Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO CRNA GORA UVOZI KROMPIR: Domaći proizvodi pored magistrale, strani u supermakretima

Objavljeno prije

na

Kolašinski proizvođači krompira tvrde da Crne Gora nema potrebu da uvozi tu vrstu povrća, iako je to praksa godinama. Ratari u toj opštini, iako su do sada, u sopstvenoj režiji uspijevali da prodaju proizvedeni krompir, razočarani su i odnosom države i opštine prema poljoprivrednicima. U Trebaljevu, selu poznatom po kvalitetnom krompiru, dovijaju se na razne načine da obezbijede sigurne kupce, a ono što proizvedu prodaju, uglavnom, na štandovima pored magistralnog puta. Trebaljevski kromir je, tvrde, brend, pa viškova nema, ne baca se, ali bi ostali proizvođači u Crnoj Gori zbog neadekvatnog odnosa nadležnih mogli imati problema.

,,U ovom selu smo samoorganizovani i kvalitetom proizvoda smo osvojili tržište, pa nemamo štetu. Ide nam na ruku što je ovaj kraj idealan za proizvodnju kromira i još nekoliko vrsta povrća. Srećna okolnost je to što imamo prostor za skladišenje, ali i blizu nam je magistrala. Da još više proizvodimo, prodali bismo sve. Drugi, kako čujemo, nažalost nijesu u istoj situaciji. Baz obzira što nama sada nije loše, to jest možemo da živimo od ovog što radimo, stanje u oblasti proizvodnje i prodaje krompira bi trebalo trajno i kvalitetno reulisati. Trenutno je situacija daleko od zadovoljavajuće”, tvrde u tom selu.

Država malo, Opština ni toliko- tako ratar i stočar Pero Novaković opisuje podršku poljoprivrednicima. On kaže da su ratari mnogo čime ugroženi, a, između ostalog nije ni siguran da se kontrola kvaliteta krompira u Crnoj Gori sprovodi kako bi trebalo.

,,Neću reći ništa novo tvrdnjom da su poljoprivrednici u lošoj poziciji, za kolašinske se, naročito, odvaja malo novca. Odnos Oštine je ravan nuli. Proizvodnja kromira je uvozom destimulisana, jer uvozimo, npr. holandski. Zbog toga su ratari iz Crne Gore više puta zajednički slali apele da se takvo stanje promijeni i da im se obezbijedi da prodaju ono što proizvedu. To jest, da im ne devastiraju rad niskim cijenama i uvozom”, kaže Novaković.

Na četiri hektara zasađenih kromirom na njegovom imanju prošle godine je rodilo oko 40 tona. Novakovićima nije to jedina djelatnost imaju i farmu svinja i krava i svu nephodnu mehanizaciju za obrađivanje , za kolašinske prilike, velikog imanja.

,,Ja sam zadovoljan prodajom krompira, imam prodajni prostor pored magistrale i kod mene najviše kupuju ljudi iz Srbije. Imam i stalne mušterije iz nekih srbijanskih gradova, koji svake godine po nekoliko puta dođu i kupuju na stotine kilograma. Tako je i kod drugih koji u Kolašinu proizvode to povrće. Kvalitet je presudan i naša snalažljivost da obezbijedimo kupce. To je odličan pokazatelj da nam uvoz ne treba. Takođe, to je alarm i da nadležni ozbiljnije razmisle o svojim potezima u ovoj oblasti. Imamo odlične preduslove za proizvodnju kvalitetnog proizvoda i kad je riječ o evropskim standardima”.

Mnogo je manipulacija na tržištu krompira, tvrdi Novaković. Ima, objašnjava, mnogo zloupotreba i kada je riječ o proizvodnji sjemenskog krompira. Ono što ne valja za sjeme proizvođači daju supermarketima ili prodaju na druge načine po niskim cijenama. Na njivama porodice Novaković sadi se nekoliko sorti rudolf, agril i kenebek…Sjeme sorte mičigen, nakon što su ga radnici nepažnjom uništili nije mogao da nabavi u našoj državi.

,,Sve probleme, vjerovatno bi proizvođači prevazišli da imaju pravu podršku. Kada se pogleda koliko se za poljoprivredu opredjeljuje, onda je jasno u kakvom sam položaju. Ja sam, recimo, za samo jednu od pomoćnih prostorija potrošio oko 12.000 eura, a manje od toga je izdvajanje iz budžeta za sve proizvođače u Kolašinu.To je porazno”.

Crnogorski poljoprivrednici godinama upozoravaju da im odnos države i akuelna politika uvoza onemogućaju da ostanu konkurentni na tržištu. Tvrde da ne bi bio problem kada bi veliki trgovinski lanci kupovali domaći krompir, a tek onda, ako nedostaju odeđene količine, uvozili. Sada je, kažu, situacija krajnje čudna.

Tako misle i kolašinski proizvođači i naglašavaju kako nijesu siguni da se obavlja adekvatna kontrola uvezenog proizvoda.

,,Stalno se potencira da je proizvodnja krompira unosan posao, ali činjenice govore drugačije. S obzirom na odnos države vrlo je moguće da će sve masovnije ratari odustajati od proizvodnje te kulture. To bi bila velika šteta, ali ne može se ni od koga očekivati da uzalud radi. Trebaljevo je izuzetak što se tiče uspješnog plasmana na tržiše, ali bi trebalo da svi ostali uz pomoć nadležnih obezbijede takve uslove. Nije to samo problem Crne Gore, prema vijestima iz regiona, svi istu muku muče. Isto je i u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH) i tamošnje proizvođače uništava uvoz i niske cijene”, kažu kolašinski ratari.

Država je, objašnjavaju oni, najpozvanija da zaštiti domaćeg proizvođača. Nadležni bi, smatraju, trebalo i da na neki način obaveže velike trgovniske lance da otkupljuju domaći krompir. Da bi se to postiglo, neophodan je i zajednički nastup ratara iz cijele Crne Gore. Da je sreće, kažu, trebalo bi i rangirati krompir po kvalitetu. Navodno, nije rijetka situacija da se organski proizvedeno povrće prodaje po cijeni onog koje nije ni približno tog kvaliteta.

Ratari su u pravu kad kažu da su im problemi zajednički sa kolegama iz regiona. Prema podacima od prošle godine, proizvodnja krompira prepolovljena. Kako su pisali mediji nekontrolisani uvoz prijeti da uništi i preostale uzgajivače tog povrća. Krompir iz inostranstva navodno, preplavio je Srbiju. Takođe, i u toj državi veliki trgovinski lanci se opredjeljuju, upravo, za uvezeno povrće. Prema podacima Privredne komore Srbije, najveće količine krompira su 2016. godine uvezene iz Holandije i Belgije. Republička fitosanitarna inspekcija Republike Srpske, prošle godine, zabranila je uvoz i naložila povrat pošiljaocu šest pošiljki od oko 77 tona porijeklom iz Danske, Luksemburga, Holandije i Njemačke, jer je utvrđeno prisustvo regulisanog štetnog organizma Fusarium sp.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti,  osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina

 

Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni  sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti,  još je na nivou projektnog zadatka. Kako su  saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano.  Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni  projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za  zaštitu životne  sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.

Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio  poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.

“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.

Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo  kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan  je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.

Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim,  cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.

Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje.  Za to bi bile neophodne  cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.

Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani,  ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta.  Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima,  kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati  sistemom za vodosnabdijevanje  objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.

Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi,  110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija  na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg  i kada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo