Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EKSPLOZIJE U MOJKOVAČKOJ FABRICI ,,TARA”: Nemar plaćen životima

Objavljeno prije

na

Zbog povreda koje je zadobio u eksploziji koja se dogodila u ponedjeljak 29. januara u mojkovačkoj fabrici Tara Aerospace and Defence Products, preminuo je ove sedmice radnik te fabarike Maksim Vujičić. U istoj eksploziji teško je povrijeđen njegov kolega Radovan Čobeljić. Za njegov se život još bore ljekari i Vojno medicinske akademije (VMA) u Beogradu, gdje je zajedno sa Vujičićem prebačen ubrzo nakon eksplozije.

,,Eksplozija se dogodila u pogonu za presovanje pirotehničkih materija gdje su posao obavljala dva lica koja su i povrijeđena. Na licu mjesta su izuzeti tragovi na osnovu kojih se može utvrditi uzrok eksplozije. Uzrok eksplozije će biti poznat nakon obrade izuzetih tragova i njihovih vještačenja”, kazao je bjelopoljski Osnovni državni tužilac (ODT) Vladan Đalović.

Tri dana nakon nesreće nije bilo poznato kome će biti povjereno vještačenje. Kako je saopštio PR Osnovnog suda u Bijelom Polju Denis Zvrko, tužilaštvo će zatražiti prikupljanje potrebnih obavještenja, a postupak je u fazi izviđaja. Tek kada bude završeno vještačenje, tužilaštvo će moći da se odredi prema predmetu.

Ovo je četvrta eksplozija u fabrici Tara u posljednje četiri godine, u kojima je 15 zaposlenih povrijeđeno, a dvoje umrlo. Osim Vujičića radnica Slobodanka Ćorić preminula je u eksploziji koja se dogodila u junu 2015. godine, dok je sedam njenih kolega povrijeđeno.

U februaru, 2014. godine povrijeđena je Gordana Bošković, šefica pirotehničkog sektora, a, potom, 24. oktobra, takođe, u eksploziji je povrijeđeno šestoro radnika.

Radnici mojkovačke fabrike koja je, nakon eksplozije, privremeno zatvorena, strahuju da će ponovo, kao i kada se desila eksplozija 2015. godine, tokom koje je stradala njihova koleginica, zvaničan uzrok nesreće biti – ljudski faktor. Inspekcija rada kaznila je fabriku oružja Tara tada sa 4.320 eura.

Slično je i sa eksplozijom iz februara 2014. godine. Uprava za inspekcijske poslove kaznila je fabriku sa 500, a njenog direktora sa 30 eura, zbog eksplozije prije četiri godine. Tada je utvrđeno da rukovodilac jedne od laboratorija u kojoj je došlo do eksplozije nije imao ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja te zadatke.

Od četiri eksplozije, koje su se desile u fabrici Tara, samo je jedna dobila sudski epilog. Za incident iz oktobra 2014. godine, pukovnku u penziji Dragoslavu Negoiciću, koji je bio jedan od šest povrijeđenih radnika, stavljeno je na teret – teško djelo protiv opšte sigurnosti. Taj spor je u toku pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju.

Negoicić, koji je bio šef pogona pirotehnike, sa zavidnim iskustvom iz te oblasti, pred bjelopoljskim Osnovnim sudom u novembru prošle godine kazao je da nije kriv. On je tada tvrdio ,,da je optužnica montirana, a istraga vođena da se fabrika oslobodi bilo kakve odgovornosti i sve svali na njega”.

,,Nesreća se dogodila pri proizvodnji olovotrinitrorezorcinata, eksplozivne materije koja spada u grupu inicijalnih eksplozivnih materija, a čelnici fabrike su sve vrijeme poricali ovu činjenicu govoreći da se radi o pirotehničkoj smješi”, kazao je on. Rekao je da uslovi za rad sa opasnim supstancama nijesu bili adekvatni i da su zbog toga često morali da improvizuju.

Optuženi je, u primjedbi na vještačenje i optužnicu, napisao i da se ,,u fabrici nikada nije kontrolisao kvalitet datog proizvoda, a nije poslat ni na analizu u neku verifikovanu ustanovu”. To, kako je napisao, ,,znači da tehnologija nikada nije na adekvatan način verifikovana”.

Kako je kazao za Monitor, dok je on radio, nijesu poštovana pravila o količini eksploziva, koji se može nalaziti u jednoj prostoriji.

On objašnjava da, ako bi se radilo sa propisanim količinama, moguće je da se dogode eksplozije, ali u razmjerama, koje ne bi mogle teže povrijediti ili usmrtiti zaposlene.

Takođe, tvrdi i da mojkovačka fabrika uvozi mnogo sirovina na crno, pa zbog toga one nijesu ni pouzdane. Dok je bio zaposlen, na te i na druge nepravilnosti ukazivao je nadređenima, ali su oni rijetko kad imali razumijevanja i još rjeđe popravljali stvari na bolje.

,,Norme su ono što u ovoj djelatnosti ne bi trebalo da postoji, Međutim, bar dok sam ja radio, nedozvoljeno dugo radno vrijeme i nerealna norma su bile uzrok i mnogih neopreznosti radnika”, kaže. Tvrdi i da ima dokumentaciju koja može potkrijepiti njegove riječi.

Radnica Beba Jušković, koja je takođe bila povrijeđena u toj eksploziji, pred sudom je rekla da njene koleginice i ona nijesu znale da su pravili inicijalni eksploziv, već pirotehničku smješu.

Osnovni razlozi nesreća u mojkovačkoj fabrici oružja, tvrde zaposleni, su problemi sa bezbjednosnim protoklima i osposobljenošću zaposlenih. Iako kažu da se minulih godina, naročito poslije eksplozije u kojoj je radnica izgubila život, radilo nešto na unapređenju zaštitnih mjera, poštovanju procedura i normi bezbjednog rada, to tvrde, nije ni blizu zadovoljavajućeg. Objašnjavaju i da su napravljene promjene, kada je riječ o dužini boravka u ,,bunkeru” s presom, u kojem se u ponedjeljak i dogodila ekplozija, pa se sada radi po dva sata, nakon čega slijedi ,,rotiranje” dvočlanih timova.

,,O tome kako se nekad, a kako se sada radi, naročito mogu svjedočiti oni koju su ovdje od prije 1996. godne. Tada se znalo da je za poslove koje mi radimo obavezna višemjesečna i prilično skupa obuka u Krušiku iz Valjeva. Sada se to završava za nekoliko dana, a formalno vodi kao mnogo duža obuka. Uči se s papira nešto što se tako ne može naučiti. Osnovno na ovom poslu, to znamo mi stari radnici, je naučiti da sačuvaš glavu”, priča jedan od radnika. ,,Do 1996. godine u fabrici nije bilo eksplozija, jer se mislilo mnogo o sigurnosti radnika, bez obzira šta ko mislio o tadašnjem rukovodstvu. Sada nas je duplo manje, a dolazimo na posao s istim rizikom kao da idemo na ratište.”

Njihova sindikalna organizacija, čje je rukovodstvo izabrano nakon smjene i otkaza predsjednika Marinka Medojevića, drugačijeg je stava. U zvaničnom saopštenju, koje je potpisao, aktuelni predsjednik Goran Krgović, navodi se da su u pogonima ,,sprovedene zaštitne mjere i ispoštovane procedure i norme bezbjednog rada.”

Menadžemt Tara Aerospace and Defence Products samo je nekim medijima, nakon nesreće, poslao saopštenje. Za ostale su preporučili čekanje i završetak istrage.

,,Kompanija preko svojih stručnih službi sprovodi mjere zaštite na radu, u kontinuitetu, svakodnevno kontroliše proces rada sa ciljem podizanja nivoa bezbjednosti na potreban nivo, kako bi se rizik od neželjenih događaja sveo na najmanji stepen”, saopštio je menadžment.

Direktor fabrike Radoje Kljajević naglasio je ,,da pojedinci, koristeći zainteresovanost medija, zajedničku nesreću zloupotrebljavaju na najprizemniji i nedobronamjeran način”.

Medojević je više puta tokom minulih godina upozoravao na uslove rada u fabrici. Takođe i nekoliko onih koji su u novembru minule godine proglašeni tehnološkim viškom. Riječ je o radnicima sa radnim stažom dužim od 30 godina.

,,Petoro naših kolega dobili su otkaze. Slučajno ili ne, to su, uglavnom oni, koji su minulih godina, upućivali otvorene i konktretne zamjerke na račun bezbjednosti radnika, zarada i ponašanja menadžmenta. Nažalost, nikavu podršku nijesmo mogli da im damo, jer se svako od nas borio da sačuva posao. Morate shvatiti da je većini od oko 200 zaposlenih u fabrici ta zarada jedini prihod”.

Radnici kažu i da su na mjesta kolega koji su proglašeni ,,suvišnim” odmah primljeni novi. Oni, kako tvrde, rade isti poslove kao otpušteni, ali se radno mjesto drugačije zove. Prema nezvaničnim informacijama, još 20 Mojkovčana do sredine februara trebalo bi da dobiju posao u Tari. To su, kako kažu, predizborna obećanja.

Većinski vlasnik fabrike oružja Tara u Mojkovcu je kontroverzni švajcarski trgovac oružjem Hajnrih Tomet. On preko tri povezane firme posjeduje 76 odsto akcija, dok Vlada Crne Gore ima 12,5 odsto. Svjetski mediji, među kojima i Njujork tajms, istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenel (AI) navodili su da je Tomet optuživan za šverc oružja i da je bio na listi američkog Stejt dipartmenta za nadzor mogućih ilegalnih trgovaca oružjem. Međutim, on je u više navrata negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje u vezi sa prodajom oružja. Zaposleni kažu da su većinskog vlasnika vidjeli jedino na fotografijama u medijima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZA I PROTIV GRAĐEVINSKOG MORATORIJUMA U KOLAŠINU: Preča kasa od zaštite prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu nema većinske političke volje da se uvede polugodišnji moratorijum na gradnju. Zbog toga gradski centar  ostaje na milost ambicijama investitora, omogućenih DUP-om za koji je više puta ocijenjeno da ne garatuje očuvanje najvrednijeg prostora u Kolašinu

 

U najužem dijelu Kolašina biće moguća gradnja još najmanje 11 mjeseci, prema važećem, starom, Detaljnom urbanističkom planu (DUP) Centar za koji je sa više adresa, uključujući i Vladu i lokalnu samoupravu,  ocijenjeno da je loš. Vladajuća većina (Demokrate, Evropa sad, DF, SNP i URA) nije, sredinom marta, prihvatila predlog opozocionog Pokreta Zajedno gradimo Kolašin da se od Vlade zatraži  polugodišnja zabrana gradnje u centralnoj zoni grada.

Vlada je, prije nekoliko sedmica,  donijela odluku o izmjenama i dopunama DUP-a Centar,  ali nije stavila van snage taj dokument. Ocijenjeno je da važeći DUP, koji je na snazi već deceniju I po,  nije do sada donio mnogo koristi Kolašinu. Potom je Vlada posao izrade izmjene i dopuna važećeg DUP-a oročila na 11 mjeseci.

,,U narednom planskom dokumentu, sugerisano je, akcenat treba staviti na rekonstrukciju arhitektonski vrijednih objekata i izgradnju objekata od javnog interesa. Posebna pažnja izmjenama i dopunama DUP-a Centar, između ostalog, trebalo bi da bude posvećana uređenju javnih površina, glavnoj ulici, gradskim parkovima.

Da je 11 mjeseci za revidovanje aktuelnog DUP-a  previše smatra odbornik Pokreta Zajedno gradimo Kolašin Bojan Zeković. Njegov prijedlog o polugodišnjem moratorijumu na gradnju, izuzimajući radove na javnoj infrastrukturi,  podržale su i iz nedavno osnovane Incijative Zeleni Kolašina. DUP Centar, kaže Zeković, ,,direktno je suprotstavljen ciljevima i načelima planiranja i izgradnje definisanim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata”. Prema njegovim riječima, umjesto da štiti prostor, taj dokument ,,daje smjernice za njegovo uništenje i presudno je važno da se do donošenja izmjena i dopuna postojeće odredbe stave van snage”. Iz Inicijative Zeleni Kolašina, objašnjavaju da brinu, ,,na koji će način osjetljivi prostor u centru grada biti tretiran tokom perioda izrade izmjena i dopuna važećeg DUP-a”.

,,Sve i kada bi novi plan bio usvojen kroz 11 mjeseci, to je jako dug period u toku kog ambijent Kolašina, ukoliko se nastavi sa ovakvom izgradnjom,  može biti nepovratno narušen i uništen.  Tokom tog perioda ovaj prostor će nastaviti da se ubrzano mijenja. Ukratko, ne dobijamo ni vremena ni prostora za razmišljanje i strateško planiranje budućeg razvoja Kolašina”, ocjenjuju iz Incijative.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo