Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODLUKA DA SE GRADI HIDROELEKTRANA KOMARNICA UZBUDILA DUHOVE: Poslije potopa nema kajanja

Objavljeno prije

na

Geolozi upozoravaju na kvalitet tla, a ekolozi na uništenje prirode i zaštićenih vrsta, energetski stručnjaci sumnjaju u opravdanost  i rokove gradnje, mještani najavljuju otpor. Samo je Vlada odlučna da podigne branu

 

Starac se češkao po glavi gledajući kako betonsko čudo popunjava prostor između dva brda.

“Druže Blažo što će ovo biti?”, zapitao je tadašnjeg predsjednika Crne Gore koji je došao na gradilište.

Blažo Jovanović mu je spremno nacrtao mapu puta u komunizam: brana, elektrifikacija plus industrijalizacija jednako socijalizam, pa još malo lijevo…”

“Ali, ovdje se voda nikada nije sakupljala. Ponire…”

“Sakupljaće se, makar cijelo nikšićko polje obložili bakrom”, uzvratio je slavni heroj.

“Tako može”, pomirljivo će seljak.

Bakra nije bilo, ni vode, pa hidrocentala u Ozrinićima koja nikad nije proradila, svjedoči već sedam decenija o vremenu kad su snovi prkosili struci.

Povodom odluke o gradnji hidrocentrale Komarnica, neki su se prisjetili i ozrinićke legende. Jedno od važnijih upozorenja na koja se parlamentarna većina u crnogorskom parlamentu oglušila i usvojila Detaljni prostorni plan (DPP) za novo vještačko jezero dolazi od geologa. Ranija istraživanja ukazuju na rasjed koji bi mogao da proguta vodu.

Na veliku investiciju, padaju još dva bremena ozbiljnih argumenata – ekološki i energetski: uništavanje netaknute prirode i ugrožavanje biodiverziteta, problematičan rok izgradnje i povrata investicije…

Mještani pivske i šavničke opštine u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavili su i snažan otpor gradnji akumulacije koja treba da proguta bistre rijeke, čija se dna jasno vide i sa nekoliko stotina metara visokih okolnih brda.

U DPP se ističe da će ova HE potopiti kanjon Pridvorice i dio kanjona Komarnice, uz očuvanje najatraktivnijeg kanjona Nevidio.

„Pored riječnog ekosistema koji će biti u potpunosti izmijenjen u dužini od 13,7 km odnosno 16,7 km uzvodno od objekta brane i okolni terestični eko sistemi i pripadajuća staništa, u visini do kote od 811 metara nadmorske visine, će takođe biti uništeni zbog potapanja“, priznaje se u dokumentu.

Procjenjuje se da će godišnje HE na Komarnici proizvoditi 231,8 gigavat sati. Predračunska vrijednost elektrane od 168 megavat sati je 246,53 miliona eura. U Vladinom trećem paketu socio-ekonomskih mjera zbog pandemije korona virusa, uračunata su i 102,9 miliona eura koje će EPCG, kao koncesionar, investirati u ovu HE do 2024. godine. Ukupan iznos investicije sa projektima i analizama je 272, 2 miliona eura, pa se računa na bar još jednog partnera.

Upozorenja inženjera geologije i poslanika Strahinje Bulajića i njegovog kolege Srđana Milića, o tome da nisu ispunjeni geotehnički uslovi izgradnje brane nisu naišli na razumijevanje vladajuće većine.

Bulajić je upozorio na geološki elaborat iz 2011. godine, kojim se traže dodatna istraživanja.

„Imate u lijevom oporcu brane rasjednu zonu dugu kilometar, kilometar i po, široku 15 metara, koja je potpuno prazna. To geolozima, hidrogeolozima, posebno inžinjerskoj geologiji mnogo govori. Tu je bilo priče da se zarotira brana za pet, šest stepeni… Šta se time rješava? U inžinjersko-geološkom smislu možda nešto, u hidrogeološkom ama baš ništa “, kazao je Bulajić.

I Milić je naznačio da nije ispitan teren i vodopropusnost brane.

“Iz Vlade kažu da su sačuvali kanjon Nevidio. Svejedno što ga oni čuvaju, ako ne znaju koja je vodopropusna moć tamo gdje će da grade branu”, kazao je Milić.

Rukovodilac Direkcije za razvoj i inženjering EPCG Ivan Mrvaljević se poziva na novo projektantsko rješenje i geofizička istraživanja izvedena u februaru ove godine.

“Projektant je sad na određeni način optimizovao dispoziciju same brane, pomjerio je za nekih 30 metara. Kako je i predviđeno Zakonom o geološkim istraživanjima, nakon završetka procedure usvajanja detaljnog prostornog plana uradićemo i dodatna istraživanja, planiramo već u septembru. Ovim dodatnim geološkim radovima, kako po našim tako i po očekivanjima stručnog tima projektanta, sa tim lijevim bokom neće i ne može biti problema”, naglasio je Mrvaljević za CIN -CG.

Teško i za alpiniste

Dio prostora koji će biti potopljen nije mogao biti ispitan zbog nepristupačnosti, ali profesor Danilo Mrdak, autor Strateške procjene uticaja (SPU), koja je prethodila planskom dokumentu, u razgovoru za CIN-CG ocjenjuje da je to područje dovoljno istraženo.

“Potpuno istraživanje ovakvog terena zahtijevalo bi nevjerovatnu logistiku i alpinističku ekipu, koja bi konstatno morala da bude sa istraživačima. I tada vjerovatno ne bismo otkrili nešto više od onoga što sada znamo, ali bi bili sigurni šta gubimo”, kazao je Mrdak.

Za ekologa iz NVO “KOD” Vuka Ikovića autori SPU su odobrili gradnju time što su preporučili brisanje Komarnice iz EMERALD područja.

“Dokument čiji je zadatak da preispita dugoročni uticaj hidroelektrane na ljude i prirodu, ni u jednom dijelu ne remeti namjere investitora, čak podržava apsolutnu prenamjenu prostora”, kazao je Iković za CIN-CG.

Izgradnja hidorelektrana na zaštićenim rijekama, ističe Iković, nije razvoj, jer uzrokuje njihovo nestajanje. On smatra i da nije opravdano da nešto što je priroda stvarala milionima godina “zbrišemo zarad projektovanih 10 miliona eura prihoda godišnje, koje možemo prihodovati i na druge načine, a da rijeka ostane slobodna i netaknuta”.

“Izgubićemo brojne izvore, slapove, vodopade, brzake, bukove, visoke – okomite stijene, kaskade i prirodne bunare. Potapanjem Komarnice nestalo bi 305 hektara zaštitnih i privrednih šuma. Specifičan prostor naseljavaju vrste koje su usko vezane samo za takve uslove života koje će većinom nestati potapanjem kanjona. U njemu je izražen određeni stepen endemizma koji nije dovoljno istražen. Nije isključeno da se pojedine vrste biljaka ili životinja nalaze samo u kanjonu Komarnice i nigdje drugo u svijetu”, kazao je Iković.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN- CG da nemaju spisak zaštićenih životnjskih i biljnih vrsta na području Komarnice.

Doktorantkinja Njemačke savezne fondacije za životnu sredinu, Helena Hudek koja je istraživala Komarnicu kaže da je tamo gdje je planirana hidroakumulacija zadnji dio rijeke na kojem je još očuvana izvorna fauna beskičmenjaka.

“Kao primjer ću navesti vrstu iz reda Ephemeroptera (jednodnevki) Epeorus yugoslavicus, ta vrsta je dosta rijetka i ugrožena na području Zapadnog Balkana”, rekla je Hudek za CIN-CG.

U MORT-ovoj Informaciji o statusu Emerald područja iz 2015. godine stoji da se na spisku nalazi i Komarnica. “Ova područja predstavljaju potencijalna NATURA 2000 područja-ekološke mreže od značaja za Evropu”, piše u dokumentu.

Iako se u DPP napominje da Emerald još nije proglašena kao zvanična mreža zaštićenih područja, to je “od velike ekološke važnosti za identifikovane ugrožene vrste i tipove staništa koji su zaštićeni Bernskom konvencijom”.

Pod vodom će se naći hrastove šume, obalne vrbe, narcisa, medvjeđa lijeska, Pančićev maklen, planinski javor…

U SPU je konstatovano i da će doći će do trajnog gubitka izvora Dubrovska vrela, kao i do značajnog zamućena nizvodno od brane, te da će se to najbolje ogledati u Pivskom jezeru.

Ne sporeći loše uticaje buduće akumulacije, profesor Mrdak, ipak, kaže, da kada bi mogao da bira između nje i brojnih mini hidroelektrana, odlučio bi se za Komarnicu. Time bi se, kaže, spasio veliki broj potoka koje imaju funkciju za prihranjivanje rijeka, kao što imaju aluvile u plućima.

Savjetnica Benkvoča za energetiku jugoistočne Evrope, sa specijalizacijom za hidroelektrane na Zapadnom Balkanu, Pipa Galop za CIN-CG kaže da “nije moguće izbrisati mogućnost da se to područje proglasi Emerald ili Natura 2000 samo zbog toga što se tamo želi izgraditi HE.

“Bugarska je godinama pregovarala sa Evropskom komisijom zbog takvih pokušaja da izbaci vrijedne lokacije iz popisa predloženih za Naturu 2000, jer su htjeli izgraditi skijališta i druge objekte. Uglavnom im nije uspjelo i sad ima relativno veliko područje pod zaštitom Natura 2000”, istakla je Galop.

Galop: Realno je 10 godina

EPCG procjenjuje da će HE na Komarnici početi sa radom 2026. godine, s tim što će do kraja godine uraditi idejni, a iduće započeti glavni projekat.

Pipa Galop, međutim, kaže je to nerealno prije 2030. godine.

“Za ovako velike projekte, posebno za države kao što je Crna Gora, ambiciozno je reći da će biti gotovi za manje od deset godina, a da nema ni glavnog projekta”, kazala je Galop.

Mrvaljević je istakao da je namjera EPCG da nađu ugovarača čiji će posao biti izrada glavnog projekta, fabrikacija, isporuka i montaža opreme i izvođenje građevinskih radova.

“Sve u jednom, tzv. EPC pristup kako se uobičajeno i radi kod velikih mega projekata u energetici i infrastrukturi”, kazao je Mrvaljević.

Konsultant za energetiku Momir Škopelja smatra da je teško reći da li je “Crnoj Gori sa energetskog aspekta potrebna HE Komarnica”

“Da nijesu u toku postupci realizacije više elektroenergetskih projekata (solarna elektrana od 250 MW, vjetroelektrana Gvozd sa nešto preko 50 MW, još jedna vjetroelektrana iznad Budve, više novih mHe, rekonstrukcija TE Pljevlja), rekao bih da je potrebna. Čak i ako se uzme u obzir da će da se gradi toliko objekata, ne bih mogao reći da nije potrebna, nego prije da je njena pozicija neodgovarajuća”, kazao je Škopelja.

Za razliku od njega Galop smatra da HE na Komarnici nije potrebna, posebno kada se uzme u obzir devastacija prirodnog bogatstva.

“Moje mišljenje je da Crna Gora ne treba dodatne hidroelektrane, nego da radi na povećanju udjela solarnih panela i vjetroelekrana, kao i na smanjenju gubitaka u distribuciji i korištenja struje za grijanje. Koliko i kad treba dodatni proizvodni kapacitet zavisi od toga kada će se zatvoriti KAP i TE Pljevlja”, kazala je Galop.

Za Škopelju je nerealna prognoza potrošnje, a metodologija problematična. On smatra da obim i kvalitet objavljene analize isplativosti HE Komarnica ne zadovoljavaju potrebe takvog projekta.

“Operiše se sa potrošnjom električne energije u Crnoj Gori od 5791 gigavat sati u 2025. godini, a zna se da je u 2019. iznosila 3.482,82 gigavat sati. Nejasno je na osnovu čega je povećanje od 66,3 odsto za šest godina, što predstavlja rast od oko 10 odsto godišnje. Takva nerealnost daje iskrivljenu sliku da će Crna Gora u predstojećem periodu imati potrebu za energijom iz svih proizvodnih kapaciteta za koje su date saglasnosti za izgradnju”, kazao je Škopelja za CIN-CG.

Njemu je nejasno “zašto su među toliko energetskih berzi uzeti podaci sa EEX berze u Mađarskoj kad EPCG tamo ne prodaje ni kilovat”.

“Možda zato jer je to najskuplja berza, pa takvi podaci rezultiraju najboljim pokazateljima za HE Komarnica? Teško je govoriti o kretanju cijena električne energije kroz 10 ili 15 godina, ali u toj tabeli je već za ovu godinu unesena pogrešna cijena od 52 eura po megavat satu, a EPCG prodaje najveći dio nešto preko 42 eura” navodi Škopelja.

Galop je istakla da niko ne može znati cijene struje u budućnosti, jer ni sadašnji trendovi u EU nemaju kontinuirani rast. Zato treba napraviti analizu rizika u slučaju da cijene budu iste, ili niže. Ona tvrdi da bi trenutni prioritet energetskom sistemu trebalo da budu gubici u distributivnoj mreži, koji su u Crnoj Gori u 2018. godini bili 13,83 odsto, a u EU između 2,1 i 9 procenata.

Trećim paketom Vlada je najavila da će se za rekonstrukciju mreže do 2024. godine CEDIS izdvojiti 170 miliona eura.

Trenutno se radi na nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP) koji će dati ažurirani pregled proizvodnje i potrošnje električne energije i prognoze za budućnost. Treba čekati taj dokument prije nego što se odlučuje da li je HE Komarnica i dalje relevantna ili ne”, kazala je Galop. Ona ističe da “Crna Gora već proizvodi veliki postotak električne energiju iz HE, između 40 do 60 odsto domaće proizvodnje”.

Iz EPCG podsjećaju na Regionalnu strategiju za održivi razvoj hidroenergije Investicionog okvira za zapadni Balkan (WBIF), u kome piše da nema ozbiljnijih prepreka za izgradnju HE Komarnica.

„Dokument koji je rađen pod okriljem Fonda za Zapadni Balkan u skladu je sa svim regulativama EU i tamo je Komarnica prepoznata kao projekat koji spada u grupu kod kojih ne postoje značajniji problemi i izazovi sa ekološkog aspekta”, kazao je Mrvaljević.

Galop smatra da EK nije dala zeleno svjetlo, jer u sažetku pomenute studije piše kako se ni na koji način ne može smatrati da odražava stavove EU, te da lista od 45 projekata ne označava koji hidroenergetski projekat treba graditi.

“Svi hidroenergetski projekti na ovoj listi (i svi budući hidroenergetski projekti) trebalo bi da budu podvrgnuti daljem istraživanju tehničkih, finansijskih, socijalnih i ekoloških mogućnosti, kao i daljem određivanju područja Natura 2000 i ne-zonama od strane Svjetske banke kako bi se osiguralo da se projekti realizuju sa minimalnim uticajem”, citira Galop dio iz dokumenta.

Mrvaljević ističe i dokument Analiza o pravednoj tranziciji energetskog sektora – Zeleni plan za Pljevlja, koji je rađen od strane NVO Green Home.

“U kom se upravo navodi da izgradnja HE Komarnica predstavlja realno rješenje koje uz poštovanje najviših ekoloških standarda može predstavljati jedan od ključnih poteza Crne Gore u pravcu obezbjeđivanja rješenja prihvatljivog sa stanovišta klimatskih promjena“, kaže Mrvaljević. Iz NVO “Green Home” su za CIN-CG saopštili da zbog preopterećenosti poslom ne mogu obezbijediti sagovornika na temu izgradnje HE na Komarnici.

Stanovnici Pive i Šavnika i pored javne rasprave koja se uskoro završava, kažu da još nijesu rekli posljednju riječ.

 

Mještani: Neće moći

Na planiranu izgradnju hidroelektrane na rijeci Komarnici žitelji ovog područja uzvraćaju otporom.

Velizar Kasalica koji živi u blizini rijeke je kazao za CIN-CG da neće dozvoliti da se uništi netaknuti prirodni tok, te da ne vjeruje da će sve ići po planu i ako se izgradi HE.

“Svi znamo da će se pojaviti bujica, erozija i poplava. Evo neka bude ta famozna kota nadmorske visine 811, gdje oni garantuju da se neće potpopiti kanjon Nevidio, niti šavničko naselje nego da će doći 15 metara od tog najatraktivnijeg dijela. Otkud oni mogu garantovati da kad padne kiša, kao što zna nevrijeme da bude, kada sva ta voda se sjuri sa Durmitora kako će je kanjon Nevidio uopšte prihvatiti”, kazao je Kasalica.

Darko Stijepović, iz NVO Centar za razvoj Durmitora ističe da će dobrobit imati samo investitori, te smatra da će više koristi i novca donijeti turistička valorizacija.

“Ako analiziramo turističke posjete prirodnih bogatstava u okolini vidimo da pravilna turistička valorizacija Komarnice može da donese velike sume. To su naše prirodne ljepote, voda, zemlja, vazduh i to treba da koristi investitor, koji će proizvoditi struju i nama je prodavati. Nama će prodati naše”, kaže Stijepović.

On naglašava da postoje samo pet takvih kanjona u jugoistočnoj Evropi: kanjon Neretve, Komarnice, Pive, Morače i Tare.

“Šveđani i Italijani su sve svoje rijeke potopili. Zato mi možemo da prodamo ono što oni nemaju, jer njihovi građani nikad nisu vidjeli slobodnu rijeku, to je za njih atrakcija”, kazao je Stijepović.

On je najavio intenzivnije proteste kako se HE na Komarnici ne bi gradila.

Protiv izgradnje HE i za diversifikaciju turističke ponude preko ruralnog turizma i poljoprivrede je i dugogodišnja konsultantkinja i ekspertkinja za turizam i održivi razvoj, Kirsi Hivarinen iz Finske, koja živi u Šavniku.

Ona tvrdi da je ovo područje sa brojnim selima idealno, te da će biti aktuelnije nakon pandemije koronavirusa. Dodaje da bi sav taj ambijent ugrozila izgradnja HE, jer osim vrhunske nacionalne biciklističke staze, tu je i „Via Dinarica“ i brojne mogućnosti za kanjoning, flaj fišing, dakle turizam u funkciji zaštite prirode, što se i jako dobro isplati:

“Gosti koji putuju kako bi saznali više o već pomenutom i uživali u prirodnim bogatstvima plaćaju od 70 do 321 eura po danu”, kazala je Hivarinen, koja preporučuje da se iznos potreban za izgradnju HE preusmjeri u energetsku efikasnost seoskih domaćinstava. Tvrdi da bi na taj način Vlada uložila u svakog građanina, a ne u šačicu povlašćenih pojedinaca.

Ugostitelj iz Pive Novica Gogić poučen iskustvom izgradnje HE “Mratinje” ističe da će stanovništvo ovog kraja imati male koristi od nove elektrane, jer i u HE Piva radi veoma mali broj ljudi iz ovog kraja, “najviše deset odsto”.

“Mi bi od izgradnje imali kratkoročno finansijsku korist, dolazili bi ljudi ovdje da jedu i spavaju, ali nije sve u parama. Moramo da sačuvamo prirodu za potomke”, kazao je Gogić.

 

Dvije opcije partnerstva

Mrvaljević tvrdi da će se udovoljiti Vladi da EPCG bude većinski vlasnik HE.

“Hoćemo li mi to da radimo sa Francuzima, Izraelcima, kao većinski vlasnici i imamo udio, na primjer od 51 ili 80 odsto, pa ćemo uzeti kredit od neke međunarodne finansijske organizacije, beskamatni, razvojni, od Svjetske banke, Njemačke razvojne banke – to je opcija jedan”, ističe Mrvaljević.

U opciji dva postoji mogućnost privatnog – javnog partnerstva.

“Mislim da nećemo imati problema u biranju partnera. Kao primjer ću navesti njemačkog giganta Hojt koji je 2008. godine bio zainteresovan da sa nama razvija projekat”, kazao je Mrvaljević.

Ines Mrdović iz NVO Akcije za socijalnu pravdu smatra privatno-javno partnerstvo nepoželjnim i u hibridnim sistemima podložnim korupciji.

„Radi se o projektima gdje privatni partner očekuje ekstra profit i u kojima se uvijek dobro zaštiti garancijama javnog partnera. Te garancije su obično vezane za cijene usluga, a u konkretnom ih plaćamo mi kroz račun za struju“, kaže Mrdović.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će sporazum  predsjednika budvanske opštine Nikole Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura

 

 

Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije potpisali su 11. novembra Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka u Budvi. Iznenadni sastanak  upriličen je u prostorijama Cetinjskog manastira, sa kojeg je medijima upućeno kratko saopštenje.

“Budući hram biće mjesto duhovnog sabiranja, kulturnog stvaranja i zajedničkog okupljanja, što ga čini projektom od šireg društvenog značaja. Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navedeno je u saopštenju.

Vijest sa Cetinja o milionskoj donaciji iz gradske kase izazvala je veliku pozornost u javnosti ali i (ne)očekivano mlaku reakciju političkih partija koje prave koaliciju na vlasti u ovom primorskom gradu. Posebno Evropskog saveza i Demokratske partije socijalista, čiji su oštri stavovi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i o samom Mitropolitu Joanikiju dobro poznati.

Predsjednik Jovanović je , po svemu sudeći, samoinicijativno djelovao. Bez prethodnog dogovora sa koalicionim partnerima, bez obezbjeđenja šire podrške za ovako značajan projekat i izdvajanje veće sume budžetskih sredstava na ime pomoći u izgradnji hrama.

Jovanović je tako  još jednom demonstrirao apsolutnu moć koju ima u turističkoj prijestonici. Slobodu da sklapa razne dogovore o kupovini nekretnina, da obećava milionske donacije ne samo za hram već i za druge skupe projekte, da ne polaže račune nikome. Pogotovu ne koalicionim partnerima, Evropskom savezu, GP URA ili DPS-u, jer procjenjuje da niko od njih nije spreman da napusti zauzete pozicije u vlasti zbog bilo koje njegove akcije.

Da li će sporazum Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura.

Vladajuća koalicija u Budvi ima 19 od ukupno 33 odbornička mjesta u lokalnom parlamentu. Okosnicu vlasti čini savez devet odbornika Jovanovićeve političke grupacije Budva naš grad, dva odbornika Evropskog saveza i jedan odbornik GP URA. Većinska podrška obezbijeđena je glasovima 7 odbornika DPS-a. Iako je prilikom konstituisanja vlasti DPS svoju podršku Jovanoviću nazvao – projektna podrška, ona je ubrzo prerasla u aktivno učešće u vlasti. Oko 50 odsto mjesta po dubini u lokalnoj upravi u Budvi, sa ključnim funkcijama u najbogatijim gradskim preduzećima, javnim ustanovama i sekretarijatima, preuzela je Demokratska partija socijalista.

DPS je najviše profitirao od podrške Nikoli Jovanoviću. Iz duboke opozicije u kojoj je partija tavorila punih devet godina, ona danas direktno i indirektno diktira pravila igre u lokalnoj upravi u Budvi. Da im se ne napuštaju te blagodeti može se naslutiti po nemuštom reagovanju na najavu izgradnje hrama Svetog Marka i obećane značajne finansijske podrške.

“DPS Budve nema ništa protiv bilo koje vjerske zajednice i zalaže se za ravnopravan odnos svih vjerskih organizacija u gradu, ali smo protiv svakog oblika uplitanja vjerskih organizacija u politički život grada i države…Kada je riječ o najavljenoj donaciji MCP iz budžeta Opštine Budva, konačan stav ćemo zauzeti tek nakon što bude poznat kompletan budžet za narednu godinu. Naš prioritet ostaje ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, sport, predškolske ustanove i infrastrukturne projekte od javnog interesa. Budva mora ostati grad jednakih šansi, međusobnog poštovanja i jasne odvojenosti crkve od politike”, kazao je  Nikola Milović, nosilac liste DPS na prethodnim lokalnim izborima u Budvi, poslanik i odbornik u lokalnom parlamentu.

Priča oko hrama Svetog Marka prilično je uzdrmala Evropski savez u Budvi i njegovog lidera Petra Odžića, predsjednika lokalne Skupštine dovela u veoma nezgodnu situaciju.

Odžić je u novoj vlasti u Budvi prepoznat kao dio dvojca Jovanović-Odžić, dva ideološki suprotstavljena političara koji su našli zajednički jezik po pitanju formiranja vlasti u gradu, čije se prijateljstvo potvrđivalo u kafanama uz pjesme Baje Malog Knindže. Političko prijateljstvo na prvom je velikom ispitu povodom Sporazuma sa MCP.

Predsjednik budvanskog parlamenta poznat je po oštrim, pa i neprimjerenim komentarima na račun “crkve Srbije” kako je nazivao Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i pojedinih crkvenih velikodostojnika. Ali, prihvatio je partnerstvo u vlasti sa partijom izrazito srpske orjentacije, grupom Budva naš grad, Nikole Jovanovića, dijelom nekadašnjeg Demokratskog fronta. Nakon izbora za čelnika parlamenta obećavao je kako će srušiti tu vlast ako se bude četnikovalo po Budvi.

Stranke okupljene u Evropskom savezu, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate  i Liberalna partija, kao dio lokalne vlasti, uzdržale su se od reakcija na Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka. Sve se svelo na uopštene fraze o prečim potrebama građana od gradnje crkava i hramova.

Evropski savez ne podržava izdvajanje milionskih iznosa novca građana za potrebe bilo koje vjerske zajednice. Naš stav je da novac građana Budve treba da se ulaže u stvari od javnog interesa koje se tiču potreba svih građana Budve bez obzira na bilo kakvu njihovu pripadnost”.

U raspodjeli resora, Evropski savez je uzeo opštinski Sekretarijat za finansije, komercijalni objekat Akademija znanja i JU Narodna  biblioteka, u kojima je doveo svoje rukovodeće kadrove.

Obećana značajna finansijska pomoć najbogatije primorske opštine u izgradnji najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu nije do sada ni malo uzdrmala lokalnu vlast.

Međutim, sjednica parlamenta na kojoj će se odbornici vlasti izjašnjavati o budžetu tek slijedi.  Pitanje je  može li ili ne može Jovanović računati na glasove dva odbornika ES, sedam odbornika DPS-a i jednog odbornika GP URA. Ukoliko se uzda u podršku odbornika opozicije, 9 glasova iz redova Nove srpske demokratije, do toga izgleda neće doći.

Odbornik NSD Nemanja Kuljača kazao je oni neće glasati za usvajanje budžeta, koji nije samo jedna stavka koja se odnosi na donaciju MCP, nego sve ono što vlast namjerava da radi u narednoj godini.

“Nova srpska demokratija je prva pokrenula i unijela u politički prostor ideju o izgradnji ovog hrama zajedno sa blagopočivšim mitropolitom Amfilohijem. Zahvaljujući angažovanju ministra Slavena Radunovića usvojen je urbanistički plan koji je postavio pravni i zakonski temelj da se uopšte može razgovarati o ovom pitanju”, kazao je Kuljača

Naveo je takođe da nisu upoznati sa sadržajem Sporazuma sa MCP i dok ne budu imali više detalja smatraće da je u pitanju jeftina politička manipulacija bez stvarne namjere da se hram izgradi.

Nemanja Kuljača poručuje da posao izgradnje hrama sada pripada vlasti i trojcu Jovanović-Milović-Odžić i da je njihova  i obaveza da obezbijede podršku za projekat koji su najavili.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”

 

 

Specijalno državno tužilaštvo i nakon njegovog reformisanja,  nakon što su predmete bivših i suspendovanih tužilaca preuzele mlađe kolege, ostalo je kategorično pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije.

U tom se kontekstu sagledava i nedavna reakcija predsjednika parlamenta Andrije Mandića, kada se na plenumu obrušio na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića pozivajući ga da podnese ostavku. Mandić je  optužio  Markovića da instituciju koju vodi koristi za političke obračune i da često zloupotrebljava moć.

„Ustanite i recite: nisam ispunio očekivanja, povlačim se sa ove funkcije. Ja sam očekivao da vi uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića… Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama“, kazao je  Mandić, podsjetivši  da je upravo on bio presudan u izboru Markovića na funkciju vrhovnog državnog tužioca, jer je, kako je rekao, poznavao njegovog oca i vjerovao da će i sin biti odlučan, hrabar i uporan poput njega. „Pogriješio sam“, dodao je.

Prošlog jula predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović  je Mandića, njegovog vozača Mihaila Čađenovića, Milana Kneževića, ruske državljane i još nekoliko srpskih državljana oslobodilo optužbe da su pripremali “državni udar”. Zadnjih dana decembra, po žalbi SDT, biće održano nekoliko sjednica na kojima će biti razmatrano ono na šta su tužioci ukazali, ali i ono što tvrde nepravosnažno oslobođeni i njihovi advokati.

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić, u žalbi koju je u nastavcima objavljivao portal Libertas,  analizirajući svaki dokaz u spisima predmeta, utvrdili su da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andrije Mandića.  Specijalni tužioci tvrde da je dokazima utvrđeno da je jedan od bivših lidera Demokratskog fronta „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, te da se njihove tvrdnje potvrđuju iz listinga komunikacija, ali i nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke.

Za tužioce je nejasan zaključak suda prilikom oslobađajuće presude da je “neprihvatljiv i kontradiktoran” dio iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je tvrdio da je Mandić od početka bio uključen u operaciju “državni udar”.

“Potpuno je životno nerealno očekivati da organizator kriminalne organizacije, pa i u formatu kako njegovu izjavu interpretira sud, datu pred tužilaštvom Ruske Federacije, priznaje izvršenje krivičnog djela, da prizna kontakte i poznanstvo sa okrivljenima, pa i sa okrivljenim Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem”, pojašnjava se u žalbi.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Tužioci zaključuju da je Mandić davao uputstva Čađenoviću, te da je od njega dobijao povratne informacije o detaljima sastanaka.

„To proizilazi iz listinga komunikacija za brojeve telefona koje koriste okrivljeni Mandić Andrija i Čađenović Mihailo, te svjedok Nikić Slavko i Nikić Ananije, evidencije prelaska državne granice, iz kojih dokaza se utvrđuju činjenice o međusobnoj komunikaciji ovih lica, te posebno da je bio i sastanak između okrivljenih Čađenovića, Mandića i Nikić Ananija na beogradskom aerodromu, a nakon toga su se okrivljeni Čađenović i Nikić vratili za Crnu Goru. Mandić je u Podgoricu došao tek večernjim letom 5. marta 2016. godine”, piše u žalbi.

Tužilaštvo zaključuje da ove činjenice o rastanku na Aerodromu „Nikola Tesla” ukazuju na neodrživost odbrane okrivljenog Mandića, koji je tvrdio da ga je Čađenović na aerodromu sačekao kako bi ga vozio na sastanke koje je imao u Beogradu. Tužioci pominju i još jedan telefonski razgovor između Čađenovića i Mandića, a iz kojeg proizilazi da je Mandić odmah po ulasku u Crnu Goru krenuo da se ispred kuće vidi sa vozačem Čađenovićem.

„Sve ovo su činjenice koje ukazuju na međusobnu koordinisanost djelovanja okrivljenih Mandića i Čađenovića, te posebno da okrivljeni Čađenović o svemu obavještava Mandića”, navodi SDT.

Za specijalne tužioce je očigledno da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već da je i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke radi vrbovanja.

Specijalni tužioci analizirali su detaljno postupanje svih koju su bili obuhvaćeni optužnicom.

Na dan izbora, po nalogu tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, uhapšeni su pripadnici „šabačke grupe“. Pet mjeseci kasnije, petorica su sklopila sa tužilaštvom sporazume o priznanju krivice, koje je potvrdio tada i Viši sud u Podgorici. „To jasno upućuje na zaključak da sud kod njih nije utvrdio bilo kakve mane u dokazima“, navodi se u žalbi SDT.

Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.Sinđelić se potom za manje od 24 sata vratio u Beograd.

Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. SDT navodi da je Šišmakov angažovao i Mirka Paja Velimirovića za nabavku 50 pušaka i druge interventne opreme, bodljikave žice … Agent ruskog GRU je od 1. oktobra 2016. godine, navodi SDT, boravio u Beogradu gdje se svakih dva – tri dana sastajao sa Sinđelićem na Kalemegdanu, području Smedereva.

Neke tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA), ali tek nakon 13. oktobra kada je otkriveno da se sprema nasilje.

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.SDT smatra da je Dikić mnogo prije oktobra 2016. godine postao član kriminalne organizacije i da je sa svjedokom saradnikom imao tri sastanaka u Nišu.

„Dikić je imao zadatak, navodi SDT, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore. Tužilaštvo je predstavilo i dokaze prikupljene vještačenjem Dikićevog telefona, a tokom kojeg je utvrđeno da je bivši general srpske Žandarmerije izučavao proteste Demokratskog fronta ispred Skupštine Crne Gore tokom 2015. godine.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su prošle godine oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godina.

Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta, aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poslanik Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.

Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti. A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju

 

 

Prošlo je više od 40 dana od kada je Vlada Crne Gore zvanično primila inicijativu srbijanske MK Grupe o transformaciji hotelske kompanije HG Budvanska rivijera u kojoj je predstavila svoju viziju daljeg razvoja kompanije, sa rješenjima koja su uzburkala javnost i zaposlene u preduzeću koje je u većinskom vlasništvu države. Odgovora o preduzetim koracima i dalje nema.

MK Grupa je u zvaničnom obraćanju Vladi predložila model segmentacije i privatizacije imovine preduzeća po kojem bi preraspodjelom akcija na nivou HG Budvanska rivijera, oni preuzeli Turističko naselje Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi. Dostavili su i svoj koncept razvoja lokaliteta na kojem se nalaze hoteli, koji predviđa njihovo rušenje i izgradnju novih objekata, dva manja hotela i velikog broja stambenih zgrada sa stanovima i turističkim apartmanima namijenjenih tržištu nekretnina.

Građani Budve i zaposleni u budvanskoj hotelskoj kompaniji organizuju proteste protiv navedenih planova.Traže od Vlade odgovore i upozoravaju da ni pod kojim uslovima neće dozvoliti rušenje turističkog naselja Slovenska plaža i gradnju stanova na toj lokaciji.

Na drugom protestu održanom u utorak 11. novembra u organizaciji sindikata ove hotelske kuće, održanog u parku Slovenske plaže, Vladi je poručeno da se ne igra vatrom.

Predsjednik Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera Milorad Dajković kazao je da je 330 zaposlenih, što je gotovo 90 odsto od ukupnog broja, svojim potpisima reklo “ne” ovakvom modelu restrukturiranja hotelske kompanije.

Dajković je naglasio da upravo ova dva hotelska objekta generišu najveće prihode u kompaniji te da nema ekonomske logike da pređu u novo društvo, u kojem bi većinski paket pripao MK Grupi. „Da apsurd bude veći, ruši se 1.200 soba i grade dva nova hotela od po 200 i 250 soba. To nije razvoj, to je gašenje i brisanje brenda koji se gradio više od 40 godina. Slovenska plaža je život koji su gradile generacije radnika. Budvanska rivijera nije samo kompanija, ona je porodica, ona je simbol Budve”, istakao je Dajković.

Okupljenima se obratio i Rade Ratković, profesor na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi.

„Turizam se sada sabotira i sputava gradnjom nekretnina, posebno pogubnih sekundarnih stanova koji su doveli crnogorski turizam pred proces tihog odumiranja, a radnike i građane do bijednih plata…. Razumjeli bismo da se planira uklanjanje nekih stambenih solitera radi izgradnje hotela, ali nikako ne možemo razumjeti državnu, odnosno partitokratsku namjeru da se ruše hoteli i rizorti, radi gradnje stambenih mastodonata za tržište. Takva pogubna namjera je za Riplija, nevjerovatno da se događa, ali postoji konsenzus da se ipak dogodi”, kazao je Ratković On je kazao da Slovensku plažu ne treba rušiti nego uvesti profesionalni menadžement.

“Ne damo Slovensku plažu. Ne damo budvanski turizam. Zamijeniti partijsko profesionalnim upravljanjem, preduzeće sa državnim vlasničkim učešćem staviti pod profesionalni menadžment, a ne menadžment partijskih aktivista. To su životne mjere za spas crnogorskog turizma, njegovu obnovu i razvoj kao grane od najvećeg nacionalnog interesa”, poručio je sa skupa profesor Ratković.

Nekadašnji direktor u Slovenskoj plaži, Vlado Dapčević, uporedio je namjere MK Grupe sa razornim zemljotresom koji je davne 1979. pogodio Budvu.

„Okupili smo se da zaustavimo bezumlje, zločin koji želi da sruši ovu prirodnu i arhitektonsku ljepotu kakva je Slovenska plaža. Zemljotres 1979. godine srušio je staru Slovensku plažu odnosno hotele Internacional, Slaviju, Adriatik i Plažu. Na tom prostoru zahvaljujući pomoći cjelokupne društvene zajednice tadašnje Jugoslavije izgradilo se velelepno zdanje kakva je Slovenska plaža. Slovenska plaža je visokoprofitabilno preduzeće, to se ne može upoređivati sa drugim smještajnim kapacitetima. Ona je kovačnica novca. Proteklih 10-15 godina u Slovensku plažu uloženo je najmanje 50 miliona eura, zašto smo onda bacali taj novac, da bi rušili… Nećemo ovo dati”, poručio je Dapčević.

Jedan od zaposlenih u HGBR, Ilija Bućin, prozvao je Vladu da radi iza leđa radnika.„Sada gospoda iz Podgorice, koja kuju neke kvarne planove, očekuju da ćemo mi mirno da stojimo i gledamo kako urnišu naš grad i HG Budvanska rivijera. Nećemo im to dopustiti, neka budu sigurni. Gospodo iz MK Grupe, možda vam je neko nešto obećao, ali nećemo vam dati da lako krčmite radi svojih predaka i radi generacija koje su stvarale HG Budvanske rivijera i radi naše djece i potomaka.  Vlada Crne Gore, ukoliko prihvati incijativu, imaće nas za protiv i imaće nas još više“,kazao je Bućin.

On je pozvao menadžment HG Budvanska rivijerada prestane da ćuti i da iznese svoj stav oko privatizacije preduzeća i rušenja Slovenske plaže.

Ni uprava HG Budvanska rivijera ni Vlada ne oglašavaju se oko tako važnog pitanja kakvo je privatizacija  najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori. U međuvremenu uprava MK Grupe ne sjedi skrštenih ruku. Inicirali su sastanak sa zaposlenima u prostorijama uprave. Tražili su daiz svakog sektora dođe po 5-6 zaposlenih kako bi im prezentirali sve blagodeti koje ih očekuju pod njihovom upravom. Zanimljivo je da aktivnosti manjinskog akcionara i agitacija po prostorijama direkcije HG Budvanska rivijeranisu smetale rukovodstvu preduzeća. Pojedini radnici navode, da su direktor HGBR i saradnici učestvovali u tome.

Nezvanično se saznaje da su radnici HG Budvanska rivijera spremni da organizuju blokadu Budve i naredne turističke sezone, ukoliko premijer Spajić do tada ne odustane od predloženog plana privatizacije. To će biti krajnja i radikalna mjera u odbrani zajedničke imovine.

Dok radnici i građani protestuju, istekao je rok od 30 dana na koji je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte obavezaozagrebačku kompaniju Horwath i Horwath, sa kojom ima ugovor o savjetovanju, da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu inicijative MK Grupe, „koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“.

To je odlučeno na sjednici Savjeta 9. oktobra kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić. Druga sjednica Savjeta od tada nije održana niti ima informacija o tome do kakvih je zaključaka došao Savjetnik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte.

Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti.A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju i turističkom naselju koje predstavlja najvredniji dio turističke ponude Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo