Dok licitiramo imenima sledećih sa lisicama na rukama, gotovo neopaženo je prošlo nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi upozoravaju da treba povesti računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima

Sve više je onih koji smatraju kako su suđenje u razumnom roku i poštovanje pretpostavke nevinosti, kao osnovni postulati primjene zakona, postali upitni u Crnoj Gori. To se, kažu, može vidjeti na sve više primjera.

Bivši prvi čovjek Budve Milo Božović u pritvoru se nalazi skoro 13 mjeseci.Suđenje mu nije ni počelo jer je optužnica kojom je obuhvaćen bila „nejasna i nerazumna“, zbog čega je iz suda Specijalnom državnom tužilaštvu vraćena na doradu. Na razmatranje ispravljenog optužnog akta još se čeka. U međuvremenu, sudovi su odbili prijedlog Božovićevih advokata koji su ponudili jemstvo u iznosu od 1,3 miliona eura, kako bi se njihov klijent u daljem postupku branio sa slobode.

Da sudovi svojim odlukama stvaraju utisak kako je pritvor pretvoren u kaznu,  svjedoči i slučaj bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kojem suđenje još nije počelo. On se u pritvoru nalazi skoro godinu i po dana, od decembra 2022. Istovremeno, još nije donijeta ni odluka o jemstvu koje je predloženo prije više od mjesec.

Sličan prizvuk ima i slučaj Miloša Medenice sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. On se u pritvoru nalazi skoro dvije godine, i pored jasnih stavova koje su iznijele sudije Apelacionog i Ustavnog suda prema kojima se tom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom Crne Gore. Prije svega pravo na slobodu.

Medenica je jedini optuženi iz navodne kriminalne grupe koja broji dvocifren broj članova, a koji se od optužbi brani iz spuškog zatvora. Razlog tome, tvrdi njegov advokat Stefan Jovanović  –  je to što je  sin Vesne Medenice.

Sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović je krajem prošle nedjelje i pored ukidnog rješenje sudija Apelacionog suda, donijela novu identičnu odluku i odbila jemstvo od 1.450.000 eura u nekretninama koje je porodica Medenica predložila kao garancije za izlazak iz pritvora ovog okrivljenog.

Pri tome su sudije Apelacionog suda kada su ukinule prvu odluku kojom je odbila jemstvo za Medenicu i, vraćajući joj spise predmeta da ponovo odlučuje, konstatovale: “Ovaj sud je utvrdio da je prvostepeno rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama za donošenje odluke. Naime, prvostepeni sud nije ispitivao ni cijenio da li ponuđeno jemstvo sa mjerama nadzora predstavlja dovoljnu garanciju za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, na šta upućuje Ustavni sud Crne Gore u Odluci U-III br. 838/23 od 12.10.2023.godine, iz kojih razloga se zaključci prvostepenog suda o neosnovanosti predloga za ukidanje pritvora uz određivanje jemstva za sada ne mogu prihvatiti. Ovaj sud je naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, tako što će shodno izloženim razlozima ovog rješenja, za odluku koju će donijeti po predmetnom predlogu ,dati potpune, jasne i dovoljne razloge.“

Sličan je i slučaj bivšeg službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, koji se tereti da je član organizovane kriminalne grupe. On se, takođe, iza brave nalazi više od dvije godine a suđenje mu ni do danas nije počelo. I u njegovom slučaju sudije Ustavnog suda, kada je riječ o pritvoru, do sada su više puta donosile pozitivne odluke, ali kapiju Istražnog zatvora nije otključalo ni rekordno ponuđeno jemstvo, koje u njegovom slučaju iznosi blizu 10 miliona eura.

Obrazloženje zbog čega mlađi Lazović ne može iz pritvora, sudije Apelacionog suda nijesu dale.

„Navedenim rješenjem Višeg suda u Podgorici, odbijen je kao neosnovan predlog branilaca okrivljenog Lazovića za ukidanje pritvora, uz davanje jemstva, koje glasi na ukupan iznos od 9.286.479,00 eura… Navedeno rješenje Apelacionog suda Crne Gore sa bližim razlozima biće objavljeno na internet stranici Apelacionog suda“, stoji u saopštenju.

Gotovo neopaženo prošlo je nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi su, može se naslutiti, i sami svjesni da treba povesti računa kada je riječ o pritvorenim osobama i njihovim pravima. „Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede efikasno postupanje u pritvorskim predmetima, a od državnih tužilaca da sa najvećim stepenom pažnje, samo izuzetno i u skladu sa Ustavom i zakonom i standardima Evropskog suda za ljudska prava, predlažu određivanje pritvora“, navedeno je u saopštenju TS.

Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede odgovarajuće i blagovremeno informisanje javnosti o radnjama koje preduzimaju, uz obrazloženje donijetih odluka, naročito u slučajevima od posebnog interesovanja javnosti, piše u saopštenju koje nije dobilo zasluženu pažnju.

Čini se da je na bolji prijem naišla preporuka nekadašnjih čelnika vlade i bezbjednosnog sektora, koji sugerišu da se, uz kokice, prate akcije službenika policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Centar za građansko obrazovanje prozvao je institucije za nerad u slučaju smjene direktora škola od strane Vesne Bratić. Bivša ministarka odgovorila je da će kad vrijeme prođe ,,mnogi imati štošta da objašnjavaju”.  Građani će na osnovu sudskih presuda, morati da plate više stotina hiljada eura zbog nezakonitog rada bivše ministarke

Od 140 pokrenutih postupaka zbog smjena direktora vaspitno-obrazovnih ustanova u vrijeme mandata Vesne Bratić, bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta, do sada je 130 okončano pravosnažnim presudama koje utvrđuju nezakonitost tih smjena i administracije kojom je rukovodila Bratić. U toku je 10 postupaka.

Ministarstvo prosvjete iz  Budžeta Crne Gore mora da isplati  102 hiljade eura samo na račun sudskih troškova. Iznos će biti višestruko veći jer traju i paralelni postupci za naknadu štete.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je nedavno podsjetio da su zbog ovog slučaja u novembru 2022. predali krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu koje, po dostupnim informacijama, do danas po njoj nije postupilo. Takođe, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa najavljivala je tokom 2022. regresnu tužbu protiv Bratić koja, po dostupnim informacijama, još nije pokrenuta.

CGO ukazuje da ni nadležno Ministarstvo prosvjete nije iskoristilo mogućnost sudskog poravnanja kroz mirno rješavanja sporova pred Agencijom za mirno rešavanje radnih sporova u ovim predmetima , koji je bio najefikasniji mehanizam za smanjenje troškova koji padaju na teret države, odnosno građana i građanki, a što predstavlja dodatni vid odgovornosti onih koji su na ovo morali paziti po službenoj dužnosti. Pozvali su tužilaštvo i zaštitnicu imovinskopravnih interesa u Crnoj Gori da pokrenu postupke iz domena svoje nadležnosti u vezi sa ovim pitanjem.

Većina direktora koji su odlučili da tuže državu zbog smjene za vrijeme mandata Bratić, dobili su spor na osnovnim sudovima, što je kasnije potvrdio i Viši sud. Vrhovni sud odbacio je, u novembru prošle godine,  reviziju države protiv presude Višeg suda u Podgorici, kojom je potvrđeno da je nekadašnja ministarka Bratić nezakonito smijenila direktoricu škole. U odluci Vrhovnog suda konstatuje se da su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.

Smjena direktora više od 140 vaspitno-obrazovnih ustanova koju je najavila i ostvarila tadašnja ministarka kulture, nauke, prosvjete i sporta dogodila u junu 2021. godine. Bratić je smjenu pravdala navodnom depolitizacijom školskog sistema. Tvrdila je da se prekida sa dotadašnjom praksom i da partijska knjižica više neće biti uslov za direktorsku funkciju. Ministarka je ubrzo demantovana kada su poslanici u Skupštini predočili dokaze o podjeli direktorskih mjesta po dubini – plijen nove vlasti obuhvatao je i funkcije direktora škola, vrtića i ostalih obrazovnih ustanova.

Svi direktori su dobili identična rješenja o smjenama – Ministarstvo je smjenu pravdalo neformiranjem školskih odbora od strane direktora.  Sudovi su presudili da su mimo zakona ostali bez funkcije, da direktori nijesu mogli da formiraju školske odbore, jer je upravo Ministarstvo opstruiralo taj proces ne predlažući svoje članove u odborima.

Državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete Milijana Vukotić-Jelušić upozorila je, na sjednici Vlade od 22. decembra prošle godine, da bi sudski postupci bivših direktora škola državu mogli da koštaju najmanje 300.000 eura. Ona je istakla da je neophodno da se u postojećim postupcima smanje troškovi na način što će se priznavati tužbeni zahtjevi kojima teče parnica, a nastali troškovi dobrovoljno isplaćivati na osnovu pravosnažnih presuda.

Rješenje mirnim putem je tražio i advokat Mihailo Volkov koji zastupa preko 100 smijenjenih direktora. Umjesto da se učinjena šteta smanji, nastavljeno je sa unaprijed izgubljenim sporovima – po receptu sve će ionako da plate građani.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa je početkom prošle godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Vesne Bratić. Predloženo je sudu da bivša ministarka isplati novčani iznos, koji će biti utvrđen nakon vještačenja zbog počinjene materijalne štete. da bi ceh mogla da plati sama Bratićka, To bi bio nauk i za ostale funkcionere koji svojim nezakonitim odlukama na teret građana ostave breme odštete.

Dok Zaštitnik traži da štetu umjesto građana plati Vesna  Bratić, ona tvrdi da je upravo institucija zaštitnika državnih interesa kriva za pričinjenu štetu. Za izgubljene sudske procese krivi Zaštitinika imovinsko- pravnih interesa Crne Gore: ,,Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa nije nam omogućila učešće u postupku, i isključivo njenom krivicom su postupci izgubljeni”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je u januaru 2023. predmet protiv bivše ministarke, nakon što je u decembru Centar za građansko obrazovanje (CGO) podnio protiv nje krivičnu prijavu zbog nezakonite smjene direktora škola tokom 2021. godine.

Nakon najnovijeg saopštenja CGO, oglasila se i Bratić i ponovila da su sva rješenja zakonita.

,,Vrlo je teško komentarisati sudski postupak i odluke sudova od strane nekog ko nije učestvovao u tim istim postupcima, ili još gore kome nije dozvoljeno da bude učesnik u postupku. Posebno imajući u vidu stanje u crnogorskom sudstvu koje je daleko od zavidnog. Zato čudi nesmotrenost jedne NVO koja se nesporno bavi politikom da daje bilo kakve komentare u tom pravcu”, navela je Bratić u reagovanju.

Ona je poručila  da kad vrijeme prođe ,,mnogi će imati štošta da objašnjavaju”.

,,U ovoj (i svim drugim zemljama), pripadnici svih profesija moraju da ispunjavaju određene uslove, kriterijume, prolaze kroz neke (zakonite) filtere da bi se bavili svojim poslom. Šta kvalifikuje baš ovu NVO da se bavi samo određenim temama i ljudima, a neke druge vrlo jasno i ‘glasno’ zaobilazi? Šta je, u konačnici, kvalifikuje, da se bavi bilo čim, čak i ovako selektivno kako se bavi? Ova tema, toliko puta eksploatisana, imaće svoj sudski epilog, kao i mnoge dosad pokrenute o kojima ova NVO ćuti kad ih izgubi, a to nije rijetko”, zaključila je Bratić.

Još samo da Vesna Bratić i institucije objasne građanima zašto će da plate tuđe greške. Naravno, kad dođe vrijeme za to.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Otvaranje rekonstruisanog puta Jezerine -Lubnice, još je jedan od projekata za koji kolašinska infrastruktura nije bila spremna. Ulice tog grada sada su tranzit, to jest,  veza između auto puta i tunela Klisura. Lokalna vlast tek treba da nađe način  da gradske ulice postanu bezbjednije za pješake

Stanje na kolašinskim ulicama, nakon otvaranja puta Jezerine-Lubnice i tunela Klisura, mještani  opisuju kao haotično i nebezbjedno.  Lokalne vlasti za sedam godina, koliko je trajala rekonstrukcija puta ka Beranama, gotovo ništa nijesu učinile da spremnije dočekaju okončanje tog projekta, pa se djelimična rješenja tek sada  traže.

Nekoliko saobraćajnica u centru grada sada služe kao tranzit ka auto putu, odnosno, novom putu ka Beranama. Vozači vrlo često ne poštuju propise, pa gradske ulice tretiraju kao magistralu. Zbog toga, kako je nedavno kazao  predsjednik Opštine Petko Bakić, dnevno stigne i po 30  pritužbi Kolašinaca koji smatraju da su nebezbjedni na ulicama. Iako iz lokalne uprave  najavljuju rješavanje problema, još nije jasno na koji način namjeravaju to da učine, a dosadašnji trud sveo se  na  postavljanje „usporivača“ u nekim ,i  početak gradnje trotoara u jednoj  saobraćajnici. Izostalo je, čak, i  postavljanje adekvatane vertikalne signalizacije, nedostaju putokazi…

Početak ljetnje sezone, jasno je,  značajno će  pogoršati  takvo stanje, naročito u ulicama Boška Rašovića, Milivoja Bulatovića, Željezničkoj i Zaobilaznici. Nekoliko desetina Kolašinca na tim adresama nedavno su, u otvorenom pismu Opštini, kazali da su im čak i životi ugroženi zbog neprospisne vožnje i nepostojanja signalizacije. Ponovo je i aktelizovano pitanje gradnje obilaznice, kao veze puta od Mateševa i skijališta u blizini kojih je i početak tunela Klisura.

„Otvaranje tunela dovelo je do ogromnih gužvi i  stvaranja kolona vozila na  ulicama, kretanja  brzinom koja je prikladnija magistralnom putu nego gradskim ulicama, nepropisnim preticanjima… Ne poštuje se ni postojeća oskudna postojeća signalizacija. Sve to svakodnevno ugrožava naše i živote naše djece i pravo je čudo što se  do sada nije dogodila neka nesreća“, napisali su oni.

Podsjećaju da ulice u kojima žive, mahom, nemaju trotare. Gdje trotaora ima, široki su  svega  jedan metar, sa stubovima rasvjete na sredini, zbog čega su pješaci prinuđeni da silaze na kolovoz. Potpisnici otvorenog pisma tvrde i da izgradnja novih troatara, onako kako su sada planirani, neće popraviti situaciju.

„Apelujemo na nadležne opštinske organe da odustanu od namjere pretvaranja naših ulica u tranzitni put, koji će povezati regionalni put za Berane i priključni put za auto put. Zahtijevamo da se duž naših ulica na svakih 50-ak  metara postave  usporivači brzine, takozvani ,,ležeći policajci” i da se što hitnije krene u realizaciju planirane obilaznice“, piše u otvorenom pismu.

Kolašinci koje žive u ulicama, koje su sada, kako tvrde, pretvorene u magistrale, najavljuju i blokadu saobraćaja, ako  ne primijete trud nadležnih da se ozbilnije pozabave regulacijom kolašinskog saobraćaja u novim okolnostima.  A taj trud za sada, na terenu, nije vidljiv.

Izgradnja trotoara u Ulici Boška Rašovića je poodmakla, ali iz loklane uprave  ne saopštavaju kada bi mogla biti završena. Ideja je, kako kažu u Opštini, da se postavi „obimnija  vertikalna i horizontalna signalizacija“.  No, vertiklana kasni zbog određenih administrativnih problema, a  horizontalana – koja je do sada postavljena – nije značajnije riješila nove teškoće kolašinske svakodnevice.

Jedno od  rješenja, koje su nedavno ponudili na sjednici lokalnog parlamenta, je i da vozila koja dolaze sa regionalnog puta koriste Ulicu Dunje Đokić, a da se dio saobraćaja koji se sada odvija pored škola, usmjeri  zaobilaznicom i Ulicom Milivoja Bulatovića.  Ni u jednoj  od te dvije saobraćajnice nema osnovne  pješačke infrastrukture. „Trotara nikad nije bilo u nekim ulicama i to nije lako riješiti, ali krećemo u popravljanje takvog stanja. Pri izgradnji trotara pojavljuju se i imovinski problemi, pa predstoji i eksproprijacija. Uskoro će  biti izrađen elaborat regulacije saobraćaja, a,  nakon toga, biće moguće donijeti i odluke koje će uvesti red na kolašinskim uicama“, najavili su nedavno  iz izvršne vlasti.

Neprilagođena saobraćajna infrastruktura pješacima primijećena je u zvaničnim dokumentima i prije otvaranja auto puta i regionalnog puta. To je zaključak i iz Plana održive urbane mobilnosti, koji je donesen prije nekoliko godina. “Opština do sada nije donosila planska dokumenta kojima se pitanje saobraćaja i mobilnosti tretira na strateški i sveobuhvatan način. Saobraćajna politika je tako dominantno usredsređena na motorni saobraćaj. Pri izvođenju infrastrukturnih projekata uglavnom se nastoji da se zadovolje potrebe kolskog saobraćaja, dok se potrebe pješaka i biciklista posmatraju kao sekundarne”, zaključuju u dokumentu.

Teškoće nastale nakon otvaranja tunela Klisura, ne zavšvaju se samo na gradskim ulicama.  Problematično je  i oko devet kilometara saobraćajnice od Kolašina do skijališta. Taj put je i ranije bio u vrlo lošem stanju, a intenzivniji saobraćaj ovih dana uzima danak na dotrajalom asfaltu.  Rekonstrukcija ne može skoro da počne   Dio te saobraćajnce je opštinsko vlasništvo, dok je ostatak imovina odavno privatizovanog Ski-centra “Bjelasica” u stečaju. Cijelom dužinom put je bez odgovarajuće vertikalne i horizontalne saobraćajne signalizacije, bez pješačke infrastrukture…Na stanje tog puta i ranije su stizale brojne kritike od posjetilaca ski-centara na Bjelasici, a tek djelimično i površno saobraćajnica je popravljana, s vremena na vrijeme.

Što hitnije nalaženje rješenja za bezbjedan saobraćaj na dionici puta od Kolašina do tunela Klisura, zahtjev je lokalnoj upravi koji su uputili mještani naselja uz tu saobraćajnicu. Takođe, i oni su najavljivali blokadu,  od koje se poslije razgovora sa predstavnicima policije i Opštine odustalo.

I dok se sada, uglavnom, u Kolašinu slažu da je obilaznica oko grada neophodna, to rješenje iz nacrta Idejnog rješenja (ID) Prostorno urbanistčkog plana (PUP) bila je jedna od tematskih cjelina, koja je podijelila javnosti. Jedni su projekat obilaznice vidjeli kao spas od saobraćajne gužve u gradu, a drugi kao ugrožavanje poslovnih interesa lokalnih preduzetnika.

Nacrtom ID PUP je bilo zamišljeno da obilaznica gradskog jezgra,  spaja  magistralni put Mateševo – Kolašin sa skijalištima na Bjelasici i izmjesti  saobraćaj iz grada. Dužina te saobraćajnice sa kružnim tokom bila bi 3,8 kilometara i imala bi status regionalnog puta.

Prema onome što se moglo čuti na javnoj raspravi od mnogih  mještana, obilaznica može da nanese mnogo štete i državi i Kolašinu.  Pored toga što će izmjestiti tranzit, smatrali su protivnici ideje, obilazanica bi mogla da „udalji“ i turiste  od  ugostiteljskih i trgovinskih objekata u gradu.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari