Povežite se sa nama

MONITORING

PRILIKE U SNP-u: Nestanak ili opstanak

Objavljeno prije

na

Za predsjednika Socijalističke narodne partije, nekada najjače opozicione partije u Crnoj Gori, na Osmom, vanrednom kongresu, izabran je Vladimir Joković. Ne zna se hoće li četvrti predsjednik SNP-a biti i posljednji ili će stranka opstati.

Glasanje na Kongresu pokazalo je duboku podijeljenost partije. Vladimir Joković je osvojio 224, njegova protivkandidatkinja Snežana Jonica 199 glasova. Treći kandidat Goran Dašić dobio je četiri glasa.

,,Nema ovdje ni pobjednika ni pobijeđenih. Samo je jedan od troje jedanakih dobio više glasova. Pobjednici ćemo biti svi ako SNP krene putem napretka i jačanja, ali i poraženi ako se to ne desi”, kazao je Joković nakon izbora. On je naglasio da će njegovi ciljevi u narednom periodu biti rješavanje nesuglasica u stranci ,,koje nijesu bile prevelike”.

Novi predsjednik partije odabrao je, zasad, da situaciju u partiji gleda kroz, reklo bi se, ružičaste naočari. ,,Kongres SNP-a je poka-zao da smo i dalje jaka i moćna partija, što potvrđuje prisustvo 429 delegata. Pokazao je demokratsku snagu, što su najbolje dokazali moji protivkandidati Snežana Jonica i Goran Dašić jer su dostojan-stveno prihvatili rezultate glasanja i iskreno mi čestitali na izboru”, kazao je Joković u razgovoru za Dan.

Ranije je ocijenio da svi simpatizeri i članovi SNP-a iskreno žele očuvanje nekad najmoćnije političke partije u Crnoj Gori. Atmosfera nakon njegovog izbora, u kojoj je bilo i psovanja, ne govori u prilog tome da ,,nesuglasice u partiji nijesu velike”. Naprotiv, i u Jokovićevom i u taboru Snežane Jonice smatraju da su podjele u partiji i ozbiljne i duboke. Saglasni su i oko toga da je ,,farsa” dobra riječ za opisivanje nekih od dogasđaja u stranci, samo što je za jedne ,,farsa” jedno, a za druge drugo.

,,Čestitka Snežane Jonice je formalnost. To je farsa koja ti jedino preostaje kad izgubiš, a mislio si da si sve pripremio za pobjedu. Radili su bezočno protiv Jokovića”, kaže Monitorov dobro upućeni izvor iz redova bliskih Jokoviću. Naglašava da je važno što ,,nije pobijedila Milićeva struja, već čovjek koji govori o jedinstvu partije”.

Pristalice Snežane Jonice smatraju da priča o pomirenju ne stoji što se jasno vidi iz rezultata izbora za predjednika. ,,Riječ je o dva pogleda, dvije potpuno različite stvari. Rezultat izbora za predsjednika pokazuje koliko je partija podijeljena. Pobijedio je kandidat kojeg je predložio onaj koji je izazivao podjele od Sedmog kongresa”, kaže za Monitor izvor koji je htio da ostane anoniman.

Po verziji iz krugova bliskih Jonici, iza Jokovićevog izbora stoje Dragoslav Šćekić, predsjednik opštine Berane i Aleksandar Damjanović, nekada visoko pozicionirani, na kraju isključeni član SNP-a.

Kako Monotor saznaje mnogo toga u daljoj sudbini SNP-a zavisiće od prvih poteza novog predsjednika. Biće, kažu, veoma važno koga će Joković predložiti za ostale visoke funkije u partiji, odnosno ko će mu biti najbliži saradnici.

,,Može da se desi da velika grupa poznatih članova SNP-a napusti stranku. Ako Joković bude morao da ‘vraća dugove’ onima koji su ga predložili – stotinu ljudi iz Glavnog odbora izaći će iz partije u jednom danu”, kaže naš izvor.

Na pitanje jesu li sigurni da imaju oko čega da se svađaju i može li partija da opstane, naš sagovornik kaže da bi se, u slučaju da je Jonica izabrana nazirala tačka na kraju tunela. Ovako se ne zna.

Oni koji su podržavali Jonicu ne kude samog Jokovića. Kažu da je riječ o dobrom, mada u Glavnom odboru uglavnom tihom čovjeku. Drvlje i kamenje pada na Šćekića i Damjanovića. ,,Znali su da Šćekić ne može da pobijedi i tržili nekoga da nema ‘repove’ pa je tako kandidatura zapala Jokovića.”

O Jokoviću javnost malo zna. Uspješan u sportu, vlasnik butika za prodaju sportske odjeće. Član Glavnog odbora SNP-a iz Plužina, opštine kojoj, iako je tamo SNP decenijama na vlasti, nikada nije pripalo poslaničko mjesto.

Oni koji su nezadovoljni Jokovićevim izborom dodaju da nema viskoko obrazovanje i sa dozom sumnje govore o njegovoom nedavnom izboru na čelo Karate saveza Crne Gore, ,,a znamo kako se u Crnoj Gori biraju predsjednici sportskih saveza”.

Naš izvor potvrđuje da na određeni način SNP sada žanje ono što je predsjednik Milić godinama sijao: ,,Samo je tokom prvog mandata bio dobar”.

Podnoseći ,,oproštajni” izvještaj o radu, Srđan Milić koji je u maju podnio ostavku na mjesto predsjednika partije, na kongresu je kazao da mu je bila čast da vodi stranku, i da bez SNP-a nema stabilne Crne Gore. Bilo nekad.

SNP je stranka koja je proizvela najveći broj novih partija u Crnoj Gori, najviše upravo za Milićevog predsjednikovanja.

I nastao je razlazom – onim velikim kad se jedinstveni DPS podijelio na Milove i Momirove, na kraju procesa u Demokratsku partiju socijalista i Socijalističku narodnu partiju.

Momir Bulatović je na čelu stranke bio od 1998. do 2001. Naslijedio ga je Predrag Bulatović. Pristalice Momira Bulatovića tada su formirale Narodnu socijalističku stranku, na čijem čelu je, formalno bio Novo Vujošević. Ta partija nije imala naročitog uticaja, utopila se u Srpsku listu, potom nestala.

Predrag Bulatović je podnio ostavku nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore, bio je na čelu bloka koji je glasao ,,protiv”. Za vrijeme njegovog mandata iz partije je otišao nekada veoma uticajni potpredsjednik Zoran Žižić, koji je formirao Demokratsku stranku jedinstva. Malo ko je se sjeća.

Na čelo partije krajem 2006, došao je Srđan Milić, javnosti tada poznat otprilike kao Joković danas. Možda manje. Za šefa partije Milić je biran tri puta. Bivši predsjednik Predrag Bulatović napustio je stranku 2012. Zapravo Milić je isključio Bulatovića koji je kasnije sa Milanom Kneževićem formirao Demokratsku narodnu partiju, koja se priključila Demokratskom frontu.

Na Sedmom kongresu u Beranama 2014. počele su ozbiljne partijske nevolje za Srđana Milića. Treći mandat predsjednika osvojio je već u prvom krugu, ali ne lako. Protivkandidati su mu bili Aleksa Bečić i Aleksandar Damjanović. Pravo glasa imalo je 526 delegata partije, od čega je glasalo njih 494. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 delegata.

Aleksa Bečić je nakon što su saopšteni rezultati izbora, kazao da je ovo posljednji put da bude poražen na ovaj način, te da o predsjedniku SNP odlučuju, kako je dodao, ,,centri moći van partije”.

Damjanović je najavio da će se boriti za svoju politiku u okviru partije.

Bečić je postao predsjednik Demokrata Crne Gore. Pokazalo se da je to bio dobar potez.

Glavni odbor SNP-a je na elektronskoj sjednici u martu ove godine razriješio Damjanovića svih funkcija zbog, kako su kazali, kršenja statuta partije. Još se pouzdano ne zna hoće li Damjanović formirati novu partiju.

Iako je novoizabrani predsjednik SNP-a kazao da bi Damjanović trebao da vrati poslanički mandat SNP-u, poznavaoci prilika u partiji kažu kako bi, u novim okolnostima, trebalo razmisliti o mogućnosti da se on u partiju vrati.

O tome kakav je SNP ostavio Srđan Milić, dosta govori fakat da imaju tri poslanička mjesta od kojih jedno pripada Miliću, a drugo isključenom Damjanoviću.

Ako se razmotri uticaj opstanka ili nestanka Socijalističke narodne partije na političkoj sceni u Crnoj Gori, reklo bi se da, kako stvari trenutno stoje – nije važno. Kad se izuzmu sentimentalni razlozi, pristalicama SNP-a na raspolaganju je širok izbor partija koje su tokom posljednjih godina uspješnije: od Demokrata do Demokratskog fronta do Demosa, ako i on opstane.

Tačno je da je SNP dio crnogorske istorije. Ali istorija su postali i Narodna stranka i Liberalni savez Crne Gore.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USTAVNI SUD SMATRA DA JE MILOŠ MEDENICA NEOSNOVANO U PRITVORU: Hoće li se pridružiti ostalima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija

 

 

Ustavni sud usvojio je žalbu branioca  Miloša Medenice, advokata Stefana Jovanovića,  da se njegov branjenik neosnovano nalazi u pritvoru, objavili su mediji ove sedmice .

U odluci Ustavnog suda navodi se da mjera obezbjeđenja nije neophodna.

Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, jedini je optuženi iz dvocifrene kriminalne grupe koji se za više počinjenih krivičnih djela brani iz spuškog zatvora i u čijem slučaju jemstvo nije čarobna riječ koja  otvara kapiju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Razlog tome,smatra njegova odbrana,  nije težina krivičnih djela za koja se tereti, niti mala suma koja se nudi za njegovovu slobodu,  već to što je sin bivše predsjednice Vrhovnog suda. Upravo to je u jednoj od mnoštva žalbi naveo njegov advokat .

„Ovoliko dugo neopravdano trajanje pritvora meni govori upravo u tom pravcu, i to je nešto što sam potencirao u žalbama, pogotovo u poslednjoj žalbi, jer ne postoji apsolutno nijedan zakonom ili Ustavom propisan ili utemeljen razlog za dalje trajanje pritvora. To je lični stav branioca, iznijet je u žalbi. Da li je cijenjen od strane Apelacionog suda kada je odlučivao o žalbi i da li je cijenjen od strane Ustavnog suda kada je on odlučivao o ustavnoj žalbi, ja tu informaciju nemam ali to je svakako moj lični stav i ja se držim njega, kaže Jovanović za Monitor.

Kako saznaje Monitor o tome se govorilo i na nedavno održanoj sjednici Ustavnog suda, gdje je jedan od sudija kolegama saopštio  da se ovom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom, jer su neki od njih , kako je kazao, bez valjanih i zakonom utemeljenih stavova smatrali da Medenica ne treba da napusti zatvor.

Od sedam sudija  koliko ih je na plenumu odlučivalo o žalbi advokata Miloša Medenice, dvoje je ostalo pri mišljenju da ovaj optuženi i dalje treba da bude u pritvoru.  Većina je ipak bila drugačijeg stava i ne samo da je prihvatila još jednu u nizu, žalbu koju je napisao advokat Jovanović, već su donijeli odluku da se ukine odluka Apelacionog suda kojom se njegovom klijentu potvrđuje pritvor.

Sa novom odlukom Jovanović nije upoznat, ali ako je zaista takva, dodaje on, onda je očigledno Ustavni sud na istom fonu kao i odbrana.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo