Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SU UNIŠTAVANE PLANTAŽE: Umjesto briketa „spalili“ milione

Objavljeno prije

na

Od vrednovanja ponuda potencijalnih investitora u fabriku briketa, do zaključenja ugovora o poravnanju sa firmom OMP, čelnici Plantaža su, kršeći procedure, propise i preporuke stručnjaka, radili na štetu firme koja im je povjerena. Zato su iz tog posla, umjesto zarade, izašli sa višemilionskom štetom

 

Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 – 2020.), Božo Mihailović, Dušan Perović, Anica Hajduković, Đorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).

Iako su u međuvremenu pušteni iz pritvora svi oni se, izuzev Anice Hajduković, i dalje sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.

U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.

Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnji briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.

Četiri kompanije su dostavile ponudu. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.

Pregovori su započeti sa OMP-om, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company d.o.o Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.

Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.

Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP-u ima 10 odsto vlasništva. Prema toj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.

Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Ugovorom o osnivanju Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina) po cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.

U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „nijedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa… Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.

Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket d.o.o iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).

Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada  OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.

Svoju  tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog.

Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018., utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljade tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.

I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om. Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano posljednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 %  vlasnik Plant OMP-a, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.

Četiri dana po prijemu predloga iz OMP-a, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog  je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, formirana Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT-a tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP-a.

Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kojoj se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP- u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu neupotrebljive fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP-a. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP-a, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP-a, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.

Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora,  da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizacija uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potpisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete generale banke u bordu direktora.

Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP-om, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža,  utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.

Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini  vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP-a, garantovao kod Hipotekarne banke.

„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru iz Plantaža.

Zoran RADULOVIĆ                                                                 

Tekst je dio projekta DPNCG koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.

Komentari

DRUŠTVO

VIŠI SUD POD PRIVREMENU ZABRANU RASPOLAGANJA STAVIO IMOVINU DAMIRA LEKIĆA: Advokatu blokirana imovina u sedam gradova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjera je, kako piše u rješenju suda, određena zbog osnovane sumnje da je Lekić počinio krivično djelo pranje novca. Rješenjem je obuhvaćeno ukupno 14 nepokretnosti, u obimu prava svojine 1/1

 

 

Vrijedna imovina podgoričkog advokata Damira Lekića, kojeg Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči za pranje novca, privremeno je blokirana u sedam crnogorskih gradova. Stanovi, kuće, zemljište, pašnjaci i šume našli su se pod zabranom raspolaganja, nekoliko mjeseci nakon što je Lekić uhapšen na graničnom prelazu Dobrakovo, gdje je u njegovom automobilu pronađeno 90.000 eura.

Advokat tvrdi da je riječ o zakonito stečenom novcu njega i njegove porodice, kao i da je sudu i tužilaštvu dostavio obimnu dokumentaciju kojom, prema njegovim riječima, dokazuje porijeklo novca kojim su kupovane nekretnine.

Privremenu mjeru obezbjeđenja odredio je sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Goran Šćepanović, na prijedlog SDT-a od 1. septembra ove godine. Mjera je, kako piše u rješenju, određena zbog osnovane sumnje da je Lekić počinio krivično djelo pranje novca. Rješenjem je obuhvaćeno ukupno 14 upisa nepokretnosti, u obimu prava svojine 1/1, a zabrana raspolaganja odnosi se na nekretnine u Budvi, Herceg Novom, Kolašinu, Podgorici, Tivtu, Ulcinju i na Žabljaku.

Lekić je, u reagovanju koje je dostavio Monitoru, a koje se odnosi na odluku Višeg suda, ocijenio da je blokada imovine neosnovana i nezakonita, tvrdeći da je sudiji za istragu i SDT-u prethodno dostavio obimnu dokumentaciju o porijeklu novca kojim su nekretnine kupljene. Naveo je da je sudu predao dva pisana izjašnjenja i podnesak sa više od stotinu strana, uz dokumentaciju prikupljenu u devet registratora, koja, kako tvrdi, sadrži podatke o sticanju i kretanju njegovog novca, ali i prihoda njegovih roditelja.

„Nakon što sam sudu i državnom tužiocu dostavio ova pisana izjašnjenja i podnesak sa ovolikom količinom dokaza iz kojih nesumnjivo proizilazi zakonitost i porijeklo predmetnog novca, bio sam potpuno rasterećen“, naveo je Lekić. Prema njegovim riječima, dostavljeni dokazi ne odnose se samo na 90.000 eura pronađenih u automobilu, već i na novac kojim su kupovane nekretnine obuhvaćene privremenom mjerom. Tvrdi da dokumentacija pokazuje čak i zakonito porijeklo veće količine novca od one koja je pronađena na Dobrakovu.

Posebno je osporio način na koji je tužilaštvo, kako tvrdi, utvrđivalo nesrazmjeru između njegovih prihoda i vrijednosti imovine. Smatra da su njegovi zakoniti neto prihodi, evidentirani kod Poreske uprave, pogrešno predstavljeni, jer prilikom procjene imovine nijesu uzeti u obzir i prihodi članova porodice koji su učestvovali u njenom sticanju.

Prema njegovom reagovanju, u kupovini nekretnina učestvovali su i njegovi roditelji, otac dugogodišnji pravnik, bivši advokat i notar, koji ponovo obavlja advokatsku djelatnost, i majka, dugogodišnja ljekarka, pedijatar i neonatolog. Lekić tvrdi da su i njihovi prihodi bili zakoniti i da je dokumentaciju o porijeklu tog novca takođe dostavio nadležnim organima.

Naveo je i da je tužilac tokom postupka saslušao prodavce nekretnina iz kupoprodajnih ugovora, koji su, prema njegovim tvrdnjama, potvrdili njegovu odbranu i sadržinu ugovora. Zbog toga smatra da nije bilo osnova da se sva imovina dovede u vezu sa navodnom kriminalnom djelatnošću.

„Ni ja ni moja porodica ne bavimo se kriminalom, niti na taj način zarađujemo i pribavljamo novac“, poručio je Lekić, osporavajući sumnje da je imovina sticana novcem iz kriminalnih aktivnosti.

Posebno ogorčenje izrazio je zbog činjenice da je sudija za istragu, kako tvrdi, prihvatio predlog SDT-a uprkos dokumentaciji koju je prethodno dostavio. U reagovanju je istakao da je među blokiranom imovinom i sjedište njegove advokatske kancelarije, što smatra posebno spornim.

Lekić cijeni da je finansijska istraga pokrenuta sa ciljem da se stvori pravni osnov za blokadu imovine njega i njegove porodice, a ne zbog postojanja stvarnih dokaza o pranju novca. Tvrdi i da su njihova imovina i prihodi predstavljeni kao rezultat kriminalne djelatnosti, iako, kako navodi, za svaku kupovinu postoje dokazi o porijeklu sredstava.

Osporava i samu naredbu o sprovođenju istrage, navodeći da u njenom činjeničnom opisu nije precizirano kojom kriminalnom djelatnošću je novac navodno pribavljen.

„Dakle, ni po naredbi donijetoj od strane SDT, kada se ima u vidu zakonska odredba Krivičnog zakonika Crne Gore koja definiše to krivično djelo, kao i važeća sudska praksa viših sudova, nema ovog krivičnog djela“, naveo je Lekić, ocjenjujući da postupak protiv njega nije ni trebalo pokretati.

Blokadi imovine prethodilo je Lekićevo hapšenje 13. avgusta na graničnom prelazu Dobrakovo, prilikom ulaska iz Srbije u Crnu Goru. Tokom kontrole njegovog automobila pronađena je gotovina koju nije prijavio prilikom prelaska granice. SDT je saopštilo da je uhapšen zbog sumnje na pranje novca u iznosu od 100.000 eura, dok je Lekić kasnije tvrdio da je u vozilu imao 90.000 eura.

U reagovanju je priznao da novac nije prijavio na granici, ali je objasnio da se radilo o ranije stečenim sredstvima, koja su, kako tvrdi, prethodno uredno prijavljena i na koja su izmirene sve zakonske obaveze. Novac je, prema njegovim riječima, bio namijenjen kupovini nekretnine do koje nije došlo.

„Istine radi, taj iznos je trebalo da bude prijavljen nadležnim državnim organima i tu je moja greška. Ali to svakako ne može predstavljati radnju izvršenja krivičnog djela koje mi je stavljeno na teret“, naveo je Lekić, dodajući da neprijavljivanje gotovine eventualno može predstavljati carinski prekršaj, ali ne i pranje novca.

Tvrdi da je još na graničnom prelazu tražio da mu omoguće da pokaže dokumentaciju o porijeklu novca, ali da policijski službenici i pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja to nijesu prihvatili. Prema njegovom objašnjenju, nakon višesatnog zadržavanja i saslušanja u SDT-u, detaljno je pojasnio porijeklo sredstava, a njegovu odbranu potvrdili su i roditelji i druga saslušana lica. Nakon saslušanja određeno mu je zadržavanje do 72 sata, ali je sudija za istragu odbio predlog tužilaštva za određivanje pritvora, pa je pušten da se brani sa slobode uz mjere nadzora – zabranu napuštanja boravišta i zabranu pristupa ili sastajanja sa određenim licima.

Lekić je osporio i postupanje nadležnih organa tokom istrage. Tvrdi da mu još nije uručeno rješenje o blokadi imovine, iako je za odluku saznao iz medija, kao i da pojedini raniji akti nijesu dostavljani njegovim braniocima. Naveo je da mu nije omogućen ni uvid i kopiranje spisa predmeta, uprkos zahtjevu koji je uputio tužilaštvu.

Postupanje policije, tužilaštva i suda ocijenio je kao hajku i pritisak na njega i njegovu porodicu, dovodeći ga u vezu i sa svojim advokatskim radom. „Ne moram posebno naglašavati da je ovo još jedan u nizu jako ružnih načina pritiska, ućutkivanja i obračuna sa advokatom koji u skladu sa zakonom, savjesno i revnosno radi svoj posao i brani i zastupa interese svojih klijenata u postupcima“, naveo je Lekić u reagovanju.

Osim istrage zbog novca pronađenog na granici, Lekić se u septembru našao u fokusu javnosti i zbog oružja koje je posjedovao. Uprava policije saopštila je da mu je 15. septembra oduzeto osam komada kratkocijevnog vatrenog oružja marke Glock, pripadajuća municija i oružni listovi. Prethodno je MUP donijelo rješenje kojim je utvrđeno da više ne ispunjava zakonske uslove za posjedovanje oružja, uz obrazloženje da bi ono moglo biti zloupotrijebljeno, imajući u vidu ranije evidentirane prekršaje Zakona o javnom redu i miru.

Lekić je osporio i tu odluku, tvrdeći da je oružje dobrovoljno predao policiji, postupajući po rješenju MUP-a, te da ne postoje bezbjednosne smetnje koje bi opravdale njegovo oduzimanje. U žalbi je naveo da su raniji prekršajni postupci uglavnom završeni oslobađajućim odlukama ili obustavom, kao i da su mu tokom 2022. i 2023. godine izdavane dozvole za držanje i nošenje oružja.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVEČANOST U SPLENDIDU: Političke veze,  unaprijed odabrana lokacija i javni novac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posao organizacije svečane sjednice Skupštine Opštine Budva, koktela i ručka za najmanje 350 zvanica u vrijednosti od 25.000 eura Opština je dodijelila hotelu Splendid, prije isteka postupka javne nabavke i odabira najpovoljnijeg ponuđača. To se saznalo zahvaljujući tome što su iz Kabineta predsjednika Jovanovića zvanicama upućene pozivnice za svečani događaj 12. novembra, dok je ponovljeni postupak javne nabavke bio još u toku

 

 

Opština Budva je na drugom ponovljenom tenderu izabrala ponudu kompanije Montenegro Stars Hotels Group da u njihovom luksuznom hotelu u Bečićima u nedjelju, 22. novembra, organizuje svečanu sjednicu Skupštine opštine povodom proslave dana oslobođenja Opštine Budva.

Mogao je to biti nastavak uobičajene prakse vlasti u Budvi da dan Opštine proslavljaju na gala svečanostima organizovanim u poznatim hotelima na budvanskoj rivijeri. No upravi grada, odnosno predsjedniku Nikoli Jovanoviću, desio se o maler u vidu loše izvedene procedure oko odabira lokacije, koja je objelodanila ustaljenu praksu po kojoj su javne nabavke samo formalnost za unaprijed dogovorene poslovne aranžmane.

Posao organizacije svečane sjednice Skupštine Opštine Budva, koktela i ručka za najmanje 350 zvanica u vrijednosti od 25.000 eura Opština je dodijelila hotelu Splendid, prije isteka postupka javne nabavke i odabira najpovoljnijeg ponuđača. To se saznalo zahvaljujući tome što su iz Kabineta predsjednika Jovanovića zvanicama upućene pozivnice za svečani događaj 12. novembra, dok je ponovljeni postupak javne nabavke bio još u toku.

Prvi javni poziv raspisan je 9. novembra na rok od tri dana na koji nije pristigla ni jedna ponuda. Opština je 12. novembra poništila taj postupak i istog dana raspisala novi, sa rokom za otvaranje ponuda 17. novembra.

Na pozivnicama poslatim 12. novembra, pet dana prije isteka roka za odabir ponuđača i zaključivanja ugovora, jasno je naznačen hotel Splendid kao mjesto održavanja glamurozne svečanosti koju plaćaju građani Budve.

Ovaj događaj jasno ukazuje na praksu kojom se javne nabavke sprovode suprotno Zakonu o javnim nabavkama, da predstavljaju farsu u postupcima u kojima je izvođač radova ili pružalac ugostiteljskih usluga unaprijed poznat.

Hotel Splendid je praktično proglašen pobjednikom javne nabavke prije isteka roka za otvaranje ponuda. Ovaj slučaj pokazuje način na koji se u Budvi upravlja javnim nabavkama, na odnos prema mogućoj konkurenciji i na netransparentnost u trošenju novca građana.

Pravo učešća bilo je ograničeno na hotele na teritoriji opštine, kategorizovane sa najmanje četiri zvjezdice, koji raspolažu  kongresnom salom za 350 osoba sa adekvatnim ozvučenjem, VIP prostorijama, posebnim ulazima i parkingom za delegacije. Uz kratak rok za pripremu potencijalnih učesnika, ovi uslovi izgledaju kao nacrtani za bečićki hotel Splendid.

Predmet nabavke, pored sale, bio je  koktel za 350 zvanica sa naznačenom specifikacijom pjenušavih vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića.

Treća stavka javne nabavke odnosi se na ručak, za isto toliko osoba, sa menijem – pića po želji, predjelo, glavno jelo i deserti.

Opština Budva je jedina lokalna samouprava koja organizuje skupe proslave istorijskog datuma oslobođenja grada po luksuznim hotelima. Sve druge primorske opštine proslavljaju taj dan u većim opštinskim salama, u prostorijma opštinskih kulturnih centara, domovima kulture ili reprezentativnim istorijskim zdanjima. Iznosi koji se iz gradskih budžeta izdvaja za te svrhe daleko su niži od desetina hiljada eura koje raskalašno troši Opština Budva.

Povodom skandala sa organizacijom svečane sjednice SO i proslave Dana Opštine oglasio se na svojoj FB stranici Đorđe Zenović, odbornik Pokreta za grad. On je 12. novembra dobio pozivnicu za svečanost koja će se održati u hotelu Splendid iako je toga dana raspisan drugi postupak javne nabavke za istu stvar.

„Bijeli dim iz Opštine Budva: Iz drugog puta (ali isto kao i prvog kada je bio poništen tender jer nije bilo ponuda) izabran je „Splendid“ za organizaciju Dana opštine. Ovo je dobro jer pozivnice ostaju iste kao i prvog puta kada je bio poništen tender, ali je pobijedio hotel koji je samo bio zaboravio da dostavi ponudu. Ovo je dokaz da su slučajnosti itekako moguće, pa i ako je 24.720,38 razloga da ih ne bude. A i ne moram DRI da javljam promjenu lokacije“, napisao je Zenović na društvenoj mreži Fejsbuk.

On je ranije podnio prijavu Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) tražeći vanrednu kontrolu finansijskog poslovanja i javnih nabavki Opštine Budva.  Objavama o spornoj proceduri organizacije proslave Dana Budve u hotelu Splendid koje ukazuju na namještanje tendera unaprijed poznatom ponuđaču, izazvao je žučnu reakciju predsjednika Jovanovića.

U saopštenju koje je medijima upućeno iz Jovanovićevog kabineta navodi se kako je „Đorđe Zenović ponovo pokušao da od jedne sasvim obične administrativne procedure napravi političku aferu. Ovoga puta toliko se uživio u ulogu nezavisnog eksperta za javne nabavke da je zaboravio na najvažniju stvar u svakom ozbiljnom bavljenju činjenicama, a to je da prvo treba provjeriti ono o čemu namjerava da govori pa tek onda izaći u javnost“.

Odbačene su tvrdnje Zenovića da je tender namješten i fokus reagovanja prebačen na priču kako je kompanija Montenegro Stars Hotels Group besplatno ustupila salu u hotelu Splendid za održavanje svečane sjednice Skupštine Opštine povodom Dana oslobođenja grada.

„Hotel  Splendid nije čekao tender da bi Opštini Budva ustupio salu. Ustupio nam  je besplatno, kao društveno odgovorna kompanija… I prošle i ove godine, povodom Dana opštine Budva, besplatno je ustupio Opštini svečanu salu, inventar i neophodne kapacitete za održavanje svečane sjednice Skupštine opštine. Za korišćenje tih kapaciteta Opština nije platila ni centa. Zato je lokacija svečane sjednice mogla biti navedena na pozivnicama prije raspisivanja tendera za organizaciju svečanog ručka, koktela i ostalih usluga. Jer, zamislite, sala za sjednicu i ugostiteljske usluge za koktel i ručak nijesu ista stvar. Jedno je društveno odgovorna kompanija koja besplatno ustupa prostor, a drugo je postupak javne nabavke za usluge koje se plaćaju”, saopšteno je iz Kabineta predsjednika Jovanovića.

Međutim, na portalu javnih nabavki može se vidjeti da je prva stavka, od ukupno tri, u predmetu javne nabavke Opštine Budva – sala za organizovanje svečane sjednice sa svim nabrojanim uslovima. Ako se taj prostor u kontinuitetu nudi bez naknade, kako tvrde u Opštini, šta tačno u specifikaciji predstavlja trošak od 24.720 eura za doček 350 zvanica.

Organizacija svečane sjednice u hotelu Splendid ima i svoju političku dimenziju, mogući sukob interesa opštinskih funkcionera u favorizovanju ovog luksuznog hotela koji je ponovo domaćin proslave dana opštine.

Opština Budva dvije godine uzastopno organizuje svečanu sjednicu SO u istom hotelu uz javne nabavke koje su za 2025 iznosile 30.000 eura  a za ovu godinu 25.000.

Izgleda da je hotel Splendid postao podrazumijevani izbor za organizaciju ovakvih događaja. Pitanje je da li partijske veze suvlasnika hotela Splendid Žarka Radulovića, člana predsjedništva SD i Petra Odžića predsjednika SO Budva i funkcionera SDP, čija koalicija Evropski savez u aktuelnoj vlasti u Budvi, učestvuje sa dva odbornička mandata, stoje u pozadini opštinskog tendera.

Ova povezanost sama po sebi ne potvrđuju političko pogodovanje ali opravdava sumnju nakon činjenice da je hotel kome Opština po drugi put dodjeljuje vrijedne poslove naveden u pozivnicama prije završetka javne nabavke.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET IZBORIMA: Kampanja prije kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rasprave o rejtingu partija, mogućim prijevremenim izborima i ekonomskim obećanjima,  pokazuju da se politički akteri već pozicioniraju za naredno glasanje. Evropska integracija, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se posmatraju kroz njihove moguće izborne posljedice, navodi se u publikaciji CDT-a u kojoj se rizik po integritet izbora ocjenjuje kao umjeren

 

Predizborna kampanja je u punom jeku iako parlamentarni izbori još uvijek nijesu raspisani, a evropske integracije, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se koriste za političko pozicioniranje – ocijenio je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u publikaciji ,,Kampanja prije kampanje” – monitoring informacionog okruženja i rizika po integritet izbora u Crnoj Gori. Rizik po integritet izbora, za sada, je ocijenjen kao umjeren.

,,Rasprave o rejtingu partija, mogućim prijevremenim izborima i ekonomskim obećanjima pokazuju da se politički akteri već pozicioniraju za naredno glasanje. Evropska integracija, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se posmatraju kroz njihove moguće izborne posljedice”, navodi se u uvodu publikacije.

CDT je istakao tri ključna nalaza. Prvi se odnosi na to da stranačko pozicioniranje, rasprave o rejtingu i mogućim prijevremenim izborima već zauzimaju značajno mjesto u analiziranom informacionom prostoru, iako datum glasanja nije utvrđen. Prepoznato je i da su javne politike postale instrument izborne propagande – ekonomska obećanja i napredak u evropskoj integraciji sve se više predstavljaju kroz moguće političke dobitke i gubitke, dok se složena pitanja reformi pojednostavljuju u predizbornom nadmetanju.

Osvrnuli su se i na novu temu političkog nadmetanja – hibridne prijetnje. Borba protiv hibridnih prijetnji i stranog uplitanja dobija sve veću pažnju vlasti i Evropske unije (EU), uz formiranje institucionalnih timova i finansijsku podršku. Istovremeno, inicijative za selektivno ispitivanje stranog uticaja ukazuju na mogućnost da narativ o hibridnim prijetnjama postane instrument predizbornog nadmetanja i diskreditacije političkih neistomišljenika.

CDT upozorava da se u političkom diskursu kreira obrazac u kom se odluke vlasti, uključujući i one koje izazivaju kontroverze, predstavljaju kao obaveze koje proizlaze iz procesa evropskih integracija, čak i kad konkretna rješenja nijesu neposredno uslovljena pravilima EU. ,,Istovremeno, protivljenje tim odlukama i kritika vladinih politika predstavljaju se kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore. Time se zamagljuje razlika između evropskih obaveza i političkih izbora domaćih donosilaca odluka”, navodi CDT.

Kako dodaju, takav narativ šire predstavnici izvršne vlasti i vladajućih partija, kroz zvaničnu komunikaciju, parlamentarne rasprave i javne nastupe, kao i provladini mediji, ,,koji ovaj narativ ne samo prenose, već ga i samostalno oblikuju i promovišu kroz sopstvene interpretacije političkih događaja i evropskih obaveza”.

CDT upozorava da ovakva komunikacija može umanjiti odgovornost domaćih donosilaca odluka i dovesti do toga da se političko neslaganje predstavlja kao neprihvatljivo. Njena dominacija u javnom prostoru može podsticati mehanizam spirale ćutanja, obeshrabrujući javno izražavanje kritičkih stavova koji se predstavljaju kao suprotni društveno poželjnom evropskom opredjeljenju. Dugoročno, kako ocjenjuju, pripisivanje nepopularnih ili neuspješnih politika Evropskoj uniji nosi i rizik da se nezadovoljstvo građana domaćim vlastima preusmjeri na evropske integracije, čime bi mogla biti narušena trenutno visoka podrška tom procesu.

Kao poseban obrazac CDT je izdvojio i korišćenje ratne prošlosti za produbljivanje identitetskih podjela. U publikaciji se podsjeća da su smrt Ratka Mladića i saučešće koje je njegovoj porodici uputio predsjednik Skupštine Andrija Mandić izazvali oštru političku polarizaciju.

Prema ocjeni CDT-a, pretvaranje pitanja ratne prošlosti u identitetski sukob ,,može podstaći predizbornu mobilizaciju na nacionalnim podjelama, uz raspirivanje osjećaja ugroženosti i međusobnog neprijateljstva. U takvoj atmosferi, emocionalno i nacionalno svrstavanje birača može potisnuti raspravu o političkim programima, odgovornosti vlasti i stvarnim problemima građana”.

U publikaciji se posebno ukazuje na najavljeni ekonomski program “Euro model” (kojim je predviđen rast plata i penzija od 1. januara 2027. godine), koji je, prema ocjeni CDT-a, postao jedam od važnih instrumenata predizborne propagande.

Dok, kako se navodi, vlast predstavlja povećanje zarada i penzija kao nastavak ekonomskih reformi i put ka boljem životnom standardu, ekonomski stručnjaci, predstavnici privrede, civilnog društva i opozicije dovode u pitanje održivost programa, njegovu finansijsku računicu i vrijeme najavljene primjene. ,,Posebno se problematizuje mogućnost da povećanja primanja budu tempirana uoči prijevremenih izbora, uz izostanak potpunih analiza njihovih ekonomskih efekata”, navodi CDT.

Upozoravaju da predstavljanje budućih povećanja zarada i penzija kao izvjesnog uspjeha, prije nego što su dovoljno razjašnjeni troškovi i efekti, može oblikovati očekivanja birača na osnovu nepotpunih informacija. A kao poseban rizik naglašeno je zamagljivanje granice između javnih politika i partijske promocije, naročito ako se institucionalna komunikacija i javni resursi koriste za sticanje predizborne prednosti.

U publikaciji se navodi i da u susret izborima, postoji rizik od intenziviranja hibridnih prijetnji i stranog uticaja u cilju kreiranja nesigurnosti u izbornom procesu, uz učešće domaćih aktera. ,,Višegodišnji obrasci takvog djelovanja, dodatno ogoljeni dešavanjima nakon izbora u Srbiji, zahtijevaju pojačanu pažnju. Istovremeno, postoji opasnost da se borba protiv hibridnih prijetnji zloupotrijebi za političke obračune i gušenje kritičkih medija, kroz selektivno označavanje aktera kao prijetnji bez jasnih dokaza i dosljednih kriterijuma”, zaključuje s eu publikaciji CDT-a.

 

Kako je „crnogorska veza“ postala oružje u izborima u Srbiji

Analizirano je i iskustvo sa nedavnih izbora u Srbiji. Kada je Ilija Srdanović predstavljen kao nosilac studentske izborne liste u Srbiji, mediji bliski vlastima u Beogradu pokrenuli su kampanju kojom su pokušavali da ga povežu sa Milom Đukanovićem i crnogorskim političkim strukturama. U širenje ovih tvrdnji uključili su se i politički akteri i mediji iz Crne Gore, a kampanja je obuhvatala manipulisane fotografije, lažne prepiske i druge navodne dokaze crnogorskog uticaja.

Jedan primjer otišao je korak dalje. Brojni mediji u Srbiji i Crnoj Gori, kao i predsjednik DNP-a Milan Knežević, objavili su dokumente koji su navodno dokazivali da je Srdanović glasao na crnogorskom referendumu 2006. godine. Raskrinkavanje.me je poređenjem sa originalnom dokumentacijom utvrdilo da su prigovor i rješenje Republičke referendumske komisije falsifikovani: u stvarne dokumente, koji su se odnosili na drugu osobu, naknadno je ubačeno Srdanovićevo ime.

U publikaciji se navodi da ovaj slučaj pokazuje kako se prekogranične političke i medijske mreže mogu koristiti za širenje dezinformacija u izbornoj kampanji, uz kombinovanje falsifikovanih dokumenata, digitalno izmijenjenih fotografija i identitetskih poruka. Nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića i pokretanja regulatornih postupaka protiv pojedinih njemu bliskih medija u Srbiji, biće važno dugoročno pratiti kako će se ove promjene odraziti na uređivačku politiku, intenzitet i sadržaj manipulativnih narativa u medijima u Crnoj Gori i Srbiji povezanim sa njegovim političkim krugom. Ovo je posebno važno u kontekstu predstojećih izbora u Crnoj Gori, zaključuju u CDT.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo