OKO NAS
PROBLEMI KOLAŠINSKIH PRIZVOĐAČA FLAŠIRANE VODE: S mukom i do domaćeg tržišta

Voter grup Suza, Lipovo Akva Monta, Gorska i Akva Bjanka, fabrike za flaširanje vode, koje koriste izvore sa područja kolašinske opštine bile su, ne tako davno, razlog za neumjereni optimizam lokalnih i državnih čelnika. Očekivalo se mnogo, a otvaranje tih fabrika bio je motiv da i drugi krenu u komplikovane i skupe procedure za dobijanje koncesija nad mnogim, kako tvrde, vrlo kvalitetnim izvorima na području te opštine. Deset godina kasnije, situacija je takva da ne daje mnogo razloga za optimizam. Planovi o tome da Kolašin ,,napoji” i potrošače na bliskoistočnom tržištu sve se tiše i stidljivije pominju. Proizvođači flaširane vode svih ovih godina teško su stizali i do potrošača na domaćem tržištu, a neke od fabrika pomacima u zadobijanja crnogorskih kupaca tek sada mogu da se pohvale.
Četiri kolašinske fabrike različito su se snašle na tržištu, pa je i njihov trenutni status u skladu sa tim. Miro Perović, jedan od osnivača preduzeća Voter grup Suza, za Monitor kaže da Kolašin i dalje može imati reputaciju ,,grada voda”. Za to je, kaže on, dovoljna i jedna ,,ozbiljna industrija”.
,,Brojnost nije mjerilo toga. Međutim, postavlja se pitanje koliko možemo biti kvalitetni. Za tržište kao što je crnogorsko, tvrdim, dovoljna su dva zatvorena sistema. U našoj državi na zdrav način, u uslovima kada uvoz ne bi bio viši od 15 odsto, mogle bi da funkcionišu dvije fabrike vode. Neznanje je razlog tih planova o otvaranju fabrika voda, koji su još aktuelni”, kaže on.
Perović pojašnjava da se njegova kompanija odavno skoncentrisla na domaće tržište i da ne razmišljaju o stranim. Ambiciozni planovi o izvozu vode, takođe su, tvrdi on plod laičkog pristupa toj oblasti. Industriju vode, smatra, treba sagledati u relanim okvirima.
,,Voda, definitivno, nije artikal izvoznog karaktera. Ona je isplativa samo za transport ne udaljeniji od 300 km. Kamion vode vrijedi oko 2.000 eura i to je artikal koji se lokalno pakuje i prodaje. Sve mimo toga je nepoznavanje i laički pristup. Mogućnost izvoza na bliskoistočno tržište je bajka”. Svjetski giganti u toj oblasti, objašnjava Perović, vodu pune na više izvorišta pod istim brendom.
Rosa je jedna od rijetkih kolašinskih fabrika koja bilježi rast prozvodnje. Sada je količina flaširane vode u pogonima tog preduzeća oko 10 miliona litara. No i dalje se, kaže Perović suočavaju sa brojnim problemima na tržištu.
,,Proizvođači vode se i dalje suočavaju sa nelikvidnšću tržišta, nemogućnošću pristupa jednom segmentu tržišta koji je rizičan za male proizvođače, što mi i jesmo u poređenju sa gigantima iz okruženja. Ti veliki prizvođači koji imaju širi asortiman i veće mogućnosti mogu da se izbore i za urednost naplate. Male trgovine su i dalje bitan dio tržišta, naročito u sezoni. Mi kod njih ne možemo obezbijediti urednost naplate”, objašnjava. On tu vidi prostor da država poboljša ambijent, to jest reguliše sitem naplate. On smatra da su promjene u Privrednoj komori ohrabrujuće, pa se nada da će projekat, prema kojem je planirano da se police u radnjama plaćaju za domaće proizvođače, značajno popraviti stanje. Ipak, tvrdi sagovornik Monitora mora se mnogo raditi na razvijanju svijesti Crnogoraca da je kupovina domaćeg višestruko korisna.
U fabrici Gorska smatraju da se velikim uvozom voda iz regiona pravi presedan jer se zapostavljaju domaće kompanije čija su izvorišta proglašena među najboljim u Evropi. U toj kompaniji ističu kako aktivnosti Ministarstva poljoprivrede nijesu dovoljne da bi se stalo na put ovakvom stanju. ,,Nikakve olakšice nijesmo dobili od države, a svoje proizvode plasiramo samo na domaćem tržištu. Ne znam zašto se ne forsira domaći proizvod, koji definitivno može doprinijeti i rastu BDP.”
Dok u Perovićevoj fabrici bilježe pozitivan poslovni bilans, njihove kolege iz fabrike u Lipovu su godinama u ogromnim problemima. U Privrednom sudu, 12. februara biće održanao ročište, poslije kojeg će se znati da li će u tu fabriku biti uveden stečaj. Sve to prema zahtjevu Poreske uprave (PU) da se pokrene stečajni postupak , zbog dospjelog, a nenaplaćenog potraživanja, u iznosu od oko 341 hiljadu eura. Fabrikom vode Lipovo gazduje kompanija Atlas Invest, iz Atlas grupacije Duška Kneževića i javnosti nepoznata arapska firma Mega Gulf Investments Holding iz Dubaija.
Punomoćnica PU Anka Medojević kazala je juče pred sudom da PU ostaje pri predlogu za pokretanje stečaja u fabrici vode, kao i da je dužnik, u međuvremenu, platio samo 20.448 eura, što je nedovoljno u odnosu na ukupan iznos duga.
Ta kolašinska fabrika je prema posljednjim podacima, bila u blokadi oko 382 hiljade eura, a blokada je prema podacima saopštenim na zaključnom ročištu 13. oktobra minule godine, trajala neprekidno od 25. februara 2016. godine. Fabrika nije aplicirala kod PU za reprogram poreskih obaveza.
Sa druge strane, neki Kolašinci koji imaju planove da u budućnosti zarade eksploatacijom izvorišta i dalje su sigurni da je voda za piće proizvod koji Crna Gora može da izvozi na strana tržišta i najznačajniji resurs koji treba koristiti.
,,Najveći problem kod koncesionara je taj što je za početak rada to jako skupa investicija. Kreditni uslovi za ovu oblast su dosta nepovoljni, to je osnovni razlog što se pojedine planirane koncesije nijesu realizovale”, rekao je nadavno novinarima Zoran Rakočević, koji je dugo u poslovnim planovima vezanim za industriju vode.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja
„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.
Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.
Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.
Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.
,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.
Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.
U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.
„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.
Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.
A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.
Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.
Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.
Mustafa CANKA
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo