Prema podacima iz prošle godine u Kolašinu je 1.313 penzionera, dakle više nego njihovih zaposlenih sugrađana. Potrebe i interesi te populacije, ipak, zauzimaju vrlo malo prostora u realnim planovima vlasti, i na državnom i na lokalnom nivou. Iako ne postoji precizan podatak, u Opštinskoj organizaciji penzionera tvrde da je veliki broj i samačkih staračkih domaćinstava, naročito na ruralnom području. Do njih, s vremana na vrijeme, stižu jedino volonteri Crvenog krsta. Iako u znatno boljem položaju nego njihovi vršnjaci u selima, kolašinski penzioneri tvrde da ta varoš, osim čistog vazduha, malo šta nudi pripadnicima ,,trećeg doba”. Uz ostalo, kažu, nedostaje i prostora gdje bi se moglo provesti slobodno vrijeme.
Dan im se svodi, uglavnom, na gledanje televizije ili čitanje novina. Vezani su za svoje kuće, u kafanama među omladinom, smatraju, nije im mjesto, a za taj trošak nema ni mjesta u njihovim skromnim primanjima. Znatan broj najstarijih građana Kolašina još su podstanari, a 240 ih prima invalidsku penziju. Zvanično, kaže statistika, projesečna penzija u tom gradu je 250 eura. No, veliki je broj korisnika najminimalnijeg primanja.
,,Ne mogu da kažem da se iz rukovodstva našeg udruženja nijesu trudili, tu i tamo su organizovali partije šaha, pikada ili izlete, ali to nijesu mogli svi da koriste. Osim toga, vrlo je malo tih događaja i bilo. Osim kancelarija udruženja, koje nijesu dovoljne, nemamo adekvatan prostor za druženje. Nema nas, kao što vidite, ni u predizbornim obećanjima. Kako da smo već umrli”, kaže osamdesetogodišnji sagovornik Monitora.
Njemu je, po svemu sudeći, promaklo saopštenje jedne od kolašinskih izbornih lista, u kojem su penzioneri ipak pomenuti. Predsjednica lokalne organizacije penzionera i, ujedno, kandidatkinja za odbornicu Demkratske partije socijalista Ljiljana Tatić svojim vršnjacima ovih dana obećavala je mnogo.
Ona je sigurna da će samo pobjedom DPS obećani projekat biti realizovani. A među njima je i izgradnju stambene zgrade za potrebe penzionera.
„Jedna od ključnih stavki našeg izbornog programa je briga o penzionerima. Već pravimo spisak penzionera koji su stambeno nezbrinuti. Od lokalne uprave ćemo dobiti lokaciju s infratstrukturnim priključcima, što je značajno za prvu fazu ovoga projekta u kojem će partneri biti i Udruženje penzionera Crne Gore, kao i Vlada Crne Gore s nadležnim ministarstvima”, najavila je Tatićeva.
Udruženje će u narednom periodu, tvrdi ona, posebnu pažnju posvetiti i penzionerima s najnižim primanjima, kao i onima ugroženog zdravlja.
U naredne četiri godine, obećava Tatićeva, razmišljaće se i o dnevnom centru za potrebe starih, kao i o brojnim drugim akcijama kojima bi se poboljšao standard i sigurnost pripadnika „treće dobi”. Sve to, ako pobijedi njena partija.
Penzioneri, ali i novinari, ostali su uskraćeni za odgovor na pitanje zbog čega svi ti projekti nijesu realizovani od 2006-2014 godine, kada je DPS bio na vlasti.
Da aktuelna obećanja penzionerima zvuče apsurdno doprinosi i podatak da je upravo za vrijeme vlasti te stranke, Dom penzionera umalo promijenio vlasnika, pa umjesto opštinski, postao vlasništvo Atlas banke. Naime, taj objekat, inače jedna od najstarijih i najljepših kolašinskih kuća, tadašnja vladajuća koalicija DPS-Grupa birača dala je kao zalog za jedan od brojnih kredita.
Prije pet godina tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković od lokalnog je parlamenta dobio zeleno svjetlo da potpiše ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine na objekat površine 102 kvadratna metra i pripadajuću parcelu površine 276 kvadrata kao garanciju za kratkoročno zaduženje od 70.000 eura kod Atlas banke.
,,Mi smo generacija koja je zapamtila bolji Kolašin i koja je taj grad i gradila. Bili smo radnici u uspješnim preduzećima, kojih više nema. Čini mi se da se tada više pažnje poklanjalo starijima, da su mogli kvalitetnije provesti svoje posljednje godine. Nema toga više. Sjećam se i kada je hotel Bjelasica bio pun penzionera iz drugih gradova. Sada, vidim, to vrijeme ne može se vratiti. Odmor u Kolašinu iskoristi malo naših vršnjaka. Možda bi hoteli puni ‘tuđih’ penzionera podsjetili vlast da brine o svojima”, kaže osamdesetdvogodišnji Kolašinac.
Primjeri Kolašinaca koji su završili radni vijek, a ipak, svakodnevno sebi nalaze zanimaciju koja na zadovoljavajući način ispunjava dan vrlo su rijetki. Među njima je i Desa Marković. No, njoj nije u tome pomoglo ni Udruženje penzionera niti iko iz vlasti. Ona je, kaže, sama odlučila da sebi ne dozvoli da na kraju dana pomisli kako nije trebalo ni ustajati iz kreveta. Sugrađanima je poznata po jednom od najuređenijih i najljepših dvorišta u Kolašinu, ali i po odanosti slikarskoj četkici.
Desa svakodnevno stvara ljepotu, bilo da je riječ o mjesecima bez snijega, kada radi u bašti, bilo da su to zimski dani, kada je posvećena svojim uljima na platnu.
Nije ni nju, kaže, zaobišao osjećaj praznine kada je ostavila frizerkse makaze. Međutim, nije dozvolila da to potraje dugo niti je pristala na činjenicu da je aktivan dio života završen odlaskom u penziju.
„Odjednom sam se našala pred izazovom šta dalje. Slikanje sam voljela ali se nijesam njim bavila. Na nagovor sina počela sam da slikam. I tako evo već deceniju i po. Osjećam da napredujem. Mnogo radim i posvećena sam tome pa je, valjda, bilo i za očekivati doživjeti pomake.Tako je bilo i s baštom. Mislila sam da ću uređenim dvorištem pomoći i gradu i sebi i tako je i bilo. Uzdam se u sebe i sebi popravljam kvalitet života”, kaže ova kolašinska penzionerka.
No, Desa priznaje da njeni hobiji koštaju mnogo i da ih ne može svako priuštiti. Svakog proljeća sezonu u bašti počinje, tvrdi, s najmanje 300 eura ulaganja.
Penuzioneri u Kolašinu, koji očekuju da im Udruženje ili vlasti poprave život, to neće dočekati. Gotovo je sigurno da za njih novi lokalni izbori neće značiti i sadržajnije staračke dane.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ