Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DEKLARACIJA O POMIRENJU PARTIZANA I ČETNIKA: Opasna čitanja prošlosti

Objavljeno prije

na

Tokom vikenda lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević potpisali su – Deklaraciju o pomirenju potomaka četnika i partizana, čiji su ujedno i autori.

Kako su trojica lidera objasnila na samom potpisivanju , cilj Deklaracije je – prevazilaženje daljih ideoloških podjela u Crnoj Gori.

,,Crna Gora je građanska država u kojoj ne postoji nacionalna većina i zato je potrebno da Srbi i Crnogorci prvi preuzmu odgovornost za njenu budućnost, tako što će zajednički raditi na prevazilaženju opasnih naslijeđenih podjela – navodi se u članu 2. Deklaracije. No, od ,,građanskog” nije mnogo ostalo u preambuli Deklaracije u kojoj se navode razlozi njenog donošenja: ,,Polazeći od neophodnosti eliminisanja svih ideoloških sukoba, imajući u vidu duboku podijeljenost crnogorskog i srpskog naroda, radeći na pomirenju u pravoslavnom biću kao potrebnom preduslovu za novim trajnim dogovorom sa svim manjinskim narodima, ostajući dosljedni tradicionalnoj i njegoševskoj Crnoj Gori, koja počiva na kosovskom zavjetu i poštovanju predaka: mi potomci bjelaša i zelenaša, partizana i četnika, pravolinijaša i golootočana, donosimo Deklaraciju o pomirenju”. Deklaracija je donijeta na Savin dan, u Srpskoj kući, čiji je direktor Emilo Labudović. Poznat po idejama pomiriteljstva.

Najavljeno je da će biti ponuđena i ostalim političkim partijama za potpisivanje, pa i Skupštini Crne Gore. Za sada je uglavnom njeno potpisivanje ostalo bez reakcija od strane najvećeg broja partija. Reagovali su iz vladajuće DPS, ocijenivši da se ne smije staviti znak jednakosti između partizana i četnika, te da je antifašizam postavio temelje slobodne Crne Gore ,,O sukobu između partizana i četnika su poznate sve relevantne istorijske činjenice, a navažnije su da je Narodnooslobodilački pokret bio jedina antifašistička snaga koja je Crnu Goru oslobodila od okupatora, a da je četnički pokret bio na strani okupatora i da je njegova ideologija bila zločin”, ocijenio je istoričar Dragutin Papović, poslanik DPS-a.

Ne dešava se samo u Crnoj Gori revizija antifašističkog nasljeđa i pokušaj ,,pomirenja” nepomirljivog – partizana i četnika, antifašističkog i fašističkog pokreta, odnosno njihovo izjednačavanje. Nije za utjehu, ali situacija je slična, pa možda i gora u Hrvatskoj i Srbiji. I nažalost, sve to dok Evropa kliza udesno. No, ono što Crnu Goru čini posebnim je to što nas od takvih tendencija ,,čuva” partija na čijem je čelu isti onaj koji je Crnu Goru vodio na Dubrovnik, mrzio šahovnicu, i protiv koga u ladici tužilaštva čeka krivična prijava za zločin deportacije bosanskih izbjeglica. Ne sluti na dobro.

Pisac Balša Brković za Monitor ocjenjuje da je ova Deklaracija DF-a u stvari politički marketing. ,,I to, vjerujem bez nekog značajnijeg dometa. Čak je ovo prije način da se neke podjele drže u životu nego da se prevaziđu. Uzgred, čitava ova retorika ‘partizansko-četničkog’ pomirenja djeluje smiješno u svjetlu paraideološke reverzije koja je dovela do toga da današnji ‘četnik’ u srcu nosi Staljina i Crvenu armiju, a jedino vjeruje Rusiji, dok je današanji ‘partizan’, koliko shvatam, neko ko se zalaže za NATO, ili ko možda vjeruje da su Amerika i Engleska postale zemlja proleterska”, kaže on.

,,Za razliku od nekih ranijih pokušaja – sa znatno širim značenjskim obuhvatom – ovaj pokušaj je samo jedan od načina da se partizani i četnici, rodoljubi i kvislinzi, izjednače, kao što je to svojevremeno urađeno u Srbiji. Ne vjerujem da je takvo jednačenje moguće. Niti da je moguće izjednačiti takva dva vrednosna koncepta. Ali, ovdje je sve pomalo pretvoreno u parodiju. U tom svijetlu – parodijskom – možda je najbolje pročitati i ovaj pokušaj da se politizuje ‘nesvarena’ istorija”, zaključuje Brković.

Brkovićevo mišljenje dijeli i Ervina Dabižinović iz NVO Anima. „Оvom Deklaracijom nacionalisti u stvari traže priznanje, a ne pomirenje”, kaže ona za Monitor. ,,Revizionisti čine prokleto lošu stvar relativizujući zločine i izjednačavajući sebe i svoje desne pokrete sa antifašizmom. Pa istorijska je činjenica da nisu bili na strani antifašizma”.

U tekstu Zakon protiv Istorije, na portalu Peščanik, istoričarka Dubravka Stojanović krajem prošle godine pisala је o tome kako je ,,poslednjih godina u Evropi učestala praksa donošenja zakona koji propisuju narative o prošlosti, kojima se uspostavljaju „zvanična sjećanja’. Ova nova vrsta, kako ih ona zove, ,,propisivanja ispravnog govora o prošlosti može iskoristiti za razne vrste ‘pranja istorije’ i nametanje jednog i jedinog odobrenog mišljenja”. Stojanovićeva je podsjetila i na kontroverznu Rezolucija Evropskog parlamenta o evropskoj svijesti i totalitarizmu, kojom su 2009. godine u isti paket stavljeni fašizam, nacizam i komunizam.

Osvrćući se na region, ona ukazuje da je uporedo s poricanjem zločina u ratu devedesetih, tekao sve intenzivniji proces revizije Drugog svetskog rata i podsjeća da su i Hrvatska i Srbija donijele deklaracije i zakone kojima su propisale odnos prema ratovima 90-ih, proglašavajući ih odbrambenim i negirajući zločine.

Dubravka Stojanović odavno ukazuje da pokušaji istorijskog revizionizma u Srbiji traju od početka rata devedesetih, a da je vrhunac trenutak kada je Skupština Srbije usvojila zakon kojim se izjednačavaju četnički i partizanski pokret, nakon čega je uslijedila sudska rehabilitacije generala Draže Mihajlovića. A proceduru je stvaljena i rehabilitacija Milana Nedića i njegovih ministara. Završni udarac, smatra Dubravka Stojkanović je televizijska serija Ravna gora. „Ako državna televizija na prvom programu u nedjelju u osam uveče, kad porodice sjede oko TV-a, emituje seriju o Ravnoj gori, to je suštinska javna rehabilitacija i ona više i ne mora da se dogodi na sudu”.

U Zagrebu se sa revizijom istorije stiglo čak dotle da je tamošnja vlada finansijski podržala udruženje koje koncentracioni logor Jasenovac predstavlja kao radni logor u kojem su zatvorenici umirali samo u izuzetnim situacijama.

,,U Hrvatskoj postoje oni koji o Jasenovcu govore, maltene, kao o sanatoriju u kojem se izvodila opereta ‘Mala Florami’, u kojem je stradalo maksimalno nekoliko stotina ljudi i to ‘zahvaljujući’ židovskim liječnicima koji su odgovorni za epidemiju tifusa i slične gluposti”, slikovito je o situaciji u Hrvatskoj govorio Zoran Pusić, predsjednik tamošnje Antifašističke lige.

,,S druge strane, imate gromoglasnu šutnju vlade kada je riječ o potpunoj zabrani ploča sa ustaškim pozdravom. Prije gotovo tri godine smo osnovali Antifašističku ligu jer smo shvatili da fašizam postaje nešto vrlo moderno u Hrvatskoj. Pojave koje su vezane uz nacifašizam imate i u današnjoj Hrvatskoj, ali i u mnogim tranzicijskim zemljama istočne Europe”, objašnjavao je on. ,,Često čujemo da budućnost treba graditi na pomirbi djece ustaša i partizana. Nedavno je to rekla i predsjednica, Kitarević misleći da citira predsjednika Tuđmana, a riječ je o originalnom citatu Maksa Luburića. Kod nas se često govori da nam je dosta i ustaša i partizana. I meni je toga dosta, ali to ne pokreću ljudi koji brane antifašističke vrijednosti. Niko nema problema s time da se pomire ljudi, ali je nedopustivo pomirenje ideologija koje su stajale iza ustaškog pokreta s jedne strane i partizanskog s druge. Te dvije ideologije ne mogu pomiriti kao što to ne mogu razbojnici i pošteni ljudi”, kaže Pusić.

U vezi pomiriteljskih ideja iz deklaracije DF-a ima i praktičan problem. Da li potomci (sinovi, ćeri unuci, unuke, praunici, praunuke), već umrlih učesnika rata pri kraju prve polovine dvadesetog vijeka, trebaju da se međusobno anketiraju, kako bi saznali na kojoj su strani i kome su u ratu bili preci, pa da onda krenu u mirenje.

Crna Gora ima ozbiljan problem: nema ozbiljnu antifašističku ligu. O antifašizmu danas na sva zvona govore -oni koji su vodili zemlju u ratove devedesetih služeći Miloševiću, i koji baš zato ne žele da se vraćaju u prošlost. Za njih je i ova Deklaracija nepotrebno vraćanje u prošlost. Suprotno je: o prošlosti treba govoriti mnogo više, ali tako da ono što nam se dešavalo pretvorimo u iskustvo. Da ne zaboravimo razlike između antifašista i fašista četrdesetih, ali ni razlike između onih koji su zemlju vodili krvavih devedesetih, i onih snaga koje su im se opirale. Danas je snaga baštinika antifašizma možda i manja nego devedesetih. A potreba za njom veća je nego ikad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo