Dešava se – očekivano. Nakon što je Administrativni odbor Skupštine predložio, a parlament izglasao smjenu reditelja Nikole Vukčevića iz Savjeta RTCG, nastavljena je čistka nepodobnih iz upravljačkih medijskih tijela. Ove sedmice Odbor je predložio parlamentu da razriješi i Darka Ivanovića iz Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM).
Ivanović je pred Administrativnim odborom ponovio da on ne krši zakon kako to tvrdi Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), i ocijenio da se ne može oteti utisku da iniciranje njegove smjene ima veze sa njegovim zalaganjem da se privremeno oduzime dozvola za rad Pink Montenegru, zbog grubih kršenja programskih standarda.
ASK je donijela odluku da je Ivanović prekršio zakon jer kao član Savjeta nije napustio funkciju u privrednom društvu Agencija medija N – Gage. Ivanović je poslanicima na Administrativnom odboru predočio, kod notara ovjerena dokumenta CRPS-a, da se odjavio kao ovlašćeno lice iz te kompanije. Nije pomoglo.
Jedno je sigurno. Demokratska partija socijalista i njen šef Milo Đukanović željeli bi ne da Pink M ne bude ukinut, nego da svi mediji liče na Pink M – ružičastu televiziju poznatu po minutima-dva i prljavim obračunima sa njegovim kritičarima. Na kojoj je najnezgodnije pitanje koje se može postaviti dvodecenijskom vođi zemlje koja je prošla ratove, ekonomske pohare, brojne afere i izborne krađe – Hoćete li se kandidovati za predsjednika?
Da je vlast krenula u predizbornu čistku medijskog prostora, pokušavajući prvenstveno da povrati punu kontrolu nad javnim servisom, važnim mehanizmom za izborne ,,pobjede”, jasno je od samog starta, kada je ASK na osnovu anonimnih prijava pokrenula postupke protiv članova savjeta RTCG i AEM-a iz civilnog sektora koji nijesu naklonjeni vlastima, dok istovremeno ne reaguje na mnoge javne dojave i novinarska istraživanja o visokim funckionerima vlasti koji krše zakone. Zbog toga što ne dira funkcionere vlasti, ovih dana Agencija trpi i kritike Evropske komisije. U međuvremenu, više je detalja potvrdilo tezu da su procesi protiv predstavnika civilnog sektora u upravljačkim organima RTCG i AEM-a tek dio scenarija da vlast pred izbore namjerava da osvoji medijskog prostora što se osvojiti može.
Tako je recimo na mjesto Predraga Mitrovića koji je još prije odluke Agencije podnio ostavku na članstvo u Savjetu RTCG, predložen Slobodan Pajović, dugogodišnji direktor Luke Bar i odbornik DPS-a u Baru. On je navodno, prije nekoliko dana, podnio ostavku na to mjesto, ali se njegovo ime i dalje nalazi na sajtu odbornika barskog parlamenta. Njegovo ime se nalazi i na spisku odbornika na sajtu DPS-a. Zakon jasno propisuje da odbornici i poslanici ne mogu biti članovi Savjeta RTCG.
,,Do sada makar su u rukavicama slali neke svoje ljude. Sada oni svoje zaposlene činovnike i odbornike šalju otvoreno u Savjet RTCG”, prokomentarisala je predlog da Pajović bude član Savjeta direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Milka Tadić-Mijović. ,,Ovo brutalno čišćenje nam govori o strahu kako će se završiti predsjednički i izuzetno značajni izbori u Podgorici. DPS ne želi apsolutno nikakva iznenađenja”, ocijenila je.
Da se radi o ,,sramnim postupcima” Administrativnog odbora i namjeri vlasti da zauzme medijski prostor pred izbore, ocijenili su i u opozicionim SDP I URA.
Marta Šćepanović, poslanica DPS-a u Administrativnom odboru, ne vidi ništa sporno u Pajovićevoj kandidaturi. ,,Može se na javni poziv javiti svako, nijesu mu suspendovana Ustavom zagarantovana prava, ukoliko je neko odbornik DPS-a, ili bilo koje druge partije”. Ona istrajava u tvrdnjama da nema progona kritičara, već da su postupci koje je protiv kritičara pokrenula ASK na čijem se čelu nalazi Sreten Radonjić, blizak prijatelj premijera Duška Markovića, a koje je finiširao Administrativni odbor pun depeesovaca – tek vladavina prava. O depees vladavini prava ovih dana izjasnila se Evropska komisija, uz upozorenje da institucije, posebno ASK, moraju pokazati autonomnost i otklon od vlasti. Te ocjene, Radonjić je prokomentarisao ,,prenaglašenim i selektivnim odlomcima” medija. EK se osvrnula i na RTCG, porukom da se javnom servisu mora obezbijediti nezavisnost. Uzalud. Ako Radonjić i Luiđ Škrelja nastave sa ,,vladavinom prava” Dnevnik RTCG će se bez sumnje pretvoriti u – minut, dva.
O namjeri vlasti govori i selektivna primjena, odnosno selektivno kršenje zakona u slučaju Savjeta RTCG. ASK je tako vodila postupke protiv gotovo svih članova Savjeta, ali je parlamentarni Administrativni odbor odlučio da pokrene razrješenje tek nekih od njih. Slučajno, baš onih koji su kritički nastrojeni.
Tako se na sajtu Agencije vidi da je ta institucija donijela odluke da su zakon prekršili, ne prijavivši imovinu – Perko Vukotić, Mimo Drašković, Vladimir Pavićević i Dragana Tripković. Trenutno se osim smjene Vukčevića, očekuje da će uskoro biti pokrenut još samo postupak za razriješenje Gorana Đurovića, kojeg režimski mediji već duže označavaju najvećim ,,problemom”. O ostalima ni riječ. Iako bi i njihova razrješenja bila nezakonita, postavlja se pitanje zašto se o njima i ne govori. Da li zbog toga što je smjena dvojice nepodobnih dovoljna da se povrati puna kontrola nad RTCG, izgubljena u vrijeme Vlade izbornog povjerenja i uslišenih zahteva opozicije da se smijene neki ključni kadrovi vlasti u RTCG?
Goran Đurović za Monitor kaže da članovi Administrativnog odbora zajedno sa Pink M televizijom uporno obmanjuju javnost, tvrdeći da su on i pojedini sadašnji članovi Savjeta RTCG u sukobu interesa, zbog čega ih treba razriješiti. On ukazuje da je ASK u svojim odlukama utvrdila da nije bilo sukoba interesa i da članovi Savjeta RTCG nisu podredili javni interes privatnom, odnosno da nijesu prekšili član 26 Zakona o RTCG koji propisuje sukob interesa.
U odluci ASK u njegovom slučaju, navodi se da je Đurović kao član Savjeta prekršio član11 i član 13 Zakona o sprečavanju korupcije.
,,Proizvodnja povrća ili nedostavljanje imovinskih kartona nisu razlog zbog kojeg se članovi Savjeta RTCG mogu razriješiti. Ukoliko Administrativni odbor želi da poštuje zakon onda nema govora o bilo kakvom pozivanju članova Savjeta RTCG na izjašnjavanje jer se na izjašnjavanje mogu pozvati samo kada se konstatuje sukob interesa i započne postupak razrješenja. U slučajevima kršenja članova 11 i 13 Zakona o sprečavanju korupcije, i člana 23 koji se odnosi na podnošenje izvještaja o prihodima i imovini nema osnova za pokretanje postupka razrješenja”, kaže Đurović i podsjeća da Zakon o sprečavanju korupcije ne sadrži normu kojom se stavlja iznad drugih propisa uključujući Zakon o RTCG I na osnovu kog su članovi Savjeta izabrani.
,,Jasno je svima da niko od članova Savjeta RTCG ne krši član Zakona RTCG o konfliktu interesa koji jedino može biti osnov za razrješenje”, kaže Đurović. ,,Kao mnogo puta do sada situacija je potpuno jasna i ovdje se ne radi o poštovanju propisa već o namjeri da se na brutalan način, nezakonitim razrješenjima i smjenama povrati partijska kontrola nad javnim servisom”, zaključuje on.
Da neće tako lako pustiti javni servis vlast pokazuje od ranije. Parlamentarna većina više puta mijenjala je zakone koji se odnose na javni servis, kako bi Savjet RTCG skrojila po svojoj mjeri. Dok su u tom tijelu sjedjeli naklonjeni režimu, a u očitom konfliktu interesa, to nije smetalo nikom. Izmjenama zakona, RTCG je vraćena i na teret budžeta, nakon što je učinjeno sve da formula po kojoj se RTCG mogla finansirati na nezavisnije načine ne uspije. Nakon što je privremeno izgubila punu kontrolu nad svojom Bastiljom, imperija je sad uzvratila udarac.
I ne radi samo na državnom, već i na lokalnom nivou. Opet po anonimnoj prijavi ASK je utvrdila ovih dana i da je novinar Tufik Softić, v.d direktora Radio Berane – u sukobu interesa. Prema Agenciji, sporno je što je njegova supruga odbornica SNP-a u lokalnoj skupštini, kao i to što nije prijavio imovinu kao javni funkcioner.
Odmah nakon što je upozoren da krši propise, Softić je prijavio imovinu a njegova supruga je podnijela ostavku na odborničku funkciju. Softić za Monitor objašnjava da mu prijava Agencije liči na pritisak. On kaže da je Agencija pokrenula postupak po anonimnoj prijavi nekoliko dana prije nego što je on dobio državu u sporu vezanom za napad na njega iz 2007.
,,Čitav život se borim protiv korupcije i sada su mene optužili za nju. Prijava je došla dvije godine nakon što sam imenovan za vd direktora, a istog dana kada su raspisani izbori u Beranama. Pink i drugi dobro obaviješteni mediji to prenose. Čini mi se da im je cilj da me smijene sa mjesta direktora radija prije lokalnih izbora”, kaže on.
Nijesu RTCG i lokalni javni servisi jedini medijski prostor koji režim želi da drži pod kontrolom. Tajkuni prijatelji vlasti koji mimo svake logike osnivaju medije naklonjene režimu i u službi prljanja kritičara, raspodjela javnih fondova tako da se osnaže upravo takvi mediji, tužbe, batine, paljenja imovine, samo su neki u bogatom spektru pokušaja vlasti da pod kontrolu stavi i privatne medije koji joj se već dugo ne daju. Tu je i gajenje atmosfere nekažnjivosti napada na kritički nastrojene novinare, što je posebno apostrofirala EK u najnovijem tzv. non paper izvještaju o napretku u poglavljima 23, 24, upozoravajući da nema napretka u istragama napada na novinare. Ali se zato napreduje u represiji (vidi box) .
Možda će u narednom Izvještaju EK o napretku Crne Gore pisati baš tako – napredovali u medijskom mraku.
NAPADI NA NOVINARE
Napredak represije
Ne samo da nema rezultata u istragama o napadima na novinare u Crnoj Gori, na šta je nedavno upozorila i EK, nego novinari sve češće postaju žrtve – policijskih istraga.
Novinaru Vladu Otaševiću je nakon prijetnji smrću i psovki, koje mu je uputio Velizar Marković, premijerov brat, oduzet telefon uz objašnjenje da će biti poslan u Forenzički centar na vještačenje. Vještačenje traje puna tri mjeseca.
,,Ni nakon tri mjeseca ne znam gdje se nalazi telefon koji su mi službenici CB Podgorica oduzeli još 14. septembra. Niko me mjesecima nije zvao ni iz policije, a ni iz tužilaštva”, kaže za Monitor Vladimir Otašević.
On kaže da nije iznenađen dosadašnjim postupanjem državnih organa u predmetu u kome treba da bude procesuiran premijerov brat: ,,Odgovorni u policiji i tužilaštvu kao da se utrkuju ko će više i bolje da prevari zakon ne bi li pokazali šefovima koliko su beskrupulozni i time sebi otvorili put do napredovanja u karijeri”. Otašević najavljuje da će ove nedjelje uputiti dopis policiji i tražiti da mu vrate telefon, te objasne zašto ga sve ovo vrijeme nisu zvali da u njegovom prisustvu izuzmu snimak prijetnji.
Društvo profesionalnih novinara i Sindikat medija upozoravali su da su istražni organi na ovaj način ugrozili Otaševićeve izvore. Savjet za građansku kontrolu policije je zaključio da su policajci postupili nezakonito i neprofesionalno kad su Otaševiću oduzeli privatnost i službene podatke. ,,Taj zaključak mi ostavlja prostor da u narednom periodu preduzmem druge zakonom dozvoljene radnje kako takvo postupanje policije ne bi ostalo nekažnjeno, što bi počinioce sa značkama ohrabrilo da nastave sa nezakonitom praksom”.
O policijskoj zabrinjavajućoj najnovijoj praksi ilustrativno svjedoči i slučaj novinara Miroslava Drobnjaka. Njemu je 11. oktobra ove godine ispred porodične kuće u Pljevljima zapaljen auto.
Da je požar namjerno podmetnut konstatovano je u nalazu Radovana Popovića, sudskog vještaka iz oblasti zaštite od požara, eksplozija i eksplozivnih sredstava.
O rezultatima nalaza vještaka Drobnjak je obaviješten tek 17. novembra. A u međuvremenu niko nije saslušavan, niti je preduzeta bilo koja radnja koja bi vodila ka rasvjetljavanju ovog događaja. Zbog toga se Sindikat medija 22. novembra obratio Savjetu za građansku kontrolu rada policije sa zahtjevom da provjeri primjenu policijskih ovlašćena u ovom slučaju. Na osnovu zahtjeva Savjeta Drobnjaka su 29. novembra pozvali u pljevaljsku policiju.
Drobnjak za Monitor priča da ga tokom saslušanja skoro i nijesu pitali o paljenju auta, već su mu postavljali pitanja koja se odnose na njega i njegovu porodicu: ,,Sve neka privatna pitanja,što me je začudilo jer ako su došli po zahtjevu Savjeta za građansku kontrolu rada policije pretpostavljao sam da su trebali da ispitaju je li policija do sada radila svoj posao kako treba i ima li napretka u istrazi o paljenju auta. Nije mi bilo jasno kakve veze sa požarom i radom policije ima moja porodica”.
A onda su Drobnjaku inspektori pokazali poligraf, pitali ga da li je čuo za tu spravu, i izrazili želju da ga podvrgnu poligrafskom ispitivanju. Nijesu mu objasnili da to može da odbije.
,,Ja sam, kroz svoj posao, znao da sam mogao da odbijem poligraf, iako mi to nisu rekli. Isto tako sam znao da on nije dokaz na sudu. Stavili su papir ispred mene i rekli evo da potpišeš. Ja sam mogao reći neću, ali sam razmišljao zašto – nemam što da krijem, nemam dosije, nikad nisam ni privođen, ni prekršajno odgovarao, ne družim se sa kriminalcima… A da odbijem odmah bih bio sumnjiv. I ja to potpišem”.
Uslijedilo je 20-ak pitanja, od kojih je samo nekoliko bilo u vezi sa požarom. Ostala su bila – drogiraš li se, jesi li kada učestvovao u prevoženju droge, imaš li kući sakrivene droge, sakrivenog oružja, putuješ li često u inostranstvo, jesi li izvršilac kakvih krivičnih djela… Jedan set i onda ponovo ista pitanja. ,,Pomislio sam da poligraf ne reaguje, jer nemam što da krijem, pa traže ponovo. Nakon toga mi pokazuju neki trik sa kartama, kažu mi da negiram koja je karta prava. Kada me pitaju da li je ta karta dama ja kažem – da, a on tada kaže „vidiš kako sada reaguje”. Pomišljam da računaju da ću sada postati napetiji i onda kreću u novi set pitanja. Opet ista pitanja., po četvrti put. Tada me počnu ubjeđivati da poligraf reaguje na pitanje da li se drogiram. Pitaju me imam li što da priznam. Ja kažem ne. Oni kreću ponovo”, priča Drobnjak.
Nakon višesatnog ispitivanja Drobnjaka su uputili kući. Za par dana imao je razgovor sa načelnikom policije, kojega je pitao za poligraf. Rečeno mu je da je to interna stvar policije, da još nije dobio izvještaj, a i kad ga dobije da mu ne može ništa reći jer je to samo za internu upotrebu.
,,Meni je bitno da javnost zna kako se postupa sa novinarima koji su žrtve i kojima je nanijeta šteta i ovo govorim nadajući se da sam posljednja osoba koju isljeđuju kao da je napadač, a zapravo je žrtva”, zaključuje Drobnjak.
Do sada osim je Drobnjaka, saslušano svega nekoliko osoba na koje je on ukazao da bi mogle biti povezane sa paljenjem njegovog auta.
Predrag NIKOLIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice