Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO CRNA GORA UVOZI KROMPIR: Domaći proizvodi pored magistrale, strani u supermakretima

Objavljeno prije

na

Kolašinski proizvođači krompira tvrde da Crne Gora nema potrebu da uvozi tu vrstu povrća, iako je to praksa godinama. Ratari u toj opštini, iako su do sada, u sopstvenoj režiji uspijevali da prodaju proizvedeni krompir, razočarani su i odnosom države i opštine prema poljoprivrednicima. U Trebaljevu, selu poznatom po kvalitetnom krompiru, dovijaju se na razne načine da obezbijede sigurne kupce, a ono što proizvedu prodaju, uglavnom, na štandovima pored magistralnog puta. Trebaljevski kromir je, tvrde, brend, pa viškova nema, ne baca se, ali bi ostali proizvođači u Crnoj Gori zbog neadekvatnog odnosa nadležnih mogli imati problema.

,,U ovom selu smo samoorganizovani i kvalitetom proizvoda smo osvojili tržište, pa nemamo štetu. Ide nam na ruku što je ovaj kraj idealan za proizvodnju kromira i još nekoliko vrsta povrća. Srećna okolnost je to što imamo prostor za skladišenje, ali i blizu nam je magistrala. Da još više proizvodimo, prodali bismo sve. Drugi, kako čujemo, nažalost nijesu u istoj situaciji. Baz obzira što nama sada nije loše, to jest možemo da živimo od ovog što radimo, stanje u oblasti proizvodnje i prodaje krompira bi trebalo trajno i kvalitetno reulisati. Trenutno je situacija daleko od zadovoljavajuće”, tvrde u tom selu.

Država malo, Opština ni toliko- tako ratar i stočar Pero Novaković opisuje podršku poljoprivrednicima. On kaže da su ratari mnogo čime ugroženi, a, između ostalog nije ni siguran da se kontrola kvaliteta krompira u Crnoj Gori sprovodi kako bi trebalo.

,,Neću reći ništa novo tvrdnjom da su poljoprivrednici u lošoj poziciji, za kolašinske se, naročito, odvaja malo novca. Odnos Oštine je ravan nuli. Proizvodnja kromira je uvozom destimulisana, jer uvozimo, npr. holandski. Zbog toga su ratari iz Crne Gore više puta zajednički slali apele da se takvo stanje promijeni i da im se obezbijedi da prodaju ono što proizvedu. To jest, da im ne devastiraju rad niskim cijenama i uvozom”, kaže Novaković.

Na četiri hektara zasađenih kromirom na njegovom imanju prošle godine je rodilo oko 40 tona. Novakovićima nije to jedina djelatnost imaju i farmu svinja i krava i svu nephodnu mehanizaciju za obrađivanje , za kolašinske prilike, velikog imanja.

,,Ja sam zadovoljan prodajom krompira, imam prodajni prostor pored magistrale i kod mene najviše kupuju ljudi iz Srbije. Imam i stalne mušterije iz nekih srbijanskih gradova, koji svake godine po nekoliko puta dođu i kupuju na stotine kilograma. Tako je i kod drugih koji u Kolašinu proizvode to povrće. Kvalitet je presudan i naša snalažljivost da obezbijedimo kupce. To je odličan pokazatelj da nam uvoz ne treba. Takođe, to je alarm i da nadležni ozbiljnije razmisle o svojim potezima u ovoj oblasti. Imamo odlične preduslove za proizvodnju kvalitetnog proizvoda i kad je riječ o evropskim standardima”.

Mnogo je manipulacija na tržištu krompira, tvrdi Novaković. Ima, objašnjava, mnogo zloupotreba i kada je riječ o proizvodnji sjemenskog krompira. Ono što ne valja za sjeme proizvođači daju supermarketima ili prodaju na druge načine po niskim cijenama. Na njivama porodice Novaković sadi se nekoliko sorti rudolf, agril i kenebek…Sjeme sorte mičigen, nakon što su ga radnici nepažnjom uništili nije mogao da nabavi u našoj državi.

,,Sve probleme, vjerovatno bi proizvođači prevazišli da imaju pravu podršku. Kada se pogleda koliko se za poljoprivredu opredjeljuje, onda je jasno u kakvom sam položaju. Ja sam, recimo, za samo jednu od pomoćnih prostorija potrošio oko 12.000 eura, a manje od toga je izdvajanje iz budžeta za sve proizvođače u Kolašinu.To je porazno”.

Crnogorski poljoprivrednici godinama upozoravaju da im odnos države i akuelna politika uvoza onemogućaju da ostanu konkurentni na tržištu. Tvrde da ne bi bio problem kada bi veliki trgovinski lanci kupovali domaći krompir, a tek onda, ako nedostaju odeđene količine, uvozili. Sada je, kažu, situacija krajnje čudna.

Tako misle i kolašinski proizvođači i naglašavaju kako nijesu siguni da se obavlja adekvatna kontrola uvezenog proizvoda.

,,Stalno se potencira da je proizvodnja krompira unosan posao, ali činjenice govore drugačije. S obzirom na odnos države vrlo je moguće da će sve masovnije ratari odustajati od proizvodnje te kulture. To bi bila velika šteta, ali ne može se ni od koga očekivati da uzalud radi. Trebaljevo je izuzetak što se tiče uspješnog plasmana na tržiše, ali bi trebalo da svi ostali uz pomoć nadležnih obezbijede takve uslove. Nije to samo problem Crne Gore, prema vijestima iz regiona, svi istu muku muče. Isto je i u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) i tamošnje proizvođače uništava uvoz i niske cijene”, kažu kolašinski ratari.

Država je, objašnjavaju oni, najpozvanija da zaštiti domaćeg proizvođača. Nadležni bi, smatraju, trebalo i da na neki način obaveže velike trgovniske lance da otkupljuju domaći krompir. Da bi se to postiglo, neophodan je i zajednički nastup ratara iz cijele Crne Gore. Da je sreće, kažu, trebalo bi i rangirati krompir po kvalitetu. Navodno, nije rijetka situacija da se organski proizvedeno povrće prodaje po cijeni onog koje nije ni približno tog kvaliteta.

Ratari su u pravu kad kažu da su im problemi zajednički sa kolegama iz regiona. Prema podacima od prošle godine, proizvodnja krompira prepolovljena. Kako su pisali mediji nekontrolisani uvoz prijeti da uništi i preostale uzgajivače tog povrća. Krompir iz inostranstva navodno, preplavio je Srbiju. Takođe, i u toj državi veliki trgovinski lanci se opredjeljuju, upravo, za uvezeno povrće. Prema podacima Privredne komore Srbije, najveće količine krompira su 2016. godine uvezene iz Holandije i Belgije. Republička fitosanitarna inspekcija Republike Srpske, prošle godine, zabranila je uvoz i naložila povrat pošiljaocu šest pošiljki od oko 77 tona porijeklom iz Danske, Luksemburga, Holandije i Njemačke, jer je utvrđeno prisustvo regulisanog štetnog organizma Fusarium sp.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo