Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBORI: Precizno mjerenje

Objavljeno prije

na

Ptice su pjevale i analitičari analizirali kako će nas Demokratska partija socijalista nakon izbora u Beranama i Ulcinju obradovati imenom svog predsjedničkog kandidata. Rezultati se, znaju, na temu kandidata za predsjednika Crne Gore iskrslo je nešto sasvim novo: Aleksa Bečić, lider Demokrata, neće se kandidovati. DPS još ćuti.

Izbori za predsjednika raspisani su za 15. april, kandidature se mogu predati do 26. marta. Predsjednik DPS-a Milo Đukanović, s jeseni je najavljivao kako će se ime kandidata njegove partije znati do kraja prošle godine. Počinje da izgleda ponižavajuće to što se još ne zna koga predlaže jedna tako moćna mašina. Može im se. Ako i ne isture Đukanovića, svejedno će on biti ispred i iza kandidata vlasti. Milo, Milica ili Milutin, izgledaće isto. Kampanja će biti ista, propratne radnje iste, skupovi isti.

Druga je stvar opozicija. Sve i da se sjutra dogovore oko zajedničkog kandidata, ostaju pitanje ko bi htio i ko bi imao snage da u toj kampanji ,,zapne” i je li za čitavu stvar, prosto, kasno.

Aleksa Bečić je iznenadio javnost objavom da se neće kandidovati za predsjednika Crne Gore. Bečić je pozvao ostatak opozicije da kandiduje nestranačku ličnost koja će imati ,,blanko podršku” Demokrata. „ Samo nemojte od mene očekivati da vam još i izaberem kandidata, jer mi ne pada na pamet da to činim”, kazao je Aleksa Bečić u srijedu. Istog popodneva sastali su se lideri, kako se to već kaže, građanske opozicije. Saglasili su se da će pokušati da pronađu zajedničkog nestranačkog kandidata cjelokupne opozicije.

Dritan Abazović je ocijenio kako je najvažnije da je iskazana dobra volja. ,,Obaveza svakog od nas, počevši od predsjednika GP URA, pa svih ostalih lidera je da se ta osoba pronađe i promoviše”, kazao je Abazović.

Predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović pozvao je Demokratski front da organizuje sastanak svih opozicionih parlamentarnih subjekata. Front, dok se ovaj broj Monitora štampa, još ništa nije rekao. Oni odavno tvrde da je jedinstveni opozicioni kandidat jedino rješenje za predsjedničke izbore.

I oni sa boljim pamćenjem teško mogu da se sjete izbora u Crnoj Gori koje nijesu pratile višemjesečne opozicione priče o kolonama, o tome ko će s kim, a ko neće ni sa kim slično.

Primjer Berana pokazuje da sve može i jednostavno. U koaliciji ,,Zdravo Berane” tokom četiri godine nijesu cvjetale ruže, u jednom trenutku postojala je mogućnost da dođe do prijevremenih izbora, ali su se uoči izbora presabrali i bez puno priče dogovorili. I Demokratskom frontu i SNP-u bilo je jasno da jedni bez drugih ne mogu, priključile su im se neke manje stranke i grupe građana. Nijesu zaboli glavu u pijesak i pravili se da Demokrate ne postoje, naprotiv, znajući da će ostati bez dijela birača, uspjeli su da ne zaborave osnovni cilj: ne dozvoliti DPS-u da se vrati na vlast. I uspjeli su.

,,Zdravo Berane” osvojilo je 6.473 glasa, odnosno 14 odborničkih mjesta. Sa 1.822 glasa Demokrate su obezbijedile četiri mandata. Koalicija DPS-a, Bošnjačke stranke i Socijaldemokrata dobila je 7.871 glas što znači 17 mandata.

Svakojake su računice izvedene ne bi li se nekako pokazalo da DPS, u Beranama, zapravo jača. Najjednostavnija je ona po kojoj je na parlamentarnim izborima 2016. DPS sam imao 7.014 glasova, a da je na ovima dobio 7.871. Onda se tu zbroje 249 glasova Bošnjačke stranke i 220 SD-a sa parlamentarnih izbora po čemu znači da je DPS ,,ojačao” za 388 glasova. Od tog broja treba oduzeti i 242 glasa koja je 2016. dobila Pozitivna, u to vrijeme već jasno režimska partija, tako da se DPS-ov rast topi na manje od 150 glasova.

Opozicione liste SDP-Demos, URA, ,,Riječ” i ostale rasule su blizu hiljadu glasova. U Beranama su sračunali kako bi, da nije bilo tog rasipanja, opozicija imala 19, DPS sa satelitima 16 mandata. Postoji i objašnjenje da bi preširoka koalicija ne mali broj birača ostavila kod kuće.

Upućeni u beranske prilike kažu da je odnos snaga između SNP-a i Fronta u koaliciji ,,Zdravo Berane” manje-više izjednačen. Najvjerovatnije će na čelu Opštine ostati Dragoslav Šćekić. Ako ćemo pravo, veliki je uspjeh u ovom trenutku biti predstavnik SNP-a i biti uspješan.

Ako je DPS-u plan bio da pobijedi u Beranama, pa onda za predsjednika predloži Maricu Perovu – propao je. Špekuliše se da je, iako su Demokrate u Beranama udvostručile broj glasova u odnosu na parlamentarne izbore, odnos četiri njihova, prema 14 mandata koalicije ,,Zdravo Berane” doprinio odluci Alekse Bečića da predsjedničku kandidaturu, ove rede, preskoči. Lijepo je stajati sam i mjeriti svoju snagu, ali je lijepo i suočiti se sa time kolika je.

U Ulcinju, zbog većinskog albanskog stanovništva, lokalne je izbore teško na bilo koji način povezivati sa predsjedničkim. DPS i Forca, prema preliminarnim rezultatima dobili su po devet mandata, koalicija ,,Probudi se Ulcinju” sedam, po tri mandata osvojili su Demokratska unija Albanaca i Socijaldemokrate. Dva odbornička mjesta ima Građanski pokret URA.

Portal Ul-info objavio je u međuvremenu, da je Državna izborna komisija usvojila prigovor Bošnjačke stranke što znači da će toj partiji, kao manjinskoj listi, pripasti jedan mandat u ulcinjskom parlamentu.

Izgubiće ga Forca.

Prema tvrdnjama Monitorovih izvora u Ulcinju se ne očekuje da DPS i Forca nastave da koaliciono vladaju gradom. DPS će, po svemu sudeći napraviti koaliciju sa koalicijom ,,Probudi se Ulcinju” Demokratskom unijom Albanaca i SD-om. Nosilac liste DPS-a Ljoro Nrekić, najvjerovatnije će biti novi predsjednik Opštine.

Fakat da su na ovim izborima opoziciji pripala svega dva od 33 odbornička mjesta, upućeni karakterišu kao ,,najveće razočarenje u modernoj političkoj istoriji Ulcinja”.

Nezaobilazno na svim izborima u Crnoj Gori su krađe, zloupotrebe, ucjene i kupovine. Niti ih je falilo na lokalnim u Beranama i Ulcinju, niti će ih faliti na predsjedničkim. Tu prepreku treba da preskoči opozicioni kandidat. Ako bude nađen.

BOX: Krađe i prijetnje

Mehanizam otkrivanja mini izbornih štabova DPS-a, punktova za kupovinu ličnih karata i sistema dojavljivača oko biračkih mjesta, nekoliko puta je bio od koristi opoziciji, ali je vlast našla načine da se tome suprotstavi.

Kad opozicija objavi da se na nekom mjestu trguje glasovima, policija malo prikasni i ne nađe ništa. Onda država zaprijeti onima što podnose ,,lažne prijave”. Tako je iz Centra bezbijednosti Berane stigla vijest da su im

podnijete četiri prijave za navodnu kupovinu glasova, ,,koje je policija provjerila, a za koje je ustanovila da su neosnovane”. I u Ulcinju policija nije uočila da je bilo kupovine glasova. Policija upozorava da će podnijeti krivične prijave protiv svih koji budu lažno prijavili kupovinu glasova.

Desetine automobila bez registarskih tablica koji su danima krstarili beranskim ulicama svele su se na policijsku obavijest da su ,,službenici Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta provjerili navode o zloupotrebi vozila renault senic, bez registarskih oznaka, te da se vozilo nalazi parkirano ispred Centra za kulturu u Beranama.

,,Vozilo na pomenutoj lokaciji nije pronađeno o čemu je obaviješten državni tužilac u ODT u Beranama”, objasnila je policija. Beranski policajci, sva je prilika, još ne poznaju detalje funkcionisanja čuda tehnike zvanog automobil, koje može da se upali i odveze.

Ništa sporno policija nije pronašla ni kada su Demokrate prijavile da su u Docu u frizerskom salonu pretvorenom u mini štab DPS-a zatekle i ljude sa spiskovima i one koji su došli da prodaju glas. Likovi čije su fotografije objavljene sa tog mjesta valjda su došli da otvare svoje ljudsko pravo na onduliranje.

Član URA, Omer Barjaktari, prijavio je Odjeljenju bezbjednosti Ulcinj da je u štabovima DPS-a kod Vitaka i Holegra u Ulcinju uočeno vođenje paralelnih biračkih spiskova. Ulcinjska policija je pretresla ove dvije lokacije, uz prisustvo tužioca Faruka Resulbegovića. Nijesu pronađene stvari i predmeti koji bi ukazali na vršenje krivičnih djela protiv izbornih prava. I tamo je policija upozorila da će podnijeti krivične prijave nadležnom tužiocu protiv svih osoba za koje se ispostavi da su lažno prijavile krivična djela protiv izbornih prava.

Ako treba stižu vreće novca. Mala je Crna Gora, malo Berane još manja sela. Ispričaće vam ljudi koja je familija u kom zaseoku dobila 2.500 eura, za to glasova što u kući imaju. Jedno od ozbiljnijih je šuškanje kako premijeru Dušku Markoviću nije bilo teško da posebno posjeti poneku kuću u Mahali. Pred kraj izornog dana glas je, priča se, u Beranama vrijedio i do hiljadu eura. Pa se bori.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SAVJET ZA PRIVATIZACIJU ZATRAŽIO MIŠLJENJE KOMPANIJE HORWATH I HORWATH: Vlada nije odbila ponudu MK grupe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma, u kome na lokaciji Slovenske plaže nema stanogradnje.

 

 

Slučaj ponude srbijanske MK Grupe o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji , dobio je svoj nastavak.

Krajem septembra MK Grupa kao manjinski akcionar uputila je  Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte Plan privatizacije najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, kojim je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Vlasnici poznate srbijanske kompanije predložili su dva modela podjele crnogorskih hotela.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Dakle, oba predloga MK Grupe za podjelu Budvanske rivijere, predviđaju rušenje Slovenke plaže i gradnju novih kapaciteta na oslobođenoj lokaciji površine 25 hektara.  Uz predlog stiglo je i idejno rješenje kontroverznog projekta novog stambeno-turističkog kompleksa Slovenska plaža.

Desetak dana nakon javne prezentacije plana privatizacije i skica idejnog rješenja planiranog naselja u centru Budve, na obali Slovenske plaže, tokom kojih su uslijedile burne reakcije građana Budve, pojedinih političara i građanskih aktivista, stigao je odgovor Vlade premijera Milojka Spajića.

Plan privatizacije MK Grupe Vlada nije u startu odbila kao neprihvatljiv, već je upućen na odlučivanje Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić, održanoj 9. oktobra odlučeno je „da se prije donošenja bilo kakve odluke predmetna inicijativa za usvajanje Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva – dostavi Savjetniku Horwath & Horwath consulting Zagreb d.o.o sa kojim ovo tijelo ima zaključen Ugovor o savjetovanju, kako bi se obezbijedila stručna analiza predložene Inicijative“.

„Savjetnik je zadužen da u roku od 30 dana dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu dostavljenog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“, navodi se u saopštenju Savjeta.

To znači da je Savjet, na čelu sa premijerom Spajićem, donio odluku da na ovaj ili onaj način sprovede postupak privatizacija Budvanske rivijere po zahtjevu MK Grupe.

Biće zanimljivo kakav će stav po ovom pitanju zauzeti zagrebačka konsultantska grupa Horwath i Horwath, čiji su vlasnici, Siniša Topalović i Matko Marohnić, pojedinačno bili angažovani u stručnom timu za izradu novog Prostornog plana Crne Gore za oblast turizma.

Prema smjernicama PPCG krovnog planskog dokumenta za uređenje prostora Crne Gore, lokacija Slovenske plaže opredijeljena je isključivo za turizam. Takođe i Plan obalnog područja, (PPPPNOB), lokalitet Slovenske plaže i ukupan prostor  između magistralnog puta i morske obale u Budvi, namjenski određuje kao područje za razvoj turizma u kome stambena gradnja nije dozvoljena.

Prema odrednicama navedenih planskih dokumenata propisan je odmak od obale najmanje 1.000 metara u kome nema stanogradnje..

Savjetnici Vladinog Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte analiziraće ideje MK Grupe i njihove projekte, prema kojima se na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli u Crnoj Gori, planira izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Buduće naselje, po riječima predstavnika Mk Grupe, imaće samo dva hotela.  Da li će kod Horwathovih savjetnika prevladati komercijalni interes prilikom razrade modela privatizacije ili će se držati smjernica iz planova u čijim izradama su učestvovali, znaće se za mjesec dana.

Crna Gora očigledno nema dovoljno pameti među unverzitetskom elitom, stručne ljude koji bi mogli da urade jednostavnu analizu isplativosti modela privatizacije jedne hotelske kuće, pa se moraju angažovati eksperti sa strane. Kompanija Horwath registrovana je za konsalting u turizmu, ugostiteljstvu, hotelijerstvu i poslovanju nekretninama. Sa svojih 15 zaposlenih radnika dugi niz godina angažovana je u raznim projektima, izradama spornih planskih dokumenata, državnih strateških studija i u institucijama Crne Gore.

Do sada se niko iz Vlade o privatizaciji Slovenske plaže nije oglasio. Čak ni ministarka turizma Simonida Kordić, čije mišljenje o planovima za rušenje Slovenske plaže i gradnje stanova za prodaju, javnost nije imala prilike da čuje.

Građanima Budve koji sa protesta poručuju – Nećete graditi na Slovenskoj plaži- , nije se obratio ni Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, koji treba da pojasni kako će se poštovati ili pogaziti smjernice usvojenih državnih planova.

Turističko preduzeće Slovenska plaža u kojem država ima kontrolni paket akcija, smišljeno je urušavano otuđivanjem vrijedne imovine bez racionalnog povoda.

Svi eksterni profitabilni objekti koji su bili u vlasništvu TN Slovenska plaža, prodati su ranije istaknutim članovima Demokratske partije socijalista. Prodati su restorani i kafe terase koje se nalaze ispred turističkog naselja, na obali Slovenske plaže.

Na namještenim javnim tenderima prodat je lokal Plava školjka „na pjeni od mora“ jednom od poznatih DPS biznismena. Drugom, još poznatijem, prodata je mala kuća na obali, Vila Manojlović, koja je radila u sastavu Slovenske plaže, iako je kao legat jedne beogradske porodice poklonjena Opštini Budva, sa namjenom da postane odmaralište studenata Beogradskog Univerziteta. Legat je ubrzo preko Slovenske plaže prešao u privatne ruke. Prodata su i dva lokala na sredini šetališta, picerija i pivnica, koje su donosile prihode preduzeću. Novi vlasnici lokala na pijesku Slovenske, dali su im neobična imena, Lim i Nik, po mjestima odakle su doselili u Budvu.

I na kraju, ključ u bravu TN Slovenska plaža i hotela Aleksandar, po svemu sudeći, staviće beogradska investiciona kompanija preminulog biznismena Miodraga Kostića.

 

RUŠENJE SLOVENSKE PLAŽE MEĐUDRŽAVNI PROBLEM

Ukoliko se Vlada Crne Gore odluči da prihvati predlog manjinskog akcionara o rušenju Slovenske plaže, to bi moglo izazvati međudržavni problem između Crne Gore i Slovenije. Istaknuti arhitekti i umjetnici u Sloveniji pokrenuli su potpisivanje inicijative za očuvanje Slovenske plaže kao urbanističko-arhitektonske cjeline koju Slovenija doživljava kao svoje kulturno dobro.

To je u Jutarnjem programu TVCG najavio slovenački arhitekta Timotej Jevšenak. On je kazao da je Slovenska plaža autentična umjetnička arhitektonska cjelina, djelo arhitekte Janeza Kobea, te da je ona zajednička kulturna baština u evropskom okviru. „  Incijativa je trenutno u fazi prikupljanja potpisa stručnih i naučnih institucija Slovenije, koja će biti upućena Vladama i nadležnim institucijama Crne Gore i Slovenije. Pitanje očuvanja Slovenske plaže je i diplomatsko pitanje oko kulturne baštine i autorskih prava, kazao je Jevšenak.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode

 

Troje bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđeno je 14. oktobra pred Višim sudom u Beogradu na ukupno 25 godina zatvora zbog zločina u Štrpcima 1993. godine. Pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a Dragana Đekić na pet godina zatvora.

Ovo je prvostepena presuda u ponovljenom postupku, na koju Tužilaštvo i osuđeni imaju pravo žalbe. Proces za otmicu 20 putnika iz voza u Štrpcima i njihovo zlostavljanje, mučenje i ubistvo, u Srbiji traje skoro deceniju. Dvojica od petoro optuženih, Jovan Lipovac i Ljubiša Vasiljević, su u međuvremenu preminuli, a svi optuženi su se tokom većeg dijela suđenja branili sa slobode.

Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić smatra da prvostepena presuda ne odgovara težini zločina. ,,S obzirom na toliko sudski utvrđenih činjenica, da se 33 godine posle zločina izriče kazna od deset i pet godina zatvora, to nije pravična presuda”, istakla je Kandić.

I u Crnoj Gori slične reakcije – ,,Ovaj zločin ćemo i dalje nazivati pravim imenom – državni zločin – i podsjećati da odgovornost za njega ne zastarijeva”, napisao je predsjednik NVU Štrpci protiv zaborava Demir Ličina.

On je napisao da izražava duboko razočaranje i ogorčenje zbog presude u Beogradu: ,,Trideset dvije godine nakon otmice i ubistva 20 nedužnih civila, Srbija je donijela presudu koja ni po težini kazni ni po obuhvatu odgovornih ne donosi pravdu. Presuda koja se može pobijati, poslije tri decenije, nije pravda – to je uvreda za žrtve i za istinu”.

,,Ovaj zločin nije počinila grupa odmetnutih pojedinaca, već državni aparat, kroz strukture koje su znale, planirale i omogućile da se ljudi izvedu iz voza i likvidiraju samo zato što su bili druge vjere i imena. To je državni zločin, a današnja presuda pokazuje da država Srbija ni danas nema snage ni volje da se suoči sa tom činjenicom”, istakao je Ličina.

Monitor je već pisao da je ovaj zločin bio planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.

U dosadašnjim sudskim procesima utvrđeno je da je voz na liniji Beograd – Bar bio praćen od strane policijske patrole, koja nije reagovala kada je došlo do otmica.

,,Do sada u Srbiji nije ni pokušano da se dokaže i da se utvrdi ko su organizatori i nalogodavci zločina, jer to nije bio nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već jedna koordinirana, isplanirana otmica”, izjavio je nakon ovonedjeljne presude Nail Kajević jedan od predstavnika porodica žrtava. On je kazao i da se i pred sudovima u Srbiji do sada moglo utvrditi ono što je utvrdilo suđenje u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2003. godine, gde je za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen bivši pripadnik jedinice VRS.

Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu. Na suđenju su predočena dokumenta koja su indikator da je o planu da se izvrši zločin mjesec dana ranije znao državni i vojni vrh Republike Srpske, Srbije i cijele tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović je tvrdio da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca ,,ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj”.

Detaljno planiranim i izvršenim zločinom u Štrpcima komandovao je  Lukić, predvodnik paravojne jedinice Osvetnici, kojem je, ispostaviće se, ovo bio samo jedan u nizu ratnih zločina koje je počinio na ovom području za vrijeme trajanja rata. Na osnovu presude pred tribunalom u Hagu, koja je donijeta u predmetu „Višegrad” (IT-98-32/1), Lukić je 2009. osuđen na kaznu doživotnog zakona zbog terora koji je sproveo nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu tokom sukoba u periodu 1992 – 1995. U presudi je navedeno da je osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubistvo, nehumana djela i istrebljenje, zločine protiv čovječnosti, ali i za ubistvo i okrutno postupanje, čime je prekršio zakone i običaje ratovanja.

Nakon ove dvije presude, značajan pomak u procesuiranju odgovornih za zločin u Štrpcima desio se krajem 2014. godine kada je u zajedničkoj akciji policije BiH i Srbije došlo do hapšenja 15 osumnjičenih.

Pred sudom BiH je 2015. godine počelo  suđenje protiv ukupno 10 lica, od kojih je Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade, priznao krivicu i pravosnažno je osuđen na pet godina zatvora.

Ostali pripadnici ove grupe – Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, osuđeni su na po 13 godina zatvora. Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, prvostepeno je osuđen je na 15 godina zatvora za saučesništvo u otmici putnika iz voza u Štrpcima i njihovom ubistvu na području Višegrada 1993. godine. Postupak u odnosu na Vuka Ratkovića, još jednog od pripadnika Višegradske brigade je obustavljen 15. aprila 2021. godine zbog smrti optuženog.

Apelaciono veće Suda BiH je 2023. potvrdilo  prvostepenu presudu kojom su još sedmorica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske osuđena na ukupno 91 godinu zatvora.

Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo je 10. maja 2018. godine optužnicu protiv ukupno pet lica za zločin u Štrpcima. Optuženi su pripadnici jedinice Osvetnici Gojko Lukić, Duško Vasiljević, Ljubiša Vasiljević i Dragana Đekić, kao i Jovan Lipovac. Optuženi su prvostepenom presudom od 7. februara 2023. godine osuđeni zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva, i to Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora. Odlukom Apelacionog suda, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje.

Ovonedjeljna odluka Višeg suda u Beogradu istovjetna je kao i prva, a ukupna kazna je niža, jer je u međuvremenu preminuo jedan od osuđenika Jovan Lipovac koji je bio osuđen na deset godina zatvora. Među optuženicima je bio i Ljubiša Vasiljević nekadašnji pripadnik VRS koji je tokom prvog suđenja takođe preminuo.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci su februara 1993. oteti, opljačkani, mučeni i ubijeni: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao ,,osobu tamne puti”. Među žrtvama se našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 59 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Arhitekta i vlasnik Master Inžinjeringa Vladan Ivanović uhapšen je zbog sumnje da je krio stanove odbjeglog kriminalca Radoja Zvicera

 

Nakon što je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tražilo da se, zbog sumnje u pranje novca, blokira imovina odbjeglog kriminalca i šefa takozvanog „kavačkog klana“ Radoja Zvicera u podgoričkom Master kvartu, bilo je pitanje vremena kada će tužioci krenuti na one koji su tu imovinu skrivali. Prema spisima ovog tužilaštva, pet stanova u tom elitnom naselju pripadalo je Zviceru. Naselje je izgradila građevinska firma „Bemaks“, dok su sporni stanovi bili upisani na podgoričku arhitektnosku firmu „Master inžinjering“, koja je projektovala naselje.

Specijalno policijsko odjeljenje je protekle sedmice lišilo slobode arhitektu i vlasnika Master Inžinjeringa Vladana Ivanovića zbog sumnje da je pomogao Zviceru u pranju novca. Tužioci sumnjaju da je njegova kompanija godinama skrivala da je odbjegli kriminalac kupio pet stanova, a potom da bi prikrio vlasništvo, nekretnine ostavio upisane na svoje preduzeće.

Nakon saslušanja kod sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Ivanoviću je određen pritvor do 30 dana. Sproveden je u Istražni zatvor zbog opasnosti uticaja na svjedoke, kazala je samostalna savjetnica za odnose s javnošću Višeg suda Ivana Vukmirović.

Njegov advokat Zoran Piperović kazao je da će uložiti žalbu na tu odluku. Kaže da je Ivanović objasnio da su stan htjeli da kupe supruga Radoja Zvicera – Tamara Zvicer i njen otac. On je platio od svog novca kuhinju i opremu za stan sa računa „Master inžinjeringa“.

„Prosto je nevjerovatno da je određeno zadržavanje, ako je evidentno da u spisima ne postoji nijedan dokaz za tvrdnje tužioca da je Vladan Ivanović i njegova firma jedan jedini cent dobila od vođe kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera. Drugo, ako je prao pare – gdje ih je prao? Kako ih je prao? U šta ih je ulagao“, pita se Piperović.

Međutim, Specijalno državno tužilaštvo više godina istražuje Zvicerove nekretnine u Master kvartu. Tužioci su tokom 2023. godine otkrili da se u tom podgoričkom kvartu nalaze Zvicerove nekretnine od ukupno 363 kvadratnih metara. To je otkriveno tokom proširene finansijske istrage protiv odbjeglog kriminalca, zbog čega su od Višeg suda tražili da se i na tu imovinu, upisanu na kompaniju “Master inženjering”, stavi privremena zabrana raspolaganja.

Riječ je o dupleksu površine 85 kvadrata, dupleksu sa potkrovljem i tavanom od 82 kvadratna metra, stanu na osmom spratu površine 52 kvadratna metra, nekretnini od 72 kvadrata, ali i još jednoj iste veličine i na istoj etaži kompleksa.

Uvidom u list nepokretnosti Uprave za nekretnine u “Master kvartu“, vidi se i dalje veliki broj stanova upisan na firmu “Master inženjering”. Tokom izviđajnog postupka, krajem maja prošle godine, sa leta za Beograd “skinut” je poznati beogradski arhitekta Aleksandar Petrović, a potom tokom informativnog razgovora, od njega su prikupljeni podaci oko uređenja enterijera brojnih stanova, ali i klijenata koji su ga angažovali za brojne poslove u Crnoj Gori.

Nakon toga, početkom juna prošle godine, uslijedilo je višednevno pretresanje stanova u “Master inženjeringu”. Službenici SPO tada su pretresli i “ničiju kuću” na podgoričkom brdu Gorica, za koju osumnjičeni Vladan Ivanović godinama tvrdi da je u njegovom vlasništvu.

Pet stanova, za koje je SDT prikupio dokaze da ih je od “Master inžinjeringa” kupio Zvicer, bili su dio pravne bitke na relaciji Tužilaštvo-Viši sud u Podgorici, a nakon što je tražena privremena mjera zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama. Istražni sudija Višeg suda je prvo na zahtjev SDT-a odredio privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja, zbog postojanja osnovane sumnje da je riječ o imovini koja je stečena kriminalnom djelatnošću. Na to rješenje žalbu je uložio Ivanović, posredstvom  svoje kompanije “Master inženjering”, pa je krivično vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, u žalbenom postupku ukinulo privremenu mjeru, koju je odredio istražni sudija.

Pravosnažno rješenje vijeća Višeg suda u Podgorici donijeto je 10. oktobra 2023. godine. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković uložio je Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti, a čije je ga je vijeće usvojilo, navodeći da je odluka “krivičnog vijeća Višeg suda u Podgorici nezakonita, nejasna i nelogična”…

VDT je 24. jula prošle godine saopštilo da je “usvajanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva utvrđeno da je vijeće Višeg suda u korist okrivljenog Zvicera povrijedilo zakon, odlukom da u žalbenom postupku ukine privremenu mjeru obezbjeđenja i zabrane korišćenja i raspolaganja nekretninama.

Prema tim spisima, Tamara Zvicer upozoravala je svojevremeno radnika koji je opremao stanove u Master kvartu, da policijskim inspektorima ni po koju cijenu ne govori čije su to nekretnine i za koga radi, nakon što ju je ovaj telefonom pozvao i obavijestio o prisustvu inspektora. Iz Vrhovnog suda navode da je upravo supruga Radoja Zvicera vodila računa o opremanju tih pet vrijednih nekretnina, što između ostalog govori da su one bile u njihovom, a ne vlasništvu kompanije Master inženjering kako je to zvanično zavedeno u katastru. Pojašnjavaju da iz razgovora od 17. oktobra 2022. godine proizilazi da je majstor saopštio Tamari Zvicer da su došli inspektori policije “u one stanove u P. đe radi i pitali da im se pokaže svaki stan đe rade i za koga rade”…

“U kojoj daljoj komunikaciji T. Z. je upozorila V. K. ‘da slučajno ne kaže za koga rade i čiji su stanovi, da inspektori moraju reći koji su i odakle dolaze, da V. nije znao u tom trenutku jesu li to bili policijski inspektori, jesu li se predstavili radnicima, a da je od radnika traženo da im pokažu stanove u kojima su radili, nakon čega je T. Z. kritikovala K. komentarišući: ‘I jesu pokazali pametnjakovići, jesu’”… Imajući sve prethodno u vidu, nejasan je i nelogičan zakljućak vijeća Višeg suda u Podgorici da ne postoji osnovana sumnja da se radi o imovini pribavljenoj kriminalnom djelatnošću organizacije čiji je organizator okrivljeni Z. R, iako je, kako to dalje proizilazi i iz obrazlaženja pobijanog rješenja, nesporno da je njegova supruga T. Z. bila zadužena za opremanje stanova”, dodaju iz Vrhovnog suda.

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je nekoliko optužnica i otvorilo više krivičnih, ali i finansijsku istragu protiv odbjeglog Radoja Zvicera zbog optužbi da se bavio prekookeanskim švercom tovara kokaina iz Latinske Amerike u Evropu i Australiju, da je naredio i organizovao nekoliko ubistava, pokušaja likvidacija… Uvidom u podatke Uprave za nekretnine vidi se da je na ime Radoja Zvicera zvanično upisano samo oko 3.000 kvadrata šume 3. klase u kotorskom naselju Kavač. Na tu imovinu su upisani i tereti/zabilježbe rješenjem vijeća Višeg suda u Podgorici, koje je na zahtjev SDT-a odredilo privremenu mjeru obezbjeđenja zabrane korišćenja i raspolaganja.

 

Još izviđaju nekretninu na Gorici

Specijalno državno tužilaštvo još izviđa predmet, koji je formiran oko luksuzne kuće, pored vile “Gorica”, nazvane  “ničija kuća”. Vila se nalazi na parceli, koja je, prema podacima iz katastra, u svojini Glavnog grada, dok pravo korišćenja ima vlasnik firme “Master inženjering” Vladan Ivanović.

“Ničija kuća”, koja se više od deceniju gradi na Gorici, dospjela je u žižu javnosti nakon što je optuženi vlasnik Atlas grupe Duško Knežević 2019. godine izjavio da se gradi za tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ali da se samo formalno vodi na njegovog prijatelja Vladana Ivanovića. Tokom prošlogodišnjeg pretresanja vile, Ivanović je saopštio da to nije “ničija već njegova kuća”, te da je plac kupio 2009. godine, gradio nekretninu, sa namjerom da je proda na tržištu.

Đukanović je negirao da je kuća njegova, rekavši da je Ivanović nudio da mu je proda, ali da mu je ponuđena cijena bila previsoka. Ipak, nije isključio mogućnost da je “nekada” kupi. Ivanović je 1999. godine osnovao građevinsku kompaniju.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo