Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EKSPLOZIJE U MOJKOVAČKOJ FABRICI ,,TARA”: Nemar plaćen životima

Objavljeno prije

na

Zbog povreda koje je zadobio u eksploziji koja se dogodila u ponedjeljak 29. januara u mojkovačkoj fabrici Tara Aerospace and Defence Products, preminuo je ove sedmice radnik te fabarike Maksim Vujičić. U istoj eksploziji teško je povrijeđen njegov kolega Radovan Čobeljić. Za njegov se život još bore ljekari i Vojno medicinske akademije (VMA) u Beogradu, gdje je zajedno sa Vujičićem prebačen ubrzo nakon eksplozije.

,,Eksplozija se dogodila u pogonu za presovanje pirotehničkih materija gdje su posao obavljala dva lica koja su i povrijeđena. Na licu mjesta su izuzeti tragovi na osnovu kojih se može utvrditi uzrok eksplozije. Uzrok eksplozije će biti poznat nakon obrade izuzetih tragova i njihovih vještačenja”, kazao je bjelopoljski Osnovni državni tužilac (ODT) Vladan Đalović.

Tri dana nakon nesreće nije bilo poznato kome će biti povjereno vještačenje. Kako je saopštio PR Osnovnog suda u Bijelom Polju Denis Zvrko, tužilaštvo će zatražiti prikupljanje potrebnih obavještenja, a postupak je u fazi izviđaja. Tek kada bude završeno vještačenje, tužilaštvo će moći da se odredi prema predmetu.

Ovo je četvrta eksplozija u fabrici Tara u posljednje četiri godine, u kojima je 15 zaposlenih povrijeđeno, a dvoje umrlo. Osim Vujičića radnica Slobodanka Ćorić preminula je u eksploziji koja se dogodila u junu 2015. godine, dok je sedam njenih kolega povrijeđeno.

U februaru, 2014. godine povrijeđena je Gordana Bošković, šefica pirotehničkog sektora, a, potom, 24. oktobra, takođe, u eksploziji je povrijeđeno šestoro radnika.

Radnici mojkovačke fabrike koja je, nakon eksplozije, privremeno zatvorena, strahuju da će ponovo, kao i kada se desila eksplozija 2015. godine, tokom koje je stradala njihova koleginica, zvaničan uzrok nesreće biti – ljudski faktor. Inspekcija rada kaznila je fabriku oružja Tara tada sa 4.320 eura.

Slično je i sa eksplozijom iz februara 2014. godine. Uprava za inspekcijske poslove kaznila je fabriku sa 500, a njenog direktora sa 30 eura, zbog eksplozije prije četiri godine. Tada je utvrđeno da rukovodilac jedne od laboratorija u kojoj je došlo do eksplozije nije imao ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja te zadatke.

Od četiri eksplozije, koje su se desile u fabrici Tara, samo je jedna dobila sudski epilog. Za incident iz oktobra 2014. godine, pukovnku u penziji Dragoslavu Negoiciću, koji je bio jedan od šest povrijeđenih radnika, stavljeno je na teret – teško djelo protiv opšte sigurnosti. Taj spor je u toku pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju.

Negoicić, koji je bio šef pogona pirotehnike, sa zavidnim iskustvom iz te oblasti, pred bjelopoljskim Osnovnim sudom u novembru prošle godine kazao je da nije kriv. On je tada tvrdio ,,da je optužnica montirana, a istraga vođena da se fabrika oslobodi bilo kakve odgovornosti i sve svali na njega”.

,,Nesreća se dogodila pri proizvodnji olovotrinitrorezorcinata, eksplozivne materije koja spada u grupu inicijalnih eksplozivnih materija, a čelnici fabrike su sve vrijeme poricali ovu činjenicu govoreći da se radi o pirotehničkoj smješi”, kazao je on. Rekao je da uslovi za rad sa opasnim supstancama nijesu bili adekvatni i da su zbog toga često morali da improvizuju.

Optuženi je, u primjedbi na vještačenje i optužnicu, napisao i da se ,,u fabrici nikada nije kontrolisao kvalitet datog proizvoda, a nije poslat ni na analizu u neku verifikovanu ustanovu”. To, kako je napisao, ,,znači da tehnologija nikada nije na adekvatan način verifikovana”.

Kako je kazao za Monitor, dok je on radio, nijesu poštovana pravila o količini eksploziva, koji se može nalaziti u jednoj prostoriji.

On objašnjava da, ako bi se radilo sa propisanim količinama, moguće je da se dogode eksplozije, ali u razmjerama, koje ne bi mogle teže povrijediti ili usmrtiti zaposlene.

Takođe, tvrdi i da mojkovačka fabrika uvozi mnogo sirovina na crno, pa zbog toga one nijesu ni pouzdane. Dok je bio zaposlen, na te i na druge nepravilnosti ukazivao je nadređenima, ali su oni rijetko kad imali razumijevanja i još rjeđe popravljali stvari na bolje.

,,Norme su ono što u ovoj djelatnosti ne bi trebalo da postoji, Međutim, bar dok sam ja radio, nedozvoljeno dugo radno vrijeme i nerealna norma su bile uzrok i mnogih neopreznosti radnika”, kaže. Tvrdi i da ima dokumentaciju koja može potkrijepiti njegove riječi.

Radnica Beba Jušković, koja je takođe bila povrijeđena u toj eksploziji, pred sudom je rekla da njene koleginice i ona nijesu znale da su pravili inicijalni eksploziv, već pirotehničku smješu.

Osnovni razlozi nesreća u mojkovačkoj fabrici oružja, tvrde zaposleni, su problemi sa bezbjednosnim protoklima i osposobljenošću zaposlenih. Iako kažu da se minulih godina, naročito poslije eksplozije u kojoj je radnica izgubila život, radilo nešto na unapređenju zaštitnih mjera, poštovanju procedura i normi bezbjednog rada, to tvrde, nije ni blizu zadovoljavajućeg. Objašnjavaju i da su napravljene promjene, kada je riječ o dužini boravka u ,,bunkeru” s presom, u kojem se u ponedjeljak i dogodila ekplozija, pa se sada radi po dva sata, nakon čega slijedi ,,rotiranje” dvočlanih timova.

,,O tome kako se nekad, a kako se sada radi, naročito mogu svjedočiti oni koju su ovdje od prije 1996. godne. Tada se znalo da je za poslove koje mi radimo obavezna višemjesečna i prilično skupa obuka u Krušiku iz Valjeva. Sada se to završava za nekoliko dana, a formalno vodi kao mnogo duža obuka. Uči se s papira nešto što se tako ne može naučiti. Osnovno na ovom poslu, to znamo mi stari radnici, je naučiti da sačuvaš glavu”, priča jedan od radnika. ,,Do 1996. godine u fabrici nije bilo eksplozija, jer se mislilo mnogo o sigurnosti radnika, bez obzira šta ko mislio o tadašnjem rukovodstvu. Sada nas je duplo manje, a dolazimo na posao s istim rizikom kao da idemo na ratište.”

Njihova sindikalna organizacija, čje je rukovodstvo izabrano nakon smjene i otkaza predsjednika Marinka Medojevića, drugačijeg je stava. U zvaničnom saopštenju, koje je potpisao, aktuelni predsjednik Goran Krgović, navodi se da su u pogonima ,,sprovedene zaštitne mjere i ispoštovane procedure i norme bezbjednog rada.”

Menadžemt Tara Aerospace and Defence Products samo je nekim medijima, nakon nesreće, poslao saopštenje. Za ostale su preporučili čekanje i završetak istrage.

,,Kompanija preko svojih stručnih službi sprovodi mjere zaštite na radu, u kontinuitetu, svakodnevno kontroliše proces rada sa ciljem podizanja nivoa bezbjednosti na potreban nivo, kako bi se rizik od neželjenih događaja sveo na najmanji stepen”, saopštio je menadžment.

Direktor fabrike Radoje Kljajević naglasio je ,,da pojedinci, koristeći zainteresovanost medija, zajedničku nesreću zloupotrebljavaju na najprizemniji i nedobronamjeran način”.

Medojević je više puta tokom minulih godina upozoravao na uslove rada u fabrici. Takođe i nekoliko onih koji su u novembru minule godine proglašeni tehnološkim viškom. Riječ je o radnicima sa radnim stažom dužim od 30 godina.

,,Petoro naših kolega dobili su otkaze. Slučajno ili ne, to su, uglavnom oni, koji su minulih godina, upućivali otvorene i konktretne zamjerke na račun bezbjednosti radnika, zarada i ponašanja menadžmenta. Nažalost, nikavu podršku nijesmo mogli da im damo, jer se svako od nas borio da sačuva posao. Morate shvatiti da je većini od oko 200 zaposlenih u fabrici ta zarada jedini prihod”.

Radnici kažu i da su na mjesta kolega koji su proglašeni ,,suvišnim” odmah primljeni novi. Oni, kako tvrde, rade isti poslove kao otpušteni, ali se radno mjesto drugačije zove. Prema nezvaničnim informacijama, još 20 Mojkovčana do sredine februara trebalo bi da dobiju posao u Tari. To su, kako kažu, predizborna obećanja.

Većinski vlasnik fabrike oružja Tara u Mojkovcu je kontroverzni švajcarski trgovac oružjem Hajnrih Tomet. On preko tri povezane firme posjeduje 76 odsto akcija, dok Vlada Crne Gore ima 12,5 odsto. Svjetski mediji, među kojima i Njujork tajms, istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenel (AI) navodili su da je Tomet optuživan za šverc oružja i da je bio na listi američkog Stejt dipartmenta za nadzor mogućih ilegalnih trgovaca oružjem. Međutim, on je u više navrata negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje u vezi sa prodajom oružja. Zaposleni kažu da su većinskog vlasnika vidjeli jedino na fotografijama u medijima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo