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”

SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”

VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”

SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.

Da pritvrdimo. Dakle, plan je bio sljedeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda kažu šta hoće za nagradu. „Do kraja”.

Još jedno podsjećanje. Danima nakon 16. oktobra niko nije pominjao plan ubistva crnogorskog premijera. Milivoje Katnić o tom naumu zavjerenika govori naknadno, naglašavajući da je to dio „alternativnog plana”, sačinjenog nakon što je ideja „izbornog puča” propala.

Tek kasnije ubistvo premijera Đukanovića postaje centralna tačka cijelog plana. U interpretaciji Đukanovića i njegovih saradnika iz DPS-a. Istovremeno, Katnić se sa navodnim ubicama sporazumijeva. Oni priznaju (ne znamo šta) i za uzvrat dobijaju kazne od 5-6 mjeseci zatvora. Uslovno i bezuslovno.

Neumjesna je paralela, ali: prema predloženim izmjenama Kaznenog zakonika, onima koji komentarišu ili kritikuju i tako, po mišljenju predlagača, ometaju rad pravosudnih organa prijeti kazna zatvora do godinu dana. Ljudi koji su imali naum da pucaju na građane, vojsku i policiju, zauzmu Skupštinu, uhapse/ubiju premijera idu kući poslije šest mjeseci. Ili samo uz uslovnu kaznu. Da li ovo zvuči normalno i pravedno?

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi”, izjavio je Mirko Velimirović zvani Pajo, član Ravnogorskog četničkog pokreta i zavjerenik koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada da kupi oružje, pa cijelu akciju prijavio crnogorskim vlastima. Po jednoj verziji, koju je Velimirović ispričao istražiteljima, oružje nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Po drugoj, takođe njegovoj priči pred sudijom, on je oružje kupio pa potom rastavio i bacio u neko jezero na Kosovu. „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju znaju o čemu pričam”.

Zatečeni, valjda, ovolikom ljubavlju i patriotizmom, sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je (eventualno) kupio 50 automata i 3.500 metaka? Ako ih nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Ili ovako: kako se zove jezero u koje je bacio kupljeno oružje? Odnosno, postoji li neko iz crnogorskih snaga bezbjednosti ko bi mogao da posvjedoči da je to oružje uništeno („pod kontrolom Specijalnog tužilaštva”, kako je objašnjavao Katnić) a ne, recimo, preprodano nekom od balkanskih krijumčara oružja?

Na drugu dimenziju ovog pitanja ukazao je Zoran Vujičić, koordinator programa vladavine prava u Građanskoj alijansi, podsjećajući da se, prema zakonu, Sporazum o priznanju krivice ne dozvoljava licima koja su osumnjičena za terorizam. To je, možda, jedan od razloga zbog koga vlast – i izvršna i zakonodavna i sudska – pažljivo bira riječi opisujući sporne događaje.

Tužilaštvo osumnjičenim, uhapšenim i osuđenim ne spočitava terorizam, ubistvo u pokušaju, nasilno preuzimanje vlasti… već „stvaranje kriminalne organizacije”. Jednako obzirno djeluju i predstavnici izvršne vlasti. Iako opozicija uporno ponavlja da je riječ o državnom udaru, to nije tačno insistira, u ime vladajuće partije, Predrag Sekulić: „Niko od predstavnika DPS-a nije upotrijebio termin ‘državni udar’, pa je sasvim jasno da opozicija svojim izjavama pokušava da zbunjuje javnost, kao i da opravda svoj poraz na izborima”. Da se razumijemo – ova izjava je nastala kao odgovor na činjenicu da je crnogorski 16. oktobar u svijetu jedinstven po tome što su istog dana, u istoj zemlji, održani i parlamentarni izbori i pokušaj državnog udara. I da ista politička grupacija pokušava i jedan i drugi događaj da iskoristi za ostvarenje vlastitih ciljeva.

Valja znati da retorika DPS-a nije slučajna. ,,U jednom trenutku protest je sinoć prerastao u otvoreno u brutalno nasilje, u pokušaj zauzimanja državnih institucija, dakle, u pokušaj definitivno nasilnog rušenja vlasti zbog promjene kursa državne politike i onda je naravno moralo doći do odgovora policije koji je po mom sudu bio u skladu sa Ustavom i zakonom i onim što su policijska ovlašćenja predviđena za postupanje u takvim situacijama”. Ovako je premijer Đukanović, na HTV-u, opisivao podgorički 24. oktobar 2015. godine. A epiloga – nema.

U martu prošle godine Više državno tužilaštvo u Podgorici podnijelo je Višem sudu optužni predlog protiv funkcionera DF-a Slavena Radunovića i Andrije Mandića, zbog krivičnog djela pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Okrivljenima je stavljeno na teret da su, u oktobru ’15.-te ,,u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja države, pozivali da se silom promijeni ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi i predstavnici tih organa”. Ne nazire se ni prvostepena presuda u ovom procesu. A već imamo novi „udar”. I stare interpretacije.

Vlastodršci su se, ponovo, zaogrnuli nacionalnim interesom kupujući tako dokaze vlastite nevinosti. I nedodirljivosti. Novitet je samo Đukanovićeva ideja da se, koristeći aktuelna međunarodna trvenja, prikaže kao autentični interpretator i čuvar interesa ne samo Crne Gore i njenih građana već i EU i NATO-a.

Jedna podgorička dosjetka kaže „digni ga visoko da bolje pane”. Đukanović, sva je prilika, sada u nebesa diže samoga sebe. Ali – pad nije let.

Spin se spinom spinuje

Baš kako ne treba a, opet, sasvim očekivano – ono što su 16. oktobra prošle godine započeli za to nadležni državni organi preuzeli su, produbili i proširili, takođe nadležni, paravladini mediji (oni što ih izvršna vlast, našim novcem, održava u životu a isti, zauzvrat …, da ne psujemo ovdje). Tako Dnevne novine (DN), jedan od ovdašnjih medija koji nemaju dilemu o „političkoj gupaciji” koja stoji iza (ne)izvršenog državnog udara, ne propuštaju priliku da Milanu Kneževiću spočitaju kako je na predizbornoj konvenciji u Podgorici jasno poručio: ,,Vrhovna komanda Demokratskog fronta će narediti juriš!” I uzalud predsjednik Demokratske narodne partije ponavlja kako je na podgoričkom predizbornom skupu pristalicama naredio „juriš na biračka mjesta”, a ne na državu i njene institucije. Presuda – kriv je – već je objavljena na naslovnoj strani DN. I to ne jednom. A samo za one izuzetno nepovjeriljive i sumnjičave, DN otkrivaju još jedan neoboriv dokaz zavjere citirajući Andriju Mandića (izgleda sa istog, podgoričkog skupa DF). „Haosa 16. oktobra neće biti nigdje. Jedino će biti haosa u kabinetu premijera Đukanovića. On će morati te večeri da razmišlja o svojoj budućnosti”. Gdje je zločin u ovoj izjavi? Analitičari DN to nam ne objašnjavaju. Umjesto toga, direktno otkrivaju poentu: „Otkud ovakve poruke ako lideri Fronta nijesu znali da se priprema krvoproliće?” Kraj citata. Hajde da odgovor na postavljeno pitanje prepustimo nadležnim institucijama. Do tada, čitaocima Monitora predočimo još nekoliko jednako zanimljivih citata. Na istom mjestu (Podgorica) i u isto vrijeme (završne predizborne konvencije) svoju vidovitost demonstrirali su i čelnici DPS-a. ,,Hoćemo li stabilnu i prosperitetnu državu ili državu nasilja i beznađa? Hoćemo li da budemo evropska država ili ruska kolonija na Balkanu?”, pitao se 13. oktobra premijer Đukanović jednako poručujući: „Ne damo državu. To treba da znaju svi koji bi htjeli da je sruše ili ugrade u neku drugu državu”. Poruku za Rusiju imao je i njegov nasljednik na mjestu predsjednika Vlade. „Ne udarajte na Crnu Goru jer mi ćemo i to izdržati. Mi smo voćka čudnovata iako vam se iz daljine čini da smo mali. Branićemo svoju kuću”, kliktao je Duško Marković. Čudi da se analitičari nijesu dosjetili da i iza ovih citata postave već pomenuto pitanje: Otkud ovakve poruke ako lideri (DPS) nijesu znali da se priprema krvoproliće? Ili, ipak, ne čudi.

Kad od miša praviš slona…

Na početku priče o državnom udaru, pred kamerama TV Vijesti, Milivoje Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (naglašavamo: ne zna, a ne nema dokaza). ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstatacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara. Tri nedjelje kasnije – sasvim druga priča. Nakon što su u Beogradu prikupljeni dokazi koje je srpskim bezbjednjacima (kažu dobrovoljno) predao Aleksandar Sinđelić, a premijer Srbije Aleksandar Vućić ustvrdio: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”, Katnić pred novinarima obznanjuje ,,mi smo identifikovali o kojoj političkoj grupaciji se radi”, odnosno , „utvrđeno je koja je to politička struktura”. U istom obraćanju, samo koji minut kasnije, Milivoje Katnić priznaje nevjerovatan propust za nekoga ko nosi titulu specijalnog državnog tužioca: ,,Ako sam kazao da je utvrđeno, izvinjavam se – postoji osnovana sumnja”. Priča je, konačno, zaključena sljedećom tvrdnjom: „Posjedujemo dokaze da je u sve ovo na određen način i u određenom obimu bila involvirana određena politička grupacija, odnosno njeno rukovodstvo”. Zvanično, priča je na tome završena. Sada Katnićeve riječi svako interpretira onako kako mu to najviše odgovara. Tako u jednim novinama čitamo kako je ovdašnja opozicija naručila puč. „Katnić je, dakle, izričito rekao da posjeduju dokaze”, pišu te novine, pa optužuju opozicione lidere: „Zašto su zloupotrijebili sastanak sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem podmećući mu da je kazao kako nijedan političar nije umiješan u organizovanje kriminalne grupe i pokušaj terorizma?” Bez namjere da dajemo alibi bilo kome (previše je sumnjivih u ovoj priči) na znanje stavljamo činjenicu da se na Jutjubu može naći snimak Vučićeve izjave o „nevinosti” srpskih i crnogorskih političara. Druga je priča može li se tom čovjeku vjerovati „na neviđeno”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

CRNA GORA U PLAMENU: Skupa neispunjena obećanja

Objavljeno prije

6 dana

na

16 Augusta, 2025

Objavio:

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CIJENA POMRAČENIH ODNOSA CRNE GORE I HRVATSKE: Kamata na rezoluciju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

8 Augusta, 2025

Objavio:

Iako je jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavala , dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom

 

Opet se natmurilo nad Debelim brijegom,. Sporenja između vlasti u Podgorici i Zagrebu prijete da, iz faze sporadičnih incidenata, pređu u hronično nerazumijevanje i trvenja.

Najnoviju epizodu započele su – značke.  Ministarstvo odbrane Crne Gore koje je, kažu za potrebe posade školskog broda Jadran, izradilo dvije serije značaka na kojima je prikazan jedrenjak oko čijeg vlasništva se Hrvatska i Crna Gora spore, bezmalo, od raspada SFRJ.. Ovdašnja javnost, a čini se ni nadležni van Ministarstva, nije ni znala za taj poduhvat, izveden “bez skrivenih namjera, s ciljem promocije duge pomorske tradicije i značaja koji brod Jadran ima za Crnu Goru”.

U Zagrebu su bili pažljiviji i ažurniji. Hrvatska je Crnoj Gori tim povodom uputila protestnu notu koju su ovdašnji državni zvaničnici, uglavnom, prećutali. Dok se ministar odbrane Dragan Krapović oglasio ocjenom: “U konkretnom slučaju jednostavno nije bilo nikakve potrebe za protestom i reakcijom… Kao što smatram da nema potrebe ni prostora da produbljujemo ili pojačavamo postojeće razlike u stavovima.”

Ali, produbilo se. “Takvi potezi i poruke nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna poštovati”, navodi se u objašnjenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova upućenom ovdašnjim medijima povodom slučaja značka. Uz specijalni dodatak: školski brod Jadran je dio vojne imovine koji je tokom raspada SFRJ nezakonito otuđen Hrvatskoj zbog čega joj Crna Gora duguje “više od dvije milijarde dolara”.

Dvije milijarde dolara nije mali dug.  Pokazalo se da bivši i sadašnji zvaničnici u Crnoj Gori o tom potraživanju uglavnom nemaju pojma. Kako zvanično, tako i nezvanično. Po neko je, kažu, čuo ponešto o toj priči ali je nijesu uzimali za ozbiljno.

Sagovornici Monitora, nezvanično, smatraju da je taj problem “uglavnom” riješen još 2001. godine, kada je u Beču potpisan Sporazuma o sukcesiji SFRJ kojim su države nasljednice (Slovenija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i tadašnja SRJ) pravno regulisale pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine nekadašnje zajedničke države.

Član 3 tog sporazuma predviđa da će “pokretna imovina SFRJ preći na Državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost”. Uz napomenu (paragraf 2 istog člana) da se taj princip neće primjenjivati “na pokretnu materijalnu državnu imovinu od velike važnosti za kulturnu baštinu jedne od Država sukcesora i koja je izvorno sa teritorije te države, kao što su: umetnička dela, rukopisi, knjige i drugi predmeti od umetničkog, istorijskog ili arheološkog interesa za tu državu; i naučne zbirke i značajne zbirke knjiga ili arhiva koji će pripisati toj državi”.

Naredni član Sporazuma bavi se pokretnom vojnom imovinom SFR Jugoslavije. Ona će, navedeno je, biti “predmet posebnih aranžmana koji treba da se dogovore između zainteresovanih Država sukcesora”. Međutim, isti dio dokumenta u sledećem paragrafu predviđa da će se u slučaju imovine bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je korišćena u civilne svrhe, “priznavati važnost” teritorijalnog principa raspodjele (đe se šta zateklo).

Po tom principu, oni koji cijene da je jedrenjak Jadran u JNA korišćen u civilne svrhe (za obuku, putovanja i prijeme državnih zvaničnika…) računaju da on pripada onome kod koga se zatekao u vrijeme raspada SFRJ. Dakle, Crnoj Gori. U Hrvatskoj se, međutim, on tretira kao dio otuđene baštine koju treba (po)vratiti.

Nema javno dostupnih dokumenata koji svjedoče da su među zemljama nasljednicama SFRJ koje su međusobno ratovale tokom raspada zajedničke države, po okončanju sukoba vođeni razgovori/pregovori o preraspodjeli ili naknadi za prigrabljenu pokretnu imovinu JNA. Što ne znači, kao što vidimo iz hrvatsko-crnogorskog spora u najavi, da je to pitanje trajno zaključeno.

Dodatnu neizvjesnost u višedecenijski problem unosi i činjenica da je nakon osamostaljenja Crne Gore 2006, Republika Srbija nastavila međunarodni pravni subjektivitet nekadašnje SRJ/SCG. Preuzimajući sve međunarodne obaveze,  uključujući i one iz Sporazuma o sukcesiji SFRJ, što je potvrđeno i prihvaćeno od UN i drugih međunarodnih organizacija. Crna Gora je 23. oktobra 2006, poslala notifikaciju UN 23 da prihvata sve međunarodne ugovore i obaveze koje je prethodno potpisala SCG.

Otuda je relevantno pitanje adrese na koju bi Hrvatska, ako i kada za to dođe vrijeme, uputila zahtjev za naknadu imovine nekadašnje JNA, prije svega pokretne imovine nekadašnje Ratne mornarice i vazduhoplova dislociranih iz baza na njenoj teritoriji. U tom kontekstu se, uz jedrenjak Jadran, najčešće pominju četiri aviona za gašenje požara tipa kanader koji su prebačeni na teritoriju SRJ odakle su prodati Grčkoj. Posao je, uprkos međunarodnim sankcijama, organizovala  vlada tzv. SRJ pod kontrolom Slobodana Miloševića.

Poznavaoci tome dodaju i način na koji bi se utvrđivala republička pripadnost plovila Ratne mornarice SFRJ, pošto ratni brodovi, za razliku od trgovačke flote, nemaju matičnu luku. Uz manje-više nespornu činjenicu da problematizovana pokretna imovina JNA nije ni prije trideset godina vrijedila pomenute dvije milijarde dolara, dok je u međuvremenu obezvrijeđena ili uništena.

“Nije ta imovina vrijedila toliko ni za vrijeme Jugoslavije. Sve ono što je bilo u Crnoj Gori, uključujući i ono što je pridodato sa Ćilipa”, izjavio je penzionisani general Blagoje Grahovac za RTCG. “Što se tiče broda Jadran, on je po Badinterovoj komisiji stvarno i formalno vlasništvo Crne Gore”. Zato Grahovac zaključuje kako se “nešto drugo smjera na osnovu ovih izjava”.

Nije zgorega podsjetiti kako aktuelni spor oko Jadrana nije ni prvi ni najveći između susjeda, Crne Gore i Hrvatske.

Tadašnje crnogorske vlasti su od 1989, bile lojalan saveznik Slobodana Miloševića u njegovom nastojanju da SFR Jugoslaviju, šta god da od nje ostane, transformiše u nacionalnu državu (veliku Srbiju) svih Srba i onih koji su to trebali da postanu – Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca…Politička poslušnost potvrđena je na terenu kada je, u jesen 1991, Crna Gora krenula na Konavle i Dubrovnik, u Rat za mir.

Pljačkaški pohod i opsada Dubrovnika trajali su od oktobra 1991. do maja 1992. Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, uz 14 nestalih sa jedne i 13 sa druge strane. Iz svojih domova protjerano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata. Pljačkano je sve: od tranzistora i televizora, preko stoke, do umjetnina, vozila, plovila, hotelskog inventara i opreme sa aerodrome Ćilipi. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio je, zbog počinjenih ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika, generala Pavla Strugara (osam godina zatvora) i viceadmirala Miodraga Jokića (sedam godina). Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi.

U Crnoj Gori niko nije procesuiran zbog zločina i pljačke na Dubrovačkom ratištu. Osim što su, 2014. godine , za zlostavljanje logoraša, zarobljenih vojnika i civila u logoru Morinj osuđene četiri osobe – starješina (rezervni oficir), vojni policajac, stražar i kuvar iz logora. Ukupno 12 godina zatvora. DPS i njihovi nasljednici na vlasti, uključujući i današnje, nijesu pokazali interes da istraže zločine i procesuiraju odgovorne. Baš kao i u slučaju deportacije izbjeglih iz BiH, etničkog čišćenja u Bukovici, ubistava albanskih izbjeglica kod Kaluđerskog laza, radije su posezali za budžetskim novcem kao načinom za otkup grijeha.

Logor Morinj i sudbina ljudi koji su kroz njega prošli i danas je jedna od crnih tačaka crnogorsko-hrvatskih odnosa. Baš kao i logor Lora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani crnogorski vojnici zarobljeni na Dubrovačkom ratištu. Samo što ovdašnje vlasti pokazuju neuporedivo manje interesovanja za ta dešavanja od njihovih kolega iz Zagreba. U Podgorici je , prije dvije godine, hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da su pitanje odštete logorašima i potreba procesuiranja ratnih zločina na Dubrovačkom ratištu za Hrvatsku “i dalje otvoreno pitanje” u odnosima sa Crnom Gorom.

Upravo su dešavanja u nekadašnjem logoru Morinj, prije tri godine, najavila eru pogoršanja crnogorsko-hrvatskih odnosa. Još preciznije, jačanje struktura koje preferiraju povratak u političke ’90-te prošlog vijeka i promovišu tadašnji sistem vrijednosti.

Od oktobra 2022. do danas dio vladajućih struktura pokušava ukloniti, dok dio brani/čuva, spomen ploču posvećenu hrvatskim zarobljenicima u Morinju, koju su otkrila dva ministara iz Vlade Dritana Abazovića (ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević) u prisustvu hrvatskih kolega, ministra Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Jednima je bilo sporno što otkrivanju ploče nije prethodila vladina odluka, drugima je problematičan njen sadržaj a treći bi, i onako i ovako, radije veličali Pavla Bulatovića i Pavla Đurišića.

Spomen-ploča, uglavnom, opstaje u nepromijenjenom obliku. Ali, mijenjaju je neke druge stvari.

Hrvatska je u oktobru 2023. uputila protestnu notu Crnoj Gori, zbog svojatanja “poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” na pretpopisnim bilbordima koji su promovisali srpski identitet stanovnika Crne Gore i njenog okruženja (“Ponosni na svoje srpsko”). Iz Hrvatske je navedeno da naučnicima Ruđeru Boškoviću i Baltazaru Bogišiću nije mjesto u toj kampanji, protestujući zbog načina kojim se “pokušava pripisivanja srpskoj kulturi istorijske i kulturne baštine Hrvatske i hrvatskog naroda”.

Nepunu  godinu  kasnije crnogorska vlast usvojila je tzv. Rezolucije o genocide u Jasenovcu. Osuđujući nešto što niko ne spori (Republika Hrvatska se svojim ustavom jasno distancirala od NDH), Andrija Mandić, Milan Knežević i njihovi sljedbenici iz PES-a i Demokrata napravili su veliki korak ka urušavanju dobrosusjadskih odnosa u čiju je normalizaciju uloženo poprilično volje i truda. Sa obije strane.

Nakon iskazanog nauma o donošenju Rezolucije, zvanični Zagreb je, ponovo, uložio protestnu notu, a nakon njenog usvajanja u Skupštinu Crne Gore saopštena je odluka da se personama non grata u Hrvatskoj proglase predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, poslanik Milana Knežević i vicepremijer Aleksa Bečić. Odluka koja je još na snazi obrazložena je stavom da su trojica crnogorskih zvaničnika “proglašeni nepoželjnim zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa i kontinuirane zloupotrebe te države za unutrašnje političke svrhe”.

Iako je svakome jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavla, (bez hrvatske saglasnosti nema formalnog napretka ni zaključenja pristupnih pregovora), dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom.

„Subjekti u Vladi i parlamentarnoj većini okupljeni oko Andrije Mandića i u Demokratama realizuju aktivnosti unutar svoje agende da nas posvađaju sa svim susjedima, osim, naravno, sa Vučićevom Srbijom, i vuku nas u orbitu rusko-srpskog uticaja“, tvrdi funkcioner Evropskog Saveza Vatroslav Belan. “Možda i pojedine zapadne adrese još toga nisu svijesne, ali biće kasno kada se karte do kraja otkriju u presudnim momentima za konačno pozicioniranje Crne Gore i shvati da su DF i Demokrate samo vješto glumili emancipovane proevropske političare, a da su sve strateški radili u skladu sa onim što im srce ište – da Crnu Goru poklone ‘srpskom svetu’ i od nje učine Bjelorusiju na Jadranu koja se klanja Vladimiru Putinu.“

Milojko Spajić i PES problem ne vide na sličan način, ne znaju kako da ga riješe ili su, možda, saglasni sa politikom koalicionih partnera. To ne može još dugo biti tajna. Rezolucija o Jasenovcu i slični poduhvati  koštaju sve više i više.

 

Zaboravljena Prevlaka

U Podgorici se, makar javno, previđa neriješeno pitanje granice između Crne Gore i Hrvatske.

Po okončanju Rata za mir granicu na Prevlaci preuzeli su posmatrači UN i to je stanje trajalo do 2002. Tada je potpisanim Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđena privremena granica po kojoj Hrvatska ima kontrolu nad kopnenim dijelom Prevlake, dok je akvatorijum uz lijevu obalu poluostrva proglašen “ničijim morem”. Tim rješenjem, zvanično, nijesu zadovoljna ni jedna ni druga strana. Hrvatska problematizuje morsku, a Crna Gora i morsku i kopnenu granicu.

Pregovori o trajnom rješenju započeti 2008. nijesu daleko odmakli. Prema dostupnim podacima, od 2015. nije održan ni jedan sastanak međudržavne Komisije koja bi trebala da riješi problem. Ili ga uputi na arbitražu. Evropska komisija je u prošlogodišnjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da nema napretka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

LEGALIZOVANJE (ZLO)UPOTREBE ANB-a: Vječna UDBA

Objavljeno prije

3 sedmice

na

1 Augusta, 2025

Objavio:

Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene  zakona o ANB  i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”.  Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt povuče iz procedure. Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštinske procedure

 

 

Odbor za bezbjednost crnogorske Skupštine je u srijedu usvojio izvještaj o razmatranju predloženog Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) zajedno sa osam amandmana koje je Vlada poslala dan ranije u 19 sati  nakon elektronske sjednice. Šest članova Odbora je podržalo novi tekst. Poslanik opozicionih Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević je glasao protiv dok je Vladislav Bojović iz vladajuće koalicije  bio uzdržan. Ovim je otvoren put da se novi (izmijenjeni) ANB zakon nađe na dnevnom redu Skupštine i uskoro bude usvojen – osim ako ga ne spriječe intervencija Evropske komisije (EK) i EU diplomate.

Dan prije sjednice Odbora za bezbjednost, glasnogovornik EK Gijom Mersije je Vijestima rekao da Brisel prati dešavanja u sigurnosnom sektoru uključujući i nacrte novog Zakona o ANB-u. Takođe, EU očekuje pojašnjenja vezana za predložene izmjene i “omogućavanje EK da izvrši temeljnu analizu, prije nego što se nastavi s procedurom usvajanja tog zakona”. Mersije je naglasio da se promjene u oblasti bezbjednosti moraju “sprovoditi kroz transparentan i inkluzivan proces javnih konsultacija”.

Vlada je, što nije prvi put;  krajem prošle sedmice na elektronskoj sjednici, usvojila prvi Prijedlog Zakona o ANB-u i u skraćenoj proceduri ga poslala parlamentu bez javne rasprave. To je izazvalo burnu reakciju nevladinog sektora i opozicionih partija uz opaske da su predložene izmjene neustavne i suprotne međunarodnim standardima. Udruženje pravnika i nezavisni mediji su upozorili da nema nijedan razlog da se zakon usvaja po hitnom postupku uz apele Evropskoj Uniji da zaustavi usvajanje novog zakona.

Prvi prijedlog Zakona o ANB-u Vlada je na svom portalu objavila 23. jula ove godine. Tvrdi da, iako nije bilo javne rasprave, proces je prošao svu proceduru i nact je javno dostupan. Ukazuje se da član 52 Zakona o državnoj upravi propisuje da javna rasprava nije obavezna za oblasti odbrane i bezbjednosti. Navodno je ANB zakon usklađen s Ustavom CG, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i preporukama Savjeta Evrope. Vlada tvrdi da se ovim nacrtom uspostavlja višeslojni sistem nadzora, s tim da se nadzor elektronskih komunikacija i druge tajne mjere primjenjuju samo uz odluku predsjednika ili vijeća sudija Vrhovnog suda. Uvodi se i funkcija specijalnog kontrolora za nacionalnu bezbjednost. Parlament, Vlada, Vijeće za nacionalnu bezbjednost i Biro za operativnu koordinaciju će imati sopstvene mehanizme kontrole. Tajni nadzor biće ograničen samo na ozbiljne prijetnje – terorizam, špijunažu i organizovani kriminal uz prethodno sudsko odobrenje i visok stepen sumnje.

Nacrt objavljen 23. jula daje široka ovlašćenja tajnoj službi da bez sudskih naloga ili nadzora pristupa svim bazama podataka državnih i opštinskih organa, pravnih lica i “drugih subjekata”. U praksi to znači da bi ANB dobio zakonski odriješene ruke za neograničeni ulaz u telefonske listinge, lokacije baznih stanica, zdravstvene kartone, bankovne račune, poreske evidencije, sudske registre i sve što je potrebno za profiliranje nadziranih ili osumnjičenih osoba. Tu spadaju i članovi porodica uključujući i djecu.

Vlada je izmjenama obratila pažnju i na kadrovske resurse naglasivši da je “potrebno podmlađivanje kadrovskih kapaciteta Agencije”. Navodno se time “uvažava i iskustvo partnerskih službi” jer se predlaže da službeniku Agencije prestane radni odnos uz ostvarivanje prava na starosnu penziju” sa najmanje 30 godina staža,  od kojih najmanje 15 godina provedenih u ANB-u.

Prema informacijama u medijima, 157 službenika Agencije (prema članu 70 predloženog zakona) ispunjava uslov od 30 godina staža. Po neformalnim saznanjima Monitora, ANB bi se u prvom naletu oslobodio do 60 službenika koji su karijeru (a neki i paralelne privatne biznise) izgradili u vrijeme Đukanovićevog režima. Uštedio bi se i znatna novac, zbog plaćanja “neraspoređenih” kadrova koji su  kompromitovani ili nepodobni zbog političkog svrstavanja uz garniture prethodnih vlada, uključujući i one nakon 30. avgusta 2020.

U srijedu je objavljeno da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet na osnovu anonimne krivične prijave od kraja maja protiv sadašnjeg direktora Ivice Janovića. On je navodno na određene pozicije postavio osobe bez potrebnih kvalifikacija. U prijavi se navodi i da su nekim službenicima ostale iste plate iako su raspoređeni na niža radna mjesta.

Dio nacrta koji se tiče čistki neprofesionalnog kadra je manje sporan i za opoziciju. Blok DPS-SD smatra da su najproblematičniji “oni kadrovi koji su primani od 2020. godine” po riječima Nikole Zirojevića. Bivši premijer Dritan Abazović vjeruje da je “ta (kadrovska) odredba manje sporna od ove u kojoj žele da preuzmu ingerencije suda” i da bi to bilo “skandalozno ukoliko prođe”. Poslanik ZBCG Jovan Vučurović je naglasio su oni “najosjetljivi” na zloupotrebe ANB-a u prošlosti. “Nećemo dozvoliti da se ponovo…ANB politički instruira u bilo kom pravcu”, kazao je.

Neke nevladine organizacije su ukazale da predloženi član 83 daje mogućnost  da  se “za realizaciju nabavki u Agenciji  ne primjenjuju propisi o javnim nabavkama”. Kupovina i servisiranje specijalnih uređaja za prisluškivanje i nadzor, oružja i druge specifične opreme je osjetljiva stvar za bilo koju Službu. Prema sadašnjem zakonu u takvim nabavkama postupa se po procedurama koje propisuje direktor Agencije.

Ministar pravde Bojan Božović je još nakon prvih primjedbi najavio da će njegovo ministarstvo predložiti izmjene nacrta kako bi se uvažila opravdana argumentacija. U srijedu je na Odboru rekao da ga je Vlada obavijestila da stalno komunicira sa EK i drugim EU institucijama oko predmetnog zakona. Božović uvjerava da Vlada neće riskirati zatvaranje poglavlja 23 (pravosuđe i temeljna prava) u pristupnim pregovorima sa EU zbog bilo kog  zakona.

Nevladin sektor i opozicija su tražili da se kompletan nacrt zakona povuče iz procedure. Vlada je predloženim amandmanima donekle izašla u susret kritikama. Pristup elektronskim bazama podataka je sada moguć uz obavezni pisani sporazum između ANB-a i starješine organa / pravnog lica i uz mišljenje organa za zaštitu tajnih podataka i nezavisnog nadzora za zaštitu ličnih podataka. Drugim amandmanom Vlada je precizirala šta elektronski nadzor obuhvata (sadržaj komunikacije, saobraćajni podaci, lokacija, međunarodne veze, poštanske pošiljke). Drugim amandmanima je pojašnjena uloga predsjednika Vrhovnog suda o tome šta može a šta ne može biti odobreno za prikupljanje i način istog kao i produženje nadzora. Proširenje mjera nadzora ostaje u nadležnosti direktora ANB-a koji će takođe pisanim aktom i bez suda narediti nadziranje podataka o lokaciji i produžavati samostalno nadzor lokacije. U prvom nacrtu za nadzor lokacije je bila predviđena sudska odluka. Zadnji  amandman ima dodatu riječ “može” pa se sada propisuje da se “radni odnos može zasnovati bez javnog oglašavanja”, a sistematizacijskim aktom se navode mjesta koja se tako popunjavaju.

Bilo da prođe sadašnji nacrt zakona ili da ga Vlada, pod pritiskom EU povuče ili opet izmijeni, uvijek će se naći prostora za zloupotrebe. Predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i poslanik PES -a  Miodrag Laković je rekao da se nijednim zakonom ne mogu spriječiti sve zloupotrebe. U praksi se to pokazalo tačnim i na primjeru zemalja Zapada. Početkom juna BBC je objavio opširni izvještaj o tome kako je britanska  obavještajna služba MI5 tri puta na sudu prezentirala krivotvorene dokaze kako bi zaštitila svog agenta u redovima neonacističkih ektremista koji je optuživan za nasilje u porodici. Izgleda da su status agenta obavještajne službe i informacije koje je dostavljao bile pretežnije od krivičnog djela u produženom trajanju.

Njemački magazin Correctiv je prije deset godina objavio istraživačku priču o ranim godinama Vladimira Putina dok je bio agent KGB-a u Drezdenu. On je zaštitio Georga S. – svog njemačkog doušnika pedofila koji je silovao 10-godišnju djevojčicu i njenu prijateljicu i cijeli slučaj je zataškan. Sličnih primjera ima u službama širom svijeta.

U miloističkoj Crnoj Gori zloupotrebe ANB-a, tj. ranije UDB-e su široko poznate. Trenutno se sudi bivšem direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću zbog zloupotrebe položaja, neovlašćenog praćenja i prisluškivanja novinara, opozicionara i drugih neistomišljenika tog režima. Suđenje je zatvoreno za javnost, kako nam je nezvanično rečeno,  dijelom  i zbog zahtjeva Srpske crkve (SPC). Naime,  prisluškivani popovi i monasi su u snimljenim razgovorima iznosili teške međusobne optužbe. Dio prljavog veša iz SKY komunikacije je kasnije objavio i portal Libertas.

U neformalnim razgovorima za Monitor  bivši i sadašni sigurnosni zvaničnici tvrde  da se sve ne može podvesti pod zakonski okvir i da će uvijek postojati tendencija da se zaobiđu procedure kako bi se zaštitila država ili vlast, ili neko spriječio da  postane vlast.

Afera Do Kvon je znakovit primjer zloupotrebe post-đukanovićevske vlasti u saradnji sa srpskom obavještajnom službom kako bi se politički rival oštetio na izborima. Tada je sadašnji premijer Milojko Spajić prvi i zadnji put u američkom Vol strit žurnalu (WSJ) optužio srpsku obavještajnu službu za namještanje afere. Navodno je i sadašnja reorganizacija ANB-a i dovođenje novog direktora urađena dijelom da bi se što više neutralizirala srbijanska agentura u Crnoj Gori ali i kriminalni proruski kraci đukanovićevskih struktura.

Posljednja vijest: predlog zakona je povučen iz skupštineske procedure.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo