I dalje nam se dive. Jeste da se ti izrazi oduševljenja počesto poklope sa kakvom izbornom kampanjom ali, ne dočekujemo mi tek tako evropske zvaničnike „kao careve”. Pa nam se oni malo dive, malo nas grde da bi se, zdravo i veselo, vratili svojoj kući.

Minulih dana pohodili su nas zvaničnici Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), jednog od najvećih finansijera zemalja u regionu. Predstavljajući svoj Izvještaj o tranziciji, naslovljen kao Održavanje rasta, oni su podsjetili kako je banka za minulih 12 godina u Crnu Goru uložila preko 500 miliona eura. Dodatno nas je Petar Sanfrej, glavni ekonomista EBRD za Jugoistočnu Evropu, obavijestio kako su u banci „impresionirani” stopom rasta koja se u Crnoj Gori predviđa za ovu godinu. ,,Očekujemo stopu razvoja od 3,3 odsto i da to bude ravnomjerno raspoređeno kroz različite sektore”.

Onda smo, praktično iste večeri, saznali da je premijer Marković još veći optimista po pitanju očekivanog rasta u 2018. godini. Uvidjevši da je naišao na plodno tlo za sijanje obećanja (samo slučajno ova se kampanja poklopila sa početkom predsjedničke promocije DPS kandidata) ubrzo je izašao iz granica crnogorske ekonomije. I bukvalno. Odgovarajući u parlamentu na namontirana pitanja članova vladajuće koalicije Marković je uhvatio muštuluk da će kineska CRBC sa nadležnima u Srbiji potpisati ugovor o finansiranju autoputa do granice sa Crnom Gorom.

Koliko je stvar hitna premijer je pokušao da pokaže i najavom da i on, koliko sjutra (četvrtak), „na preporuku njihovog premijera” treba da se sastane sa predsjednikom kompanije CRBC i rukovodstvom kineske Eksim banke, kako bi razgovarali o nastavku izgradnje crnogorskog autoputa na relaciji Mateševo-Andrijevica-Boljare.

„To je dobra vijest”, rekao je Marković, pa se dodatno pohvali kako „danas imamo situaciju da nas u realizaciji tog projekta ne podstiče samo Evropska unija nego i Međunarodni monetarni fond, koji je bio najkritičniji prema tom projektu, pa i Svjetska banka”. Predsjednik parlamenta je na ove srećne vijesti pustio „tvrdu, mušku suzu”. Od radosti, valjda, što ćemo sada zaboraviti ko je „preumio” da sa Kinezima ugovori gradnju petlje na Smokovcu, u sklopu prve dionice autoputa.

Red je precizirati: EU, MMF i SB ne podstiču Crnu Goru u realizaciju preostalih dionica autoputa zato što su preko noći povjerovali u njegovu ekonomsku opravdanost, već zbog toga što taj ekstremno skup projekat, u koji već trošimo prvu milijardu, treba što prije dovesti u fazu u kojoj može da vrati makar dio uloženog.

Možda zvaničnici izvršne i zakonodavne vlasti to nijesu pročitali, ali u pomenutom Izvještaju EBRD jasno piše da „rizici povezani sa potencijalnim prekoračenjem troškova kod izgradnje infrastrukturnih projekata i ranjivost zemlje na eksterne šokove i dalje ostaju značajni”. Valjda se slažemo oko toga šta znači „ostaju značajni”? Ili, ipak ne?

Tek, što bi političari rekli, na marginama sastanka na kome je predstavljen EBRD Izvještaj Održavanje rasta, saznali smo kuda nas vodi put koji nam tri decenije unazad trasira DPS. I, možda još važnije, kada stižemo na davno obećani cilj.

,,Zemlje Zapadnog Balkana, u prosjeku, stoje na jednoj polovini standarda u zemljama Istočne Evrope, na jednoj trećini u odnosu na zemlje Južne Evrope koje su članice EU, i tek na jednoj četvrtini u odnosu na najbogatije zemlje EU, one u Zapadnoj Evropi”, objasnio je Jakov Milatović, ekonomista EBRD-a za Zapadni Balkan. Da bi ga što bolje razumjeli, Milatović je dodatno predočio da bi, prema optimističkom scenariju privrednog razvoja, zemlje regiona ekonomske EU standarde mogli dostići za 40 godina. A prema pesimističkom – za 200.

To vam, po prilici, znači sljedeće: treba da se rodite za 100 godina, i da živite još 100 godina, pa da se nadate da ćete makar jedan dan života provesti u Crnoj Gori koja je dostigla ekonomske standarde razvijene Evrope. Sa demokratskim standardima, plašiti se, stvari ne stoje tako povoljno.

Zoran RADULOVIĆ