Povežite se sa nama

OKO NAS

AKCIJA LIM, DVADESET ČETIRI GODINE KASNIJE: Državni zločin bez kazne

Objavljeno prije

na

Crnogorska policija, u akciji pod šifrom Lim, krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapsila je kompletno rukovodstvo Stranke demokratske akcije za Crnu Goru i više njenih članova. Hapšenje su obavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, pod komandom Vasa Baošića.

Služba državne bezbjednosti Crne Gore saopštila je ,,da su optuženi htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak”. U policijskom saopštenju od 31. januara 1994. godine, navedeno je i ovo: ,,SDB Crne Gore, u neposrednoj saradnji sa resorom Državne bezbjednosti Srbije, otkrio je da su ti ljudi, inače članovi Stranke demokratske akcije, organizovali vojne i paravojne oružane formacije kako bi stvorili preduslove za teritorijalno otcjepljenje, nasilnim putem i upotrebom oružane sile, dijela teritorije Crne Gore”.

U specijalnoj TV emisiji Televizije Crne Gore, emitovanoj istog dana, prikazano je otkopavanje oružja uhapšenih. Prikazana je i “neprijateljska štampa”, koju su optuženi čitali: nekoliko primjeraka Monitora.

Akcija Lim zvanično je otpočela 25. januara 1994. godine kada su crnogorski specijalci uhapsili Rasima Šahmana, bivšeg poslanika u crnogorskom parlamentu, u tom trenutku sekretara SDA za Crnu Goru.

Monitor je ubrzo objavio da su svi okrivljeni izjavili da su bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi. Zbog toga niko iz SDB-a i policije Crne Gore nije odgovarao. Poslije dvoipogodišnjeg robijanja, u decembru 2005. godine, okrivljene je abolirao tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.

Predsjednik SDA Harun Hadžić bio je osuđen na sedam godina zatvora. U razgovoru za Monitor, Hadžić, danas profesor na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, ovako je prokomentarisao taj događaj:

,,Zamislite državnu vlast u čijem je Ustavu i krivičnom zakonodavstvu strogo pisalo i piše da je zabranjena svaka tortura, mučenje, ponižavajuće postupanje, iznuda priznanja, odnosno iskaza, od uhapšenih, osumnjičenih, optuženih. Zamislite da vas vlast te države muči elektrošokovima, prebija, izvodi na simulirano strijeljanje, a pri tome je ta ista država potpisnik – sukcesor Konvencije o zabrani mučenja i ponižavajućeg postupanja… Zamislite zvaničnu policiju, koja je u uniformama i pod zvaničnim državnim simbolima – grbom i zastavom te države, a da vam tokom hapšenja, tokom tzv. pretkrivičnog ili predistražnog postupka psuje tursku majku, da vam više od tri dana ne kaže jeste li stvarno kidnapovani ili ste i zašto uhapšeni i šta vam se stavlja na teret, da vam ne dozvoljava branioca ne samo u predistrazi nego ni u istrazi, da vam ne obavještavaju porodicu niti uopšte javnost – gdje ste, već vam kažu da ste kidnapovani i da vas vode na razmjenu za zarobljene Srbe u Bosni. Zamislite da vas drže u samici čak i po sedamnaest mjeseci. To su činjenice i bruka za državu tipa najgoreg staljinizma a kamo li za neku nazovi demokratsku, evropsku zemlju”.

Kad su počela hapšenja njegovih stranačkih kolega, Hadžić je, kaže, pošao kod tadašnjeg ministra pravde Filipa Vujanovića da se raspita – ko to kasno noću nasilno upada u kuće i stanove ljudi, hapsi rukovodstvo i aktiviste SDA, i da li ih stvarno hapse zvanične vlasti Crne Gore ili su kidnapovani, kako je bila puštena glasina u narodu.

,,Gospodin Vujanović me primio, sa još nekoliko članova porodica uhapšenih, ali nam je rekao da on o tome ne zna ništa. Uputio nas je kod ministra policije Nikole Pejakovića, koji je odbio da nas primi. Kada smo pošli iz Podgorice kući, za Rožaje, i prošli naselje Zlaticu, primijetili smo policijsko auto koje nas je pratilo. Kad smo prošli Moraču, zaustavilo nas je i mene su uhapsili”, sjeća se Hadžić.

Prema njegovim riječima, cilj akcije bio je da se uništi SDA Crne Gore, koja nije bila po volji režimu.

,,Ništa mi nismo učinili što je bilo krivično djelo i što je imalo za cilj nasilno stvaranje države Sandžak. Tada je Crna Gora , odnosno SRJ, bila u agresivnom i genocidnom ratu protiv BiH i u tim uslovima ljudi su osjećali ugroženost, dešavala su se ubistva, etnička čišćenja, podmetanja eksplozivnih naprava i slično, pa su se neki od njih samoinicijativno naoružavali, radi eventualne samoodbrane.

SDA jeste imala program koji je insistirao na rješavanju statusa Bošnjaka u Crnoj Gori i statusa Sandžaka, mirnim putem i političkim sredstvima. To je bio program jedne legalne i legitimne političke stranke. Zamislite – ta stranka nije zabranjena, a pohapšeni su svi njeni najviši lideri. Nažalost, režim je uspio da nas eliminiše sa političke scene. Stvorio je jedno neslobodno društvo u kome nema kritičke misli, nema kreativnosti, nema razvoja, nema pomaka u pravcu dalje emancipacije građana”, kaže Hadžić.

Ibrahima Čikića optužnica je teretila da je diverzant, iako je imao nalaz Kliničke bolnice grada Beograda da mu je trajno vidna sposobnost umanjena za 100 odsto.

,,Policijska akcija Lim je brižljivo planirana od strane najvećeg državnog, policijskog i vojnog establišmenta Savezne Republike Jugoslavije u Kraljevu 1993. godine. Dakle, u jeku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Udružena zločinačka organizacija zločinca Slobodana Miloševića (SPS) Bulatovićevog i Đukanovićevog DPS-a odlučia je da pohapse kompletno rukovodstvo tada parlamentarne Stranke demokratske akcije. O brutalnosti policije u pomenutoj akciji dovoljno svjedoči i saopštenje State Departmenta u kojem izražavaju ‘ozbiljnu zabrinutost za stanje Bošnjaka Sandžaka’ . Tada su u Novom Pazaru uhapšena 24, a u crnogorskom dijelu Sandžaka 21 funkcioner i simpatizer stranke. Strašnu torturu prema navodima Helsinškog komiteta za zaštitu ljudskih prava Sandžaka prošlo je oko 17.500 Bošnjaka, a trajno raseljeno oko 100.000. U montiranom sudskom procesu osuđeni smo na 168 godina stroge robije”, podsjeća za naš list Čikić.

On je, kako kaže, radi budućih naraštaja, da se zlo iz prošlosti nikada više nikome ne bi ponovilo u budućnosti, odlučio da o tome napiše knjigu Gdje sunce ne grije.

,,Vjerovao sam da će određeni političari prepoznati prvorazrednu priliku za lustraciju crnogorskog društva i demokratsku tranziciju vlasti. Nažalost, i danas, dvadeset i četiri godine poslije policijske akcije Lim, glavni organizatori, nalogodavci i izvršioci zločina i dalje zauzimaju visoke pozicije u vlasti. Lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić je najodgovorniji političar za izostanak lustracije i nesmjenjivost DPS-a. Zahvaljujući višedecenijskoj koaliciji SDP-a sa vladajućim režimom, sačuvan je od krivično-pravne odgovornosti Milo Đukanović i zaustavljena demokratsku tranziciju vlasti. Jedino se meni sudilo. Zahvaljujući režimskom priručnom sudstvu, osuđen sam na 5.500 eura. Ostaće trajno zapisano da je u Đukanovićevoj Crnoj Gori sutkinja Sanja Konatar donijela osuđujuću presudu žrtvi. U montiranom političkom suđenju osuđen sam zato što sam se usudio da javno u najblažoj formi iznesem istinu i sačuvam od zaborava jedan od najtragičnijih događaja Bošnjaka Sandžaka, Srbije i Crne Gore”, kaže Čikić.

Čikić je razočaran što je „zahvaljujući nacionalnim penzijama, ministarskim foteljama i ostalim vidovima privilegija zločin brzo zaboravljen”.

,,Upravo oni koji ni po koju cijenu nisu smjeli sebi dozvoliti takav luksuz su pohrlili u zagrljaj vladajućeg režima. Meni najveću bol nanosi zaglušujuća šutnja mnogih Bošnjaka. Čak i neki koji su prošli najstravičniju torturu u Foči glasaju za DPS! Žrtva je počela obožavati dželata. Čak i njihova djeca govore na promotivnim skupovima te stranke i pozivaju Bošnjake da glasaju upravo one koji su se iživljavali nad njihovim roditeljima! Ako se ne kazne zločinci, zlo će ponoviti”, uvjeren je Čikić.

Akcije Lim dobro se sjeća i dr Ivo Đurišić.

Kao bivši funkcioner DPS-a imam moralnu obavezu da ispričam istinu o akciji Lim koja će biti početak lažnih akcija DPS-a u borbi sa neistomišljenicima, kaže za Monitor Đurišić.

„Počelo je tom akcijom protiv Stranke demokratske akcije i njenih vođa na čelu sa Harunom Hadžićem, a nastaviće se aferom Snimak i lažnim državnim udarom iz 2016. godine. U akciji Lim su članovi DPS-a, pod rukovodstvom visokih policijskih funkcionera, zakopali noću oružje, a ujutru doveli članove SDA da ga otkopaju uz prisustvo kamera Televizije Crne Gore. Da bi izvukli priznanje od članova SDA spuštali su ih kao i članove njihovih porodica u bunar. Funcioneri i članovi SDA su potpuno nevini završili u zatvoru”, podsjeća Đurišić.

Ovo je, po njegovom mišljenju, državni zločin.

,,O njemu se uglavnom ćuti, a to DPS-u daje snagu da sličnim akcijama sije strah, ne samo u opoziciji nego i među građanima Crne Gore. Taj strah zadržao se danas i zato, uz izborne krađe, DPS godinama dobija izbore. Znate ono – strah čovjeku često obraz kalja”, kaže Đurišić.

I tako, zahvaljujući DPS-u, evo skoro četvrt vijeka.

Harun Hadžič:
Nalogodavci Bulatović i Đukanović

MONITOR: Ko su bili nalogodavci akcije Lim?
HADŽIĆ: Nema sumnje najviše državno rukovodstvo Crne Gore – gospodin Momir Bulatović i gospodin Milo Đukanović, a izvršioci zvanični organi Crne Gore.

MONITOR: A zašto crnogorska vlast o tome zločinu ćuti dvadeset četiri godine?
HADŽIĆ: Zato što joj ipak savjest nije mirna, nema suvisli odgovor na jedan bezrazložni zločin, osjeća da je kriva, i sama je uvidjela da je javnost shvatila da se radilo o jednom montiranom političkom procesu koji ima sve odlike zločina protiv čovječnosti.

MONITOR: Zašto niko nije odgovarao za taj zločin?
HADŽIĆ: Zato što je i dan danas na vlasti ista ona politička garnitura koja nas je hapsila i ona neće samu sebe da pozove na odgovornost.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo