Povežite se sa nama

MONITORING

SOLITERI NA TRGU REPUBLIKE U BUDVI: Ludilu nikad kraja

Objavljeno prije

na

Poznati turistički grad Budva ima u svom centru, nadomak Starog grada i gradske luke, mali Trg Republike, površine oko 2.000 metara kvadratnih, koji neugledan i zapušten služi kao parking.

Mali je broj Budvana koji znaju da taj prostor uopšte ima naziv Trg Republike, poznatiji je kao – parking ispred bivše poslovnice JAT-a, bivšeg srpskog avioprevoznika.

Gradski trgovi obično predstavljaju centar, srce i dušu jednog grada na kome se ogleda njegov društveni život, istorija i kultura. Pored njih su smještene najljepše građevine, muzeji, pozorišta, zgrade državnih i lokalnih institucija, ekskluzivni restorani. Ukrašavaju se raskošnim fontanama, skulpturama, zelenilom, imena dobijaju po znamenitim ličnostima ili istorijskim događajima.

U Budvi, međutim, nije tako. Trg turističke metropole Crne Gore, ni ne zaslužuje ime koje nosi jer predstavlja ruglo grada.

Bivša lokalna vlast nije imala u planu da ovaj prostor uredi za potrebe svojih građana i turista, u skladu sa pozicijom koju budvanska opština zauzima u crnogorskom turizmu.

Plan je bio posve drugačiji, originalan i jedinstven. Da se Trg Republike proda te da se i na tom, rijetkom neizgrađenom prostoru podigne još koji soliter, stambeno-poslovni objekat ili kondo hotel, u čemu Budva inače oskudijeva.

Urbanističkim planom DUP Budva centar, Trg Republike preimenovan je u građevinski Blok 2 na kome je predviđena izgradnja 12 hiljada kvadrata stanova i poslovnog prostora u zgradama sa oko 10 spratova. Trg je za te potrebe planom parcelacije pretvoren u jednu urbanističku parcelu zajedno sa katastarskim parcelama sa kojima se graniči. Jedna, površine 450 m2 u vlasništvu Duška Kneževića, vlasnika Atlas grupe, dok je druga legat budvanske porodice Luketić, za koju su bili zainteresovani investitori oko Svetozara Marovića. Vlasnici tih dviju parcela dobili su na ovaj način preduslove da grade i profitiraju na prostoru koji je u vlasništvu Opštine i svih građana Budve.

Podsjećamo, bivša opštinska vlast je parcelu površine 520 m2 porodice Luketić prodala 2010. godine, uprkos protivljenju i peticijama građana, ali je kupac odustao od kupovine nakon onog spketakularnog hapšenja budvanskih čelnika u aferi Zavala. Parcela je nakon odustajanja kupca, kompanije Astro Montenegro iz Uzbekistana, vraćena u opštinsko vlasništvo.

Zajednička urbanistička parcela Bloka 2 pokriva površinu od 3.138 m2, i na njoj su ucrtani blokovi višespratnica i garaža posred Trga sa tri podzemne etaže, za potrebe novog stambenog bloka.

Formiranje zajedničke urbanističke parcele, Atlas banke, legata Luketića i Trga Republike, urađeno je sa ciljem da se vlasnicima graničnih parcela omogući gradnja zgrada većih gabarita, sa daleko većim urbanističkim parametrima nego što bi mogli dobiti na sopstvenom zemljištu. Zajednička urbanistička parcela je forma osmišljena da se vlasnicima katastarskih parcela omogući i kupovina kvadrata koji pripadaju Trgu, putem dokompletiranja urbanističke parcele. To je praksa zahvaljujući kojoj su mnogi partijski funkcioneri DPS-a i njihovi štićenici postajali vlasnici javnih gradskih površina. Zauzimali su ulice, trotoare, parkove, pa što ne bi i jedan Trg Republike u centru grada.

Do realizacije ovih planskih rješenja još nije došlo, što ne znači da uskoro neće. Čini se da je investitorima po čijim je željama Trg pretvoren u građevinsku zonu, nedostajao kapital.

Nedavno je u Budvi obavljena zanimljiva transakcija koja sudbinu budvanskog Trga ponovo dovodi u žižu interesovanja javnosti. Branislav Brano Mićunović je kupio zgradu stare Pošte, sadašnju Atlas banku, koja se nalazi na izuzetno atraktivnoj lokaciji u Budvi, pored gradskog parka i pristaništa.

Prodavac je bio Duško Knežević, koji je do ove vrijedne nekretnine došao početkom devedesetih, tako što je nekadašnjoj, moćnoj agenciji Montenegroekspress, njegova banka dala kredit od nekih 200.000 dolara koji nije u roku vraćen. Te je Knežević ušao u posjed.

Bilo kako bilo, zgrada stare Pošte prešla je u ruke Mićunovića, koji na lokaciji pored, posjeduje velelepnu zgradu Zeta filma, čime je zaokružio vrijedan posjed u centru budvanske Opštine.

Obje zgrade i Zeta film i Atlas banka okružuju Trg Republike.

Kupovinom zgrade Atlas banke Mićunović je naslijedio mogućnost gradnje zgrade sa oko 10 etaža, zahvaljujući zajedničkoj UP. Može da bira da li da gradi samo na svojoj maloj parceli ili će prihvatiti rješenje iz DUP-a prilagođeno interesima Kneževića i graditi na polovini zemljišta koje pripada trgu, koje može otkupiti od Opštine. Jer ova rješenja iz DUP-a Budva centar nisu stavljena van snage.

To su planovi bivše vlasti pravljeni u sprezi sa tajkunima. Kako će nova vlast bivših opozicionih partija postupiti u slučaju planirane uzurpacije budvanskog Trga, vidjećemo uskoro. Dobili su povjerenje građana Budve upravo na uvjeravanjima da će kada preuzmu vlast zaustaviti betoniranje Budve, te da se „mora sačuvati ono što je preostalo”. Trg je za sada preživio, a da li će tako i ostati, ne zna se.

Jedan od prvih koraka nove vlasti bio je uvođenje moratorijuma na gradnju stanova za tržište i stavljanje van snage pomenutog DUP-a. Gradnja hotela nije ograničena, pa se može očekivati da investitor sa takvim zahtjevom, u skladu sa planom, zatraži dozvolu za gradnju na Trgu. Građevinske dozvole za gradnju hotela izdaje Ministarstvo održivog razvoja i turizma, koje nema nijedan razlog da je ne odobri.

U planu lokalne uprave je izrada novog programskog zadatka za izmjenu DUP-a Budva centar. Građani očekuju poništenje svih koruptivnih planskih rješenja bivše vlasti, između ostalih i ona koja se odnose na Trg Republike. Nečuveno je i u svijetu vjerovatno nepoznato da je neka lokalna vlast prodala gradski trg.

Zato je definisanje statusa Trga Republike u Budvi, pravi ispit za novu vlast.

Građani Budve zaslužuju ljepši i uređeniji grad, koji je tokom decenijske vladavine DPS-a strahovito zapušten. Ako siromašnija opština, poput Nikšića na primjer, može priuštiti rekonstrukciju i uređenje Trga Slobode, koji izrasta u jedan od ljepših trgova u zemlji, Budva, čiji je budžet gotovo duplo veći, daleko je od takvih ideja.

Koliko je odluka bivše vlasti u Budvi neshvatljiva pokazuje upoređenje sa sličnom situacijom u glavnom gradu, u Podgorici. I tamo je Trg Slobode do nedavno bio običan neugledan parking, ali je odlukom gradskih vlasti rekonstruisan u uređeni prostor bez kojeg se Podgorica danas ne može zamisliti. A mogao je biti prodat i zazidan soliterima, kao što je planirano u Budvi.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo